Najava uprave Nacionalnog parka „Sutjeska“ da se na platou Prijevor privodi kraju izgradnja bazena za gašenje požara kapaciteta 80 metara kubnih, finansiranog sa više od 330.000 KM, na prvi pogled djeluje kao hvale vrijedna briga o očuvanju prirodnih resursa. Međutim, iza zvaničnih fraza o „unapređenju zaštite od požara“ krije se niz otvorenih pravnih, ekoloških i finansijskih kontroverzi koje otvaraju ključno pitanje: da li je teška mehanizacija i građevinski radovi na 1.660 metara nadmorske visine uopšte u skladu sa zakonom i šta se zapravo gradi u srcu najstarijeg nacionalnog parka u Bosni i Hercegovini?

Pravni lavirint: Šta Zakon o zaštiti prirode (ne) dozvoljava?

Gradnja u nacionalnim parkovima u Republici Srpskoj nije pitanje diskrecionog prava uprave preduzeća niti resornog ministarstva, već je strogo normirana Zakonom o zaštiti prirode Republike Srpske i posebnim Zakonom o Nacionalnom parku „Sutjeska“.

Prema ovim zakonima, prostor parka podijeljen je na tri zone zaštite:

1. Režim zaštite I stepena (stroga zaštita): Isključuje bilo kakav oblik gradnje, privrednog korištenja ili zahvata koji mijenjaju prirodno stanje.

2. Režim zaštite II stepena (aktivna zaštita): Dozvoljava strogo kontrolisane intervencije radi očuvanja ekosistema, ali izričito zabranjuje promjenu hidrografske mreže, narušavanje geomorfoloških oblika i izgradnju trajnih infrastrukturnih objekata koji nisu u direktnoj funkciji očuvanja izvornih staništa.

3. Režim zaštite III stepena: Predviđa mogućnost ograničenog turističkog i infrastrukturnog razvoja, ali isključivo u skladu sa Prostornim planom područja posebne namjene i važećim Planom upravljanja.

Plato Prijevor nalazi se na samom rubu prašume Perućica i u neposrednom podnožju vrha Maglić. Uvođenje teške građevinske operative, iskopavanja i betoniranja u takvom visokoplaninskom pojasu zahtijeva najstrožu moguću proceduru:

• Prethodnu procjenu uticaja na životnu sredinu (EIA): Javnost do danas nije vidjela studiju koja dokazuje da betoniranje 80 kubika vode na ovoj lokaciji neće degradirati krhka planinska staništa.

• Vodnu saglasnost i ekološku dozvolu: Gradnja akumulacije u zoni gdje su izvorišta izuzetno osjetljiva ne smije se sprovoditi bez odobrenja nadležnih vodoprivrednih i ekoloških institucija.

• Građevinsku dozvolu prema Prostornom planu: Svaki zahvat u prostoru koji nije predviđen Prostornim planom NP „Sutjeska“ predstavlja direktno kršenje zakona.

Pozivanje na „zaštitu od požara“ u praksi često služi kao prečica za zaobilaženje složenih procedura koje nameću zakoni o zaštiti prirode, jer se intervencija pravda vanrednim i spasilačkim potrebama.

Priznanje koje pali alarme: Šta kriju „druge svrhe“?

Najsporniji momenat čitavog projekta leži u samoj izjavi vršioca dužnosti direktora Parka, Aleksandra Golijanina, koji je otvoreno priznao:

„Bitno nam je da imamo jedan takav bazen za potencijalno gašenje požara, a poslužiće i za druge svrhe, s obzirom da su u ljetnom periodu izvori vode na tom području male izdašnosti.“

Ova formulacija predstavlja klasičan alarm za ekološke inspektore i stručnu javnost. O kojim se to „drugim svrhama“ radi?

• Ako su lokalni izvori vode u ljetnom periodu već „male izdašnosti“, odakle će se akumulacija od 80 tona vode puniti, a da se pri tome ne isuše i ne prekinu prirodni vodotoci koji napajaju staništa nizvodno, uključujući i zaleđe same Perućice?

• Da li se pod plaštom zaštite od požara gradi hidrotehnička infrastruktura za napajanje budućih ugostiteljskih i smještajnih objekata na Prijevoru, čime se otvaraju vrata nekontrolisanoj komercijalizaciji i apartmanizaciji zaštićenog područja?

Korištenje vode u nacionalnom parku u komercijalne svrhe ili za preusmjeravanje prirodnih tokova zakonom je najstrože zabranjeno ukoliko ugrožava hidrološki bilans. Oduzimanje vode iz oskudnih ljetnih izvora zarad vještačkog rezervoara direktno potkopava opstanak flore i faune tog lokaliteta.

