Connect with us

Region

“NJIHOVI RODITELJI VIŠE KAO DA NISU ŽIVI” 5 mjeseci TUGE u selima u kojima je Uroš Blažić UBIO DEVETORO MLADIH LJUDI

Mještani Malog Orašje i Dubone izjavljuju kako je cijelo selo obavijeno tugom 5 mjeseci te kako se nikada neće oporaviti.

bio nam je djecu. Cijelo selo je obavijeno tugom. Nikada se nećemo oporaviti izustili su meštani, a ulice su sada gotovo puste, prozori kuća skriveni iza spuštenih roletni, vrata čvrsto zaključana, piše Blic.

Na tim ulicama, ubica je zaustavio vozilo sa oružjem spremnim za zločin. Fudbalsko igralište i školsko dvorište postali su poprište tragedije, dok je rafal metaka iz kalašnjikova prekinuo bezbrižne snove devetoro mladih ljudi. Tog četvrtka, 4. maja, nisu ni slutili da će to biti njihov posljednji dan života.

– Dan je proticao uobičajeno, kao i svako veče, okupio sam se sa društvom. Bili smo na Ravnom Gaju, kada su se oko pola 11 zaustavila neka kola. Nismo obraćali pažnju jer smo očekivali još prijatelja. Izašao je iz auta i samo rekao “lezite dole”. Nasmijali smo se i pozvali ga da nam se pridruži na piću. Ali umjesto toga, počeo je da puca po nama – opisao je Jovan, jedan od preživjelih svjedoka masakra u Malom Orašju.

Na Ravnom Gaju nasilno su prekinuti snovi šestorice prijatelja, dok je u školskom dvorištu Dubone oduzet život bratu, sestri i njihovom drugu. Mjesta koja su nekad bila ispunjena smijehom sada su preplavljena tugom, osvijetljena plamenom svijeća, spomenicima i buketima bijelih ruža. Svakoga dana, porodice tih mladih duša postavljaju isto pitanje: “Zašto su im djeca ubijena? “

Malo Orašje: “Tužno selo”
U Malom Orašju, diječiji smjeh koji je nekada odzvanjao sada je zamijenjen tišinom koja je nepodnošljiva. Kuće, nekada topli domovi, sada su postale svjedoci nesagledivog gubitka.

Jedva da je bilo prolaznika, koji su prolazili pognute glave. Pogledi su se rijetko susretali, a kada bi se to desilo, bili su ispunjeni osjećajem koje nije zahtjevalo puno riječi.

– Nisam mogla da povjerujem da su mrtvi. Još uvijek mislim vratiće se. To su bili divni momci, pravi domaćini. Vrijedni, radni, vaspitani. Nikad nisu pravili probleme. Znate, ovo je sada tužno selo. Od tog dana, sve je utihnulo – rekla je baka kroz suze.

Na banderama koje stoje uz put, zalijepljeno je cvijeće sa umrlicama ubijenih momaka. Svaka druga kuća postala je platno za izražavanje sjećanja na njih. Na jednom bijelom zidu uz nacrtanu svijeću koja gori napisano je: “Živite! Kad zatvorim oči, videjćemo se na drugoj strani!”

– Ljudi u selu više ne slave kao nekada. Samo prije dva dana, trebala je biti velika svadba, ali nisu htjeli da prave veselje. Vjenčali su se u tišini, bez muzike. Malo Orašje je malo selo, mi smo svi kao porodica. Ne možemo da prihvatimo da ih više nema – pričaju mještani.

U tom moru nemoći, ispred lokalne prodavnice u Malom Orašju ekipa Blica primjetila je jednog starca obučenog u crno. Njegove oči, krupne i plave, odražavaju duboku tugu… Prišli smo mu, nesvjesni da je to upravo onaj deda koji je prije tačno pet mjeseci izgubio dva nevina unuka – Petra i Marka, ali i da je njegova unuka teško ranjena.

