Connect with us

Društvo

Šta nismo naučili od poplava: Tito je za dvije godine ukrotio Savu, a danas nije dovoljno ni 20 godina

Poplave na sjeverozapadu zemlje odnijele su jedan život. U Novom Gradu je u klizištu pronađeno tijelo nepoznatog muškarca. U međuvremenu, situacija sa poplavama se stabilizuje Kao i mnogo puta do sada obilne padavine iznenadile su nadležne. Podsjetimo na tekst BUKE iz 2019-godine

Sa svakom jačom i obilnijom kišom raste strah građana od novih poplava. Sasvim opravdano, jer od katastrofalnim poplava iz maja 2014. godine do danas, malo toga se uradilo kako bi se spriječile buduće katastrofe.

Tekst se nastavlja ispod oglasa

Realizovane aktivnosti kojima se hvale nadležne institucije uglavnom su bile usmjerene na saniranje nastale štete, obnova nasipa i vodoprivrednih objekata radila se sporadično, izgradnje novih praktično i nema, a prevencijom se niko nije bavio ni prije poplava, a ni nakon njih.

Nije realizovan ni “Akcioni plan za zaštitu od poplava i upravljanje rijekama u BiH”, koji su se obavezale realizovati sve vlasti u BiH do kraja 2017. godine. Na sjednici Vijeća ministara BiH održanoj u martu prošle godine, rok za njegovu realizaciju produžen je do 2021. godine. Tako se kod nas riješavaju problem.

Prisjetimo se i Anketni odbor koji je NSRS oformila s ciljem da se utvrdi odgovornost rada institucija nadležnih za djelovanje prije i tokom poplava, 2014. godine. Naravno, nije utvrđena ničija odgovornost.

Ovo nikada prije nije bilo“

Često se poplave iz maja 2014. godine karakterišu kao nezapamćene, najveće i “nikad viđene”. Međutim, to nije posve tačno, jer je područje BiH odvajkada podložno poplavama, o čemu svjedoče i podaci objedinjeni u knjizi, tačnije zborniku radova, “Poplava, zemljotres, smog”. Kako je navedeno, od početka hidroloških mjerenja u Bosni i Hercegovini, 80-ih godina XIX vijeka, pa do 1976. godine, do kada su u knjizi obrađene velike poplave, ovakve pojave zabilježene su u više navrata.

Prva velika poplava registrovana je u novembru 1896. godine. Tada su zabilježeni i nikada kasnije dostignuti maksimalni vodostaji na rijeci Drini.

U julu 1915. godine zabilježeni su (a nisu do 1941. godine dostignuti) maksimalni vodostaji na nekim mjernim mjestima na rijeci Bosni i njenim pritokama (Željeznica, Fojnica i Krivaja) i tada su velike štete pretrpjeli Visoko, Olovo, Zavidovići, Maglaj i Doboj.

Prva poplava u međuratnom periodu koja se posebno izdvaja, kako po broju mjernih mjesta na kojima su postignuti maksimalni vodostaji, tako i po veličini zahvaćenog prostora i štetama koje su poplave ostavile iza sebe jeste poplava iz novembra 1925. godine. U tom periodu, zbog velikih padavina, većina bosanskohercegovačkih rijeka je nadošla i na nekoliko desetina vodomjernih stanica zabilježeni su do tada maksimalni vodostaji. Na čak 29 vodomjernih stanica rekordi postavljeni u novembru 1925. godine nisu dostignuti ni premašeni do početka Drugog svjetskog rata, a na mnogim mjestima nisu premašeni ni do danas.

Sljedeća velika poplava zadesila je BiH u aprilu 1932. godine, kada je posebno teško bilo pogođeno područje uz rijeku Savu.

Dvije godine u novembra 1934. godine, uslijedila je još jedna velika poplava. Ovaj put na rijeci Neretvi i nekim njenim pritokama zabilježeni su istorijski maksimumi. Slične su poplave ovo područje pogodile i tokom 1937. i 1940. godine, a velike štete u isto vrijeme pretrpjeli su i drugi krajevi u Bosni i Hercegovini, posebno uz rijeku Savu. Velike poplave zadesile su Doboj i ostala opšinska središta Dobojskog sreza u noći između 12. i 13. maja 1965. i prouzrokovale veliku materijalnu štetu, a zbog dobro organizirane službe spašavanja ljudskih žrtava nije bilo. Osim grada Doboja, u ovoj poplavi velike štete pretrpjele su sljedeće opšine u Dobojskom srezu: Modriča, Teslić, Odžak, Maglaj, Bosanski Šamac i Zavidovići.

Deset godina kasnije 1975., dogodile su se, između ostalih, poplave u Tuzli, koje su odnijele dva, a u Tešnju 1976. devet ljudskih života.

Zaključak je jasan, ljudi ovdje oduvijek žive sa polavama i poplave su bile i ostale istinski rizik. Međutim, svi ti rizici ne moraju nužno dovesti do katastrofa, ukoliko se poduzmu konkretne mjere.

Nažalost, nadležne sužbe i vlasti nikako da nauče lekciju.

Opravdanje je uvijek nedostatak novca, pa radije djeluju kratkoročno nego dugoročno – kada dođe do poplava, iz fondova se izdvoje određena sredstva, političari obuke čizme, posjete ugrožena područja, pošalju emotivne poruke, daju obećanja i kao krunu svega osnuju fond solidarnosti.

A dok se na ovom polju nešto ne promijeni, ne piše nam se dobro i svaki strah stanovništva je opravdan.

Prijedor24

Related Topics:

Društvo

VREMENSKA PROGNOZA! Moguća je lokalna, slabija kiša

U Bosni i Hercegovini  se očekuje pretežno oblačno vrijeme, uz povremenu kišu koja će biti najizglednija na području Hercegovine i istoku Bosne.