Ekonomska računica: Bazenčić po cijeni vile

Pored pravnog i ekološkog aspekta, finansijska konstrukcija ovog poduhvata otvara ozbiljna pitanja o transparentnosti i opravdanosti trošenja javnog i donatorskog novca:

• 300.000 KM za građevinske radove

• 32.000 KM za „izradu projektne dokumentacije“

• Ukupno: 332.000 KM

Za taj novac Nacionalni park dobija rezervoar zapremine 80 kubnih metara. Da bi se razumjela razmjera ovog iznosa, 80 kubika vode odgovara dimenzijama prosječnog manjeg dvorišnog bazena (npr. 8 x 5 metara, dubine 2 metra).

Jednostavna računica pokazuje da jedan kubni metar izgrađenog kapaciteta ovog rezervoara košta preko 4.150 KM.

Iako nepristupačan planinski teren na Prijevoru nesumnjivo poskupljuje transport materijala i rad mašina, iznos od trećine miliona maraka za betonsku jamu zapremine osrednjeg bazena zahtijeva detaljnu analizu troškovnika. Činjenica da se projekat realizuje kroz saradnju Ministarstva spoljne trgovine i ekonomskih odnosa i UNDP-a ne oslobađa aktere obaveze da polože račune javnosti: ko je izvodio radove, kako je sproveden tender i zašto se za taj novac nisu mogla nabaviti mobilna protivpožarna vozila i oprema koja ne ostavlja trajne ožiljke u prirodi?

Zaštita prirode kroz njeno uništavanje

Paradoks koji se godinama ponavlja u zaštićenim područjima Bosne i Hercegovine ponovo je na djelu u Nacionalnom parku „Sutjeska“. Umjesto jačanja rendžerske službe, video-nadzora za ranu detekciju požara i stroge kontrole ulaska neodgovornih posjetilaca, rješenje se traži u betonu, bagerima i građevinskim radovima.

Ukoliko se nadležne inspekcije — republička ekološka i urbanističko-građevinska inspekcija — hitno ne uključe i ne predoče javnosti tačne lokacijske uslove, procjenu uticaja i građevinsku dozvolu za radove na Prijevoru, bazen od 332.000 KM postaće opasan presedan. Presedan po kojem je u nacionalnom parku dozvoljeno graditi sve, dokle god se na tablu stavi donatorski logo i floskula o „protivpožarnoj zaštiti“.

Banjaluka24

Nakon što su mašine u Rudniku i Termoelektrani Ugljevik utihnule, a oko 2.000 radnika ostalo u strahu za golu egzistenciju, dugogodišnji rudar i sindikalac Jelenko Marinković u razgovoru za magazin „Žurnal“ iznosi teške optužbe: kolaps energetskog giganta nije plod slučajnosti, već pažljivo isplanirana operacija uvođenja privatnika u posao vrijedan milijarde.

Odluka uprave Rudnika i Termoelektrane (RiTE) Ugljevik od 13. oktobra da naloži potpunu obustavu proizvodnje zbog nedostatka uglja označila je početak jedne od najtežih kriza u novijoj istoriji elektroenergetskog sistema Republike Srpske. Dok ugalj ne stiže do kotlova, a cjelokupna regija strahuje od ekonomskog kraha, radnici tvrde da se iza prividnog tehničkog zastoja krije decenijski plan sistemskog urušavanja preduzeća.

Jelenko Marinković, rudarski tehničar koji radni staž u ugljevičkom rudniku bilježi još od 1996. godine, otvoreno upozorava da je na sceni dobro poznat scenario.

„Neće ga kupiti na klasičan način. Oteće ga“, poručuje Marinković, pojašnjavajući matricu po kojoj se javno dobro prebacuje u privatne džepove.

Mehanizam tihog sloma: Kako dotući giganta bez ispaljenog metka
Prema riječima ovog iskusnog rudara, zastoj u proizvodnji direktna je posljedica višegodišnjeg ignorisanja bazičnih potreba rudnika. Umjesto minimalno 35 ispravnih dampera, neophodnih za nesmetan rad, na kopu ih je trenutno operativno svega 16. Bez adekvatnih mašina, rudari fizički ne mogu obezbijediti jalovinu i doći do uglja, iako cijeli Ugljevik bukvalno leži na rudnom bogatstvu.

