Republika Srpska pri zaduživanju emisijama obveznica plaća izuzetno visoke kamate u odnosu na Federaciju Bosne i Hercegovine, Hrvatsku, Crnu Goru i mnoge druge zemlje.

To nije čudno ako se u obzir uzme da raspon kamatnih stopa odražava faktore kao što su kreditni rejting, opšti ekonomski uslovi, inflacija, kao i investitorova percepcija rizika.

Najnoviji primjer zaduženja je od 5. maja kada se Srpska zadužila na berzi 120 miliona KM kroz dvije emisije obveznica.

Prvom aukcijom Vlada se zadužila duplo više nego što je planirala. Plan je bio da se zaduži 50 miliona KM, ali su prihvaćene skoro sve pristigle ponude pa je zaduženje 110 miliona KM, uz kamatu od 5,5 odsto, dok je rok dospijeća obveznica pet godina. 76. emisijom obveznica do sada, Vlada se zadužila još 10,28 miliona KM po kamatnoj stopi od 5,95 odsto, a rok dospijeća obveznica je 10 godina.

Pritisak i potreba za novcem
– Situacija oko kamata na obveznice zavisi od ponude i potražnje novca i povjerenja davalaca kapitala i novca onome ko emituje obveznice. Tu ne možete biti sigurni da li ste ispravno postupili u smislu kamate. Problem je što je Republika Srpska otišla na berzu u Beč, a potom u London sa kamatom koja je već bila definisana na 5 odsto. Kad trebaju pare, onda podignu čak i na 6 odsto. Time su na neki način pokazali da je to neka referentna cijena koja se ustanovila u Republici Srpskoj – rekao je ekonomista Zoran Pavlović.

Dodao je da u Federaciji gdje nije bio toliki pritistak i potreba za novcem, nisu davali tako visoke kamate i zbog toga je uobičajeno bilo da kamata u Federaciji bude od 3 do 4 odsto, a u Republici Srpskoj između 5 i 6 odsto.

– U Ministarstvu finansija, kada žele da dođu do novca koga u tom momentu nemaju, a zbog političke situacije, išli na varijantu da dižu kamatu na obveznice i da na taj način budu sigurni da se prikupiti sredstva. Ono što se dešava, a to je da imate poziciju da potražujete novac, da pustite obvezice, a da ih niko ne kupi. A to je onda najveća nezgoda ili blam onoga koji želi da obveznice plasira na tržištu. Zbog toga je situacija takva da, Republika Srpska, vjerovatno zbog toga što s jedne strane ima manji privredni potencijal nego Federacija, što na neki način je i više zadužena po glavi stanovnika od Federacije, Ministarstvo finansija je zaključilo da mora ići sa većom kamatom da bi privukli sredstva ili obezbijedili sredstva za ono što treba da finansiraju u svom redovnom radu – objasnio je Pavlović.

Dodao je da se “odomaćilo” to da je Republika Srpska u poziciji da plaća više, i kad ne bi to radila, vjerovatno ne bi bilo interesa u toj mjeri za plasman obveznica, a “oni neće da dođu u situaciju da im nedostajuća sredstva koja su pokušali da prikupe preko berze, ne budu uplaćena”.

Primjeri iz okruženja
Na primjer 25. marta održana je 60. aukcija obveznica Federacije BiH, a radi se o petogodišnjim obveznicama sa datumom dospijeća 26. marta 2030. godine. U sklopu 10 transakcija, metodom višestrukih cijena, upisano je ukupno 50.000 obveznica, po ponderisanoj prosječnoj prihvaćenoj cijeni 99,7927 uz kamatnu stopu 3,2455 posto, čime je za emitenta prikupljeno ukupno 49.896.390 KM.

S druge strane na primjer u Hrvatskoj građani su krajem februara i početkom marta mogli kupiti dvogodišnje državne obveznice, uz minimalni ulog od 500 eura i minimalnu kamatnu stopu 2,6 posto, a svi koji zadrže obveznice do dospijeća dobiće dodatnih 50 eura, bez obzira na visinu uplate.