U većem dijelu Bosne moguća je lokalna, slabija kiša, dok će u pojedinim krajevima tokom dana biti i kraćih sunčanih perioda.

Vjetar će puhati slab sjevernog i sjeveroistočnog smjera, bez značajnijih promjena u jačini.

Jutarnje temperature zraka kretat će se između 3 i 7 stepeni Celzijusa, dok će na jugu zemlje biti osjetno toplije, od 9 do 13 stepeni.

Najviša dnevna temperatura očekuje se između 10 i 16°C, a na jugu zemlje i do 19°C.

Oblačno i svježe vrijeme obilježit će kraj radne sedmice, pa se građanima preporučuje slojevito odijevanje i oprez u saobraćaju zbog moguće mokre kolovozne podloge.

Nastavi čitati

Društvo

MNOGO VIŠE OD OBIČAJA: Postoji loše vjerovanje za one koji odbiju da kumuju

Kumstvo je u srpskoj tradiciji mnogo više od običaja. To je duhovno srodstvo, veza koja se ne raskida ni vremenom ni udaljenošću. Kum nije samo svjedok na vjenčanju ili osoba koja drži dijete na krštenju – on postaje dio porodice, duhovni stub i svjedok jednog zavjeta pred Bogom.

Kod nas se često kaže da “kum nije dugme” – i to nije bez razloga. Kumstvo se ne bira olako. Ono podrazumijeva poverjenje, poštovanje i trajnu odgovornost. Zato se kroz vijekove vjerovalo da kum predstavlja nešto sveto, neraskidivo, gotovo mitsko.

Kum je onaj koji stoji uz vas kad ste najslabiji – kad ulazite u brak, kad krštavate dijete, kad se zadužujete pred Bogom da ćete čuvati vjeru i porodicu. I zato, za Srbe, kum je više od prijatelja, on je duhovni svjedok vašeg života.

Ali šta ako odbijete da budete kum? Stara narodna vjerovanja kažu, to nije bez posljedica.

Jedno od njih tvrdi da onaj ko odbije da kumuje na vjenčanju, u životu nikada neće pronaći svoju srodnu dušu. Navodno, takvu osobu prati nesreća u ljubavi i usamljenost, jer je odbila da pred Bogom i ljudima posvjedoči o ljubavi dvoje ljudi.

Još mračnije je ono koje se odnosi na kumstvo pri krštenju, vjeruje se da onaj ko odbije da krsti dijete nikada neće imati „poroda“, jer nije bio spreman da preuzme duhovnu obavezu i zaštiti nečiji novi život.

Verski analitičar Živica Tucić objašnjava da se kum pri krštenju zaklinje pred Bogom da će brinuti o djetetu, kao o svom.

– To je moralna odgovornost kuma, da, ako se roditeljima nešto desi, preuzme brigu o djetetu. Po hrišćanskom pravilu, on postaje staratelj tog djeteta, navodi Tucić, uz napomenu da se po zakonu starateljstvo ipak povjerava bližim rođacima.

Arhimandrit Nikitović je rekao da kumstvo nije stvar luksuza, nego časti.

– Danas ljudi prvo razmišljaju imaju li novca da budu kumovi, a ne razumiju da se ta uloga ne mjeri materijalno. Dešava se da kum bude biran po imovini, što je potpuno pogrešno. Kum se bira srcem, ne novčanikom, objašnjava on.

Kumstvo kao zavjet, ne formalnost

Prava vrijednost kumstva nije u poklonima, nego u prisustvu, brizi i lojalnosti. To je zavjet između ljudi i Boga, veza koja naddživljava sve.

Zato, ako vas neko odabere da mu budete kum – prihvatite to s ponosom. To nije samo uloga, to je čast. Kumstvo je simbol vjere, povjerenja i duhovne bliskosti, a onaj ko ga nosi časno, nosi blagoslov.

Jer, kako narod kaže: kumstvo ne zastarijeva, a kum se ne odbija.

Nastavi čitati

Društvo

Basara “BRUTALAN NAPAD NA DJEČAKA JE OGLEDALO DRUŠTVA”! Ćutanje nije rješenje – to je saučesništvo!

Brutalan napad na dječaka nije samo vijest – to je ogledalo našeg društva. Bolno je gledati da dijete od 16 godina leži nepomično na ulici, a da se sve svede na još jedan snimak i prolaznu reakciju.

Poručila je ovo Adriana Basara, predsjednik Savjeta za porodicu, omladinu i socio-demografsku politiku PDP ističući da ovaj tragičan događaj mora biti alarm za sve institucije i građane.

– Kao majka, kao neko ko radi s porodicama, i kao neko ko vjeruje u Banjaluku koja ima dušu – ne mogu to prihvatiti. Ovo nije izolovan slučaj, već upozorenje da moramo ozbiljno preispitati sistem koji bi trebalo da štiti najosjetljivije. Svako dijete ima pravo na bezbjednost, a svaki odrasli – obavezu da ga zaštiti – poručila je Basara.

Ona naglašava da institucije moraju reagovati brže i odlučnije, ali i da se promjena ne može očekivati bez lične odgovornosti svakog pojedinca.

– Moramo biti hrabriji kao ljudi, odgovorniji kao institucije i glasniji kao društvo. Ćutanje nije rješenje – ono je saučesništvo. Ako pristanemo da nasilje postane svakodnevica, onda smo izgubili sve ono što nas čini ljudima. Zato moramo govoriti, reagovati i štititi jedni druge – jer svaki put kad spasimo jedno dijete, spasili smo bar dvije porodice, njegovu sadašnju i onu koju će u budućnosti osnovati. Spašena porodica je spašeno društvo – zaključila je Basara.

Nastavi čitati

Aktuelno