Connect with us

Zanimljivosti

Zanimljivosti o bananama koje možda niste znali

Banana je možda najpopularnija “hrana za ponijeti” kada nam je potrebno da nešto gricnemo na brzaka, a nismo u prilici da dođemo do nekog sadržajnijeg obroka.

Osim što je praktična, i te kako je i zdrava. Ova voćka je dobra za srce i krvni pritisak, poboljšava rad crijeva, daje energiju, poboljšava koncentraciju i pamćenje, a može pomoći i protiv gorušice.

Banane takođe popravljaju raspoloženje (i to ne samo kada ste gladni), zahvaljujući magnezijumu u njihovom sastavu. Prema jednoj studiji, čak i miris banane može ublažiti glad i smanjiti apetit.

Danas je Ekvador najveći izvoznik, a SAD najveći uvoznik banana na svijetu, a ovo voće je i zvanično četvrta najvažnija namirnica u svijetu, poslije pirinča, pšenice i kukuruza.

Najfiniji prst

Banane su ime dobile od arapskog naziva „banan“ što znači prst, a smatra se da je prvi Evropljanin koji je probao banane bio Aleksandar Veliki.

Nije za jelo

Hiljadama godina prije nego što su banane postale obožavano voće imale su drugačiji ukus, a i „nisu ličile na sebe“. Nisu bile jestive, a plodovi su bili puni crnih semenki. Umjesto za jelo, banane su se koristile za pravljenje užadi i odjeće zahvaljujući vlaknima koje sadrži njihova stabljika.

Alergija na lateks

Ako ste alergični na banane, velika je vjerovatnoća da imate i alergiju na lateks, a razlog alergija su specifični, zajednički proteini. Isto važi i za avokado, kao i za kestenje, ali u manjoj mjeri.

Žute su tek početak…

Na svijetu ima više od 1.000 različitih vrsta banana, podijeljenih u 50 grupa. Osim žutih i zelenih, na koje smo navikli, postoje i narandžaste, crne, roze, plave, kao i crvene banane.

Minijaturne banane

Banana hiljadu prstiju naziv je za minijaturne banane od tek nekoliko centimetara. Fine su i slatke, a rastu u ogromnom grozdu koje broji i stotine banana, a može biti dugačak i nekoliko metara.

Sok od banane?

Jedna banana u prosjeku je teška oko 125 grama, a iako sadrži čak 75 odsto vode, od nje ne možete napraviti sok bez dodatka vode ili neke druge tečnosti.

Neobične bobice

Banane se ubrajaju u bobičasto voće, što znači da su u istoj grupi s paradajzom, grožđem i brusnicama.

Možete li brže?

Britanka Lea Šutkever je osoba koja najbrže na svijetu može da smaže bananu – i to bez ruku. Ako poželite da oborite njen rekord i upišete se u Ginisovu knjigu rekorda, moraćete da pojedete bananu za manje od 20,33 sekundi.

Pazi, kora!

Vicevi o bananama pojavili su se u popularnoj kulturi nakon brojnih animiranih filmova i šala komičara, ali znate li kako su se pojavili? Navodno su za sve krivi Amerikanci koji su bacali kore banana na ulicu, umjesto u smeće. Kako bi se tome stalo na kraj, roditelji su počeli da insistiraju da deca bacaju koru banane u smeće, kako bi izbegli povrede u slučaju da ih zgaze i okliznu se.

Plave banane

Plave banane nisu klasično plave kao što često izgledaju na fotografijama (nakon što su obrađene sa nekoliko filtera). Kora banana sazrijevanjem gubi plavičasto-bjeličastu boju, ali unutrašnjost nije mnogo drugačije boje od banana koje nalazimo u prodavnicama. Plavu bananu s Jave često nazivaju i sladolednom bananom jer je kremasta, a može da miriše na vanilu, prenosi 021.rs.

Zanimljivosti

VJEROVALI ILI NE! Kokoške osjećaju emocije, pa i pocrvene

Prema najnovijem istraživanju, kokoške ne samo da mogu osjećati iznenadna uzbuđenja ili jake emocije, nego čak mogu da pocrvene.

Strah, pronalazak omiljene hrane, hvatanje od strane ljudi i jurnjava su okidači emocija koje i kokama izazivaju vrelinu u glavi.

Probuđena reakcija
Ovo istraživanje, koje je objavljeno u Applied Animal Behaviour Science, crvenilo kože lica živine upoređuje sa istom reakcijom kod ljudi i ukazuje na probuđenu emocionalnu reakciju, piše Sciencealert.

Prethodno istraživanje je pokazalo da crvenilo lica ukazuje na stanja uzbuđenja kod ptica poput ara i lešinara. Etolozi sa Univerziteta u Turu ispitali su ovu osobinu kako bi vidjeli da li je to indikator emocionalnih stanja kod živine.

Tako je šest kokoški iz Saseksa snimljeno u različitim scenarijima, od kojih su neki bili prirodni, a drugi izazvani, uključujući uzbudljive situacije, poput kupanja u prašini i hranjenja crvima iz brašna i stanja povezana sa strahom, poput hvatanja i obuzdavanja.
Linker
Poseban algoritam

Hiljade snimaka živine analizirano je posebnim algoritmom, istraživači su analizirali nivo crvenila krijesta, obraza, ušne školjke i visećih “pletenica” ispod brade. Iako su rezultati preliminarni zbog male količine uzoraka, oni pokazuju da manje crvenila u obrazima i ušnim školjkama ukazuje na smirenost i zadovoljstvo koka.

