Pravoslavna crkva i vjernici 28. avgusta obilježavaju Uspenje Presvete Bogorodice, u narodu poznato kao Velika Gospojina.

Ovaj praznik posvećen je uspomeni na smrt Bogorodice i njenom vaznesenju na nebo, kada je, prema predanju, “predala svoj duh u ruke Spasitelja”.

Srpski narod oduvijek je imao posebno poštovanje prema Bogorodici. Despot Stefan Lazarević je, obnavljajući Beograd u 15. veku, zapisao:

„Došavši, nađoh najkrasnije mesto od davnina, preveliki grad Beograd, koji je po slučaju razrušen i zapusteo. Sazdah njega i posvetih ga Presvetoj Bogorodici.“

Otuda mnoge crkve i manastiri u Srbiji nose upravo njeno ime.

Običaji i vjerovanja
Velika Gospojina se obilježava saborima i vašarima, a jedan od najpoznatijih održava se kod ženskog manastira u Rakovici, nedaleko od Beograda.

Zaštitnica majki i porodilja – U narodu se vjeruje da je Bogorodica zaštitnica svih živih bića, a posebno žena i majki.

Žene ne rade – Na ovaj dan žene ne bi trebalo da obavljaju nikakve teške poslove, niti da započinju nove, već da vrijeme posvete molitvi i poštovanju Bogorodice.

Ljetnji i jesenji poslovi – Prije Velike Gospojine trebalo bi završiti sve ljetnje poslove, dok se sa jesenjim radovima počinje tek poslije Male Gospojine (21. septembar).

Ljekovito bilje – Trave i bilje ubrane na ovaj praznik smatrale su se naročito ljekovitim. Posebno se beru borovnice, kantarion i druge trave, jer se vjeruje da donose zdravlje i blagostanje u domu.

Ikona u kući – Ikona Presvete Bogorodice treba da se nađe u svakom hrišćanskom domu. U nekim krajevima vjerovalo se da boja sastrugana sa ikone, pomiješana s vodom, pomaže u liječenju ženskih bolesti, prenosi Stil.

Šta svaka žena treba da ima na trpezi
Po narodnom vjerovanju, svaka žena bi na Veliku Gospojinu na trpezi trebalo da ima posnu hranu i hljeb, jer hljeb simbolizuje mir, blagostanje i zajedništvo u porodici. Takođe, obavezno se priprema i svježe voće ili bilje ubrano tog dana.

Tradicionalno se na praznik priprema posna trpeza, jer se Uspenje Bogorodice slavi u vrijeme posta.

Ideja o formiranju fonda dječije štednje, kao jednoj od mjera pronatalitetne politike, ima smisla, ali je u startu obezvrijeđena pričom da će imetak svakog djeteta koje u narednom periodu bude rođeno u Srpskoj, za 18 godina porasti za 140 puta!

To poručuju demografi, reagujući na obećanje Milorada Dodika da će u Srpskoj biti evidentirano svako novorođenče, na čije će ime država u pomenuti fond uplatiti 1.000 KM.

Demografi ističu da se ovakvim obećanjima uništava povjerenje u javne politike.

Ne spore da bi, kao pojedinačna mjera ili prijedlog, ova ideja možda i imala nekog smisla, naravno, kad se zanemari pomenuta računica koja, naglašavaju, nema nikakvo matematičko-ekonomsko uporište.

– Podsjetio bih da ovo nije prvi put da Milora Dodik poseže za nekim čarobnim rješenjma, a da veći dio njih nikada nije zaživio. To je, u principu, neki mamac koji bude ispaljen, računajući na zaboravnost biračkog tijela i cjelokupne ne samo stručne, nego i šire zajednice.

I ova parola je, prije svega, potpuno matematički i ekonomski netačna dok, s druge strane, ne bi odgovorila na probleme sa kojim se mi susrećemo – ističe za Srpskainfo demograf Aleksandar Čavić.

Kako kaže, odsustvo strateškog i sistemskog pristupa problem je u upravljanju mnogim stvarima, a naročito u upravljanju demografskim trendovima i demografskim razvojem.

Čavić naglašava da su, s druge strane, jedan od osnovnih postulata pronatalitetne politike stabilne prilike i stabilno okruženje.

– Ovo što, trenutno, Milorad Dodik proizvodi, može se nazvati svime, osim stabilnim prilikama. Mi smo konstantno u stanju neke institucionalne krize i stalno imamo neke prelome, konstantno se zadužujemo kako bi se mogli servisirati i alimentirati javni troškovi koji su predviđeni budžetom.

Dakle, mi nemamo stabilne prilike, a to je prvi i osnovni element u kojem donosioci odluka, odnosno vlast, mogu da stvaraju stabilno okruženje i predvidivu budućnost, u kojoj ljudi mogu da donesu jednu racionalnu odluku da se na nekom području nasele, zaposle, vjenčaju, steknu djecu – objašnjava Čavić za Srpskuinfo.

Prema njegovim riječima, pomenuta ideja o uspostavljanju odgovarajućeg fonda, te ulaganja Republike u ostanak na ovim prostorima, nije u potpunosti za odbaciti.

– Govorimo o nekoj ideji u nacrtu, u nekoj magli, koja nije loša. Problem je, međutim, što vi ovdje možete da ispalite neku parolu, neko tzv. čarobno rješenje, koja će biti u vidu neke pojedinačne mjere, koja treba da preokrene tok stvari koje su uslovljene hiljadama različitih faktora. To se neće desiti – kaže Čavić.