Marinković tvrdi da je takvo stanje vještački indukovano:

„Suština je u tome da se preduzeće dovede u stanje u kojem više ne može samostalno da funkcioniše. Cilj je da mi sa ovo malo preostale mehanizacije dođemo što bliže glavnom ležištu uglja. Kada naše mašine definitivno otkažu, uprava će reći: ‘Ljudi, mi više ne možemo, mora se uvesti privatnik.’ Privatnik potom skine taj površinski sloj zemlje, dođe do našeg uglja i počne ga prodavati našoj termoelektrani po visokoj cijeni koju ona ne može da plati. Na kraju će, na osnovu duga za naš sopstveni ugalj, preuzeti i samu termoelektranu — preko papira, bez ijedne uložene marke.“

Kao ključne poluge ovog procesa Marinković imenuje stranačke uprave koje imenuje Vlada Republike Srpske, optužujući ih da su novac namijenjen investicijama u proizvodnju i mehanizaciju godinama preusmjeravale u političke i privatne interese.

Apsurdi u brojkama: Stotine miliona za kongresne sale, mrvice za rudnik
Finansijski parametri ukazuju na ekonomski paradoks sa kojim se Republika Srpska suočava:

55 do 60 eura po megavat-satu iznosi cijena struje proizvedene u Ugljeviku.

Oko 150 eura po megavat-satu plaća se struja iz uvoza kada domaći blokovi stanu.

350 miliona KM procijenjeni je iznos neophodan za potpunu modernizaciju, nabavku dampera, rezervnih dijelova i otvaranje novih otkopnih polja na RiTE Ugljevik.

Dok se tvrdi da novca za spas preduzeća koje hrani hiljade porodica nema, Elektroprivreda RS istovremeno planira megalomanske projekte poput izgradnje Kongresne dvorane u Trebinju, čija je vrijednost procijenjena na čak 309 miliona KM sa PDV-om.

Poređenje ova dva iznosa jasno oslikava prioritete vladajućih struktura: novac koji bi trajno osigurao energetsku stabilnost i radna mjesta usmjerava se u objekte bez proizvodne vrijednosti.

Basen koji vrijedi milijarde eura
Razmjere apsurda još su izraženije kada se sagledaju geološke procjene ugljevičkog basena. Uglja ima dovoljno za narednih šest decenija rada:

Istražene rezerve: oko 120 miliona tona.

Potencijalne neistražene rezerve: približno 500 miliona tona.

Ležište „Ugljevik Istok 2“: raspolaže sa 57,4 miliona tona visokokvalitetnog uglja.

Uz konzervativnu tržišnu cijenu od 100 eura po toni, samo ležište „Ugljevik Istok 2“ vrijedi nevjerovatnih 5,7 milijardi eura.

Podsjećamo, koncesija za ovo strateško ležište ranije je dodijeljena kompaniji „Comsar Energy“ u vlasništvu ruskog oligarha Rašida Serdarova, na šta su sindikalci bezuspješno upozoravali još od 2013. godine. Marinković kalkuliše da bi, uz rastuće cijene energenata, RiTE Ugljevik mogao samostalno ostvarivati između 500 i 600 miliona KM godišnjeg prihoda, dok fiksni operativni troškovi i plate radnika iznose oko 200 miliona KM.

Umjesto profita za državu, trasira se put po kojem bi se ponovili scenariji preuzimanja resursa kakvi su već viđeni u rudnicima Ljubija, industrijskom kompleksu u Zenici ili zvorničkoj „Alumini“.

Pacifikacija radnika i politički „sindrom kuvane žabe“
Iako su radnici u martu protestovali tražeći garancije za opstanak, snaga za radikalniji sindikalni otpor danas je, prema Marinkoviću, gotovo neutralisana. On tvrdi da je poslovodstvo preuzelo kontrolu nad sindikalnim izborima, diktiralo podobne kandidate i potisnulo lidere koji su ranije organizovali štrajkove.

„Ušli su u sve pore našeg preduzeća. Čim se pomene zastoj, pojave se njihovi ljudi i sindikalci s pričom: ‘Hajde da im damo još 15 dana.’ I tako sve prođe u praznim obećanjima. Ako uđe privatnik, svih 2.000 radnika je direktno ugroženo. Zašto bi privatni vlasnik zadržao domaće radnike kada može dovesti jeftiniju radnu snagu iz inostranstva?“, pita se Marinković.