Nasuprot tome, pojačano crvenilo lica ukazuje na veće emocionalno uzbuđenje, uključujući buđenje emocija prilikom pronalaska omiljene hrane ili u slučaju straha. Ovim “stresovima” izlagano je 13 kokoški iz Saseksa, u prisustvu eksperimentatora tokom perioda od pet sedmica, dok je 12 koka bilo pošteđeno napetih situacija.

Koke koje su navikle na stres pokazale su manje straha, a samim tim i crvenile su slabije u odnosu na kokoške nenavikle na jaka uzbuđenja.

Varijacije stanja

Promjene u crvenilu kože lica odražavaju varijacije u afektivnim stanjima i mogu se koristiti kao marker za procjenu kvaliteta odnosa čovjeka i živine. Uz dalja istraživanja, crvenilo lica kokoški moglo bi da postane pokazatelj njihove dobrobiti i korisan tumač društvenih interakcija i hijerarhija između pojedinačnih ptica.

Uprkos tome što su kognitivno, emocionalno i društveno složene, kao i mnoge druge ptice i sisari, kokoške se često pogrešno doživljavaju kao neinteligentne.

Još od prije 10.000 godina, čovjek je oblikovao evoluciju ovih ptica od divljih ptica iz džungle do domaće živine. Od tada su nas othranile milijarde ovih životinja, svojim đubrivom pomogle su nam da uzgajamo povrće, štitile su naše usjeve tako što su jele insekte, pa čak i pružale emocionalnu podršku, pa bi bilo više nego fer da se i mi potrudimo da ih razumijemo.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

Djevojčica (3) se žalila da čuje “čudovišta”: U ZIDU PRONAŠLI 60 HILJADA PČELA

U zidu porodične kuće pronašli su roj od čak 60.000 pčela.

U porodičnoj kući u Sjevernoj Karolini pronađen je roj od oko 60.000 pčela. Trogodišnja djevojčica žalila se mjesecima roditeljima na “čudovišta u zidu”, da bi se na kraju ispostavilo da se tu nalazi ogroman broj pčela!

Njena majka kaže da isprva nije pridavala značaj tome što joj ćerka govori, ali su na kraju ona i njen suprug shvatili da bi ta “čudovišta” mogla da budu pčele. Prvo je uočila saće u dimnjaku kuće i na tavanu, a onda je shvatila da bi zujanje na koje se trogodišnja djevojčica žalila, moglo da dolazi od pčela u zidu.

Pozvali su firmu koja se bavi uklanjanjem pčela, i na kraju se ispostavilo da ih je ogroman broj u zidu porodične kuće.

“Samo su se izlile iz zida, bilo je kao u horor filmu”, rekla je ona za BBC.

Pčelar koji je radio na premiještanju pčela rekao je da su bile tu čak osam mjeseci, kao i da nikada nije vidio da košnica bude toliko duboko u zidu.

Uspio je da pronađe maticu i premjestio je u drugu košnicu. U nekoliko navrata uspio je da izvadi između 55.000 i 60.000 pčela.

Nastavi čitati

Zanimljivosti

MISTERIOZNE MUMIJE IZLOŽENE U MUZEJU: Niko ne zna zašto se tijela ne raspadaju (VIDEO)

U muzeju u kolumbijskom gradu San Bernardo izloženo je više od 14 tijela koja su se misteriozno mumificirala poslije smrti.

Radnica u muzeju Rosio Vergara izjavila je da su u ovom kolumbijskom gradu od 1963. godine iskopane desetine mumificiranih tijela, od kojih su neki imali očne jabučice, koje su se raspale ubrzo nakon iskopavanja.

Prema njenim riječima, u kasnim osamdesetim na groblju je svake godine bilo pronađeno oko 50 mumija, a danas ih bude iskopano samo nekoliko.

“Stručnjaci su pokušali da objasne ovaj fenomen, koji je zabilježen i u zemljama poput Meksika i Italije, ali nisu našli objašnjenje za spontano mumificiranje u San Bernardu”, rekla je Vergara.

Tijelo žene iz Kolumbije Saturnine Tores de Beharano koje je 1993. godine pokopano na gradskom groblju u kolumbijskom gradu San Bernardno, ekshumirano je nakon osam godina, a ona je još imala očuvanu kosu, nokte i dobar dio kože.

Beharanina kćerka rekla je da njena majka još ima svoje smeđe lice, pletenice i kosu, a njeni posmrtni ostaci su takođe izloženi u muzeju.

Tijelo koje bude u sanduku pokopano, u normalnim okolnostima, u prosjeku počne da se raspada za godinu dana, a za 10 od njega ostaju samo kosti, a ako se pokopa direktno u zemlju, bez sanduka, već nakon pet godina od tijela ostane samo kostur.

Antropolog Daniela Betankort s Nacionalnog Univerziteta Kolumbija smatra da do mumifikacije dolazi jer je groblje smješteno na strmoj planinskoj padini.

“Ovdje stalno duva vruć vjetar. Možda groblje funkcioniše kao peć u kojoj tijela dehidriraju, ali tu hipotezu tek treba istražiti. Nije sprovedeno puno studija o tome šta se događa i zbog kojih uslova dolazi do mumifikacije”, izjavila je Betankortova.

(Srna)

Nastavi čitati

Aktuelno