Termoelektrana “Ugljevik”, koja je van sistema od 13. oktobra ove godine, večeras se vraća u rad, a od propasti je spasava ugalj iz Bukove Kose kupljen od “Drvo-Exporta”, potvrđeno je za CAPITAL.

Prema riječima Srđana Klječanina Rufija koji se dovodi u vezu sa ovom firmom iz Teslića, dogovoreno je da TE “Ugljevik” kupi ugalj za proizvodnju električne energije od njih i to, kako je naglasio, uz minimalnu finansijsku naknadu.

“Dogovoreno je da im se izađe u susret i da im uz minimalnu naknadu ustupimo ugalj. Već su krenule manje količine sa Bukove Kose prema Ugljeviku, a od ponedjeljka počinjemo da vozimo u punom kapacitetu“, rekao je Klječanin za CAPITAL.

Rufi tvrdi da je cijena po kojoj su prodali ugalj TE najniža u okruženju, ali nije želio da otkiva detalje, pozivajući direktore Elektroprivrede Republike Srpske da to urade oni.

“Cijena je minimalna, kao i dobit firme na ovom poslu. Sve ostaje u Republici Srpskoj, a samo je to bitno, i koncesiona naknada i ugalj. Da se ne uvozi sa strane. Ovaj ugalj je jeftiniji pet puta nego što će proizvesti struje“, kaže Rufi.

Zalihe do 400.000 tona

Klječanin kaže da su trenutne zalihe na depou od 350.000-400.000 tona i da je plan da se u naredna dva mjeseca sve pošalje u TE “Ugljevik” kao i da se isporuče ostalim kupcima sa kojima imaju sklopljene ugovore. Nije precizirao koliko je TE “Ugljevik” naručila uglja do njih. Na pitanje da prokomentariše upozorenja da ovaj ugalj sadrži veliku količinu sumpora rekao je da to nije istina.

Podsjetimo, generalni direktor Elektroprivrede Republike Srpske Luka Petrović najavio je juče da će TE “Ugljevik” od večeras biti na mreži.

“Imaju domaćeg uglja, a danas je počeo da dolazi i kupovni iz Prijedora. Dnevno je potrebno 6.000 tona, odnosno najmanje 150 kamiona“, rekao je juče Petrović novinarima u Nevesinju.

On je naveo da je potrebno da TE “Ugljevik” radi zbog visoke cijene struje na tržištu, koja iznosi više od 300 evra po megavat-času.

“Siguran sam da ćemo imati kontinuietet u proizvodnji do 25. decembra“, rekao je Petrović i dodao da od danas više nema kupovine sa spoljnog tržišta i da ćemo koristiti isključivo našu energiju.

Međutim, ni Petrović, kao ni direktor TE „Ugljevik“ Žarko Novaković nisu se javljali danas na pozive kako bi objasnili po kojoj cijeni se kupuje ugalj od Rufija.

Serdarova isplatili, pa kod Rufija u nabavku

Sve ovo se dešava samo nekoliko mjeseci nakon što je Vlada Republike Srpske novcem građana isplatila 240 miliona maraka dagestanskom oligarhu Rašidu Serdarovu za koncesiju na naš ugalj na, kako su sami isticali, bogatom eksploatacionom polju „Ugljevik istok 2“.

Da stvar bude gora, u vrijeme otkupa vlasništva u kompaniji “Comsar Energy” i vraćanja koncesije Srpskoj, vlasti su nas ubjeđivale da možemo očekivati svaki dan početak kopanja u ovom eksploatacionom polju i normalizaciju rada Rudnika i termoelektrane „Ugljevik“, što se nakon isplate Serdarova pokazalo kao potpuna neistina.

U januaru ove godine, neposredno prije nego što je Serdarov isplaćen, najavljeno je da će RiTE „Ugljevik“ biti omogućena povoljnija eksploatacija uglja zato što je koeficijent eksploatacije na ležištu „Ugljevik – Istok 2“ daleko kvalitetniji nego na ostalim lokalitetima.

