Connect with us

Region

“NJIHOVI RODITELJI VIŠE KAO DA NISU ŽIVI” 5 mjeseci TUGE u selima u kojima je Uroš Blažić UBIO DEVETORO MLADIH LJUDI

Mještani Malog Orašje i Dubone izjavljuju kako je cijelo selo obavijeno tugom 5 mjeseci te kako se nikada neće oporaviti.

bio nam je djecu. Cijelo selo je obavijeno tugom. Nikada se nećemo oporaviti izustili su meštani, a ulice su sada gotovo puste, prozori kuća skriveni iza spuštenih roletni, vrata čvrsto zaključana, piše Blic.

Na tim ulicama, ubica je zaustavio vozilo sa oružjem spremnim za zločin. Fudbalsko igralište i školsko dvorište postali su poprište tragedije, dok je rafal metaka iz kalašnjikova prekinuo bezbrižne snove devetoro mladih ljudi. Tog četvrtka, 4. maja, nisu ni slutili da će to biti njihov posljednji dan života.

– Dan je proticao uobičajeno, kao i svako veče, okupio sam se sa društvom. Bili smo na Ravnom Gaju, kada su se oko pola 11 zaustavila neka kola. Nismo obraćali pažnju jer smo očekivali još prijatelja. Izašao je iz auta i samo rekao “lezite dole”. Nasmijali smo se i pozvali ga da nam se pridruži na piću. Ali umjesto toga, počeo je da puca po nama – opisao je Jovan, jedan od preživjelih svjedoka masakra u Malom Orašju.

Na Ravnom Gaju nasilno su prekinuti snovi šestorice prijatelja, dok je u školskom dvorištu Dubone oduzet život bratu, sestri i njihovom drugu. Mjesta koja su nekad bila ispunjena smijehom sada su preplavljena tugom, osvijetljena plamenom svijeća, spomenicima i buketima bijelih ruža. Svakoga dana, porodice tih mladih duša postavljaju isto pitanje: “Zašto su im djeca ubijena? “

Malo Orašje: “Tužno selo”
U Malom Orašju, diječiji smjeh koji je nekada odzvanjao sada je zamijenjen tišinom koja je nepodnošljiva. Kuće, nekada topli domovi, sada su postale svjedoci nesagledivog gubitka.

Jedva da je bilo prolaznika, koji su prolazili pognute glave. Pogledi su se rijetko susretali, a kada bi se to desilo, bili su ispunjeni osjećajem koje nije zahtjevalo puno riječi.

– Nisam mogla da povjerujem da su mrtvi. Još uvijek mislim vratiće se. To su bili divni momci, pravi domaćini. Vrijedni, radni, vaspitani. Nikad nisu pravili probleme. Znate, ovo je sada tužno selo. Od tog dana, sve je utihnulo – rekla je baka kroz suze.

Na banderama koje stoje uz put, zalijepljeno je cvijeće sa umrlicama ubijenih momaka. Svaka druga kuća postala je platno za izražavanje sjećanja na njih. Na jednom bijelom zidu uz nacrtanu svijeću koja gori napisano je: “Živite! Kad zatvorim oči, videjćemo se na drugoj strani!”

– Ljudi u selu više ne slave kao nekada. Samo prije dva dana, trebala je biti velika svadba, ali nisu htjeli da prave veselje. Vjenčali su se u tišini, bez muzike. Malo Orašje je malo selo, mi smo svi kao porodica. Ne možemo da prihvatimo da ih više nema – pričaju mještani.

U tom moru nemoći, ispred lokalne prodavnice u Malom Orašju ekipa Blica primjetila je jednog starca obučenog u crno. Njegove oči, krupne i plave, odražavaju duboku tugu… Prišli smo mu, nesvjesni da je to upravo onaj deda koji je prije tačno pet mjeseci izgubio dva nevina unuka – Petra i Marka, ali i da je njegova unuka teško ranjena.

– Sve što sam ikada volio, sve što mi je donosilo radost, sada je nestalo. Moja djeca, moji najmiliji unuci.. sve su to sada samo uspomene – rekao je deda, glasom slomljenim tugom, dok su mu suze klizile niz lice.