– Sve što sam ikada volio, sve što mi je donosilo radost, sada je nestalo. Moja djeca, moji najmiliji unuci.. sve su to sada samo uspomene – rekao je deda, glasom slomljenim tugom, dok su mu suze klizile niz lice.

Na mjestu gdje je ubijeno šest mladića, stoje veliki buketi cvijeća i izgorele svijeće. Novo postavljene klupe pružaju tiho utočište, dok se okolina čini da je utihnula pod teretom gubitka. Ponekad se čuje cvrkut ptica, dok jak vetar donosi svoj glas tišini.

U tom miru se probija jecaj. Baka i deka, obučeni u crno, prilaze očiju punih suza da zapale svijeću unuku.

– Mog Ace, mog lijepog unuka, više nema. Ubijen je, ni kriv ni dužan. Nikome ništa nije uradio, život je tek bio pred njim. Trebali smo da slavimo punoljetstvo, a mi smo ga sahranili. Njegova majka nije uopšte dobro, svi mi. Ne možemo da dođemo sebi – rekla je baka stradalog mladića kroz suze.

Dubona, koja je nekada bila idilično mesto, sada je obavijena sjenkom tragedije. Školsko dvorište, nekada prepuno života, sada je postalo poprište straha i gubitka.

Na klupi u školskom dvorištu sedeli su brat i sestra – Milan (22) i Kristina P. (19) i njihov drug Dalibor T. (25). Vrijeme su provodili sa prijateljima u opuštenom razgovoru, nesvjesni tragičnih dešavanja koja će se odigrati za samo nekoliko minuta.

Nakon pucnjave u Malom Orašju, Blažić je sjeo u automobil i krenuo ka selu Dubona, koje je smješteno desetak kilometara južno od Orašja. Tamo je počinio još jedan stravičan zločin, odnoseći živote policajca Milana, njegove sestre Kristine i njihovog prijatelja Dalibora.

“Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici”
Danas, na tom mjestu, gdje su nekada sjedeli, nalazi se buket, a iznad njega se proteže mural koji svjedoči o mladalačkoj radosti. Zid škole, nekada bijele boje, sada je ofarban crnom, a fokus je na očima i osmijehu troje mladih ljudi, pred kojima je bio čitav život.

– To su bila omiljena djeca sela, svi smo ih obožavali. Djevojci koja je bila sa njima amputirana je ruka. To veče nikada nećemo zaboraviti. Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici. Njihovi roditelji su kao biljke, više i ne žive. Nema više djece na ulicama, ovdje više ništa neće biti isto – rekla je drugarica ubijenog brata i sestre.

Nikakve reči ne mogu opisati bol koji su ti mladi ljudi i njihove porodice osjetili tog sudbonosnog četvrtka, 4. maja. Ništa ih nije pripremilo na to da će taj dan postati njihov posljednji dan života. Ovaj zločin je ostavio ožiljke koji će zauvijek pamtiti ove zajednice.

Iza rešetaka Uroša Blažića policija je uhapsila u selu u okolini Kragujevca. Nakon izvršenog masakra u okolini Mladenovca, Blažić je oteo taksi vozilo, kojim se dovezao do naselja Grošnice, gdje se sakrio u ujakovoj šupi.

Nakon hapšenja, masovni ubica priznao je svoje zločine pravdajući ih nepravdom društva koje se reflektovalo na njega.

Još je i izjavio i da su mještani stvarali zaveru protiv njega, da se o njegovom ocu pričalo loše i da je kriminalac, a okidač da pobije ljude bilo je i navodno ismijavanje u školi jer je, kako kaže, tamnije puti.

Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.

Urošu Blažiću, koji i iza rešetaka pravi incidente, pritvor je produžen do 30. oktobra. Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu.

Region

VUČIĆ SE IZVINIO STUDENTIMA: “U nekim trenucima sam rekao neke stvari i žao mi je zbog toga!”

U nekim trenucima sam i sam rekao neke stvari koje mi je žao što sam izgovorio, kako studentima, demonstrantima i drugim ljudima. Izvinjavam se zbog toga.

