Dizel u BiH mogao bi se približiti cijeni od pet maraka po litru ako barel nafte dostigne 200 dolara, što je jedan od najnepovoljnijih mogućih scenarija na svjetskom tržištu.

Ako barel dostigne 200 dolara, a problemi u transportu i preradi potraju, pritisak na cijene goriva mogao bi se snažno osjetiti i na benzinskim pumpama u BiH.

Za sada nema opasnosti od nestašice goriva, navode iz Grupacije za promet naftom i naftnim derivatima Privredne komore Republike Srpske. Ipak, upozoravaju da bi produžetak krize mogao donijeti nova poskupljenja, a u nepovoljnim okolnostima i manjak goriva na tržištu.

Od tri do pet maraka granica je sve tanja

Predsjedavajući Grupacije Đorđe Savić ističe da su granice između cijene od tri i pet maraka za litar goriva veoma tanke. Kretanje cijena sve više će zavisiti od stanja na tržištu dizela, a ne samo od cijene sirove nafte na svjetskim berzama.

Problem, naime, nije samo u tome koliko košta barel nafte. Na konačnu cijenu utiču i prevoz tankerima, osiguranje brodova, troškovi prerade i dostupnost gotovih derivata. Kada se nekoliko tih faktora istovremeno pogorša, cijena na pumpama može rasti i brže nego što bi se očekivalo samo na osnovu kretanja cijene sirovine, piše Glas Srpske.

Za BiH, koja zavisi od uvoza goriva, to znači da se poremećaji na svjetskom tržištu mogu preliti na domaće pumpe, a zatim i na cijene robe i usluga.

Evropa plaća više za gotovo istu količinu nafte

Podaci Evrostata pokazuju da je vrijednost mjesečnog uvoza nafte u Evropskoj uniji u drugom kvartalu 2026. godine bila 55,8 odsto veća od prosjeka u 2025. godini, dok je količina uvezene nafte porasla svega 1,2 odsto.

Drugim riječima, Evropa je za gotovo istu količinu sirovine morala da izdvoji znatno više novca. Sjedinjene Američke Države bile su najveći pojedinačni snabdjevač naftom.

Dodatni pritisak stvaraju poremećaji u plovidbi kroz Ormuski moreuz, jedan od najvažnijih svjetskih pravaca za transport nafte. Rizik predstavljaju i prijetnje plovidbi kroz Bab el Mandeb, kao i napadi na energetsku infrastrukturu i rafinerije.

Prevoz tankera poskupio deset puta

Koliko su troškovi transporta porasli pokazuju podaci banke ING. Zarada tankera za prevoz sirove nafte početkom oktobra premašila je 500.000 dolara dnevno, što je oko deset puta više od prosjeka u 2025. godini.

Prevoz nafte iz saudijske luke Ras Tanura do Roterdama, koji je prošle godine koštao oko dva dolara po barelu, u septembru je premašio 35 dolara.

Na rast troškova transporta i prerade ukazao je i stručnjak za energetiku Tomislav Mićović, upozoravajući da na tržište utiču i problemi u radu rafinerija, oštećenja energetskih postrojenja i smanjena proizvodnja pojedinih derivata.

– Posebno osjetljivo je tržište dizela jer njegova dostupnost ne zavisi samo od količine sirove nafte. Ako rafinerije ne mogu da proizvedu dovoljno derivata ili je njihov transport otežan, dizel može poskupjeti i kada cijena sirovine ne raste istom brzinom – pojasnio je Mićović za Glas Srpske.

Zalihe se smanjuju, a oporavak bi mogao trajati godinama

Dodatnu zabrinutost izaziva stanje zaliha nafte. Direktor saudijskog naftnog giganta „Aramko“ Amin Naser upozorio je da bi obnova ispražnjenih skladišta mogla potrajati i do dvije godine, čak i ako se transportni tokovi normalizuju.

Prema podacima koje je iznio, svijet je u krizu ušao sa gotovo deset milijardi barela nafte u zalihama. Od početka poremećaja izgubljeno je oko tri milijarde barela bruto ponude, dok je više od milijarde barela povučeno iz skladišta kako bi se nadoknadio dio manjka.