Često se kao primjer navodi 2020. godina kada je Hrvatska emitovala evroobveznice s rokom dospijeća od 11 godina, sa kamatom od 1,5 odsto, dok su ove godine evroobveznice dospijeća 2037. godine izdane u ukupnom nominalnom iznosu od 2 milijarde evra uz godišnju kamatnu stopu od 3,25 odsto

Da je veliko povjerenje investitora u Crnu Goru pokazalo se i danas. Uspjeli smo da po najpovoljnijim mogućim uslovima obezbijedimo novac na međunarodnom tržištu, da bi država vratila stare pozajmice od preko 800 miliona eura, koje ovoj Vladi stižu na naplatu do kraja 2025. godine – objavila je Vlada Crne Gore 25. marta.

Dodali su da je Ministarstvo finansija uspješno realizovalo emisiju državnih obveznica u iznosu od 850 miliona evra, s rokom dospijeća od 7 godina, po kamatnoj stopi od 4,875 odsto.

Preživljavanje
Komentarišući razliku u kamatama koje plaća Srpska sa ovim primjerima iz okruženja Pavlović je rekao: “Ako imate privrednu aktivnost koja donosi poreske prihode, koji su stabilni i sigurni, i ako niste u velikoj potrebi za novcem, onda dajete nižu kamatu, jer to u prevodu znači da ste na neki način u mogućnosti da preživite i bez tih para. Ne morate po svaku cijenu da platite takav neki iznos koji je veći nego što je uobičajeno”.

– Ali, pošto je politička situacija komplikovana u Republici Srpskoj, pošto investitori ne vole da finansiraju nijedan biznis koji ima rizik u sebi, bez obzira možda je to i Republika Srpska kao entitet, onda da bi bili sigurni u Ministarstvu finansija da će prikupiti potrebna sredstva, su između ostalog i zato išli na varijantu da daju veću kamatu nego što je ona uobičajena – rekao je on.

Dodao je i da su emitovane i štedne obveznice što je dalo neki rezultat.

– Republika Srpska traži sredstva za potrebe finansiranja svog rada, ali ne radi dovoljno na tome da se pokaže koliko i kako privreda može da se ojača, jer bez dobre privrede i prihoda po tom osnovu, direktnih poreza, a troškovi vam se nameću po osnovu raznih presuda, neracionalnog trošenja dolazite u poziciju da praktično se finansirate iz kredita, a to je jedna od najgorih varijanti. Kao kada biste ušli u finansiranje stana koju hoćete da kupite, a ostanete bez posla ili potrošite novac koji treba da platite kao ratu na odlazak za godišnji odmor – rekao je Pavlović.

Istakao je da je potreban ozbiljniji pristup finansiranju potreba budžeta.

– Osnov bilo koje ekonomije je smanjivanje troškova i nepotrebnih gubitaka koji su se očigledno pojavili sa tim presudama koje sada jako opterećuju budžet. Mislim da politika zaduživanja i vraćanja nije dobra u Republici Srpskoj – dodao je on.

Španija je prije nekoliko dana odobrila zakon kojim se skraćuje radna nedjelja sa 40 na 37,5 radnih sati.

Jolanda Dijaz, ministrica rada Španije, rekla je da se ovim modernizuje svijet rada i pomaže se ljudima da budu malo srećniji.
Kako su naveli tamošnji mediji, 12,5 miliona radnika u privatnom sektoru sa punim i djelimičnim radnim vremenom imaće koristi od smanjenja, za koje se očekuje da će poboljšati produktivnost i smanjiti izostajanje s posla.
Dijazova je navela da se ova mjera već primjenjuje na državne službenike i neke sektore, te će uglavnom uticati na maloprodaju, proizvodnju, ugostiteljstvo i građevinsku industriju.

Španija nije jedina zemlja koja je pokrenula ovo pitanje ili ga planira pokrenuti.

Od zemalja u regionu, Crna Gora razmatra uvođenje sedmočasovnog radnog vremena.

Ovo je jedno od predizbornih obećanja Milojka Spajića, premijera Crne Gore, u okviru njegovog ekonomskog programa koji predviđa i rast plata i penzija.

