Connect with us

Politika

IMA LI “MANGUPA” U KOALICIJI: Prve sumnje da SNSD i partneri NISU RADILI JEDINSTVENO u Bijeljini

Opoziv gradonačelnika Bijeljine podržalo je čak 16 stranaka na čelu s SNSD, ali ni to nije bilo dovoljno da pobijede ni na jednom od 183 biračka mjesta.

Budući da se radi o grupaciji koja ima sigurnu skupštinku većinu, postavlja se pitanje da li su svi u navodno složnoj koaliciji radili dovoljno iskreno za opoziv Ljubiše Petrovića, ili im je bilo važnije nešto drugo?

Pukotine u vladajućoj koaliciji, kao ni u SNSD Bijeljina, nisu nepoznanica. Nakon opštih izbora 2018. lider SNSD Milorad Dodik optužio je tadašnjeg koalicionog partnera DNS da u svojim redovima ima „mangupe“ koji su radili za opoziciju.

Istim imenom Dodik je potom nazvao i neke ljude u svojim redovima, uz prijetnju da će ih počistiti. Potom je objašnjeno da se pod tim misli na ljude „koji nisu na najbolji mogući način radili u interesu stranke, koalicije i Republike Srpske“.

Takođe, lov na vještice u koaliciji desio se i u Banjaluci nakon poraza Igora Radojičića od Draška Stanivukovića prije dvije i po godine.

Kada je riječ o SNSD u Bijeljini, Dodik tamo nikako da nađe adekvatno rješenje, a mnogi u Gradskom odboru su mu se nudili kao lokalni lideri. Problem je pokušao da riješi dogovorom sa Mićom Mićićem, koji je bio zajednički kandidat za gradonačelnika 2020, ali je – poražen.

U slučaju najnovijih dešavanja u Bijeljini, još nije upotrijebljen izraz „mangupi“, ali je zanimljiva izjava Miroslava Milovanovića, predsjednik Gradskog odbora SNSD i Koalicije „Pokrenimo Bijeljinu“.

– To je nešto što se desilo i na lokalnim izborima kada je Petrović izabran. Tradicionalni glasači, ili dio glasača SNSD i ostalih članica koalicije, nisu glasali za našeg kandidata. U ovom slučaju nisu podržali naš prijedlog da se gradonačelnik opozove. To je kristalno jasno – rekao je Milovanović za RTRS.

Gradski odbor SNSD, kao najjači u ovoj priči, bio je kolovođa pokušaja opoziva Ljubiše Petrovića. Kako nam je rečeno u koaliciji, oni su osmislili i način vođenja kampanje, predizborne skupove i sve ono što je prethodilo nedjeljnom glasanju. Upravo zbog toga je jasno da je na njima i najveća odgovornost nakon neuspjeha, te da Milorad Dodik, ako bude tražio krivce u Bijeljini, prvo mora da pođe od svojih.

Možda mu je najbolje smjernice dao nekadašnji gradonačelnik Prijedora, Dalibor Pavlović (SNSD).

– Slagaše Vas šefe u BN… Mnogi Vas lažu širom RS… Malo je iskrenih partijskih ljudi, a previše “interesdžija”… Ne verujte im… – napisao je na društvenim mrežama.

Podatak o ubjedljivom porazu opcije za opoziv, koja ni na jednom biračkom mjestu nije imala više glasova, daje utisak kao da je neko zakazao duel, pa onda nije došao na njega, kaže novinar Marko Šikuljak.

Kako kaže, jasno je da referendumska i izborna atmosfera nisu isto, ali je nerealno da okupljenih 16 stranaka ne mogu da motivišu svoje članstvo i da rezultat referenduma bude barem sa manjim zaostatkom.

– Vjerovatno su mnogi koji su trebali stati iza priče o opozivu digli ruke od njega, kako bi razlika djelovala ogromno, što bi izazvalo promjene u lokalnim rukovodstvima – kaže Šikuljak za Srpskainfo.

Podsjeća da danas svi u redovima SNSD govore o tome da se ishod referenduma znao unaprijed i da je neko iz Bijeljine varao centralu stranke pričama da mogu uspjeti.

– Mislim da je to samo opravdavanje i unutarstranačka borba, u kojoj neuspjeh treba svaliti na jednu struju, da bi isplivala druga. To je stari manir, gdje je tim strujama važnije da se dopadnu stranačkom vrhu, a ne građanima. Da li je od Dodika stigla ideja da se ide u opoziv, ili su mislili da će se Dodiku umiliti ako krenu u opoziv, manje je važno. Protraćene su pare iz budžeta da bi se organizovao referendum i to je jedina tekovina cijele političke igre – komentariše Šikuljak.

