U Registru civilnih vazduhoplova BiH, koju je Direkcija za civilno vazduhoplovstvo BiH nedavno ažurirala, nalaze se ukupno 103 aviona i ostale letjelice, od čega je 34 u vlasništvu fizičkih lica, odnosno građana.

Ko sve posjeduje letjelice u BiH?

– Fizička lica
– Aero-klubovi
– Privatne kompanije
– Javna preduzeća
– Ministarstva i policijske strukture
– Civilna zaštita
– Druge državne i lokalne institucije

Iako bi se, na osnovu ovih cifara, moglo zaključiti da je domaća flota poprilično bogata, detaljnom analizom je lako ustanoviti da je uglavnom riječ o letjelicama starim po nekoliko decenija.

U vlasništvu građana su, između ostalog, ultralake letjelice, jedrilice, ali i manji avioni, poput cesne C-172 i cesne F172 M.

Ko su vlasnici aviona

Na fizička lica je, dakle, registrovana trećina letjelica u BiH, a ostale se vode na privatnim ili javnim preduzećima, aero-klubovima, državnim institucijama itd.

Najmlađi u bh. floti je helikopter Airbus AS350, koji služi za potrebe civilne zaštite, policije i zdravstvenih intervencija, a nabavku je finansirala Vlada Zeničko-dobojskog kantona.

Helikopter, koji je opremljen savremenom i naprednom opremom, namijenjen je za gašenje požara, transport osoba, hitnu medicinsku evakuaciju, kao i druge intervencije u nepristupačnim područjima, a, kako je potvrđeno “Nezavisnim novinama”, registrovan je 24. juna 2026.

Sletio na Mont Everest

“Airbus AS350 je jedini helikopter koji je sletio na Mont Everest, na 8.848 metara nadmorske visine. To dovoljno govori o njegovim mogućnostima. Ovo je najbolji helikopter u svojoj klasi u svijetu”, izjavio je kada je ovaj helikopter stigao u Zenicu pilot Vahidin Dino Mahmutović.

Podaci iz registra pokazuju da, kada je riječ o vlasničkoj strukturi, najveći broj letjelica, čak 45 od 103, pripada aero-klubovima širom BiH. Svoju flotu, tako, imaju aero-klubovi “Prijedor”, “Tuzla”, “Sarajevo” i drugi.

I firme imaju avione

Pojedine firme, takođe, imaju svoje letjelice. Tako, primjera radi, cesnu ima Tehnički remont Bratunac. Vlada Republike Srpske takođe ima više letjelica, uglavnom helikoptera, koji su registrovani na MUP Republike Srpske.

Kada je riječ o samim tipovima letjelica u BiH, prednjači porodica UTVA, proizvođača iz Pančeva, čijim “čeličnim pticama” su se uglavnom opremili aero-klubovi.

Ključ u održavanju

Omer Kulić, doktor nauka iz oblasti avijacije, kaže da je nevjerovatan podatak da je u BiH više od 100 letjelica. Pitanje je, dodaje on, koliko je od njih operativno, odnosno koliko ih leti.

“Kada su u pitanju letjelice koje imaju građani, sve je to stari krš. Stare su po 20 godina, pa i više. Kada je u pitanju bezbjednost, one moraju da prođu, uslovno rečeno, tehnički pregled, ali zavisi koliko se dobro održavaju, a i to je upitna stvar, vjerujte”, rekao je Kulić za “Nezavisne novine”.

(Nezavisne) Foto: Ilustracija/AP

“Premijeru, zahvaljujući politici SNSD-a Republika Srpska jeste oaza za pranje novca, privredni kriminal, korupciju, bogaćenje bezbjedonosno interesantnih osoba, kao i tragičnih događaja koji nisu razrješeni kao što je tragedija u Foči, slučaj M.R. se neće tek tako zataškati!”

Poručio je ovo šef Kluba poslanika SDS-a u NS Republike Srpske Ognjen Bodiroga predsjedniku Vlade Srpske Savi Miniću koji je nakon, pucnjave u Istočnom Sarajevu tokom koje je Đorđe Ždrale ranio Kostu Pandurevića, na društvenoj mreži X napisao da Republika Srpska nije i nikada neće biti mjesto u kojem kriminalci mogu biti mirni.

“Da Republika Srpska nije oaza za pranje novca ne bi samo u aferama Rašid Serdarov i Vijadukt Republika Srpska izgubila 310 miliona maraka, ne bi Elektroprivreda, Šume Srpske, Željeznice, NP Sutjeska i druge ustanove bile na koljenima, ne bi RiTE Ugljevik bio ugašen…a ko je kriv za to? Pa premijeru vaši kadrovi, vaša politička partija ih je postavila na te pozicije!”, kategoričan je Bodiroga.

Bodiroga je upitao Minića da li će iko odgovarati.

“Naravno da neće jer ih vaša nakaradna politika štiti! Samo u nakaradnom sistemu Staša Košarac može biti ministar iako se družio sa Fatihom Kolom koga povezuju sa narko kartelom Tito i Dino, a na sve to ga predložio Željki Cvijanović da ga imenuje za počasnog konzula BiH u Panami!”, zaključio je Bodiroga.

(BN)

U najnovijem medijskom istupu, ministar pravde Republike Srpske i funkcioner vladajuće koalicije, Goran Selak, odlučio je da dijeli lekcije o komunalnim problemima u Banjoj Luci. Govoreći o “ulicama bez rupa”, “nestašicama vode”, “parkingu” i “vrtićima”, Selak pokušava predstaviti stanje u gradu kao neprihvatljivo, poručujući da “Banja Luka zaslužuje bolje” i da se “ne smije baviti samo šminkanjem”.

