Dok su liste čekanja sve duže, medicinski radnici odlaze, a zdravstveni sistem se suočava sa ozbiljnim problemima, vlast kao uspjeh predstavlja činjenicu da će radnicima UKC-a biti uplaćeni porezi i doprinosi kako bi mogli ostvariti pravo na penziju, poručila je članica Predsjedništva PSS Mirna Savić Banjac.

Ona je kritikovala izjavu ministrice finansija Republike Srpske Zore Vidović da će iz kreditnih sredstava biti obezbijeđen novac za izmirivanje obaveza prema radnicima UKC-a.

„Oko 45 miliona KM duga ide samo na otplatu dugovanja UKC-a, čije je prethodno rukovodstvo i više od ovog iznosa ‘proklizalo’ u fantomsku garažu“, navela je Savić Banjac.

„Zdravstvo mora biti depolitizovano“

Prema njenim riječima, problem zdravstvenog sistema nije moguće riješiti samo finansijskim intervencijama, već je potrebno promijeniti način njegovog upravljanja.

„Sve dok zdravstvo ne bude potpuno depolitizovano, stanje će biti sve gore. Decenijama se biraju direktori na osnovu partijske knjižice, zapošljava se nemedicinski kadar koji dodatno opterećuje zdravstveni sistem“, tvrdi Savić Banjac.

Istovremeno, kako ističe, najbolji zdravstveni radnici odlaze iz Republike Srpske u potrazi za boljim uslovima rada i života.

„Naši najbolji ljekari liječe ljude širom svijeta, a kod nas treba da se raduju činjenici da će moći nesmetano u penziju“, rekla je ona.

„Građanima ostaje da se nadaju dobrom zdravlju“

Savić Banjac smatra da će bez promjene sistema upravljanja problemi samo postajati veći.

„Dok je ovakav partijski sistem na snazi, stanovnici Republike Srpske nemaju čemu da se nadaju, osim dobrom zdravlju i da ne moraju koristiti zdravstvene usluge“, zaključila je Savić Banjac.

Odluke od najveće važnosti za Republiku Srpsku odavno se ne donose u nadležnim institucijama, već stanački komitet ispunjava volju jednog čovjeka i jedne porodice, a to u najskorije vrijeme mora početi da se mjenja, ukoliko želimo da mladi ostanu na ovim prostorima.

Ovo je, u rubrici “Bez uvijanja”, Jutarnjeg programa BN televizije, rekla Mirna Savić Banjac, menadžerka Banjaluke i poslanica PDP-a u Narodnoj skupštini Republike Srpske.Trebaće mnogo godina zdravog i domaćinskog upravljanja institucijama, kako bi se iz njih iskorjenila trgovina uticajem, zapošljavanje uz partijsku knjižicu ili kumovsko-rodbinske veze, rekla je Mirna Savić Banjac

“Politika diktira sve, preko upisa u vrtić, izbora škole i radnjih mjesta, međutim, to za zdravstvo, odnosno pravo na liječenje, obrazovanje i pravosuđe, preuzela je politika. Najvažnije što mora da se desi jeste depolitizacija ovih ključnih oblasti, za početak, kasnije i svega ostalog, ali za početak, za dostojanstven život svih naših sugrađana, moramo izbaciti politiku iz ovih oblasti našeg života”

Pošto jedan čovjek, bez ikakve državne funkcije, odlučuje o svemu u Republici Srpskoj preko svojih poslušnika, žao mi je da gledam svoje kolege u skupštini iz vladajuće koalicije, kako ni o čemu nemaju svoj stav, nego rade samo ono što im se kaže, rekla je Mirna Savić Banjac.

“Znamo koliko je bilo teško i ružno gledati kako se donose određeni zakoni, pa se posle kratkog vremena gaze zbog neke političke trgovine nekih određenih porodica, njihovog ličnog interesa, lobiranja, pa je i sama Narodna skupština bila ponižavana više puta”.

Mirna Savić Banjac kaže da bi svi građani trebalo da budu isti za svoju vlast, ali da to u Republici Srpskoj nije tako, jer ona pomaže samo onim lokalnim zajednicama u kojima je na vlasti njihov stranački kadar, dok opštine i gradove na čijem su čelu opozicioni poitičari, ignoriše i zapostavlja.

“Banjaluka i Bijeljina kao da ne pripadaju Repubici Srpskoj. Ponašaju se kao da smo stranci. Vidite koliko se novca izdvaja za pojedine opštine i gradove, koliko projekata i to upravo pred izbore. Znamo šta se dešava kada je u pitanju period godine, kada očekuju da dobiju podršku građana. Sa druge strane se pokušava apsolutno umanjiti uticaj svega onoga što rade lokalne zajednice, koje im politički nisu po volji”.

Građani moraju da misle slobodno, svojom glavom, jer nema više vremena da se podliježe bilo kakvom strahu i ucjenama. Ne treba razmišljati o kratkoročnim sitnom benefitu koji će im možda biti ponuđen od strane nekih ljudi, već da razmišljaju šire i o budućnosti, zaključila ja Mirna Savić Banjac.

Još 2008. godine Savjet za provođenje mira (PIC) definisao je čuvenu agendu „5+2“ kao uslov za zatvaranje OHR-a. Iako se danas najčešće govori o državnoj imovini kao posljednjem velikom pitanju, detaljniji pogled pokazuje da ni svi ostali ciljevi i uslovi nisu u potpunosti realizovani. Ipak, promijenjene političke okolnosti mogle bi otvoriti prostor da PIC donese novu odluku i zaključi da je vrijeme za zatvaranje kancelarije visokog predstavnika.