Na mjestu gdje je ubijeno šest mladića, stoje veliki buketi cvijeća i izgorele svijeće. Novo postavljene klupe pružaju tiho utočište, dok se okolina čini da je utihnula pod teretom gubitka. Ponekad se čuje cvrkut ptica, dok jak vetar donosi svoj glas tišini.

U tom miru se probija jecaj. Baka i deka, obučeni u crno, prilaze očiju punih suza da zapale svijeću unuku.

– Mog Ace, mog lijepog unuka, više nema. Ubijen je, ni kriv ni dužan. Nikome ništa nije uradio, život je tek bio pred njim. Trebali smo da slavimo punoljetstvo, a mi smo ga sahranili. Njegova majka nije uopšte dobro, svi mi. Ne možemo da dođemo sebi – rekla je baka stradalog mladića kroz suze.

Dubona, koja je nekada bila idilično mesto, sada je obavijena sjenkom tragedije. Školsko dvorište, nekada prepuno života, sada je postalo poprište straha i gubitka.

Na klupi u školskom dvorištu sedeli su brat i sestra – Milan (22) i Kristina P. (19) i njihov drug Dalibor T. (25). Vrijeme su provodili sa prijateljima u opuštenom razgovoru, nesvjesni tragičnih dešavanja koja će se odigrati za samo nekoliko minuta.

Nakon pucnjave u Malom Orašju, Blažić je sjeo u automobil i krenuo ka selu Dubona, koje je smješteno desetak kilometara južno od Orašja. Tamo je počinio još jedan stravičan zločin, odnoseći živote policajca Milana, njegove sestre Kristine i njihovog prijatelja Dalibora.

“Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici”
Danas, na tom mjestu, gdje su nekada sjedeli, nalazi se buket, a iznad njega se proteže mural koji svjedoči o mladalačkoj radosti. Zid škole, nekada bijele boje, sada je ofarban crnom, a fokus je na očima i osmijehu troje mladih ljudi, pred kojima je bio čitav život.

– To su bila omiljena djeca sela, svi smo ih obožavali. Djevojci koja je bila sa njima amputirana je ruka. To veče nikada nećemo zaboraviti. Tijela te djece cijelu noć su bila na ulici. Njihovi roditelji su kao biljke, više i ne žive. Nema više djece na ulicama, ovdje više ništa neće biti isto – rekla je drugarica ubijenog brata i sestre.

Nikakve reči ne mogu opisati bol koji su ti mladi ljudi i njihove porodice osjetili tog sudbonosnog četvrtka, 4. maja. Ništa ih nije pripremilo na to da će taj dan postati njihov posljednji dan života. Ovaj zločin je ostavio ožiljke koji će zauvijek pamtiti ove zajednice.

Iza rešetaka Uroša Blažića policija je uhapsila u selu u okolini Kragujevca. Nakon izvršenog masakra u okolini Mladenovca, Blažić je oteo taksi vozilo, kojim se dovezao do naselja Grošnice, gdje se sakrio u ujakovoj šupi.

Nakon hapšenja, masovni ubica priznao je svoje zločine pravdajući ih nepravdom društva koje se reflektovalo na njega.

Još je i izjavio i da su mještani stvarali zaveru protiv njega, da se o njegovom ocu pričalo loše i da je kriminalac, a okidač da pobije ljude bilo je i navodno ismijavanje u školi jer je, kako kaže, tamnije puti.

Psihijatrijskim vještačenjem je pokazano da je Blažić u trenutku svog krvavog pira bio u svjesnom i uračunljivom stanju.

Urošu Blažiću, koji i iza rešetaka pravi incidente, pritvor je produžen do 30. oktobra. Maksimalna kazna koju može da dobije je 20 godina robije za devet oduzetih mladih života, jer u trenutku zločina nije imao punu 21 godinu.

Related Topics:

Region

SKANDAL U HRVATSKOJ BOLNICI: Kardiohirurg dobio otkaz, policiji prijavio skrivene kamere u operacionim salama

Dr Ivan Burcar dobio je prije godinu dana opomenu pred otkaz, a sad i otkaz. Medicinske sestre i tehničari koji su radili sa njim za 24sata otkrivaju zašto su ga prijavili. S druge strane, dr Burcar prijavio je KBC policiji.

