Dva tankera za naftu zapalila su se nakon što su naišla na pomorske mine u Ormuskom moreuzu, saopštila je Iranska revolucionarna garda, dan nakon sličnih incidenata u kojima su učestvovali brodovi na tom plovnom putu.

U saopštenju se navodi da je jedan tanker naišao na minu u istočnom dijelu moreuza, dok je drugi pogođen duž “nedozvoljene rute”, te da su oba plovila ostala nepokretna.

Iranska garda je napomenula da su tankeri prethodno onesposobili svoje sisteme za navigaciju i identifikaciju i da su pokušali da prođu kroz moreuz uz podršku američke vojske, prenio je portal “Šafak njuz”.

Revolucionarna garda Irana objavila je juče da su se dva tankera za naftu zapalila nakon što su naišla na mine. Kasnije se zapalio i tegljač koji je prišao da pomogne jednom brodu.

Iran je ranije upozorio brodove da ne pokušavaju da plove neodobrenim rutama u Ormuskom moreuzu i da plovidba ovim strateški važnim putem mora da se odvija uz odobrenje od Teherana.

SAD i dalje vrše blokadu iranskih luka.

Vlada Njemačke usvojila je uredbu kojom će od početka 2027. godine prepoloviti godišnju kvotu radnika sa Zapadnog Balkana koji imaju olakšan pristup njemačkom tržištu rada, sa dosadašnjih 50.000 na 25.000, uprkos oštrim kritikama privrednih udruženja i pojedinih saveznih pokrajina, prenijeli su mediji.

Uredba je usvojena na jučerašnjoj sjednici vlade, ali je još mora odobriti većina u Gornjem domu njemačkog parlamenta, u kojem su zastupljene savezne pokrajine.

Odluci se protivi sedam njemačkih pokrajina, među kojima su Bavarska, Sjeverna Rajna-Vestfalija, Donja Saksonija i Hesen, kao i nekoliko velikih privrednih udruženja koja upozoravaju na zavisnost pojedinih sektora od radne snage iz inostranstva.

Najviše primjedbi na planirano smanjenje kvote iznijeli su predstavnici građevinske industrije, ugostiteljstva i logistike, kao i krovna udruženja koja zastupaju sektor njege bolesnih i nemoćnih osoba.

Savezno udruženje poslodavaca (BDA) ranije je kritikovalo nacrt uredbe Ministarstva rada, zahtijevajući da se godišnja kvota ne prepolovi, već da se ograničenje u potpunosti ukine.

Iz BDA su upozorili da je već sada ostao veliki broj neriješenih zahtjeva, koji će od 1. januara 2027. godine morati biti odbijeni, zbog čega bi brojna radna mjesta mogla ostati nepopunjena.

Namjeru vlade da smanji broj radnika sa Zapadnog Balkana kritikovao je i Savezni zavod za zapošljavanje, koji je takvu odluku ocijenio pogrešnim korakom.

Zavod je u oktobru saopštio da je više od milion ljudi sa Zapadnog Balkana zaposleno u Njemačkoj uz plaćanje punih doprinosa. Od tog broja, 53 odsto radi kao kvalifikovana ili visokokvalifikovana radna snaga, dok je polovina zaposlena na poslovima za koje na njemačkom tržištu rada nema dovoljno radnika.

Odluka o smanjenju godišnje kvote radnika sa Zapadnog Balkana koji imaju povlašten pristup njemačkom tržištu rada dio je postizbornog koalicionog sporazuma vladajućih demohrišćanskih stranaka CDU i CSU i Socijaldemokratske partije Njemačke (SPD).

Cilj inicijative, koja je potekla od konzervativne CDU, jeste da se za slobodna radna mjesta u Njemačkoj angažuju nezaposleni.

Paragvajski predsjednik Santiago Peña ostat će zasad na dužnosti nakon što parlament zbog nedostatka kvoruma nije uspio odlučiti o njegovoj ostavci, dok se istodobno nastavlja postupak njegova opoziva. Zemlju potresa jedna od najtežih financijskih i političkih kriza u novijoj povijesti, izazvana slomom velike digitalne banke Ueno, zbog kojeg su gotovo tri milijuna ljudi ostala bez pristupa svojim bankovnim računima.