Island je prije pet godina radnu nedjelju skratio sa 40 na 36 sati.

O ovom razmišljaju i zemlje poput Njemačke, Portugala i Ujedinjenog Kraljevstva, koje su pokrenule ili će pokrenuti pilot-projekte.

Belgija je postala prva zemlja članica Evropske unije koja je donijela Zakon o četvorodnevnoj radnoj nedjelji za sve koji to žele.
Ipak, svi oni koji rade u Belgiji, a žele da rade četiri dana sedmično, moraju da zbiju isti ukupni broj radnih sati u manje dana.

Pitali smo ekonomiste da li je ovako nešto moguće u Bosni i Hercegovini te da li bi to dovelo do veće produktivnosti radnika.

Admir Čavalić, ekonomista i predsjednik Odbora za ekonomsku i finansijsku politiku Predstavničkog doma Parlamenta FBiH, kazao je za “Nezavisne novine” da istraživanja pokazuju da sve više radnika želi nematerijalne kompenzacije, odnosno da žele što više slobodnog vremena.

“Ovo ne mora značiti da bi došlo do pada produktivnosti. Idealno bi bilo da se eksperimentiše na nivou privrede. Tako je radila i Španija, i niz zemalja. Ukoliko se oni pokažu kao dobri u smislu produktivnosti, to je dobro i za radnike i za poslodavce, i za samu privredu. Ipak, ovim bi se trebala dati sloboda radniku da, ako želi, radi prekovremeno, da to može sam odlučiti, te da za to bude plaćen”, istakao je Čavalić.

Na pitanje da li je moguće da se u narednom periodu ovo implementira u BiH ili jednom od entiteta, Čavalić odgovara da je trenutno najbliže tome da se pauza integriše u radno vrijeme u FBiH izmjenom Zakona o radu.

“To je ipak samo ideja i nije to, ali indirektno je slično ovome”, dodaje Čavalić.

Predrag Mlinarević, profesor na Ekonomskom fakultetu Univerziteta u Istočnom Sarajevu, rekao je da već duže vrijeme postoje inicijative za skraćenje radne nedjelje, kako u zemljama EU, tako i u zemljama regiona.

“Ideja koja stoji iza ovog prijedloga je pokušaj pronalaska balansa između privatnog i poslovnog života, što bi se pozitivno odrazilo na motivaciju i produktivnost. Interesantno je iskustvo Islanda, koji je sproveo projekat smanjenja radne nedjelje na 35-36 sati bez smanjenja zarada. Na osnovu naknadnih istraživanja, pokazalo se da je produktivnost ostala ista ili je čak poboljšana. Island je imao iznadprosječan privredni rast. To se pripisuje smanjenju stresa na poslu i rastu dobrobiti za samoga radnika. Poučeni ovim iskustvom, možemo zaključiti da bi i u drugim zemljama, uključujući i našu, smanjenje radne nedjelje moglo imati slične efekte”, naglasio je Mlinarević.

Iz Udruženja poslodavaca FBiH su se oglasili povodom inicijative da se u radno vrijeme radnika uračuna i pauza, rekavši da bi usvajanje ove inicijative predstavljalo novo, dodatno opterećenje za poslodavce.

“Takva inicijativa, usvojena bez prethodnog konsultovanja sa socijalnim partnerima, predstavljala bi ozbiljan presedan u socijalnom dijalogu i direktan novi udar na poslovno okruženje”, naveli su poslodavci.
BL PORTAL

Šta biste rekli šefu kad biste znali kolika je plata vašeg kolege – ili koleginice?

Od juna 2026. godine, pitanja o visini plata zvanično više neće biti tabu, barem u Evropskoj uniji. Na snagu stupa Direktiva o transparentnosti plata, kojom se uvode jasna pravila: oglasi za posao moraće da sadrže podatke o visini zarade, zabranjuje se ispitivanje kandidata o prethodnoj plati, a zaposleni dobijaju pravo da traže informacije o zaradama po polu i poziciji.