Prema njegovim riječima, SNSD je u Bijeljini izgubio svaki kredibilitet kad je prihvatio da mu Dodik svojevremeno nametne Miću Mićića kao kandidata za gradonačelnika.

– To se nastavilo kad su nakon poraza prigrlili i brane sve loše tekovine ostale iza Mićića, svega protiv čega su govorili 15 godina. Kad na to dodamo da isti period ubjeđuju glasače kako trebaju biti presretni onim što Vlada ulaže u Bijeljinu, iako je bolna i svima vidljiva činjenica da se tom gradu vraća manje nego što on da budžetu Srpske, ili da druge „podobnije“ sredine prije dođu na red za investicije, imate potpun recept za neuspjeh. Dok god vam glava nije u Bijeljini već negdje drugo, i dok god maštate da budete tuđi namjesnik u Bijeljini, umjesto da se borite za sve njene stanovnike, to se neće promijeniti – zaključuje Šikuljak.

Predrag Jović, predsjednik SDS Semberija – Mićo Mićić, kaže da je i ponašanje nekih u koaliciji sigurno bio jedan od razloga lošeg rezultata na referendumu.

– Najvjerovatnije da mnogi u koaliciji možda nisu dali sve od sebe. Da li su bili opušteni ili nešto drugo, ali to je naša stvarnost – kaže Jović za Srpskainfo.

On ipak vjeruje da je ishodu referenduma doprinijelo izvještavanje „određenog medija koji je otprilike nekako napravio scenario“.

– Sve ono što je prikazano, to u stvarnosti nije tako. Ja sam ubijeđen da javno mnjenje kroje mediji, takva su vremena i kod nas i u svijetu, ništa nije onako kao što jeste. To je naša stvarnost i moramo naći načina da se borimo protiv toga – kaže Jović.

Priznaje da je vladajuća koalicija u pokušaj opoziva krenula tek nakon što je dobila istraživanje javnog mnjenja koje je navodno pokazalo da imaju šansu da Petroviću vide leđa. Šta se onda desilo?

– Da, da. Bilo je istraživanje za koje se sada svi pitamo kako je provedeno i da li je stvarno, da li narod neće da kaže svoje mišljenje ili je do istraživanja koje prosto nije odražavalo stvarnost. Mada su podaci bili takvi da je bilo dosta neopredjeljenih. Možda je ispitivanje stavova bilo ispravno, ali da su mediji iskrojili te neopredijeljene  – kaže Jović.

Diko Cvijetinović, predsjednik Gradskog odbora NPS Bijeljina, na sve je imao kratak komentar.

– Jednostavno, narodna volja je bila takva. Mislim da smo mi u toj koaliciji uradili sve što je bilo do nas. Ljudi su glasali kako su glasali i mi to prihvatamo i poštujemo – kaže Cvijetinović, prenosi Srpskainfo.

Related Topics:

Politika

ZA GRAĐANE BORBA ZA OPSTANAK, ZA POLITIČARE LUKSUZ: Novi mandat donosi i do 8.500 KM mjesečno i brojne privilegije!

Nakon završenih izbora slijedi konstituisanje novih saziva zakonodavnih tijela, a poslanike i delegate u naredne četiri godine očekuju primanja znatno iznad životnog standarda prosječnog građanina. U zavisnosti od nivoa vlasti, njihove mjesečne zarade, zajedno s pripadajućim naknadama, kreću se od 3.500 do čak 8.500 KM.

Razlika između primanja političkih zvaničnika i većine zaposlenih u BiH otvara pitanje opravdanosti tolikih privilegija, posebno kada se uzmu u obzir rezultati njihovog rada i odgovornost prema građanima koji su ih izabrali.

Novinar Milkica Milojević smatra da visina političkih plata sama po sebi nije najveći problem, već motivi zbog kojih pojedinci odlučuju da se bave politikom.

“Moj stav je da nije problem kolike su njima plate. Problem je što oni zbog tih plata se i upuštaju u politiku, što njih baš briga što će da žive s naših leđa godinama, neki i decenijama i da pritom ne rade svoj posao”, rekla je Milojević.

