Psihički se ne osjećam najbolje, zdravstveno sam koliko-toliko stabilno. Imam dva prijeloma, na lijevom oku i na jagodičnoj kosti. Vid mi je dobar, ali sam otečena, govori na početku  za portal Radiosarajevo.ba brutalno pretučena K. E. (identitet poznat redakciji, 28, op.a.).

Riječ je o djevojci, uposlenici, koju je u utorak, 1. augusta, brutalno pretukao A. Dž., vlasnik hotela “Jablanica”.

Kako nam je rekla, dan prije nemilog događaja, odnosno danima unazad, kolegice i ona su se dogovorile da daju otkaz na poslu.

“Nismo mogle više da trpimo pritisak i ponižavajuće situacije od strane vlasnika. Mi smo njegovoj supruzi, odnosno direktorici najavile da odlazimo, ali od oktobra. Međutim, zaista nismo mogle više da trpimo situaciju na poslu i najavile smo da odlazimo ovaj mjesec, kada primimo platu za mjesec juli.

Kolegica iz prve smjene je to njoj rekla i oni su se naljutili, nisu to prihvatili. Smatrali su da ih napuštamo i da to namjerno radimo u jeku sezone”, govori nam K. E.

Dodaje da ih je direktorica verbalno napala i da je to trajalo čitav dan.

Taj dan sam bila slobodna i nisam dolazila na posao. Sutradan (1. augusta, op.a.) kada sam došla na posao, čula sam od kolega da je direktorica sazvala sastanak sa kolegama iz kuhinje te da je navela da sam ja jedini krivac cjelokupne situacije. Da sam ja ta koja je nagovorila kolegice da krenu sa mnom, što nije tačno. One su samovoljno dale otkaz. Nikoga nisam nagovarala niti sam imala namjeru. Sve smo mi punoljetne, blizu smo i godina”, govori nam pretučena djevojka.

Naglašava da ona nikoga ne može natjerati da ostavi svoj posao i svoju platu, koja im je bila jadna.

“Pričali su da sam ja ta koja unosi nemir u objekat, da širim tračeve i slično. Oko 20 sati ja sam se suočila sa direktoricom. Rekla sam da nema potrebe da širi tračeve o meni i da odlazim. Ona je to negirala, i rekla da će zvati kolege da to potvrde. Kolege su potvrdile da je to rekla i na kraju je ona to potvrdila i optužila me da sam ja kriva za sve, da ja držim monopol među radnicima.

Prijetila mi je da će zvati vlasnika hotela, da će on riješiti problem. On je njoj na telefon rekao da mi kaže da idem kući, na što sam ja rekla da neću dok ne dobijem platu, to je moje pravo, radila sam čitav mjesec i to sam tražila. Ona je rekla da mi nikada neće platiti.

Potom je došao on i ja sam tražila platu, on je rekao da me nikada neće platiti i pošao je prema meni i udario me šakom. Tada sam sjedila na stolici, poderao mi je majicu. Pokušala sam se braniti… Tu su bili prisutni njegova supruga, kuhar i kuharica, i ona je samo izašla iz prostorije. Kuharica je pokušala da stane između nas dok smo se gurali, ali bezuspješno, mislim da ona nije povrijeđena.

Tada me udario dva puta. Od pretrpljenog šoka nisam bila sigurna, ali znam da me udario šakom. Vukao me prema zadnjem izlazu i tamo nema kamera. Tu sam dobila dobar ‘momački degenek’. Vukao me za ruku, za kosu, najčešće su bili udarci pesnicom, šamari, uvrede, vrijeđao me, nazivao pogrdnim imenima, gurnuo me od zid. Nisam mogla da se odbranim. Kada sam vidjela da više nemam snage, da mi lice otiče, da sam brutalno pretučena, samo sam sjela na stepenicu i rekla sam da mi da telefon da nazovem roditelje.

On me je nastavio izazivati, pitao me ‘smiješ li još nešto’. Samo sam rekla da se pomjeri da uzmem svoje stvari. On se pomjerio i ja sam uzela svoje stvari i otišla iz hotela i nazvala roditelje.

Oni su pozvali policiju, dala sam izjavu u policijskom automobilu. Bila sam pod šokom, u strahu, sa podlivima na licu, ispod oka. Primili su me u Hitnu pomoć u Jablanici. Bukvalno su plakali kada su me vidjeli. Samo su me uslikali da imaju dokaz i proslijedili su me u Mostar u bolnicu ‘Pod bijelim brijegom’.

BUKA