Velike kompanije moraće da izvještavaju o rodnim razlikama u zaradama i, ukoliko postoje neosnovane razlike, preduzmu korektivne mjere. Oglasi za posao moraće da koriste rodno-neutralne izraze.

Iako se ova regulativa odnosi na zemlje članice EU, uticaj će se vrlo brzo osjetiti i u regionu, smatra stručnjak za ponašanje potrošača i psihologiju rada Danilo Đukanović, izvršni direktor Recrewty doo, podgoričkog startapa koji optimizuje odabir kandidata i MSc Psihologije i MSc Bihejvioralnih nauka, piše Kurir.

“Naš region neće ostati pošteđen, posebno jer su mnoge firme dio međunarodnih grupacija koje će morati da primjene iste standarde i u svojim lokalnim kancelarijama”, kaže Đukanović. On smatra da ova direktiva predstavlja istovremeno korak ka većoj formalizaciji, ali i pozitivan pokušaj demokratizacije tržišta rada, jer transparentnost postaje očekivani standard.

Transparentnost kao adut u borbi za talente
Direktiva, kako Đukanović ističe, neće odmah promijeniti zakone u Srbiji, Bosni i Hercegovini ili Crnoj Gori, ali će promijeniti očekivanja kandidata.

“Mladi, posebno oni koji rade ili konkurišu za remote pozicije u IT i digitalnim industrijama, traže otvorenost i jasne informacije o platama i uslovima rada. Transparentnost postaje nova norma, a ne samo usklađenost s propisima”, objašnjava on.

U tom kontekstu, kompanije koje u oglasima i intervjuima i dalje koriste nejasne izraze poput “zarada po dogovoru” rizikuju da izgube relevantnost na tržištu rada. One koje se prve prilagode, biće percipirane kao ozbiljni i profesionalni poslodavci – što direktno utiče na kvalitet talenata koje mogu privući.

Interna komunikacija pred novim izazovima
Jedan od većih izazova za poslodavce biće upravljanje internom komunikacijom kada zaposleni dobiju pravo uvida u raspodjelu plata po polu i poziciji. Đukanović upozorava da problem neće biti samo u brojkama, već i u njihovom tumačenju.

“Kompanije će morati da objasne razlike koje su godinama bile rezultat neformalnih dogovora, ad hoc bonusa ili razlika u pregovaračkoj snazi kandidata – a koje nisu sistemski evidentirane”.

Takve situacije mogu izazvati osećaj nepravde među zaposlenima, pa će HR i menadžment morati da unaprede ne samo platne politike, već i komunikacijske vještine – jasno, empatično i uz spremnost na dijalog o temama koje su do sada bile tabu.

Zabrana pitanja o prethodnoj plati mijenja paradigmu
Zabrana postavljanja pitanja o prethodnoj plati, koja je do sada često bila osnova za kreiranje ponuda, takođe će promijeniti pristup zapošljavanju. Poslodavci će morati unapred da definišu vrijednost radnog mjesta i plate okvirno, nezavisno od prethodnih primanja kandidata.

“Za HR to znači prelazak iz uloge kontrolora ka ulozi partnera koji gradi povjerenje kroz fer i otvorenu komunikaciju”, navodi Đukanović.

Međunarodne kompanije diktiraće tempo promjene
Prema njegovim riječima, velike međunarodne kompanije će vrlo vjerovatno početi da primjenjuju ove standarde i u svojim regionalnim kancelarijama, i prije nego što oni postanu zakonska obaveza. Ne samo zbog usklađivanja sa regulativama EU, već i zbog reputacijskog rizika – “kompanije ne mogu biti progresivne u Berlinu, a neprozirne u Beogradu”.

Kako se te firme budu izdvajale po transparentnijim praksama, podizaće se i očekivanja kandidata, što će izvršiti pritisak na lokalne firme da prate taj tempo.

“U suštini, regulativa će možda doći sporo, ali tržišna korekcija će se desiti brzo. Kandidati će početi da biraju prema povjerenju, a ne samo prema zaradi”, zaključuje Đukanović.