Dok političari primaju hiljade maraka, građani rade i dodatne poslove

S druge strane, više od dvije trećine zaposlenih u Bosni i Hercegovini zarađuje manje od prosječne plate, koja iznosi približno 1.300 KM.

Koliko je finansijska situacija radnika teška, pokazuje i nedavno istraživanje Saveza sindikata o dostojanstvenoj plati. Prema njegovim rezultatima, čak 40 posto zaposlenih prinuđeno je da, uz redovni posao, obavljat dodatne poslove kako bi osiguralo egzistenciju svojim porodicama.

Sindikalni predstavnici upozoravaju i na izraženu neravnotežu između primanja radnika i dobiti koju ostvaruju poslodavci.

Darko Ružičić iz Saveza sindikata Republike Srpske ističe da radnici, uprkos teškim životnim okolnostima, nemaju pretjerana očekivanja kada je riječ o visini primanja.

“Koliko su radnici skromni i dostojanstveni pokazuje i to da su ovi ispitanici rekli da bi dostojanstvena plata trebala da iznosi između 2.000 i 2.500 KM, njih 35%”, rekao je Ružičić.

Politika kao put do finansijske sigurnosti

Velike razlike u primanjima između političkih funkcionera i ostatka stanovništva dodatno podstiču percepciju da bavljenje politikom predstavlja jedan od najjednostavnijih načina za osiguravanje finansijske stabilnosti.

Umjesto da političke funkcije prvenstveno podrazumijevaju odgovornost i rad u interesu javnosti, analitičari upozoravaju da ih pojedinci sve češće doživljavaju kao priliku za ostvarivanje ličnih koristi.

Sociolozi smatrajhu da takva praksa nije nova, već da je prisutna gotovo od samog uspostavljanja višestranačkog političkog sistema u Bosni i Hercegovini.

Politika je, prema njihovom mišljenu, postala interesna politika kojoj je cilj briga o svojim ljudima, kadrovima i njihovom uhljebljenju, a da je prestala da bude on0 što treba da bude, jedna odgovorna, moralno javna djelatnost.

Sličnog je mišljenja i komunikolog Mladen Bubonjić, koji ukazuje na razloge zbog kojih se sve veći broj mladih odlučuje za politički angažman.

“Zašto se toliko mladih uopšte ljudi opredjeljuje za nekakvo bavljenje politikom? Zato što prosto vidi kao jedini izlaz, međutim taj izlaz nije osnovni egzistencijalni izlaz, to je nešto više od toga”, naveo je Bubonjić za BHRT.

Hiljade kandidata u trci za političke funkcije

Prema ocjenama analitičara, politički angažman u Bosni i Hercegovini za mnoge je postao način ostvarivanja ličnih interesa, dok su odgovornost prema biračima i javno dobro često u drugom planu.

O velikom interesovanju za ulazak u politiku svjedoči i broj učesnika na izborima. Na posljednjim opštim izborima u BiH učestvovalo je približno 7.000 kandidata iz 75 političkih stranaka.

Takvi podaci dodatno otvaraju pitanje koliko je političko djelovanje motivisano željom za društvenim promjenama, a koliko mogućnošću ostvarivanja visokih primanja, sigurnih pozicija i privilegija koje dolaze s javnim funkcijama.

Nastavi čitati

Politika

IZBORNA PREDSTAVA ZAVRŠENA: Kome stižu čestitke, a kome viši računi?

Zavjesa je spuštena. Izborna predstava završena.

Mrvice građanima podijeljene, obećanja nanizana.Slijedi zauzimanje fotelja iz kojih se vid zamagli, sjećanje pomuti, obećanja zaborave. Čemu se možemo nadati?

STIŽU ČESTITKE

Izborni karavan je prošao. Desant na opštine i gradove čini se nikad intenzivniji. Da bi se zamazale oči i napavio privid blagostanja, penzije su stizale ranije, dijeljene jednokratne pomoći građanima, gle čuda, tik pred izbore. Kada je sva ta vreva prošla, stižu i prvi rezultati.

Odmah nakon izbora nekadašnji gigant staje sa proizvodnjom.

Termoelektrana u Ugljeviku gasi pogon, jer nema uglja! Pobuna u ovom preduzeću je ugušena, svi ćute i trpe posljedice.

A tek će da ih osjete kad stisne zima, a radijatori hladni. I to nije sve, čestitke će stići svima na računima za struju, upozorava ekonomista Mirjana Orašanin..