Da ljekar dobije otkaz, nije uobičajena pojava u Hrvatskoj i zato je poprilično šokantna nedavna objava u medijima kako je dr Ivan Burcar, kardiohirurg na Rebru, dobio otkaz. On je, nakon što je dobio otkaz, izašao u medije sa tvrdnjom da su u sali postavljene kamere, kao i da šef kardiohirurgije naređuje da se rizikuju životi pacijenata ugradnjom srčanih zalistaka koji u nekim slučajevima nisu adekvatnih dimenzija.

No medicinske sestre i tehničari koji su na Rebru godinama radili sa dr Burcarom otkrivaju za 24sata svoju stranu priče jer je zbog njihovih prijava lekar na kraju i dobio otkaz. Navode da su došli do ruba i kako bi njih 8-10 samo dalo otkaz da je on ostao da radi. Razgovarali smo i sa šefom kardiohirurgije, dr Hrvojem Gašparovićem, koji oštro odbacuje navode o ugradnji zalistaka koji nisu “adekvatnih dimenzija” navodeći da je to tehnički i medicinski nemoguće.

Zaposleni u Klinici za kardijalnu hirurgiju KBC-a Zagreb u razgovoru za 24sata tvrde da su godinama bili izloženi psihičkom pritisku, verbalnom omalovažavanju, vređanju i neprimjerenom ponašanju dr Ivana Burcara. Kažu kako su zbog njegovog ponašanja na posao dolazili sa strahom i grčem u stomaku, posebno kad bi unapred znali da će sa njim biti u operacionoj sali.

To je, kako tvrde, trajalo godinama i, nakon što su osjetili posljedice na sopstvenom zdravlju, odlučili su da ga prijave upravi. Prvo je zbog toga dr Burcar dobio opomenu pred otkaz, no kako se, kažu, takvo ponašanje nastavilo, opet su ga prijavili i nakon sprovedene istrage u bolnici dr Burcar je, dodaju, dobio otkaz.

Kažu kako je rad u operacionoj sali sam po sebi izuzetno stresan. Posebno zato što rade na operacijama srca, u kojima, ističu, greške nisu dopuštene. Zaposleni sa kojima smo razgovarali govore nam kako se mnogo njih razbolelo i ima problema sa štitnom žlezdom upravo zbog stresa koji su imali zbog rada u sali sa dr Burcarom.

Samo želimo mirno da radimo svoj posao. Imamo i po 50-70 prekovremenih sati mesečno. Operacije srca same po sebi su dovoljno stresne. A onda dođete u situaciju da ne znate šta vas čeka u sali – opisuju zaposleni.

Neke su operacije, kažu, trajale znatno duže nego što bi očekivali, a napetost je dodatno rasla kad bi nešto u sali krenulo drugačije od očekivanog. Ako mu date instrument, a on nije onakav kakav je očekivao, bez da vam konkretno kaže šta je zamislio, znao je da viče, govori da će se zbog vas nešto dogoditi pacijentu, da ćete ubiti pacijenta. Ako nekog u tom trenutku nema u sali, instrumentarka ostaje izložena. Nisu to uvek bile psovke. To je bilo vikanje, preteći ton, pogled, okrivljavanje i prebacivanje odgovornosti za stvari koje se nisu ni dogodile – opisuje jedan od zaposlenih.

Kažu i da su se zaposleni nakon takvih situacija vraćali kući u suzama.

Bilo je koleginica koje su plačući odlazile kući. Dan unapred radili bi raspored i već bi se među koleginicama čulo: ‘Sutra sam opet sa njim’. Ljudi su imali grč u stomaku. To je počelo da se odražava i na zdravlje – navode zaposleni.

Jedan od njih tvrdi da je u jednom slučaju dr Burcar bacio makaze u operacionoj sali nakon što su mu dodali instrument kojim nije bio zadovoljan.

Dodao sam mu makaze koje nisu zarezale kako je hteo i on ih je bacio. To nije bila normalna reakcija – ističe.

Zaposleni tvrde i da su tokom godina podnosili mnogobrojne prijave te da je zbog ponašanja lekara sprovedena interna istraga. Navode kako je ceo kolektiv davao iskaze pravnoj službi. Prijave su išle ka direktoru, pravnoj službi. Vodila se interna istraga. Bilo je prijava sa odeljenja i iz sale. Cijeli kolektiv dao je iskaze. Godinama smo ćutali i trpeli jer smo znali da, ako se svi skupimo i počnemo da delujemo, to može dovesti i do njegovog otkaza. Nije nam to bilo lako da odlučimo, no posljedice koje smo osećali nakon godina izlaganja takvom ponašanju nadvladale su osećaj krivice da ga ipak prijavimo – rekli su.