Ističe da je Dodikova računica obezvrijedila ideju o eventualnoj pomoći građanima Srpske.

– Prinos na državne obveznice kod nas je prilično visok. Međutim, i sa stopom prinosa na obveznice Srpske od 6 odsto, na uloženih 1.000 KM za 18 godina dobiće se 2.850 KM. Riječ je o povećanju od 2,85, a ne 140 puta – ističe Čavić.

BN

Javna ustanova “Vode Srpske” započinje identifikaciju i evidentiranje nelegalno izgrađenih stambenih i poslovnih objekata na javnom vodnom dobru, s ciljem zaštite životne sredine, vodnih resursa i bezbjednosti građana, dok stručnjaci iz ove oblasti pozdravljaju ovakvu odluku i ističu da smo sve češće svjedoci bespravne gradnje ovakvih objekata.

Nenad Spasojević, načelnik Odjeljenja za pravne i imovinske poslove u “Vodama Srpske”, kazao je da će evidentirati sve nelegalne stambene i poslovne objekte izgrađene na javnom vodnom dobru i o tome informisati nadležna ministarstva, uz prijedloge mogućih rješenja ovog sve izraženijeg društvenog problema.

Istakao je da nelegalna gradnja na vodnim površinama predstavlja ozbiljnu prijetnju za životnu sredinu, ekosistem i bezbjednost građana, budući da su rijeke, jezera, izvori i druge vodne površine od opšteg interesa i kao takve u isključivom vlasništvu Republike Srpske.

“Ovaj problem posebno je izražen u srednjem toku rijeke Drine, gdje su primjetne čitave zone nelegalno izgrađenih vikendica, naročito u okolini Zvorničkog i Višegradskog jezera. Slična situacija zabilježena je i na Vrbasu, Uni, Sani i drugim vodotocima”, naglasio je Spasojević.

Prema njegovim riječima, nelegalni objekti su svi objekti izgrađeni bez odgovarajućih dozvola ili suprotno pozitivno-pravnim propisima Republike Srpske.

Dodaje da Zakon o vodama jasno propisuje da je zemljište javnog vodnog dobra u vlasništvu Republike i da je gradnja dozvoljena isključivo u posebnim slučajevima, kao što su objekti javne infrastrukture, zaštitni objekti i sadržaji iz oblasti sporta, turizma i rekreacije, koji su usklađeni sa planskom dokumentacijom.

“Gradnja na vodnom dobru bez dozvole ima višestruke posljedice. Ugrožava se snabdijevanje vodom, narušava prirodna ravnoteža, degradira životna sredina i smanjuje bioraznolikost. Poseban problem predstavljaju objekti bez kanalizacije, jer otpadne vode često završavaju direktno u rijekama i jezerima”,rekao je Spasojević.

Dodao je da ovakva gradnja može dovesti i do promjene toka rijeka, oštećenja riječnih korita i povećanja rizika od poplava tokom visokih vodostaja.

Spasojević pojašnjava da, iako Zakon o vodama ostavlja mogućnost da dio zemljišta izgubi status javnog vodnog dobra, te, kako navodi, ako je riječ o starom koritu koje više nije u funkciji, to se ne odnosi na objekte koji su podignuti bez ikakvog odobrenja, saglasnosti i uvida nadležnih institucija.

“Imajući u vidu da je riječ o stotinama nelegalnih objekata, prvi korak ka rješavanju problema biće njihovo evidentiranje i eventualno formiranje jedinstvenog digitalnog registra, sa odgovarajućim mapama i katastarskim podlogama”, istakao je Spasojević.

Vladimir Topić iz Centra za životnu sredinu kazao je u razgovoru za “Nezavisne novine” da godinama iz Centra upozoravaju na brojne probleme koji pogađaju naše rijeke, bilo da je riječ o zagađenju, izgradnji hidroelektrana, brana ili o sve prisutnijoj nelegalnoj gradnji.

“U posljednje vrijeme svjedočimo stihijskom povećanju broja objekata na riječnim obalama, od kuća i vikendica do betonskih konstrukcija koje se grade direktno u koritima rijeka. Ova pojava ne samo da narušava prirodni ambijent, već dugoročno stvara ozbiljne probleme, posebno u kontekstu poplava i regulacije vodotoka”, kazao je Topić.

Pojasnio je da rijeka nije samo vodotok, ona obuhvata čitav riječni pojas koji ima ključnu ulogu u očuvanju ekosistema i regulisanju tokova vode.

“Izgradnjom u tim zonama, posebno kada se koriste čvrsti materijali poput betona, mijenja se prirodna dinamika rijeke. Umjesto živog riječnog sistema, stvaramo protočne kanale koji gube svoju funkciju i otpornost na prirodne nepogode”, pojašnjava Topić.

Kako je rekao, zakonski je jasno definisano da u pojasu od osam do 15 metara od obale, u zavisnosti od veličine rijeke, nije dozvoljena gradnja objekata koji se ne mogu ukloniti brzo i jednostavno, posebno ako nisu građeni od prirodnih materijala.

“Nažalost, praksa pokazuje suprotno, sve češće svjedočimo bespravnoj gradnji, naročito na rijekama poput Une, gdje gotovo svakog mjeseca, niču novi nelegalni objekti, naročito u rejonima Novog Grada, Kostajnice i Dubice.