„Prema procjeni predstavnika rudarskog sektora RiTE Ugljevik, to znači da će moći da organizuju efikasniju proizvodnju i proizvodnju većih količina i kvalitetnijeg uglja nego sada“, rekao je tada ministar rudarstva i  energetike Petar Đokić.

Umjesto toga, svjedočimo kupovini uglja i to onoga na koji stručnjaci godinama upozoravaju da je štetan za životnu sredinu zbog izuzetno visokog procenta sumpora, zbog čega ga ranije niko nije ni eksploatisao.

Ugalj opasan za spaljivanje u velikim količinama

Stručnjak iz oblasti rudarstva i energetike za CAPITAL kaže da istraživanja pokazuju da ovaj ugalj u prosjeku ima osam odsto sumpora i ne smije se samostalno spaljivati ni u jednom kotlu na svijetu.

“U nekim dijelovima izmjereno je i do 13-14 odsto sumpora. Čak i kada bi ga koristili, morali bi ga pomiješati sa najmanje dvostrukom količinom nekog drugog uglja sa niskim sadržajem sumpora“, objasnio je.

Kaže da su sva postrojenja projektovana za maksimalno tri do pet odsto sumpora, kao i ovo u Ugljeviku. Upozorava da građanima Ugljevika prijeti veliko zagađenje, ako se tamo bude ložio samo ugalj sa Bukove Kose.

Kaže da bi situacija mogla da bude nešto lakša ako bi se planirala i kupovina dijela uglja iz Miljevine i Stanara, koji bi pomiješali kako bi se smanjio udio sumpora.

Ranija upozorenja ignorisana

Ističe da bi trebalo postaviti klimatološku mjernu stanicu u Ugljeviku i uzorkovati ugalj, pa ako pređe prisustvo sumpora 200 miligrama po metru kubnom, to je alarm.

CAPITAL je i ranije pisao o visokom udjelu sumpora u lignitu koji se iskopava u Bukovoj Kosi, zbog čega posljednjih nekoliko godina mještani Velikog Palančišta muku muče sa depoima podložnim samozapaljenju i dimu koji se neprestano širi u ovom kraju.

Stručnjaci su i ranije upozoravali da se ugalj sa tolikom količinom sumpora ne eksploatiše i ne sagorijeva upravo zbog štete koja se nanosi prirodi i zdravlju ljudi.

Inače, „Drvo-Export“ je u Bukovoj Kosi ranije oslobođen od izrade Studije uticaja, što je Centar za životnu sredinu osporio.

Međutim, sudski postupci oko ekološke dozvole na ovom rudniku još uvijek traju. Sudovi su do sada poništili dvije koje je izdalo Ministarstvo za prostorno uređenje, građevinarstvo i ekologiju Srpske, nakon čega je izdata i treća u septembru ove godine.

Capital

Narodni poslanik PDP/PSS Bojan Kresojević upitao je – da li vlast štiti našu djecu ili kladionice?
-Predsjednik SNSD-a je najavio zabranu otvaranja novih kladionica, a ostaje pitanje da li je cilj zaštita djece ili kladionica od konkurencije? Da je vlast iskrena u zaštiti naše djece, prihvatili bi naš prijedlog o zabrani kladionica u blizini škola – kaže Kresojević i dodaje:
-Posebno je žalosno što se kladionice reklamiraju na javnom servisu, nedjeljom u 11 sati, o tome sam govorio u skupštini. Ovoj vlasti je bilo potrebno više od godinu dana da reaguje na ovaj problem.
Podržavam mjere za suzbijanje igara na sreću svih oblika. Budućnost naše djece nije ulog koji smijemo staviti na kocku – naveo je Kresojević.

U nastavak projekta Hidroelektrana „Bistrica“ biće uloženo 63,1 miliona maraka sa PDV-om.