Rekao je ovo danas, 31. oktobra,  Aleksandar Vučić, predsjednik Srbije, u obraćanju javnosti povodom godišnjice pada nadstrešnice na Željezničkoj stanici u Novom Sadu u kojoj je poginulo 16 ljudi.

Vučić je rekao da zna da su mnogi i dalje ljuti i da osjećaju nemoć što još nisu određeni krivci za taj užasni događaj, a kamoli kažnjeni.

Dodao da je to i za njega razočaravajuće, ali da su ti procesi komplikovani.

“Mogu da razumem ljutnju porodica. Iskreno se nadam da će na ta pitanja uskoro biti dat odgovor. Važno mi je kako da sprečimo da se tako užasne stvari ponovo dogode ili da bar svedemo šansu za to na najmanju moguću”, rekao je Vučić.

“Sutrašnji dan da prođe mirno”
Posao države je, prema njegovim riječima, da štiti svoje građane.

“Godinu dana posle tog užasnog dana mnogi od nas pravili su velike greške, uključujući i mene. Pokazalo je veliki bes. Sprovodili su nasilje nad tuđom imovinom. U nekim trenucima sam i sam rekao neke stvari koje mi je žao što sam izgovorio, kako studentima, demonstrantima i drugim ljudima. Izvinjavam se zbog toga. Svoj sam najveći kritičar. Želim da se sutra svako od nas osvrne na stvari koje je rekao ili uradio. Znam da ja hoću”, kazao je Vučić.

On je pozvao na dijalog u društvu.

“Moja istinska želja je da sutrašnji dan prođe mirno, s poštovanjem”, kazao je on.

Nastavi čitati

Region

KRAJ VIŠEGODIŠNJE AGONIJE! Hrvatska završila prelaz kod Gradiške, BiH spremna za pregovore!

Hrvatska je konačno završila izgradnju graničnog prelaza na brzoj cesti Gradiška – Novi Varoš, koja bi trebalo da preko novog mosta na Savi kod Gradiške spoji auto-put Banjaluka – Gradiška sa auto-putem Zagreb – Beograd.

Kako nam je potvrđeno u Ministarstvu finansija Hrvatske, svi radovi, kao i opremanje objekata novog graničnog prelaza su završeni i u pripremi je prijava za provođenje tehničkog pregleda.

“Ministarstvo finansija ne raspolaže novim informacijama u vezi puštanja u promet budućeg graničnog prelaza, a vezano uz kategorizaciju graničnog prelaza upućujemo Vas na nadležno Ministarstvo vanjskih i evropskih poslova Republike Hrvatske”, naglasili su nam.

Iako niko ne zna kada bi novi prelaz mogao biti otvoren, čini se da se prvi put vide neke naznake da bi se to moglo desiti u dogledno vrijeme, jer je riješena i posljednja prepreka pred početak pregovora između Hrvatske i BiH – popunjen je bh. dio komisije koja treba da definiše novi sporazum o graničnim prelazima između dvije zemlje, bez čega nema kategorizacije novog prelaza, odnosno ni njegovog puštanja u rad.

S obzirom na to da je banjalučko preduzeće “Integral inženjering” završilo radove na brzoj cesti do Novog Varoša, odnosno do postojećeg puta koji vozači sada koriste od starog mosta na Savi ka Okučanima, ostaje samo da se riješi pitanje graničnog prelaza.

U Ministarstvu bezbjednosti BiH nam je juče potvrđeno da je stigla potrebna dokumentacija iz Predsjedništva BiH, te da je sada sve spremno za sastanak bh. članova komisije.

Kako nam je rečeno, sastanak će biti održan 10. novembra, a na njemu će biti dogovorene pregovaračke pozicije BiH, prije nego se sastanu hrvatski i bh. članovi i počnu pregovore. Za očekivati je da će osim ovog prelaza na agendi biti i ostali prelazi, za koje postoji interes da se promijeni kategorizacija, odnosno da se poveća kapacitet i eventualno uvedu nove kategorije, posebno kada je u pitanju robni saobraćaj.