Kada je agenda „5+2“ usvojena, predstavljala je politički okvir za okončanje međunarodnog nadzora nad Bosnom i Hercegovinom. Gotovo dvije decenije kasnije, OHR i dalje postoji, a pitanje njegovog zatvaranja ponovo se vraća u fokus.

Nije samo državna imovina ostala neriješena

Pet ciljeva iz agende odnose se na državnu imovinu, vojnu imovinu, fiskalnu održivost, Brčko distrikt i vladavinu zakona.

U javnosti se najčešće može čuti da je državna imovina jedina preostala prepreka, ali situacija je znatno složenija.

Četvrti cilj odnosi se na fiskalnu održivost BiH. Kristijan Šmit je u maju prošle godine, predstavljajući izvještaj Savjetu bezbjednosti UN-a u svojstvu visokog predstavnika, naveo da ni ovaj uslov još nije u potpunosti ispunjen.

„U pogledu fiskalne održivosti, usvojen je Globalni okvir fiskalnog bilansa i politika za period 2025–2027. godine, ali još uvijek nije u potpunosti osigurana izvjesnost i adekvatnost finansiranja institucija BiH“, naveo je Šmit.

To praktično znači da ni iz perspektive OHR-a fiskalna održivost još nije zatvoreno pitanje.

Vladavina zakona i vojna imovina i dalje pod znakom pitanja

Slična situacija je i sa petim ciljem – vladavinom zakona.

Ovo pitanje se redovno pojavljuje i u izvještajima Evropske unije, koja istovremeno godinama ističe da je postojanje OHR-a teško pomiriti sa punim suverenitetom BiH kao države.

Iz Brisela se često šalje poruka da BiH treba da pređe iz „dejtonske“ u „briselsku“ fazu, što podrazumijeva jačanje domaćih institucija i evropski put zemlje, ali se time posredno otvara i pitanje budućnosti međunarodnog nadzora.

Ni vojna imovina nije potpuno riješena, iako se često navodi da je taj cilj praktično završen.

NATO je 2018. godine, pozivajući se na uslove iz Talina u vezi sa vojnom imovinom, ocijenio da je ostvaren značajan napredak, nakon čega je BiH godinu kasnije dobila mogućnost da podnese prvi program u okviru Akcionog plana za članstvo.

Međutim, od ukupno 57 traženih lokacija, nisu sve registrovane kao imovina BiH. Razlog je i dalje nepostojanje saglasnosti između Republike Srpske i Federacije BiH o tome kome ta imovina pripada.

Brčko je jedina potpuno riješena stavka?

Kada se sve sabere, čini se da je od pet ciljeva jedino pitanje Brčko distrikta u potpunosti riješeno.

Republika Srpska je pristala na amandman na Ustav BiH kojim je riješen status Brčkog, čime je entitetska granica kroz distrikt uklonjena.

Podsjećanja radi, pet ciljeva iz agende „5+2“ odnose se na:

državnu imovinu;
vojnu imovinu;
fiskalnu održivost;
Brčko distrikt;
vladavinu zakona.

Pored pet ciljeva, definisana su i dva dodatna uslova.

Ni dva dodatna uslova nisu bez problema

Prvi se odnosi na potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju sa Evropskom unijom, a drugi na pozitivnu ocjenu Upravnog odbora PIC-a o punom poštovanju Dejtonskog mirovnog sporazuma.

Ni ovdje, međutim, situacija nije potpuno jasna.

Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju potpisan je još 2008. godine, ali brojne obaveze iz njega ni danas nisu u potpunosti realizovane.

BiH, između ostalog, nema u potpunosti uspostavljen program za usvajanje evropske pravne tekovine, a neriješena su i pitanja državne pomoći, kao i brojna druga pitanja koja proizlaze iz evropskih integracija.

Drugim riječima, čak ni formalno ispunjavanje jednog od dva dodatna uslova nije potpuno bez kontroverzi.

Hoće li politika presuditi o budućnosti OHR-a?

Ipak, pitanje zatvaranja OHR-a ne mora biti isključivo pravno ili tehničko pitanje.

Ako nakon predstojećih izbora dođe do novih političkih dogovora i ako se fokus ponovo snažno usmjeri na rješavanje pitanja državne imovine, moguće je da se pred PIC-om otvori potpuno nova politička računica.

Posebnu težinu mogla bi imati i zainteresovanost stranih investitora za ulaganja u BiH, jer bi rješavanje pitanja državne imovine moglo otključati određene investicione projekte.

U takvom scenariju ne bi bilo potpuno iznenađujuće da PIC, uz snažan uticaj SAD, zaključi da je napravljen dovoljan napredak i da su uslovi za zatvaranje OHR-a ispunjeni.

To bi otvorilo prostor za donošenje zakona kojim bi se riješilo pitanje državne imovine, ali i za početak tranzicije ka konačnom zatvaranju kancelarije visokog predstavnika.

„5+2“ je bila politička odluka – nova odluka može promijeniti sve

Kada je PIC 2008. godine usvojio agendu „5+2“, bila je to prije svega politička odluka koja je odražavala tadašnji međunarodni konsenzus.

Danas je međunarodni politički ambijent drugačiji, a samim tim promijenjeni su i odnosi unutar PIC-a i pogled na budućnost BiH.

Zbog toga je moguće da isto tijelo, ukoliko za to postoji politička saglasnost, donese novi zaključak i ocijeni da je ostvaren dovoljan napredak.

Ukoliko bi se takva odluka donijela, pitanje državne imovine moglo bi postati posljednji veliki potez prije početka procesa koji bi, nakon gotovo dvije decenije, mogao dovesti do konačnog zatvaranja OHR-a u BiH.

Banjaluka 24