“Već danas je vrlo izvesno da će doći do poskupljenja struje i to je ono čime će se ova vlast zahvaliti građanima Republike Srpske za podršku. Takođe, za očekivati je da će doći do porasta inflacije zbog poskupljenja električne energije i izuzetni visokih troškova goriva”, kaže Orašanin.

PRIPREME ZA IZBORE KRENULE MNOGO RANIJE

Kad se osvajaju izbori ne štedi se. Oni koji imaju mogućnost da grabe iz budžeta to i rade. Nije bitno u tim momentima kako će se sve to nadomjestiti. Važno je imati vlast, a posle šta bude. Ako se vratimo malo unazad, sjetićemo se da je sve planirano mnogo ranije. U junu je usvojen rebalans Budžeta za 2026.

“Naravno jedan dio od ovih sredstava biće usmjeren i na izmirenje duga i na izmirenje određenih povećanja koje smo obezbijedili za penzije, socijalne kategorije, boračke kategorije itd.”, rekla je ranije ministar finansija RS, Zora Vidović. (16.6.2026)

Već tada svima je bilo jasno da je priprema za izbore počela. Tačnije, obezbjeđen novac za kupovinu glasova.

“Upravo to je novac koiji je bio potreban za dobijanje ovih izbora, za rasipništvo. To je ono što smo imali priliku da vidimo u prethodnom periodu a u narednom periodu građani će da plate cijenu upravo tog rasipništva i tog prekomjernog zaduživanja”, kaže Mirjana Orašanin.

ZAČARANI KRUG ZADUŽENJA

Nije bilo fiskalno izazovnije godine od ove 2026. Procjene su da će budžetski deficit u ovoj godini iznositi sedam posto BDP-a, ali će se tačno stanje znati do kraja novembra kada se očekuje da nova Vlada predloži novom sazivu Narodne skupštine novi rebalans za ovu godinu. Ono što se može zaključiti iz trogodišnjeg okvirnog budžeta za period 2027. – 2029., je da će se fiskalni pritisci uvećavati. To vodi do novih zaduženja, kaže ekonomista Milenko Stanić.

Tako se začarani krug nastavlja.

“Planirano je za tri godine da se Republika Srpska zaduži novim zaduženjima za iznos od 6,4 milijarde KM. 2027. taj iznos će biti 2,4 milijarde, 2028. i 2029. preko 2 milijarde KM. To je ukupono 6,4 milijarde zaduženja koji će pokrivati ove narastajuće obaveze”, kaže Stanić.

ZEBNJA

Osim toga, ostala je i zebnja – Da li će se nastaviti urušavanje institucija Republike Srpske, urušavanje javnih preduzeća, uništavanje prirodnih resursa? Narodni poslanik Slaviša Marković upozorava:

“Ja očekujem da se krene u realizaciju onih obećanja. Javnost RS zna da je između ostalog Milorad Dodik sa Željkom Cvijanović rekao je da će dio prirodnih bogatstava ići ka investitorima iz Amerike. Vidjećemo da li će ići ta prodaja prirodnih bogatstava”.

Nadajmo se samo da će nas zaobići investitori poput Serdarova, koji je došao sa velikom pričom, nije uradio ništa, a otišao sa dubokim džepovima.

Nastavi čitati

Politika

KO VUČE KONCE U BIH: Nekoliko hiljada ljudi odlučuje o sudbini tri miliona ljudi

U svakoj zemlji, bilo da se smatra demokratskom ili autoritarnom, postoji grupa ljudi za koje se osnovano može reći da imaju ključni uticaj na događaje i procese u društvu.

Iako je nemoguće napraviti precizan spisak koji bi na naučno utemeljen način mogao pokazati koliko uticajnih ljudi postoji u BiH, može se napraviti gruba procjena koja bi dala predstavu o tome koliko ljudi u BiH stvarno utiče na društvene prilike i svakodnevicu miliona građana.

Kako bismo pokušali doći do okvirne cifre, izdvojili smo tri osnovne kategorije. Prvu čine političke stranke i njihovi organi, drugu javna preduzeća i organizacije od javnog interesa koje se barem djelimično finansiraju iz budžeta, a treću privatni biznis, nevladine organizacije i novinari koji svojim javnim angažovanjem ili djelovanjem mogu suštinski uticati na donošenje odluka i ključne društvene procese.

Političke stranke: Oko hiljadu ljudi na ključnim pozicijama
Kada je riječ o političkim strankama, u BiH postoji dvadesetak velikih političkih organizacija koje imaju predstavnike u državnim, entitetskim i kantonalnim organima.