Međutim, iza ovih riječi krije se klasično politikanstvo i prebacivanje odgovornosti. Zanimljivo je kako predstavnici vladajućeg režima iznenada postanu izuzetno osjetljivi na svaku udarnu rupu ili infrastrukturni problem – ali isključivo u Banjoj Luci, gradu u kojem nemaju apsolutnu vlast. Kada se pogleda šira slika, stanje putne mreže i komunalne infrastrukture u ostatku Republike Srpske, za koju su direktno odgovorni oni, njihovi kadrovi i entitetska javna preduzeća, vidljivo je potpuno odsustvo bilo kakve samokritike i odgovornosti.

Selektivno sljepilo: Gdje su rupe na koje ministar žmiri?

Dok se u Banjoj Luci problematizuje svaki detalj gradske infrastrukture, vozači širom Republike Srpske svakodnevno rizikuju živote na dionicama koje godinama i decenijama nisu vidjele ozbiljnu sanaciju:

• M-18 Foča – Šćepan Polje: Višedecenijski “put strave i užasa” i najveća sramota infrastrukture. Uska, neuslovna, makadamska i poluraspadnuta cesta prema granici sa Crnom Gorom godinama odnosi živote i uništava vozila, dok entitetske vlasti nude samo prazna obećanja.
• Prijedorska regija i Potkozarje: Putevi uništeni prolaskom teške mehanizacije, kamiona koji prevoze rudu i drvnu građu. Lokalni i regionalni pravci (posebno prema Novom Gradu i Kozarskoj Dubici) su prepuni dubokih kratera i uništenih ivica asfalta.
• Gradiška i okolina: Regionalni pravci trpe zbog hroničnog nemara. Nakon svake zime, rupe na kolovozima ostaju mjesecima neokrpljene, direktno ugrožavajući bezbjednost svih učesnika u saobraćaju.
• Istočna Hercegovina: Putna komunikacija u ovom dijelu Srpske decenijama je u drugom planu. Vožnja između manjih hercegovačkih opština predstavlja pravi test izdržljivosti za vozila zbog dionica na kojima je asfalt potpuno propao.

Šta je sa vrtićima i parkingom u ostatku Srpske?

Ministar se dotiče pitanja vrtića i parkinga u Banjoj Luci, potpuno zaboravljajući kakvo je stanje tamo gdje njegova koalicija vlada:

• Slučaj vrtić u Prijedoru: Dok u Banjoj Luci roditelji imaju najveće gradske subvencije za djecu u privatnim vrtićima, gradska vlast u Prijedoru već četiri godine bezuspješno pokušava da završi vrtić u naselju Pećani. Kamen temeljac je pompezno položen još 2022. godine u svrhu izborne kampanje, ali i dan danas to je zatvoreno gradilište i simbol neispunjenih obećanja. Djeca koja su tada rođena, danas stasavaju za školu, a da nikada nisu dočekala svoje mjesto u javnom vrtiću, zbog čega su roditelji primorani da plaćaju skupe privatne ustanove bez adekvatne podrške lokalne vlasti.
• Parking harač u Trebinju: Problem sa parkingom nije izolovan samo na Banju Luku, ali su rješenja vlasti u drugim gradovima udar na džep građana. U Trebinju, na primjer, ljetna tarifa parkiranja u prvoj zoni dostiže nevjerovatnih 3,00 KM po jednom satu. Umjesto da olakšaju, gradske vlasti tamo neprestano donose odluke o proširenju zona naplate na nova naselja i ulice, pretvarajući svaki slobodan kvadrat u izvor profita za lokalna javna preduzeća.

O stanju vodovoda i elektrodistribucije širom opština u Republici Srpskoj mogao bi se napisati čitav feljton – od ljetnih restrikcija i suhih slavina, do konstantnih ispada na elektromreži i dotrajalih dalekovoda koji ostavljaju sela bez struje na prvi jači vjetar. O tome ministar i vladajuća elita, naravno, ćute.

Ko zapravo “šminka” stvarnost?

Riječi ministra Selaka o tome kako “nam ne trebaju kozmetička uređenja nego rješavanje ključnih pitanja” zvuče apsurdno kada dolaze od predstavnika vlasti koja na republičkom nivou upravlja budžetima, a nije u stanju da obezbijedi osnovnu bezbjednost na putevima ili izgradi jedan jedini vrtić u Prijedoru na vrijeme.

Banja Luka, uprkos svim izazovima, po parametrima infrastrukture, uređenosti i podrške porodici, miljama prednjači u odnosu na većinu gradova i opština u Srpskoj gdje vlada ista ta koalicija. Fokusiranje isključivo na Banjaluku nije ništa drugo do pokušaj skretanja pažnje sa sopstvenog nerada, kašnjenja i višedecenijskog zapostavljanja ključnih problema za koje su direktno zaduženi.

Umjesto što sa pozicije ministra pravde broji udarne rupe i parking mjesta po Banjoj Luci, njemu i režimu bi bilo pametnije da obiđu ostatak Republike Srpske, objasne roditeljima u Prijedoru zašto su izigrani i pogledaju u oči vozačima koji svaki dan rizikuju glavu na putu za Šćepan Polje.

Banjaluka24