Ne dolaze na zasjedanja, a i ako dođu, napuštaju ih kada im se prohtije. Za riječ se ne javljaju, kao da nisu tu. Ili se satima svađaju. Niko ih zbog toga ne može kazniti. I svaki mjesec zarađuju nekoliko prosječnih plata.

Tako, ukratko, izgleda bavljenje politikom u BiH, gdje narodni tribuni, na svim nivoima vlasti, nikom ne polažu račune, jer za njih disciplinski postupak ne postoji, baš kao ni lakša i teža povreda radnih dužnosti.

Bilo da je riječ o poslanicima u entitetskim parlamentima, ili na nivou BiH, situacija je, manje-više, identična – riječ je o jedinom poslu u BiH gdje kazne za nerad ne postoje.

Selvedin Šatorović, predsjednik Saveza samostalnih sindikata BiH, kaže da radnik koji se pojavi na radnom mjestu, a nije zadovoljio ukuse poslodavca ili nije ostvario ono što je poslodavac zamislio, trpi sankcije i ima određene probleme.

“A da ne govorimo da se uopšte ne pojavljuje ili da je njegova učinkovitost na poslu ravna nuli. Prema tome, ovo što se dešava u parlamentarnom životu BiH je presedan i za to sve, osim političara, najveću krivicu snose građani koji ih biraju, odnosno koji biraju osobe koje zastupaju lične interese, a ne interese građana”, kaže Šatorović za “Nezavisne novine”.

Politički analitičar Vehid Šehić kaže da je kod nas politika najunosnije zanimanje u materijalnom smislu, te imamo veliki broj političkih stranaka, a vrlo često ljudi idu na liste iz materijalnih razloga.

“Da biste bili poslanik, ne traži vam se nikakva kvalifikacija, nikakvo znanje, makar predznanje. To može biti svako i to je problem parlamentarnog života”, kaže Šehić za “Nezavisne novine”.

Ima i onih, kaže, koji pošteno rade svoj posao, ali i onih koje ne interesuje ništa osim bankovnog računa, odnosno koliko će zaraditi za četiri godine.

“Mnogi kad sjednu u fotelju ne gledaju šta će uraditi za opšte dobro, nego koliko će im ona donijeti novaca za četiri godine. To nisu mala sredstva. Naš politički život je dozvolio da se svako može baviti politikom. Mnogi se i ne jave za riječ, a mnogi bolje i da ne govore”, naglasio je Šehić.

Ali, šta je rješenje?

“Možda bi trebalo nešto mijenjati, tražiti odgovornost, ali to mora negdje pisati, to može u Poslovniku o radu. Onemogućiti dobijanje bilo kakve naknade ukoliko neredovno prisustvuju sjednicama, ukoliko su neaktivni na sjednicama. Mi smo bili svjedoci da Dom naroda parlamenta BiH skoro godinu nije radio, a svi su redovno, svakog mjeseca, dobijali nemoralno visoke plate za bh. uslove”, poručuje Šehić.

Sociolog Vladimir Vasić kaže da je bolje da pojedini političari ćute, nego da išta pričaju, jer kada progovore, to nije njihova, nego naša sramota što smo ih birali.

“Ne postoji ni zakonska regulativa, niti pravilnici koji će regulisati to da li će neko da ćuti ili da se javlja. To je jednostavno pokazatelj da mi još uvijek nismo sazreli u demokratskom smislu da biramo pojedince, kapacitete, ljudske resurse, nego biramo po liniji stranke. Tako da mislim da je to pokazatelj naše političke i demokratske nezrelosti kao naroda”, naglasio je Vasić.

On uvjerava da se u narednim godinama ništa pozitivno neće desiti, nego može biti samo gore.

“Samo gori kadrovi mogu da se iznjedre. Mogu u parlamentu da sjede četiri godine a da nemaju nikakvu repliku, javljanje, niko ih za to neće kazniti. Generalan problem je to što mi kratko pamtimo i opet ćemo da nagradimo te iste”, poručio je Vasić u izjavi za “Nezavisne novine”.

Dakle, situacija je, moglo bi se reći, gotovo identična u svim parlamentima, a kako to izgleda u praksi, pokazuje primjer iz najvišeg zakonodavnog tijela u Republici Srpskoj.