Čini se da je jedina potencijalno loša vijest to da će, po svemu sudeći, novi granični prelaz s hrvatske strane biti prevashodno za putnička vozila, a ne za kamione. To se može zaključiti po tome što postoji veoma mali broj parking-mjesta za teretna vozila, što bi moglo da sugeriše da Hrvati još tokom gradnje nisu imali namjeru napraviti prelaz koji bi imao veliki protok robe. Čak i kada bi ovaj prelaz bio kategorisan za teretni saobraćaj, mali broj parking-mjesta bi mogao prisiliti kamiondžije da traže drugi prelaz jer neće imati gdje da se parkiraju i moraće vjerovatno dugo da čekaju, i to u koloni na samoj brzoj cesti, što bi moglo izazvati glavobolje i putnicima.

Ali što se tiče putničkog saobraćaja, novi prelaz će skratiti put od Banjaluke do Zagreba za najmanje pola sata, što znači da bi se do glavnog grada našeg sjevernog susjeda moglo stići za samo sat i po.

Niko nam za sada ne može reći kada ćemo se konačno provozati novom brzom cestom, ali sada se prvi put nazire kraj agoniji izgradnje prvo mosta na Savi, pa onda i brze ceste i graničnih prelaza, koja traje više od decenije.

Nedavno smo u neformalnom razgovoru s predstavnikom Evropske komisije dobili uvjeravanja da Brisel zna za ovaj prelaz, i da se radi na tome da on uskoro bude osposobljen.

Podsjećanja radi, prva faza brze ceste do Novog Varoša je u dužini od nešto više od četiri kilometara, a naredna faza se već radi, i trebalo bi da se brza cesta poveže i direktno s auto-putem. I taj dio ceste gradi “Integral”, što je dio ugovora s “Hrvatskim cestama”, koje su investitor ovog projekta.

Nastavi čitati

Region

TENZIJE U CRNOJ GORI! Građani partoliraju, policija na sve strane

Nakon niza incidenata prethodnih dana, zbog vladine imigracione politike, noć u Crnoj Gori protekla je mirno. Ipak, tenzija je prisutna, a turski državljani osjećaju strah.

Protesti, građani patroliraju ulicama, policija na sve strane, to je slika koja se posljednjih večeri šalje iz glavnog grada Crne Gore. Tenzija se osjeća na svakom koraku. – Svi mi treba da kažemo “ne” šovinizmu, i ksenofobiji, da je potjeramo odavde, da ne stane, jer ovo što se dešava u Podgorici ovih nekoliko dana, žalosno je, u pitanju su praktično, mogu ih nazvati slobodno, crnogorski kristalni dani i noći – rekao je Dževdet Pepić, građanski aktivista.

Turski državljani posljednjih dana žive u strahu. Brojni ugostiteljski objekti u njihovom vlasništvu nakon serije incidenata su zatvoreni.

– Mi samo želimo da živimo i radimo u miru. Znamo da je u Crnu Goru došlo dosta naših sunarodnika koji su činili razna krivična djela, ali nismo svi takvi, većina nas samo želi da radi i zarađuje.

Nije nam drago kada ljudi na osnovu nekolicine incidenata imaju predrasude o svima nama – kaže turski državljanin Ramzan, radnik u jednom ugostiteljskom objektu koji drži državljanin Turske.

Policijski službenici sprovode akcije kako bi održali red i mir. Akcije su usmjerene i ka crnogorskim državljanima, ali i ka strancima.

– U okviru ovih aktivnosti su izdata 74 prekršajna naloga, donijeto je devet rješenja o povratku lica, izvršena su tri prinudna udaljenja, a tri lica su protjerana iz zemlje.

Otkazan je boravak za 23 strana državljanina, iniciran je prestanak privremenog boravka za četiri lica, a podnijeta je jedna prekršajna prijava – navodi se u saopštenju Uprave policije Crne Gore.

Euronews Srbija

Nastavi čitati

Aktuelno