Tvrde da je dr Burcar pre otprilike godinu dana dobio opomenu pred otkaz zbog takvog ponašanja, ali da se, prema njihovim rečima, takvo ponašanje ipak nastavilo.

Nikad se nije izvinio. Nastavio je da radi i maltretira nas. U jednom trenutku rekao je da mu je ostalo još nekoliko meseci opomene i da će nakon toga nastaviti po starom. Bilo je i poruka u smislu da ćemo videti njegovog advokata, da on ima svoje ljude – kažu te dodaju da je sva komunikacija sa njim išla u smeru stalne prijetnje i pritisaka.

Zaposleni navode i kako je dr Burcar znao da traži da se koleginica udalji iz ambulante dok obavlja preglede, uz obrazloženje da mu “nešto ne smesti” u svrhu kontrole, vodio je mlađe lekare da sede sa njim dok radi u ambulanti.

To je trajalo godinama. Nekad bi se situacija malo smirila pa bi ponovo eskalirala. Ali poslednjih godinu dana potpuno se izgubila kontrola. Zato smo sad reagovali – dodaju.

Posebno ih je, kažu, pogodilo kad je jednoj koleginici navodno rekao da će “otići u penziju bez licence”.

Nikad nismo znali šta nas čeka kad uđemo u salu. To nas je najviše iscrpilo – kažu.

Zaposleni odbacuju i tvrdnje da su problem bile kamere u operacionim salama. Kažu da se nije radilo o tajnom snimanju zaposlenih i pacijenata nego o videonadzoru ulaska i izlaska iz sala.

Kamere su nekad bile postavljene radi nadzora ulaska i izlaska u salu, posebno noću. To je bio videonadzor koji i danas postoji i u bolesničkim sobama, a ne snimanje nekoga da bismo ga špijunirali. Dr Burcar je znao da kamere postoje i nikad se pre nije žalio – navode.

Kažu da se materijal pohranjivao na bolničkom sistemu, ali da se takve snimke već godinama ne čuvaju. Dodaju i da niko nije mogao da dobije snimke.

Prema njihovim rečima, sve što se događalo poslednjih godina kulminiralo je odlukom da više ne žele da ćute.

U operacionim salama Klinike za kardijalnu hirurgiju KBC-a Zagreb nema instaliranih nadzornih kamera – odgovorili su na upit 24sata o kamerama iz direktorata KBC-a Zagreb.

Organizacija rada klinika/kliničkih zavoda u nadležnosti je, kažu, načelnika. Prema izjašnjenju načelnika Klinike za kardijalnu hirurgiju, odluku o ugradnji i vrsti srčanih zalistaka samostalno donosi operater u okvirima mogućnosti Klinike te dostupnog materijala, a u skladu sa smernicama. U slučaju potrebe ili mišljenja operatera za ugradnjom specifičnog zaliska koji je izvan smernica, isto se iznosi na jutarnjem sastanku kako bi mogao da se pripremi. Ako postoji potreba za izmenom plana ili tipa zaliska tokom operacije, operater to može i uvek to čini samostalno – ističe direktorat.

Na pitanje o otkazu dr Burcaru dodaju kako prema zakonu ne mogu ništa da komentarišu, 24sata.hr.

Nastavi čitati

Region

HILJADE LJUDI NA ULICAMA ZAGREBA: „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ zbog opasnog otpada

U Zagrebu se danas održava veliki građanski protest zbog ekološke afere povezane sa desetinama hiljada tona opasnog otpada odloženog na području Gospića. Organizatori traže hitnu sanaciju zagađenih lokacija i utvrđivanje odgovornosti.

Građani kreću u 11 časova

Protest pod nazivom „Hodaj za Liku, hodaj za Hrvatsku“ biće održan danas u Zagrebu, a organizatori očekuju dolazak hiljada građana.

Okupljanje je zakazano za 11 časova na Trgu kralja Tomislava, odakle će učesnici krenuti prema Trgu bana Josipa Jelačića.