Procjenjuje se da je preostalo manje od šest milijardi barela komercijalnih zaliha, ali nije sva ta količina odmah dostupna tržištu.

Marže prerade dodatno podižu cijenu dizela

Na rast cijena utiču i troškovi prerade. Prema analizi ING-a, marža na preradu dizela u Evropi početkom oktobra bila je oko dva i po puta veća od prosjeka u 2025. godini.

Ekonomista ING-a Rik Luman procijenio je da bi kombinacija skupljeg transporta i visokih marži prerade mogla povećati osnovnu cijenu litra dizela na benzinskim pumpama za više od 50 američkih centi.

Ta procjena nije direktan obračun konačne maloprodajne cijene u BiH. Na nju utiču nabavna cijena gotovog derivata, transport, porezi, akcize, marže i vrijeme potrebno da se promjene na međunarodnom tržištu prenesu na potrošače.

Ipak, istovremeni rast cijene sirove nafte i troškova transporta, uz ograničenu ponudu derivata, mogao bi dodatno pojačati pritisak na domaće cijene.

Šta bi značila nafta od 200 dolara?

Barel nafte marke brent krajem sedmice koštao je oko 103 dolara. Ako bi cijena dostigla 150 ili 175 dolara, pritisak na cijene derivata bio bi znatno veći.

Dostizanje 200 dolara predstavljalo bi ekstreman scenario u kojem bi se istovremeno zadržali skupa sirovina, problemi u transportu, visoki troškovi prerade i ograničena ponuda. U takvim okolnostima dizel u BiH mogao bi se približiti cijeni od pet maraka po litru, a na pojedinim pumpama i premašiti taj prag.

To, međutim, nije izvjesna prognoza, već mogući ishod najnepovoljnijeg razvoja situacije na svjetskom tržištu. Nafta od 200 dolara nije neizbježna, kao što ni dizel od pet maraka nije izvjesnost.

Poskupljenja bi se mogla preliti na cijelu privredu

Rast cijena dizela ne bi pogodio samo vozače. Evropska privreda u velikoj mjeri zavisi od ovog derivata, a skuplje gorivo podiže i troškove transporta, proizvodnje i snabdijevanja.

Ekonomista Bojan Stanić upozorava da se problemi ne završavaju na naftnim terminalima i benzinskim pumpama. Poremećaji na pomorskim pravcima, smanjena proizvodnja u rafinerijama i promjene u transportnim tokovima prenose se na cijelu privredu.

Dodatni problem predstavljaju niski vodostaji evropskih rijeka, koji otežavaju prevoz robe i dio tereta preusmjeravaju na drumski i željeznički transport, po pravilu skuplji od riječnog.

Ako proizvođači i prevoznici ne budu mogli da apsorbuju veće troškove, dio njih mogao bi se preliti na cijene robe i usluga. Zbog toga bi eventualni novi talas poskupljenja goriva mogao imati mnogo šire posljedice od iznosa koji vozači ostavljaju na benzinskim pumpama.

Glas Srpske

Kiseljenje kupusa jedan je od najvažnijih poslova u pripremi zimnice, a iskusne domaćice tvrde da su za dobar rezultat presudni pravi trenutak, odgovarajuća količina soli i redovno pretakanje rasola.

Iako se kupus može kiseliti tokom jeseni, mnogi domaćini ovaj posao ostavljaju za kraj oktobra ili početak novembra, kada temperature postanu pogodnije za fermentaciju.

Ako se kupus kiseli na previsokoj temperaturi, proces može teći prebrzo, dok ga velika hladnoća usporava. Zato nije presudan samo datum, već i temperatura prostorije u kojoj se bure nalazi.

Prema tradicionalnim savjetima koje prenosi Kurir, početak novembra smatra se posebno pogodnim periodom za kiseljenje kupusa, uz temperaturu od približno 15 do 20 stepeni tokom početne fermentacije.

Koliko kupusa i soli treba staviti u bure?

Prije nego što počnete, važno je pravilno odrediti količinu kupusa i pripremiti dovoljno rasola.

Prema starinskom pravilu, težina kupusa u kilogramima trebalo bi da bude približno polovina zapremine bureta izražene u litrima.

To znači da je za bure od 30 litara potrebno oko 15 kilograma kupusa, mada stvarna količina zavisi od veličine i oblika glavica.

