Ukrajinski bespilotni dronovi napali su Lenjingradsku oblast, nakon čega je izbio požar u rafineriji nafte u gradu Kiriši, saopštili su danas lokalni zvaničnici. Guverner ove oblasti Aleksandar Drozdenko rekao je da je jedna žena poginula u Vsevoložsku, kada su dijelovi oborenog drona pali na krov zgrade, prenosi portal „Meduza“.

Prema njegovim riječima, iznad ovog regiona tokom noći oboreno je 113 dronova.

Ruski portal „Astra“, nakon analize objavljenih video-snimaka iz Kirišija, navodi da gori rafinerija „Kirišinjefteorgsintez“, jedna od najvećih rafinerija nafte u Rusiji. Ova rafinerija je tokom rusko-ukrajinskog rata više puta bila meta napada bespilotnim letjelicama, prenosi Blic.

Njemački kancelar Fridrih Merc želi promijeniti pravila o radnom vremenu i omogućiti zaposlenima da rade duže od osam sati dnevno.

Njegova ideja o fleksibilnijem rasporedu, koji bi u pojedinim slučajevima podrazumijevao i 12 sati rada u smjeni, već je izazvala oštro protivljenje sindikata, dok dogovor unutar vladajuće koalicije još nije postignut.

Merc je reformu zakona o radnom vremenu nazvao zakašnjelom tokom Dana njemačkih poslodavaca, održanog 13. oktobra u Berlinu.

Prema pisanju njemačkih medija, poručio je da rad duži od osam sati – nije eksploatacija. Kao primjer naveo je proizvodni pogon u kojem zaposleni rade po 12 sati dnevno, tri dana sedmično. Prema njegovim riječima, radnici su mu objasnili da im takav raspored omogućava više slobodnog vremena u kontinuitetu. Koalicija još bez dogovora
Iako je od Mercove najave prošlo nekoliko sedmica, nacrt zakona još nije stigao pred vladu. Stranke vladajuće koalicije CDU/CSU i SPD-a ne mogu da usaglase kako bi trebalo urediti mogućnost rada dužeg od osam sati dnevno.

Koalicionim sporazumom obavezale su se da uvedu mogućnost sedmičnog umjesto dnevnog ograničenja radnog vremena.

Prema važećem zakonu, koji je na snazi od 1918. godine, radni dan traje osam sati, a može biti produžen na najviše deset sati ako se u periodu od šest mjeseci u prosjeku zadrži osmočasovno radno vrijeme. Između dva radna dana zaposlenima mora biti obezbijeđeno najmanje 11 sati odmora.

Ukoliko bi dnevno ograničenje bilo ukinuto, dužinu radnog dana određivali bi prvenstveno obavezni odmor i pauza od 45 minuta. Analiza Fondacije Hans Böckler pokazuje da bi takav model omogućio radni dan od čak 12 sati i 15 minuta.

Poslodavci odbacuju nacrt, sindikati protiv reforme
Ministarstvo rada je još u junu pripremilo nacrt koji osmosatni radni dan zadržava kao osnovno pravilo. Mogućnost prelaska na sedmično ograničenje bila bi dozvoljena samo uz dogovor poslodavaca i sindikata kroz kolektivni ugovor, uz posebne garancije da zdravlje zaposlenih neće biti ugroženo.Zakaži Pregled

Predviđeno je i da prosječno radno vrijeme ne prelazi 48 sati sedmično na godišnjem nivou, kao i uvođenje obavezne elektronske evidencije radnog vremena, objavila je tada agencija dpa.

Poslodavci su, međutim, odbacili prijedlog. Predsjednik Saveza njemačkih poslodavačkih udruženja (BDA) Rajner Dulger (Rainer Dulger) ocijenio je da je nacrt – prepun nepovjerenja prema poslodavcima i njihovim zaposlenima.

Jedna od glavnih zamjerki jeste to što kolektivni ugovori u Njemačkoj obuhvataju tek oko polovine zaposlenih, pa bi druga polovina radnika ostala izvan predviđenih mogućnosti reforme.

Sindikalne organizacije, s druge strane, odbacuju bilo kakvo popuštanje ograničenja. Predsjednica Saveza njemačkih sindikata (DGB) Jazmin Fahimi (Yasmin Fahimi) smatra da poslodavcima nije prvenstveno stalo do boljeg usklađivanja porodičnog i poslovnog života, već do veće kontrole nad radnim vremenom zaposlenih.

Upozorenja na zdravstvene rizike
Protivnici produžavanja radnog dana upozoravaju i na posljedice po zdravlje i bezbjednost radnika.Zakaži Pregled

Fondacija Hans Böckler navodi da je nakon 12 sati rada rizik od nesreće na poslu ili tokom povratka kući dvostruko veći nego nakon osam sati rada.

