Connect with us

Sport

ZAŠTO JE PARTIZAN IZGUBIO OD BARSELONE? Tri glavna problema, ista boljka kao i prošle sezone!

Partizan je izgubio od Barselone u Evroligi, a ponovo su se vidjeli određeni problemi u igri.

Partizan nije uspio da zabilježi pobjedu u prvom evroligaškom meču kod kuće. Izgubio je od Barselone (92:83). Imao je svoje šanse, nekoliko puta uspijevao je da se vrati i da spusti minus, ali na kraju to nije bilo dovoljno da se napravi preokret i da se obraduje puna beogradska “Arena”.

Ponovo je srpski tim prikazao neke boljke koje su vidljive od početka sezone, mada je u ovom meču isplivala i ona jedna stara, od prošle sezone. To je Barsa surovo kažnjavala. Bilo je dosta propusta u igri, promašaja, poput lošeg šuta za tri (4/12). Odigrana su tek tri meča, skor je 1-2 i vremena za analizu i tugovanje nema, jer ekipa već u četvrtak igra protiv Olimpijakosa u Atini, još jednog od favorita u Evroligi.

Željko Obradović i njegov stručni štab baviće se analizama i pokušaće što prije da isprave greške. Vremena nema, posebno kada se igraju duple evroligaške nedjelje. “Oni su igrali dobar meč svih 40 minuta, prvo poluvrijeme bilo je ključno, nismo imali dovoljan protok lopte, posebno u prvih 20 minuta gdje su oni imali 13, a mi samo tri asistencije”, rekao je trofejni stručnjak. Šta je presudilo? Tri razloga su glavna…

STARA BOLJKA – ODBRANA ŠUTA ZA TRI

Prošle sezone jedan od problema u igri Partizana bila je odbrana šuta za tri poena. Ove sezone je to donekle popravljeno, ali je meč protiv Barselone bio “deža vu”. Opet se vidjela ista, stara, boljka. Srpski tim jednostavno je dozvolio protivniku previše otvorenih šuteva za tri poena – 13/32 (40,6 odsto). Problem je što je veliki broj šuteva van linije 6.75m bio potpuno otvoren.

Najviše prostora dobio je Nikolas Laprovitola koji je to surovo kažnjavao (6/10 za tri), Nikola Kalinić dao je dvije (2/6), a nekoliko igrača po jednu trojku. Najveća razlika viđena je krajem prvog poluvremena kada je Partizan poveo sa 30:29, pa je na pauzu otišao sa minusom od 10 poena (44:34), dakle serija 15:4. U tom periodu Barsa je dala pet trojki, počeo je Abrines, pa je Laprovitola dao dvije, pa Jokubaitis i onda Kalinić uz zvuk sirene, samo je srpski košarkaš pogodio “preko ruke”, svi ostali bili su manje-više otvoreni, kao na treningu.

OFANZIVNI SKOKOVI

Statistika otkriva i još jedan podatak, razliku u skokovima. Barselona je imala 42, Partizan 34. U defanzivnim skokovima su blizu (26-24 za španski tim), ali je razlika napravljena u skoku u napadu – 16 naspram 9. Čak i one šuteve koje su promašivali igrači gostujućeg tima hvatali su i kreirali drugi, pa i treći napad. Primjera radi Ledej je imao tri skoka u napadu u Partizanu, dok je na drugoj strani Parker imao šest, Da Sivla i Ernangomez po tri, Satoranski i Laprovitola po dva… Gledajući ukupan broj skokova u crno-bijelom dresu, Ledej je imao 5, Avramović i Kaminski po 4, Naneli 3, Smailagić, Koprivica, Panter i Trifunović po 2.

“Reakcija u drugom poluvremenu bila je dobra, ali su oni imali dosta situacija sa dva, pa i tri ofanzivna skoka i to je najveći problem. Moj tim se trudio, ali je Barselona na kraju nekim ofanzivnim skokovima opet došla do prednosti”, rekao je Obradović poslije meča, svjestan da će to morati ekspresno da se popravi. Posebno jer je Olimpijakos jedan od timova koji je među dominantnijima u reketu.

MALO ASISTENCIJA I NEDOSTATAK PLEJA

Još jedan statistički parametar pokazao je problem u igri Partizana u ovom momentu – broj asistencija. Samo 11, uz 6 izgubljenih lopti. Barselona je na drugoj strani imala 24 asistencije, uz 7 izgubljenih lopti i na taj način je pravila razliku na parketu. Satoranski je imao 6, Kalinić 5 uspješnih dodavanja, Doužer je na drugoj strani imao 5, a Naneli, Panter i Avramović po dvije. Nedostaje kreacija u organizaciji igre, ali i “buđenje” kapitena Pantera koji nije toliko šuterski raspoložen u dosadašnja tri kola, na sva tri meča (Makabi, Asvel, Barselona) dao je po 11 poena (11/17 za dva, 1/9 za tri, 8/10 sa penala).

