U javnost je dospio snimak u kojem Nataša Kandić iznosi stav da su Srbi sami krivi za vojnu operaciju „Oluja“ i poručuje da bi „blokadere trebalo dovesti na vlast kako bi se to priznalo i da se o tome uče buduće generacije“.

Prema ovom tumačenju, Kandićeva ne samo da krivicu za progon i stradanje srpskog naroda tokom „Oluje“ prebacuje na same žrtve, već i otvoreno zagovara politički cilj, smienu vlasti u Srbiji radi zvaničnog prihvatanja takvog narativa.

Operacija „Oluja“ iz avgusta 1995. godine dovela je do progona više od 250.000 Srba iz Krajine i ubistava na hiljade civila, što brojni domaći i međunarodni izvori bilježe kao jedan od najvećih egzodusa u Evropi poslije Drugog svjetskog rata. Iako su počinjeni brojni zločini nad Srbima, Haški tribunal nije presudio da je postojala državna namjera za etničko čišćenje, što ostaje predmet političkih i društvenih sporova.

Ovakve poruke izazvale su oštre reakcije javnosti jer podrazumijevaju kolektivnu krivicu cijelog naroda, što je suprotno principima individualne odgovornosti i poštovanja prema žrtvama. Kritičari upozoravaju da takva retorika produbljuje podjele, relativizuje zločine i instrumentalizuje stradanja u političke svrhe.

Kandićeva, koja godinama izaziva kontroverze svojim ocjenama ratnih dešavanja devedesetih, ovim izjavama ponovo je otvorila pitanje granica javnog govora o traumatičnim događajima i odgovornosti onih koji oblikuju narativ o njima.

Zahvaljujući mudrosti i trpeljivosti ogromnog broja građana, za sada, uspjeli smo da sačuvamo mir, rekao je predsjednik Srbije Aleksandar Vučić.

“Večeras je teško veče za građane Srbije”, naveo je Vučić.

Istakao je da će oni koji su pravili incidente biti uhapšeni.

“Izbjegli smo katastrofalni scenario. Samo u prostorijama SNS-a u Novom Sadu je 64 povrijeđenih građana”, naveo je on i dodao da su petorica elitnih jedinica napadnuti i povrijeđeni.

Naveo je da je najmanje 16 povrijeđenih policajaca od kojih su dvojica teško povrijeđeni.

“Ljudi u Srbiji mora da znaju da vojsku nismo ni pomišljali da izvedemo, građanskog rata neće biti, pozivamo ih da razgovaraju. Preduzimamo mjere i ide čišćenje ulica Beograda, a uskoro će i čišćenje Novog Sada”, kaže Vučić i dodaje da je pored Beograda i Novog Sada bilo “divljanja i u drugim gradovima”.

Istakao je da je država dovoljno snažna, ali su neki pomislili da mogu da ubijaju ljude.

Prošle su 22 godine od zločina u Goraždevcu, na Kosovu i Metohiji, kada su na srpsku djecu, koja su se kupala u Bistrici, nepoznati napadači otvorili rafalnu paljbu.

Ubijena su dvojica dječaka – Ivan Jovović i Pantelija Dakić, a četvoro djece je ranjeno. Ivan Jovović imao je 19, a Pantelija Dakić 13 godina. Za ovaj zločin niko nije odgovarao, prenosi RTS.

Istog dana, teško su ranjeni Bogdan Bukumirić, Dragana Srbljak, Đorđe Ugrenović i Marko Bogićević. Ubice su još nepoznate.

Na Bistricu više niko ne ide, kaže Miloš Dimitrijević, mještanin Goraždevca, osim roditelja ubijenih Ivana i Pantelije.

“Bilo je stotinak dece, a ispaljeno je 87 metaka. Tako da je to zločin van zločina, a to se nije desilo slučajno. Kada sam kasnije išao da gledam na lice mesta, tu je bio utaban put, što znači da su ubice dolazile tu, proveravale, gledale i izvršile zločin”, prisjeća se Milisav Dakić, i dalje ne vjerujući da više nema njegovog Pantelije.

Na Bistrici su tada bili i njegovi mlađi sin i kćerka.

“Ovaj mlađi sin, on je bio pored Pantelije i on ga nije ostavljao. Ostao je sve vreme dok ja nisam došao. Meci su pored njega brujali, a kćerka mi je bila na putu bežanije. Ja sam Panteliju uzeo u ruke, sigurno nisam bio dva minuta, jer ja poznajem taj teren dobro dole, sigurno bih i pronašao ubice, ali sprečio me je Pantelija… jer sam uzeo njega u ruke i njega sam vodio u bazu KFOR-a”, ispričao je Dakić. Dodao je da ih nisu htjeli prihvatiti pa su otišli u Peć u bolnicu.

“Tu smo naišli na aplauze, na doček, veličanstven doček, kao da smo išli na svadbu. Tu sam sedeo pored Pantelije i Bogdana, držao sam ih za ruke”, kazao je Dakić i dodao da je ubijeđen da bi njegov sin preživio da mu je na vrijeme ukazana ljekarska pomoć.

Tada teško ranjeni Bogdan Bukumirić, Dragana Srbljak, Đorđe Ugrenović i Marko Bogićević preživjeli su poslije dugotrajnog liječenja u centralnom dijelu Srbije.

UNMIK je u to vrijeme nudio novčanu nagradu za informacije o ubici ili više njih, ali i pored toga i obećanja svih međunarodnih predstavnika da će “prevrnuti svaki kamen da pronađu počinioce zločina”, ubice nikada nisu nađene, prenosi Euronews.

Istragu je preuzeo EULEX, ali ju je 2010. zatvorio, uz tvrdnju da se istraga može obnoviti, ako se dođe do novih informacija.