Razmjeri skandala teško su zamislivi. Riječ je o banci koja je u svega nekoliko godina postala jedna od najvećih financijskih institucija u Paragvaju, s brojem klijenata koji odgovara približno 60 posto odraslog stanovništva. Njezina propast nije pogodila samo privatnu štednju građana, već je poremetila isplatu plaća i mirovina te otvorila pitanje sigurnosti golemih iznosa javnog novca.

U središtu afere našao se sam predsjednik države, čije su ranije poslovne veze s vlasničkom strukturom banke izazvale ozbiljne sumnje u mogući sukob interesa. Peña odbacuje optužbe za nezakonito postupanje, ali politička kriza već je zahvatila i njegovu vlastitu stranku.

Predsjednik je u četvrtak objavio da podnosi ostavku, poručivši da takvu odluku donosi radi očuvanja stabilnosti zemlje, društvenog mira i demokratskih institucija. Međutim, parlament nije uspio dovršiti postupak prihvaćanja ostavke, a predsjednik je potom najavio da će se odazvati pozivu Senata i odgovoriti na optužbe.

Prema izvješćima Reutersa i brazilskog UOL-a, Zastupnički dom jednoglasno je podržao pokretanje postupka opoziva, dok se o daljnjem raspletu treba odlučivati u Senatu.

Kako je jedna banka postala problem cijele države?
Ueno Bank bila je jedan od najupadljivijih primjera ubrzane digitalizacije paragvajskog bankarstva. Zahvaljujući poslovnom modelu usmjerenom na mobilno bankarstvo i jednostavno otvaranje računa, privukla je milijune korisnika i postala iznimno važna za svakodnevno funkcioniranje financijskog sustava.

Problem je nastao kada je središnja banka utvrdila ozbiljne nedostatke u njezinoj financijskoj stabilnosti.

Prema službenom priopćenju Središnje banke Paragvaja, odluka o pokretanju postupka sanacije donesena je 2. studenoga, nakon što je utvrđeno da je pokazatelj solventnosti banke pao ispod polovice zakonski propisanog minimuma.

Pojednostavljeno, banka više nije raspolagala dovoljnom kapitalnom zaštitom u odnosu na rizike i obveze koje je preuzela. Takvo stanje zahtijevalo je intervenciju regulatora radi zaštite štediša i sprječavanja širenja krize na ostatak financijskog sustava.

Milijuni računa blokirani, ugrožene i mirovine
Posljedice su bile gotovo trenutačne. Klijenti su ostali bez pristupa novcu na računima, a financijska kriza počela se pretvarati u društvenu.

Za građane koji su preko Uena primali plaću, mirovinu ili držali životnu ušteđevinu, problem nije bio samo strah od mogućeg gubitka novca. Mnogi su se suočili s mnogo neposrednijim pitanjem: kako platiti hranu, stanarinu ili druge svakodnevne troškove ako ne mogu pristupiti vlastitim sredstvima?

Posebno zabrinjava činjenica da je banka upravljala i znatnim javnim sredstvima. Prema Reutersu, riječ je o približno 850 milijuna dolara državnog novca, što je dodatno otvorilo pitanje odgovornosti vlasti za način na koji su ta sredstva povjerena privatnoj financijskoj instituciji.

Kriza je izazvala prosvjede u Asunciónu, gdje su građani zahtijevali povrat novca i odgovornost političkih dužnosnika.

Kakve veze predsjednik ima s propalom bankom?
Upravo je odnos predsjednika Peñe i poslovne grupacije povezane s Ueno Bankom pretvorio financijski slom u prvorazrednu političku aferu.

Peña je ranije bio dioničar holdinga povezanog s vlasnicima banke, a prema dostupnim izvješćima iz vlasničke je strukture izašao u ožujku 2025. godine. Njegova administracija u međuvremenu je omogućila snažno širenje poslovanja banke, dok su u njoj završavali i veliki iznosi javnih sredstava.

Dodatnu pozornost izazvala je činjenica da je Carlos Carvallo, čelnik središnje banke kojeg je imenovao Peña, prethodno bio povezan s Uenom. Carvallo je također podnio ostavku tijekom krize.

Takav splet okolnosti otvorio je pitanje jesu li poslovni interesi i političke veze utjecali na regulatorne odluke te jesu li nadležna tijela dovoljno rano reagirala na financijske probleme banke.