Na pitanje kako to da su građani Ugljevika na nedavnim Opštim izborima u oktobru ponovo dominantno glasali za vladajući SNSD dok im se privreda gasi pred očima, Marinković odgovara definicijom opšte apatije:

„To je klasični sindrom kuvane žabe. Ljudi su anestezirani, pristaju na sitan novac za glasove, a medijski mrak pred izbore ne dozvoljava da se sagleda stvarna slika ekonomske propasti u koju srljamo.“

Uprkos svemu, tradicija rudarstva u Ugljeviku duga 130 godina još uvijek ima šansu za preživljavanje. Spas, međutim, ne leži u novim kreditima i praznim političkim obećanjima, već u hitnoj smjeni partijskog menadžmenta, obustavi izvlačenja profita kroz sumnjive tendere i hitnom preusmjeravanju sredstava u osnovnu mehanizaciju. Sve ostalo je uvod u definitivni gubitak energetskog suvereniteta Republike Srpske.
Banjaluka24

SNSD može sastaviti vlast kako želi, pa iz kombinacije izbaciti i Nenada Stevandića ili Petra Đokića, jer su koalicioni partneri „potpuno pojeftinili“ i više niko ne može da ucjenjuje. Tako odnos snaga nakon izbora opisuje Igor Radojičić, zamjenik predsjednika Pokreta Sigurna Srpska (PSS), koji ocjenjuje da opozicija SNSD-u nije potrebna za formiranje vlasti.
„Izabraće Vladu u decembru mjesecu, može da izbaci Nenada Stevandića ako hoće, može da izbaci Petra Đokića ako hoće. Ima sve koalicione partnere koji su potpuno pojeftinili, jer niko ne može da ucjenjuje, bez svakog se može i SNSD može da složi karte kako želi“, rekao je Radojičić za Euronews.
Dok SNSD, prema njegovoj ocjeni, može komotno formirati vlast u Republici Srpskoj, pred opozicijom je druga računica, kako da u Domu naroda BiH dođe do dva delegata. Dodik bacio „bombe“ i među protivnike i među partnere
Dodikov nedavni intervju za Euronews Radojičić vidi kao pažljivo odigran politički potez, čije poruke još izazivaju reakcije na više strana.
Prema njegovim riječima, predsjednik SNSD-a „bacio je bombe“ među opozicione partije, unutar samih opozicionih stranaka, prema Sarajevu, ali i prema svojim koalicionim partnerima. Sada svi, kako kaže, razmišljaju i pokušavaju da shvate gdje se nalaze. „Dodik je imao jedan jako dobar intervju kod vas oko koga se još uvijek sanira teren. On je kao jako sposoban političar, velemajstor kombinatorike, iskoristio vrijeme i mjesto i medij, i u tom intervjuu bacio jedno desetak bombi i udica“, rekao je Radojičić.
Za razgovore sa SNSD-om još je rano
Jednu od tih „udica“ vidi i u pozivu na razgovore sa opozicijom. Upitan da li bi PSS razgovarao sa SNSD-om, posebno nakon poruke Draška Stanivukovića „utakmica je završena, hajde da razgovaramo“, Radojičić je odgovorio da je za to još rano.
„Niti ima prijedloga, niti ima poziva. Postoji ta udica. Postoji taj intervju. Prije dvije sedmice su bili izbori. Dakle, u Narodnoj skupštini, SNSD sa koalicionim partnerima ima skoro dvije trećine. Može da radi šta hoće i kad hoće“, istakao je Radojičić.