Centralni dio programa predviđen je za podne.

Protest je organizovan nakon što je u javnosti otvoreno pitanje odlaganja velikih količina opasnog otpada na području Gospića, kao i odgovornosti za stanje na lokacijama na kojima je otpad pronađen.

Traže sanaciju i odgovornost

Među ključnim zahtjevima organizatora su hitna i potpuna sanacija zagađenih lokacija, ali i utvrđivanje odgovornosti svih koji su učestvovali u poslovima povezanim sa spornim otpadom.

Organizatori i građanske inicijative upozoravaju da problem ne može biti riješen samo uklanjanjem otpada, već je potrebno utvrditi kako je do njegovog odlaganja došlo, ko je za to odgovoran i ko će snositi posljedice.

Podršku protestu dale su brojne političke i građanske organizacije. Inicijativa „Za Hrvatsku slobode“ saopštila je da je njenu izjavu podrške potpisalo više od 300 javnih ličnosti.

Milanović i sindikati podržali protest

Među onima koji su podržali protest je i predsjednik Hrvatske Zoran Milanović.

Dolazak je najavio i šef njegovog kabineta Orsat Miljenić.

Podrška je stigla i iz sindikalnog sektora. Protest su podržali Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati, Matica hrvatskih sindikata, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat novinara Hrvatske i Sindikat policijskih službenika.

Time je ekološka afera dobila širu društvenu i političku dimenziju, a organizatori očekuju masovno okupljanje u centru Zagreba.

Sporni otpad povezuje Hrvatsku i BiH

Slučaj je posebno zanimljiv i u kontekstu Bosne i Hercegovine, jer se kompanija „Tipos resurs“, koja se sada pominje u okviru afere u Hrvatskoj, ranije pojavljuje i u slučaju spornog otpada koji je završio u Derventi.

Prema ranije objavljenim informacijama, firma „Pramat plast“ iz BiH morala je u jesen 2014. godine, po nalogu Republičke ekološke inspekcije, vratiti medicinski otpad u Hrvatsku.

Otpad je vraćen kompaniji „Tipos resurs“, od koje je, prema tadašnjim informacijama, sporni materijal prethodno nabavljen i uvezen u BiH.

Ovaj slučaj tako ponovo otvara pitanje prekograničnog kretanja otpada i kontrole kompanija koje se bave njegovim prometom i zbrinjavanjem.

Dok građani Zagreba danas izlaze na ulice zbog zahtjeva za sanaciju i utvrđivanje odgovornosti, slučaj sa spornim otpadom u Hrvatskoj pokazuje da posljedice neadekvatnog upravljanja otpadom mogu prelaziti i državne granice.

Nastavi čitati

Region

VUČIĆ OTKRIO SVE PLANOVE! „U narednih nekoliko dana raspisujem izbore, spremam se za premijera!“

U narednih nekoliko dana ću raspisati izbore. Mislim da će biti 9. ili 10. septembar ujutru. Deseti septembar je valjda posljednji dan, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić gostujući u Srpskom dnevniku na TV Informer.

Vučić je podsjetio da će u Nišu biti održana sjednica glavnog odbora Srpske napredne stranke na kojoj će biti riječi o predstojećim vanrednim parlamentarnim izborima, ali i o mogućnosti kandidature predsjednika Vučića za predsjednika Vlade.

On je istakao da će, ukoliko dobije podršku, iznijeti dva prijedloga – jedan već sada, a drugi po davanju ostavke na mjesto predsjednika Republike. Ukoliko dobijem podršku od ljudi da budem predsjednik vlade, moj prvi prijedlog će biti da to bude najmanja vlada u istoriji Srbije – premijer i 12 ministara. To će biti moje obećanje građanima, najavio je Vučić.

O istraživanju agencije Faktor plus prema kojem bi SNS osvojila 47,2 odsto glasova, Vučić je rekao da ga ne zanimaju istraživanja koja vladajućoj stranci daju veliku prednost dodajući da je jedino pravo istraživanje rezultat izbora.

Vučić je istakao da se ozbiljno sprema da preuzme funkciju predsjednika Vlade, dodajući da će mu to najvjerovatnije biti posljednji mandat.

Nastavi čitati

Aktuelno