Oporba optužuje predsjednika za sukob interesa i odgovornost za upravljanje krizom, dok on odbacuje tvrdnje o nezakonitom postupanju. Sama činjenica da je bio povezan s vlasničkom grupacijom ne dokazuje kaznenu odgovornost, ali otvara pitanja na koja će istražitelji morati odgovoriti.

Istraga se širi, traži se odgovornost bankara
Financijski slom već je prerastao u kaznenopravni slučaj. Prema izvješćima Reutersa, tužiteljstvo je izdalo naloge za uhićenje osmero sadašnjih i bivših rukovoditelja Ueno Banka.

Istraga bi trebala utvrditi kako je banka koja je raspolagala novcem milijuna građana dospjela u stanje ozbiljne nesolventnosti, jesu li financijski problemi bili pravodobno prijavljivani i jesu li nadzorna tijela raspolagala informacijama koje su zahtijevale raniju intervenciju.

Posebno je osjetljivo pitanje javnih sredstava. Naime, ako se pokaže da su državne institucije nastavile povjeravati novac banci unatoč upozorenjima o njezinu financijskom stanju, odgovornost bi mogla nadilaziti upravu same banke.

Za sada, međutim, nije utvrđeno da je Peña osobno naredio nezakonito prebacivanje javnog novca ili prikrivanje financijskih problema.

Hoće li građani dobiti svoj novac?
Središnja banka pokušava ograničiti posljedice sloma i spriječiti širenje panike na druge financijske institucije.

Prema njezinu službenom priopćenju, paragvajski sustav osiguranja depozita jamči zaštitu štednih uloga do iznosa od 228,3 milijuna gvaranija po deponentu u pojedinoj banci, što odgovara 75 minimalnih mjesečnih plaća.

Regulator je također najavio početnu isplatu do deset milijuna gvaranija pogođenim štedišama, kako bi im omogućio pristup barem dijelu sredstava dok traje postupak sanacije.

Međutim, osiguranje depozita ne znači da će svi građani odmah dobiti cjelokupan novac. Za iznose iznad zakonski zajamčene granice daljnji povrat ovisit će o postupku sanacije i raspoloživoj imovini banke.

Središnja banka pritom naglašava da je riječ o problemu konkretne financijske institucije, a ne o dokazu opće nesolventnosti paragvajskog bankarskog sustava.

Predsjednik pokušao otići, ali politička kriza nije završila
Peñina ostavka trebala je otvoriti put političkom raspletu krize, no neuspjeh parlamentarnog odlučivanja ostavio ga je u neizvjesnom položaju.

Zastupnički dom podržao je pokretanje postupka opoziva, a daljnje odluke sada su u rukama Senata. Peña je poručio da će se odazvati pozivu i iznijeti svoju obranu.

Važna je pritom i njegova politička budućnost. Paragvajski ustav bivšim demokratski izabranim predsjednicima priznaje poseban status doživotnog senatora, no mogućnost ostvarivanja tog statusa ovisi i o okolnostima prestanka mandata. Zbog toga način na koji će Peña napustiti dužnost nije samo formalno pitanje.

Politički rasplet mogao bi utjecati i na njegov položaj u eventualnim budućim postupcima, premda se parlamentarni opoziv i kaznena odgovornost moraju pravno razlikovati.

Kriza koja je razotkrila opasnu koncentraciju novca
Slučaj Ueno Banka pokazuje koliko teške mogu biti posljedice kada velik dio stanovništva i znatna javna sredstva postanu ovisni o jednoj financijskoj instituciji.

Za milijune Paragvajaca slom banke nije apstraktna rasprava o kapitalnim zahtjevima, solventnosti ili regulatornom nadzoru. Riječ je o nemogućnosti pristupa vlastitom novcu, neizvjesnosti oko isplate mirovina i plaća te strahu da bi njihova životna ušteđevina mogla biti ugrožena.

U političkom smislu slučaj je još osjetljiviji jer je predsjednik koji je ranije imao poslovne veze s vlasnicima banke sada suočen s mogućnošću gubitka dužnosti upravo zbog krize koju je njezin slom izazvao.

Pred paragvajskim institucijama zato su dva neposredna zadatka: omogućiti građanima povrat novca i utvrditi odgovornost za financijski slom. O ishodu tih postupaka ovisit će ne samo sudbina predsjednika Peñe, već i povjerenje građana u bankarski sustav i državne institucije.