Iako stranački organi ne funkcionišu na identičan način, može se reći da u svakoj stranci postoji pedesetak ljudi koji zauzimaju ključne pozicije i imaju značajno prisustvo u javnom i političkom životu.

Na primjer, u najužem rukovodstvu obično se nalazi pet do deset ljudi. Kada se tome dodaju premijeri i ministri u vladama, kao i regionalni funkcioneri koji imaju uticaj u većim sredinama u BiH, može se doći do ove okvirne cifre.

To bi značilo da u BiH ima oko hiljadu ljudi koji kroz stranačke funkcije imaju direktan pristup javnim institucijama ili preko stranačkih organa mogu na njih uticati.

Javna preduzeća: Još nekoliko hiljada ljudi s velikim uticajem
Prema studiji Međunarodnog monetarnog fonda iz 2019. godine o javnim preduzećima u BiH, navedeno je da u zemlji postoji između 200 i 300 kompanija, poput elektroprivrednih preduzeća, vodovodnih sistema, putarskih kompanija i sličnih javnih preduzeća na svim nivoima vlasti, od državnog do opštinskog, čije kadrove određuju političke stranke i njihovi saveznici.

Ako bismo uzeli okvirnu procjenu da u svakoj od njih postoji između pet i deset ljudi koji donose ključne odluke, dolazimo do dodatnih hiljadu do tri hiljade ljudi koji imaju značajan uticaj na političke i društvene procese.

Privatni sektor: Ekonomska snaga ne znači nužno i politički uticaj
Treća kategorija najteža je za procjenu jer je veoma teško definisati koje organizacije, mediji i privatne kompanije mogu u dovoljnoj mjeri uticati na politiku da bi se moglo smatrati da imaju suštinski uticaj.

Prema podacima Agencije za statistiku BiH, u zemlji postoji oko 400 preduzeća s više od 250 zaposlenih i nešto manje od 200 s godišnjim prihodom većim od sto miliona maraka.

Međutim, ovdje su uključena i javna i privatna preduzeća, pa iz ove grupe treba izdvojiti preduzeća koja smo već nabrojali, a koja stranke direktno kontrolišu.

Važno je takođe naglasiti da se predstavnici privrednih komora u BiH obično žale da nemaju dovoljan uticaj na ono što se dešava u zemlji i često ističu da odluke koje vlasti donose imaju štetan uticaj na njihovo poslovanje, kao, na primjer, kada se povećavaju minimalne plate bez uzimanja u obzir mišljenja ljudi iz privrede.

Zato bi se moglo zaključiti da je relativno mali broj ljudi u ovoj grupi koji imaju moć da zaustave određene javne politike ili utiču na usvajanje nekih mjera, za razliku od ekonomski razvijenijih zemalja, u kojima se interesima privrede i privrednika pridaje veći značaj.

Nevladine organizacije i društveni pokreti: Koliko mogu promijeniti?
Još je teže doći do broja ljudi iz nevladinog sektora čiji angažman može dovesti do krupnih promjena.

Proteklih godina imali smo primjere pokreta poput „Pravde za Davida“ i „Pravde za Dženana“, koji, uprkos podršci stotina hiljada građana, nisu uspjeli značajnije uticati na političke procese.

Među organizacijama koje imaju značajan uticaj na društvo vjerovatno su najuticajnije vjerske organizacije, sportska udruženja i organizacije vojnih veterana.

Međutim, u BiH se često pokazalo da je uticaj obrnut – da politika kroz odluke o dodjeli novca iz budžeta može barem u nekima od njih postaviti kadrove koji će joj biti lojalni i neće samostalno kreirati javne politike, već će biti apologete aktuelne vlasti koja pomaže njihovo finansiranje.

Nekoliko hiljada ljudi s najvećim uticajem na odluke u BiH
Iz svega se može zaključiti da su u BiH ipak i dalje najvažniji čelni predstavnici političkih stranaka i javnih preduzeća, posebno onih koja zapošljavaju veliki broj ljudi i na taj način mogu uticati i na izbore.

Iz toga proizlazi gruba procjena da u zemlji postoji oko tri hiljade ljudi koji imaju presudan uticaj na odluke koje se tiču približno tri miliona građana, od kojih većina uglavnom prihvata ono što politika odluči, čak i kada se radi o odlukama koje joj direktno idu na štetu.

Nastavi čitati

Aktuelno