Školske pucnjave su tragičan i traumatičan događaj za sve uključene, uključujući učenike, nastavnike, roditelje i zajednicu u cjelini. Nakon školske pucnjave, postoji nekoliko koraka koje bi trebalo preduzeti kako bi podržali sve koji su pogođeni ovim događajem. Prvo i osnovno je zbrinuti dijete koje je bilo izloženo traumi, bez pritisaka i objašnjenja ukoliko ono to ne zahtjeva u datom momentu.

Zbrinuti tegobe akutne reakcije na stres: uznemirenost, plač, napetost, poteškoće sa spavanjem i slično.

Što se tiče komunikacije s djecom u narednim danima, preporuke su:

Pokušajte da zadržite rutine što je moguće normalnije

Djeca dobijaju sigurnost od predvidljivosti rutine, uključujući pohađanje škole.

Ograničite izlaganje televiziji i vijestima

Budite iskreni sa djecom i podijelite sa njima onoliko informacija koliko su u razvoju u stanju da podnesu.

Razgovarajte na nivou djeteta

Kada razgovarate sa djecom, prilagodite razgovor njihovom uzrastu i nivou razumijevanja. Mlađa djeca možda neće razumjeti kompleksnost školskih pucnjava i trebaće jednostavnije objašnjenje.

Slušajte strahove i brige djece

 Potvrdite osjećanja. Važno je da djeci potvrdite da su njihova ojsećanja važna i da je u redu sa se osjećaju kako se osjećaju.

Dajte im do znanja da su njihovi strahovi i brige opravdani i da će odrasli učiniti sve što je u njihovoj moći da zaštite njihovu bezbjednost.

Budite dostupni 

Djeci treba da bude dostupan odrasli koji ih može slušati, pružiti podršku i odgovarati na pitanja koja imaju.

Odrasli bi trebalo da budu dostupni djeci prije, tokom i poslije školske pucnjave.

Uvjerite djecu da je svijet dobro mjesto za život, ali da postoje ljudi koji rade loše stvari.

Fokusirajte se na pozitivne akcije 

Nakon školske pucnjavem fokusirajte se na pozitivne akcije koje se preduzimaju kako bi se smanjio rizik od sličnih događaja u budućnosti. Djeci treba reći da se odrasli trude da zaštite djecu i da rade na pronalaženju rješenja za ovaj problem.

Šta roditelji mogu dugoročno očekivati kod djece?

Problemi sa mentalnim zdravljem većine djece obično se rješavaju oko godinu dana nakon nasilja iz vatrenog oružja.

Dijete u tom periodu može da:

• Osjeća strah ili zabrinutost za druge

• Boji se drugog pucanja

• Izbjegava prijatelje ili društvene situacije

• Jede ili spava drugačije

• Bude manje sposobno da se fokusira

• Ima glavobolje ili bolove u stomaku

• Razgovara o događaju ili puno ili nikako

• Ima jake emocionalne ili fizičke reakcije na medije ili zvukove

Ponudite se za razgovor

 Obavijestite ih da ste tu da razgovarate i da odgovorite na pitanja o bilo čemu u vezi sa incidentom, uključujući njihovu sopstvenu bezbjednost. U redu je ne znati sve odgovore. Neka vaše dijete zna da nije samo u svojim osjećanjima, i kako god se osjeća da je u redu. Ako su bili umiješani, uvjerite dijete da ništa nije njihova krivica. Ako dijete ne želi da priča, recite mu da ste tu ako ili kada bude spremno za razgovor.

Promovišite brigu o sebi

Ohrabrite svoje dijete da normalno jede i pije, odmara se i vježba. Ako dijete ne želi da razgovara sa drugima ili da prisustvuje događajima, obavijestite ga da je to u redu.

Držite strukturu na mjestu

Neka vrijeme spavanja, raspored obroka i druga porodična pravila budu dosljedni. Možda ćete željeti da pažljivije posmatrate šta vaša starija djeca rade i sa kim se druže, bar na kratko.

Razgovarajte o ponašanju

Ohrabrite svoje dijete da izrazi svoja osjećanja na bezbjedan način. Pomozite im da shvate da su ponašanja poput samopovređivanja i upotrebe supstanci opasni načini za suočavanje sa traumatskim događajem. Ukoliko je potrebno uvedite nove načine suočavanja sa osjećanjima, poput vođenja dnevnika ili isprobavanja novog hobija.

Ograničite izlaganje medijima

Zaštitite svoje dijete od previše medijskog izvještavanja. Provjerite odakle dobijaju informacije da biste pokušali i bili sigurni da je to tačan izvor.

U ovom teškom i traumatičnom trenutku za porodice nastradale djece, njihove školske prijatelje, nastavnike, ali i cijelu Srbiju, potrebno je da svi shvatimo svoju odgovornost u prebrođivanju i pomoći onima koji su najpogođeniji. Od roditelja, do stručnjaka, nastavnika i medija, svi moramo da budemo podrška jedni drugima i da shvatimo da smo zajedno u ovome i da samo tako možemo iole da umanjimo efekte ove strašne tragedije, prenosi Blic.