Vera Kravcova (26) sanjala je da postane manekenka. Umjesto blistavih reflektora i modnih pista, dočekale su je lažne vize, bodljikava žica, poniženja i smrt. Svijet je danas zna kao djevojku koju su obmanom odveli u Mjanmar i tamo su je pronašli mrtvu.

Istraga sumnja da je Vera Kravcova prodata zbog organa, a njeno tijelo kremirano. Ali iza njene tragedije krije se mnogo sličnih sudbina. Brojne žene iz Rusije i Azije, koje su preživjele sličan pakao, ispričale su svoje priče u emisiji „Malahov“ na televiziji „Rusija 1“.

Posljednja poruka prije nestanka
Vera je odrasla u običnoj porodici, još od tinejdžerskih dana maštala je o modnoj karijeri. Kada joj je ponuđen posao modela u Tajlandu, povjerovala je da joj se san ostvaruje. Umjesto Bangkoka, završila je u susjednom Mjanmaru.
Njena prijateljica Viktorija, koja je posljednja razgovarala s njom, ispričala je: „Poruku mi je poslala 25. septembra: ‘Došla sam u grad gdje radim. To nije Tajland. Stigla sam u Bangkok, trebalo je odmah da idem dalje, ali sam ostala tu osam dana. Onda su me prevezli u Mjanmar, prešli smo rijeku, pa su me odatle odveli.’“ Tada Viktorija još nije shvatala da je Vera u smrtonosnoj opasnosti. Mislila je da su u pitanju problemi sa putovanjem. Ali 12. oktobra poruke su prestale da stižu. Nekoliko nedjelja kasnije stigla je strašna vjest da je Vera mrtva.

Kasnije se saznalo da je odvedena u tzv. “skam-centar”, ilegalni kol-centar gdje mlade žene primoravaju da varaju muškarce preko interneta. Prema jednoj verziji, Vera je pokušala da pobjegne i tada su je prodali zbog organa.

Jeziva mreža prevara i ropstva

Vlasti i volonteri tvrde da u Mjanmaru, Laosu i Kambodži djeluje ogromna mreža kriminalnih organizacija. Žrtve dolaze iz Rusije, zemalja bivšeg SSSR-a i cijele Azije, a regrutuju ih lažnim ponudama za poslove modela, prevodilaca ili IT stručnjaka.

Volonterka Svetlana Šerstoboeva, koja učestvuje u spasavanju zarobljenih ljudi, kaže da je broj slučajeva šokantan: „Smrt Vere bila je prva tragedija koja mi je doslovno slomila srce. Takvih priča su stotine. U tim kampovima nisu samo žene ima i muškaraca. Procjene govore da je u tim ‘skam-logorima’ zatvoreno i do 120.000 ljudi.“

Svetlana je pomenula i djevojku iz Kirgistana, koju su zadržavali sedam mjeseci i tražili otkup od 15.000 dolara.

“Pisala mi je svakodnevno. U tih nekoliko mjeseci, oko nje je izraslo deset novih zgrada sa zatvorenicima.“

“Koristili su nas kao robove”
Jedna od rijetkih koja je uspjela da pobjegne je Darija Tuzova, takođe iz Rusije. Kao i Vera, pronašla je oglas u Telegram četu i nudili su joj posao modela-prevodioca.

– Put je trajao danima, sve kroz neke šume, stalno su mijenjali vozače da bi zametnuli trag. Granicu smo prešli ilegalno, kroz jezero. Sve je bilo baš onako kako je i Vera opisivala – prisjeća se Darija.

Na početku su joj plaćali, da bi stekli njeno povjerenje. Zatim su počeli da zadržavaju novac i ograničavaju kretanje.

– Hranili su nas ostacima instant tjestenine. Od te hrane se brzo razboliš. Mislim da su nam nešto dodavali, jer mi je mozak bio potpuno maglovit. Nisam mogla normalno da razmišljam – prisjetila se.

Darija kaže da joj je život spasao jedan od čuvara koji se zaljubio u nju i pomogao joj da pobjegne, rizikujući sopstvenu glavu.

Danas pokušava da se oporavi, ali priznaje da i dalje ima teške psihičke posljedice i da bez lijekova ne može da spava.

“Kineze su prodavali za organe”
Još jedna žrtva, Kristina Merkulova, provela je tri mjeseca u ropstvu. U Aziju ju je na prevaru namamila poznanica lažnim obećanjima o prevodilačkom poslu.

“Tamo su nas čuvali ljudi sa oružjem. Nije bilo izlaza. Mene su tukli palicom i vezivali lisicama za metalnu šipku. Muškarce su šišali do glave, a djevojkama iz Kine, čiji roditelji nisu platili otkup, vadili su organe.“

Kristinu je spasila srećna okolnost kada je uspjela da pozove ambasadu sa starog telefona koji su joj dali umjesto pametnog.

Vera je sanjala da pomogne drugima
Vera je, prema riječima prijatelja, oduvijek bila puna života i planova. Željela je da otvori sopstveni bar u kineskom gradu Čengduu i prodavala je jajne ćelije da bi zaradila i pomogla parovima bez djece. Kada se pojavila prilika za „posao u inostranstvu“, pomislila je da je to njen put do sna, piše Žena Blic.
Ironično, razmišljala je o „skaјmingu“, onlajn razgovorima sa muškarcima zarad novca, ali joj se to tada činilo nemoralnim. Na kraju je upravo u sličnu prevaru bila nasilno uvučena.

Tragedija Vere Kravcove postala je simbol opomene za mnoge mlade žene. Volonteri upozoravaju da prevaranti danas djeluju sve sofisticiranije: lažni sajtovi, izmišljene agencije, lažne preporuke i vize.

Svi koji su preživeli imaju istu poruku: „Ne vjerujte lijepim obećanjima. Provjeravajte ugovore, pitajte advokate, ne šaljite dokumenta nepoznatima. Jedan pogrešan korak može vas odvesti u ropstvo bez povratka.“
Srpskainfo