Istraživanje njenog Instituta za ekonomska i društvena istraživanja (WSI) pokazalo je da gotovo tri četvrtine ispitanika strahuje od negativnih posljedica radnog dana dužeg od deset sati.

Novi ministar, ali reforma i dalje na čekanju
Dodatnu neizvjesnost unijele su promjene u Ministarstvu rada. Berbel Bas (Bärbel Bas), čije je ministarstvo pripremilo nacrt reforme, podnijela je ostavku 12. oktobra, dok je novi ministar Aleksander Švajcer (Alexander Schweitzer) imenovan dan kasnije.

On se još nije izjasnio da li će zadržati rješenje prema kojem bi duže radno vrijeme bilo moguće samo na osnovu kolektivnih ugovora.

Švajcer je ranije ukazao na obim prekovremenog rada u Njemačkoj, navodeći da je samo tokom 2023. godine zabilježeno 1,3 milijarde prekovremenih sati.

Prioritet novog ministra trenutno je reforma penzijskog sistema, zbog čega se dogovor o promjenama radnog vremena zasad ne nazire. Do eventualnog usvajanja novih pravila, u Njemačkoj ostaje na snazi postojeći zakon.

U međunarodnom pravu i pomorskim konvencijama, nametanje pomorske blokade ili prekidanje vitalnih koridora za snabdijevanje suverene teritorije klasifikuje se kao čin rata (casus belli).

Ukoliko bi hipotetički došlo do pokušaja potpune fizičke izolacije Kalinjingrada — bilo blokadom plovidbe u Baltiku pod izgovorom ekoloških ili bezbjednosnih inspekcija, bilo potpunim prekidom tranzita preko teritorije Litvanije — Rusija bi to tretirala kao direktnu agresiju na svoj suverenitet.

Rjabkovljeva poruka da će biti „aktivirane sve odbrambene mjere u skladu sa doktrinarnim dokumentima“ direktna je referenca na Vojnu doktrinu i Doktrinu odvraćanja Ruske Federacije. Prema ovim dokumentima, Rusija zadržava pravo upotrebe nuklearnog oružja ne samo kao odgovor na nuklearni napad, već i u slučaju konvencionalne agresije koja ugrožava sam opstanak države, integritet njene teritorije ili funkcionisanje strateških snaga.

Šta bi izazvao direktan napad ili eskalacija oko Kalinjingrada?

Bilo kakav oružani incident oko Kalinjingrada automatski preskače faze regionalnog sukoba i prelazi na nivo globalnog rata:

Aktivacija Člana 5 NATO pakta: Ako bi Rusija vojnom silom pokušala da probije kopneni koridor preko Litvanije ili Poljske, aktivirao bi se mehanizam kolektivne odbrane NATO-a, što uvlači sve članice saveza, uključujući Sjedinjene Američke Države, u direktan oružani sukob sa Rusijom.

Udar na rusku teritoriju: Svaki vojni odgovor NATO-a na prijetnje iz Kalinjingrada podrazumijevao bi neutralizaciju tamošnjih raketnih baza, radara i komandnih centara. Pošto je Kalinjingrad integralni dio Ruske Federacije, a ne tampon-zona, napad na njega Moskva bi tretirala jednako kao napad na Moskvu ili Sankt Peterburg.

Ekspresan prelazak nuklearnog praga: Zbog male geografske dubine i izolovanosti, ruske konvencionalne snage u Kalinjingradu, uprkos visokoj opremljenosti, bile bi u izrazito nepovoljnom položaju u slučaju dugotrajnog konvencionalnog sukoba sa cjelokupnim NATO okruženjem. Upravo ta asimetrija u konvencionalnim snagama primorala bi Moskvu da se odmah osloni na taktičko nuklearno naoružanje kako bi spriječila gubitak teritorije.

Kalinjingrad predstavlja strateški paradoks modernog doba: istovremeno je najjača isturena tačka ruske vatrene moći u Evropi i njena najranjivija enklava, kao što je za NATO istovremeno stalna prijetnja u zaleđu i najlakša meta za geopolitički pritisak. Zbog toga svaka retorička ili operativna zaoštrenost oko baltičkih ruta nosi nesrazmjerno veliki rizik. Za razliku od drugih kriznih žarišta gdje postoji prostor za posredničke i lokalizovane sukobe, kriza oko Kalinjingrada ne ostavlja međukorake — svaka direktna blokada ili vojni napad na ovu teritoriju predstavljao bi automatski prelazak u direktan sukob nuklearnih velesila.

Banjaluka24