Jedan od razloga za nedostatak asistencija jesu i povrede igrača od kojih se očekuju dodavanja i kreacija. Jaramaz se oporavlja, Ponitka je ponovo povrijeđen i nije igrao protiv Barse, što znači da je Avramović ostao sam sa tim zadatkom. “Mateuš je odradio trening na dan meča i prijavio da ga boli rame, boljelo ga je toliko da je praktično bio nesposoban da igra. Falio nam je mnogo, on je neko ko može mnogo da pomogne timu. Mislim da neće putovati sa nama u Atinu. On je jedan divan momak koji je imao veliku želju da igra, bio je baš tužan što nije bio u timu, ali šta da radimo. Odigrali smo tek nekoliko mečeva, mnogo toga je pred nama”, poručio je Obradović.

Sljedeći meč igra se u Atini u četvrtak (20.15 časova). Oba tima posle tri kola imaju isti skor – pobjedu i dva poraza. Neko će se radovati, neko će tugovati u prestonici Grčke, dok se čekaju pojačanja.

Related Topics:

Sport

CIFRE BOLI GLAVA! Evo koliko će zaraditi Borac i Željezničar ako prođu u narednu fazu Lige konferencija

Već su poznata dva predstavnika BiH u Evropi i to će biti sigurno Zrinjski i Sarajevo, ali večeras će šansu da im se pridruže dobiti i Borac i Željezničar.

Prvi na teren će igrači Santa Kolome i Borca i to od 18 časova, dok utakmica između Kopera i Željezničara počinje u 19.30.

Ono što mnoge interesuje jeste zarada klubova od ovog takmičenja.

Klubovi iz BiH samo za nastup u prvom kolu Konferencijske lige imaju osiguranih 325.000 evra, tj. 175.000 evra za jedno odigrano kolo i eventualni bonus za ispadanje u iznosu od 150.000 evra.

Za plasman u drugu rundu rastu i novčani bonusi. Tako bi Borac i Željezničar, pod uslovom da prođu dalje, mogli računati na 700.000 evra.

Bonus za eliminaciju u drugom kolu iznosi 350.000 evra, uz bonuse po odigranom kolu u iznosu od 175.000 evra.

UEFA nagrađuje

Klub koji ispadne u 1. kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu (prima 175.000 evra naknade za jedno kolo + eliminacioni bonus od 150.000 evra)
Klub koji ispadne u 2. kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu (175.000 eura po kolu i eliminacioni bonus 350.000 evra)
Klub koji ispadne u 3. kolu kvalifikacija za Konferencijsku ligu (175.000 eura po kolu i eliminacioni bonus 550.000 evra)
Klub koji ispadne u play-offu Konferencijske lige (175.000 eura po kolu i eliminacioni bonus 750.000 evra)
Klub koji pobijedi u play-offu Konferencijske lige (175.000 evra po rundi i novac iz grupne faze Konferencijske lige)
Svaki učesnik ligaške, nekadašnje grupne faze u startu će dobiti 3,05 miliona evra. Pobjeda vrijedi 400.000 evra, a remi 133.000 evra. Vrijednost udjela je 28.000 evra, koliko će pripasti najslabije plasiranom timu, a vodeći će dobiti svih 36 dionica.

Nastavi čitati

Sport

„Da li vam medalje SMETAJU?!” Banjalučki plivači i vaterpolisti uputili otvoreno pismo odbornicima, najavljuju PROTESTE!

„Naša djeca treniraju u uslovima koji su nedostojni bilo kakvog profesionalnog rada. Ne znamo ni do kada će bazen raditi, ali znamo da vi ćutite.“

Ovo je samo jedna od oštrih poruka koje su danas uputili banjalučki klubovi vodenih sportova odbornicima Skupštine Grada, u otvorenom pismu zbog, kako navode, neispunjenih obećanja i ozbiljne prijetnje zatvaranja Gradskog olimpijskog bazena.