Posebno je važna količina soli.

U ovom tradicionalnom receptu koristi se rastvor od četiri odsto soli, odnosno:

• Na pet litara vode ide 200 grama soli.
• Na 10 litara vode ide 400 grama soli.
• Na 15 litara vode ide 600 grama soli.
• Na 20 litara vode ide 800 grama soli.

So treba potpuno rastvoriti u vodi prije sipanja u bure.

Kako pravilno složiti glavice?

Za kiseljenje birajte čvrste, zdrave glavice, bez znakova truljenja i većih oštećenja.

Uklonite spoljašnje oštećene listove, a zatim očistite i blago zarežite korijen glavice.

Prema tradicionalnom postupku, u sredini korijena može se napraviti plitak rez u obliku krsta, dubok oko dva centimetra.

Glavice potom slažite što gušće, jednu uz drugu.

Praznine možete popuniti polovinama ili četvrtinama manjih glavica, kako biste što bolje iskoristili prostor.

Ako bure ima slavinu za pretakanje, vodite računa da njen otvor ostane slobodan.

Kako da kupus ne omekša?

Jedno od najvažnijih pravila jeste da kupus tokom cijelog procesa bude potpuno potopljen u rasolu.

Ako glavice izviruju iz tečnosti, njihovi izloženi dijelovi mogu postati podložni kvarenju.

Zbog toga se preko kupusa postavlja čista rešetka ili odgovarajući pritiskač koji ga drži ispod površine.

Važno je koristiti posudu i pribor namijenjene kontaktu s hranom.

Ako nivo rasola opadne, dodaje se novi slani rastvor pripremljen u odgovarajućem odnosu.

Koliko često treba pretakati rasol?

Prema starinskom načinu pripreme, pretakanje je jedan od ključnih koraka.

Postupak podrazumijeva da se rasol ispusti kroz slavinu na dnu bureta, a zatim ponovo sipa odozgo, kako bi se tečnost izmiješala.

Tradicionalni raspored izgleda ovako:

• Prvih 15 dana: pretakanje svakog dana.
• Narednih 15 dana: pretakanje svaki drugi dan.
• Poslije prvog mjeseca: približno jednom sedmično.
• Kasnije: po potrebi, otprilike svake druge sedmice.

Ipak, redovno pretakanje nije obavezno kod svih načina fermentacije. Najvažnije je da kupus ostane potopljen, da je oprema čista i da fermentacija teče u odgovarajućim uslovima.

Kako prepoznati dobar rasol?

Rasol tokom fermentacije može promijeniti izgled, pa njegova privremena zamućenost ne mora značiti da se kupus pokvario.

Kada se proces stabilizuje, rasol se često postepeno izbistri, a kupus dobija prepoznatljiv kiseo ukus i miris.

Međutim, pojava plijesni, truležnog mirisa ili sluzave strukture znak je da nešto nije u redu.

Takav kupus ne treba probati kako biste provjerili da li je bezbjedan za jelo.

Kada je kiseli kupus spreman za jelo?

Vrijeme potrebno za kiseljenje zavisi od temperature, veličine glavica i uslova fermentacije.

U povoljnim uslovima kupus može biti spreman za približno četiri do osam sedmica, a cijele glavice često zahtijevaju više vremena nego sitno sjeckani kupus.

Kada dostigne željenu kiselost, bure treba premjestiti na hladnije mjesto kako bi se fermentacija usporila.

Zato, ako planirate zimnicu za decembar i januar, kraj oktobra i početak novembra praktičan su periodi za početak kiseljenja.

Ipak, ne postoji jedan posljednji datum do kojeg kupus mora biti ukiseljen. Uz odgovarajuću temperaturu i pravilno pripremljen rasol, kiseljenje može uspjeti i kasnije.

U Bosni i na sjeveru Hercegovine umjereno do pretežno oblačno vrijeme. U većem dijelu Hercegovine sunčano. Vjetar umjerene jačine sjevernog smjera. U Hercegovini i jugozapadu Bosne umjereno jaka bura. Jutarnja temperatura većinom između 1 i 6, na jugu od 8 do 12, a najviša dnevna temperatura uglavnom između 12 i 18, na jugu do 22 stepena.