Izvođač koji bude izabran na tenderu za taj novac moraće izgraditi ključnu strujnu infrastrukturu odnosno novu trafostanicu i dalekovodnu mrežu bez koje je nemoguće pustiti nove hidroelektrane u rad i struju plasirati na tržište.

Radi se o ugovoru po sistemu „ključ u ruke“ koji obuhvata sve – od izrade projekata, nabavke opreme i građevinskih radova, pa sve do samog puštanja u pogon.

Naime, ponuđač će se morati udružiti sa bankom koja će finansirati radove i obezbijediti kredit za kompletan iznos projekta. Otplata je predviđena na šest godina, uz grejs period od dvije godine.

To praktično znači da građevinska firma ili konzorcijum ne mogu samostalno poslati ponudu, već banka mora zvanično ući u grupu ponuđača kao punopravan član konzorcijuma.

“S obzirom na to da predmetna javna nabavka obuhvata realizaciju ugovora po „EPC+F” modelu, pri čemu finansiranje predstavlja sastavni dio ugovorne obaveze i uslov realizacije predmetnog projekta, ugovorni organ zahtijeva da banka ili druga finansijska institucija koja obezbjeđuje kreditno finansiranje bude član grupe ponuđača”, stoji u tenderu.

Izvođač koji bude izabran na tenderu za taj novac moraće izgraditi ključnu strujnu infrastrukturu odnosno novu trafostanicu i dalekovodnu mrežu bez koje je nemoguće pustiti nove hidroelektrane u rad i struju plasirati na tržište.

Radi se o ugovoru po sistemu „ključ u ruke“ koji obuhvata sve – od izrade projekata, nabavke opreme i građevinskih radova, pa sve do samog puštanja u pogon.

Izvođač koji dobije ovaj posao neće imati zadatak samo da izgradi objekte, već i da obezbijedi kreditno finansiranje za kompletan iznos projekta.

Naime, ponuđač će se morati udružiti sa bankom koja će finansirati radove i obezbijediti kredit za kompletan iznos projekta. Otplata je predviđena na šest godina, uz grejs period od dvije godine.

To praktično znači da građevinska firma ili konzorcijum ne mogu samostalno poslati ponudu, već banka mora zvanično ući u grupu ponuđača kao punopravan član konzorcijuma.

“S obzirom na to da predmetna javna nabavka obuhvata realizaciju ugovora po „EPC+F” modelu, pri čemu finansiranje predstavlja sastavni dio ugovorne obaveze i uslov realizacije predmetnog projekta, ugovorni organ zahtijeva da banka ili druga finansijska institucija koja obezbjeđuje kreditno finansiranje bude član grupe ponuđača”, stoji u tenderu.

Otplata kredita predviđena je na period od šest godina (72 mjeseca), uz grejs period od dvije godine i fiksnu kamatnu stopu.

Riječ je o izgradnji potpuno nove trafostanice „Miljevina“, kao i mreže dalekovoda koji će povezati tri buduće hidroelektrane (HE B1, HE B2a i HE B3) i omogućiti da se proizvedena struja spoji na mrežu prema Foči i Sarajevu.

Rok za završetak svih radova je dvije godine od dobijanja građevinskih dozvola, a prve količine struje poteći će onog trenutka kada se završi prva faza spajanja.

Ponuđači će ponude za ovaj tender moći dostaviti do 14. decembra ove godine.

Podsjetimo, CAPITAL je nedavno objavio da je cijena izgradnje HE “Bistrica” porasla za nevjerovatnih 66 odsto, tačnije umjesto 201 milion maraka, ukupna investicija se sada procjenjuje na preko 335 miliona KM.

Iako se dokapitalizacije i ogromni finansijski izdaci pravdaju tekućim radovima i sanacijom klizišta, u zapisniku sa posljednje sjednice akcionara “HE na Drini”, koje finansiraju izgradnju HE “Bistrica”, ostalo je ubilježeno ozbiljno upozorenje manjinskog akcionara da troškovi divljaju, a da jasnih informacija o razlozima i efektima tolikog poskupljenja nema.

(Capital) Foto: AI