Poručio je da PSS neće biti dio blokada radi blokada, ali da jeste za razgovore o nacionalnim pitanjima.
Istovremeno, smatra da bi eventualno okupljanje vlasti i opozicije u zajedničkoj vladi zahtijevalo jasno objašnjenje razloga. Ako postoji velika kriza ili problem zbog kojeg je potrebna vlada nacionalnog jedinstva, naglašava da o tome svi moraju biti obaviješteni.
„Opozicija u toj situaciji nakon izbora 4. oktobra je savršeno nepotrebna za vlast, osim ako se ne želi dalje pojeftiniti koalicione partnere ili, ne dao Bog, vlade nacionalnog jedinstva ili koncentracione vlade nastaju u velikim krizama“, smatra Radojičić.
Opozicija nadomak dva delegata
Radojičić navodi da opozicija trenutno ima 26 poslanika u Narodnoj skupštini Republike Srpske, dok je za dva garantovana delegatska mjesta potrebno 28 glasova. Ipak, tvrdi da ni sadašnji broj ne isključuje mogućnost osvajanja dva mandata.
„U Narodnoj skupštini treba 28 ruku za dva garantovana mandata. Opozicija trenutno ima 26. Ne mora značiti da i sa 26 ne mogu da se dobiju dva mandata. Komplikovana je matematika, ali znači mi smo nadomak dva delegata u Domu naroda“, rekao je Radojičić.
Očekuje razgovore i dogovor o zajedničkom glasanju za dva kandidata opozicije, ali podsjeća i na iskustva sa prethodnog izbora delegata.
„Nadam se da će biti dogovora oko tog zajedničkog glasanja izbora dva kandidata koji će biti stvarno kandidati ove dvije opozicione partije ili opozicionog bloka. Mi nemamo namjeru tražiti glasove s one strane. Da li će ona strana da traži glasove iz svojih razloga na ovoj strani to ćemo da vidimo. Bili su čudni rezultati prošli put prije četiri godine. Nekoliko ljudi je promijenilo stranu pošto je tajno glasanje, možete samo da imate osumnjičene. Ne možete da dokazujete u potpunosti ni za koga, ali bilo je prelijetanja. Bilo je prelijetanje i prije četiri godine na izboru za delegate za Dom naroda. Sjećamo se svi te sjednice“, naveo je Radojičić.
Izbor delegata opisuje kao uzbudljiv događaj za novinare, a stresan za političke partije. Naglašava da njegov ishod na svoj način određuje sudbinu BiH, jer jedan ili dva delegata mogu dati ključ vlasti na nivou cijele zemlje.
„Mi, prije svega, razgovaramo u našem opozicionom krugu. Trenutno su tri parlamentarne stranke. Nadamo se da će tu biti dogovora“, pojasnio je Radojičić.
Komentarišući tvrdnju predsjednika SNSD-a Milorada Dodika da je moguće osvojiti četiri ili pet delegatskih mjesta, upozorio je da takav scenario zavisi i od ponašanja opozicije.
„Ako se desi politička korupcija, ako neko od opozicije izda, ako neko promijeni stranu, ukoliko se opozicija ne dogovori, može da se desi četiri ili pet delegata sa strane sadašnje vlasti. Sve je moguće. Ovo je Bosna, Republika Srpska“, istakao je Radojičić.
PSS ostvario dva cilja, opozicioni blok izgubio izbore
Govoreći o izbornim rezultatima PSS-a, Radojičić je ocijenio da je veći dio postavljenih ciljeva ispunjen. Tvrdi da je PSS jedini politički subjekat koji je rastao i po apsolutnom broju glasova, dok su ostali, usljed male izlaznosti, bilježili pad.
„Uglavnom smo zadovoljni. Željeli smo još i više. Mi smo postavili dva cilja. Prvi cilj je bio da budemo najjači u opozicionom bloku. To smo postigli. I drugi cilj je bio da postanemo druga politička snaga u Republici Srpskoj i to smo postigli“, objasnio je Radojičić.
Ipak, priznaje da rezultat PSS-a nije donio pobjedu opozicije.
„Nismo postigli pobjedu pojedinačnih kandidata i nismo postigli pobjedu opozicionog bloka koji je ukupno prošao lošije i izgubio izbore de fakto. Kažem, očekivali smo i nešto više. S tim što ne zavisi samo od nas“, istakao je Radojičić.
Naglasio je da opozicija može pobijediti samo kao blok, uz više partnera, jer nijedna stranka nema dovoljno snage da to uradi sama.
„Niko nema potencijal da sam ide, pa čak ni veliki SNSD ne može sam. Ima svojih trideset, četrdeset posto u najboljem slučaju i mora imati koalicione partnere“, poručio je Radojičić.
Problem SDS-a vidi u apstinenciji birača
Radojičić odbacuje tvrdnje da je PSS uništio SDS, navodeći da je njegov pokret okupio glasače iz različitih političkih sredina, ali i ljude koji se ranije nisu bavili politikom.
„Mi smo, ako pogledate rezultate, skupili vrlo širok front glasova sa različitih strana. Ovdje ima i u samom Pokretu i ljudi iz SNSD-a i iz Demosa, iz SDS-a, iz raznih drugih struktura, ljudi koji se nisu bavili politikom. Mislim da je, kad je riječ o Srpskoj demokratskoj stranci, dosta njihovih glasača otišlo u apstinenciju, da su oni imali problem izlaznosti svojih birača, jer ako pogledate rezultate i lokalno u pojedinim opštinama i ukupno, mislim da se kod SDS-a upravo vidi taj problem. I kod SNSD-a, samo kod SDS-a posebno“, naveo je Radojičić.
Očekuje da SNSD i HDZ krenu u promjenu CIK-a
Radojičić vjeruje i da će SNSD i HDZ raditi na promjeni članova Centralne izborne komisije BiH.
Za sadašnji sastav CIK-a kaže da je biran na čudan način i da nisu svi članovi odgovorili zadatku. Ipak, smatra da bi promjene koje bi sproveli SNSD i HDZ donijele komisiju pod stranačkom kontrolom.
„Ako se desi to, biće to stranački CIK“, zaključio je Radojičić.