Naime, prema podacima koji su “Nezavisnim novinama” dostavljeni iz Narodne skupštine Republike Srpske, od novembra 2022. godine pa zaključno sa 30. junom 2025. godine, pet narodnih poslanika nijednom se nije javilo za diskusiju na sjednicama, iako ih je u pomenutom periodu održano čak 36 – 14 redovnih i 22 posebne sjednice.

Među njima su tri poslanika SNSD-a, Radojica Vidović, Nina Bukejlović i Milan Dakić. Preostalih dvoje poslanika koji su se pokazali i više nego dobri u ćutanju su Nikolina Šljivić i Predrag Nešić, koji predstavljaju DNS. A i zašto bi: govorili ili ne, plata im ide redovno, i to ona od po nekoliko hiljada maraka svakog mjeseca.

SNSD zadužuje Republiku Srpsku 30 puta brže nego 2006. godine!

Izjavio je ovo narodni poslanik Bojan Kresojević komentarišući vijest da Srpska ide u novo zaduženje obveznicama.

-Ako ste mislili da može proći jedan mjesec da Vlada Srpske ne zaduži buduće generacije, nažalost, to nije slučaj. Za 5. avgust planirano je novo zaduženje Srpske putem obveznica u iznosu od 40 miliona KM, po kamatnoj stopi od 5,5% – kaže Kresojević i dodaje:

-Iako građani kroz inflaciju otplaćuju dug i na taj način smanjuju udio duga u bruto domaćem proizvodu, Vlada čini sve da poveća dug. Primici od zaduživanja su u 2006. godini iznosili 30 miliona KM, a prema rebalansu budžeta u 2025. godini planirani su u iznosu od 943 miliona KM. To znači da je godišnje zaduženje povećano više od 30 puta u odnosu na 2006. godinu, kada je SNSD došao na vlast – rekao je on.

Poređenja radi, dodaje on, prosječna plata je 2006. godine iznosila 521 KM, a danas je tri puta veća.

-Ako je zaduženje veće za 30 puta, a prosječna plata povećana 3 puta u istom periodu, to znači da je ova vlast realno povećala godišnje zaduženje za 10 puta.Ovo je dokaz da vlast umjesto bolje budućnosti u Srpskoj uvijek bira ostanak na vlasti – zaključio je Kresojević.

Odluke koje je nedavno nametnuo Kristijan Šmit, koga Republika Srpska ne priznaje za visokog predstavnika u BiH, a koje se tiču isplate sredstava Viaductu te obezbjeđivanja sredstava za nove tehnologije za provođenje izbora, objavljene su u Službenom glasniku BiH.

Obje odluke odnose se na Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o finansiranju institucija Bosne i Hercegovine.

Što se tiče izbora, raspodjela sredstava prema CIK BiH poslužiće za pokriće svih troškova nabavke izbornih tehnologija koje se uvode za potrebe Opštih izbora 2026. godine.

Po pitanju Viaducta, dugovanje od oko 120 miliona KM prema slovenačkoj kompaniji, trebalo bi da bude namireno tako što će prikupljena sredstva od putarina koja su trebala pripasti Srpskoj, biti preusmjerena na račun koji dostavi Ministarstvo finansija i trezora Bosne i Hercegovine.

Ministar finansija onda treba da izvrši isplatu ovih sredstava bez odlaganja nakon zaprimanja validnog zahtjeva od predlagatelja izvršenja.

“Ukoliko ministar ne izvrši raspodjelu sredstava u roku od sedam (7) dana od prijema validnog zahtjeva, ili po prijemu podataka o računu od Ministarstva finansija Federacije BiH, zamjenik ministra dužan je izvršiti raspodjelu sredstava”, piše u odluci.

Dalje se, podsjetimo navodi da će isplaćeni iznos smatrati utrošenim od strane Republike Srpske, a sva sredstva potrebna za ostvarenje namjena propisanih Zakonom o sistemu indirektnog oporezivanja u BiH, biće osigurana iz finansijskih izvora Republike Srpske, uključujući njen budžet.

Objavljenu Šmitovu odluku možete pogledati na ovom linku.