„Zatvorili ste nam bazen, a naši rezultati govore za nas!“, poručuju i podsjećaju:

„Vratili smo se sa medaljama sa Evropskog prvenstva U16 u Ljubljani. Postavili smo novi državni rekord na Evropskom juniorskom prvenstvu. Osvojili smo titulu prvaka BiH. Organizovali kamp sa više od 200 učesnika i Nikolom Rađenom. A vi?“

U pismu se postavlja ključno pitanje:

„Da li je plivanje manje vrijedan sport? Da li vam smetaju uspješni plivači i vaterpolisti i njihove medalje? Je li to vaša vizija ulaganja u sport – da zatvorite jedini olimpijski bazen u ovom gradu?“

Podsjećaju da su odbornici izglasali amandman kojim je, kako navode, doveden u pitanje opstanak bazena.

„Vi ste donijeli odluku, a sad gledate u stranu. Tražimo hitnu reakciju, povlačenje amandmana i obezbjeđenje osnovnih uslova za rad – kao što ste omogućili drugim sportskim klubovima.“

Na kraju jasno poručuju:

„Ovo nije apel – ovo je zahtjev. Ukoliko ne dođe do brze reakcije, izlazimo na proteste ispred Skupštine. Nismo problem, mi smo dokaz da uspjeh postoji i kad vi zakažete.“

Nastavi čitati

Sport

PROMIJENIO VJERU, ŽIVI NA SELU I VOZI AUTO STAR 40 GODINA: Fudbalu dao sve, a on ga bukvalno uništio

Roberto Bađo otišao je iz grada po završetku karijere jer više nije mogao da trpi “poglede” na ulici i prisjećanje na najteži trenutak karijere. Danas živi na selu, izgleda skroz drugačije, ali je srećniji.

Roberto Bađo jedan je od najboljih fubalera svijeta svih vremena, međutim nekako se uvijek zaboravi na sve ono što je uradio u karijeri zbog čuvenog promašenog penala u finalu Svjetskog prvenstva 1994. godine protiv Brazila zbog kog je, kako sam često kaže – “umro na nogama”. Ali, nije Bađo samo taj penal, nije da je samo da Bađo nosio dresove Juventusa, Milana i Intera, uz ostavljen dubok trag u Fiorentini, nego je bio fudbaler koji je generacije i generacija dječaka natjerao da se zaljube u fudbal, što tako lako može samo igrač sa desetkom na leđima i frizurom koja pravi razliku.

Tri decenije od tog penala koji mu je promijenio život i učinio da se mnogi drugi lijepi potezi zaborave – Roberto Bađo (58) živi daleko od javnosti. Povukao se iz javnog života, tek povremeno ga vidimo na nekim velikim događajima poput FIFA Svjetskog prvenstva u fudbalu koje je održano upravo u SAD, dok ga daleko više zanima rad na svom imanju.

Nekada najbolji fudbaler svijeta – dobitnik Zlatne lopte iz 1993. godine – živi na selu, vozi automobil star 40 godina, a fudbal je na njemu ostavio dubok trag. Ne samo psihički, nego i fizički – jer trpi jake bolove usljed povreda.

Šta se desilo Robertu Bađu?
Povrede koje su ga “načele” tokom igračkih dana, i preko kojih je pokušavao da igra, ostavile su dubok trag na njemu tako da ga sada retko kada možete videti i na humanitarnim utakmica. Njegove kolege su redovne na mečevima legendi, s osmehom i dalje igraju fudbal, a Roberto Bađo ne može ni da potrči.

Mnogi su se zato zabrinuli kada su se prošle godine pojavile njegove fotografije u javnosti. Podijelio je na Instagramu kako pozira sa jednom slikom na kojoj je njegov lik, a tada su se navijači zabrinuli za njegovo zdravlje. Ovo su fotografije u pitanju:


Ispostavilo se da se Bađo “fotošopirao”, želio je da podsjeti na Pabla Eskobara iz čuvene serije “Narcos”, međutim čak i kada su vidjeli kako Italijan izgleda bez tih promena – primijetili su da se drastično promijenio.

“Jedna stvar koja me stvarno boli je kad ga vidim uništenog u 57. godini”, rekla je Robertova ćerka i dodala: “Nije igrao otkad je u penziji. Čak i kada se igra s nama u dvorištu, odustane nakon drugog driblinga, jer ima jake bolove i boji se da se opet ne povrijedi. Ne znam šta bih dala da ga vidim na terenu još 90 minuta. Nedostaje mi uzbuđenje kada ga vidim kako trči prema golu, dribla, usporava i onda… gol! To veselje, vrištali smo kao ludi”.

Zašto je Roberto Bađo otišao na selo?

Smučio se Bađu život u velikom gradu, a živio je u Firenci, Torinu, Milanu, Bolonji, na kraju karijere i u Breši, a na kraju se vratio na sjever Italije u svoje selo Kaldonjo – kraj Vičence. Posljednji put u gradu je doživio i da ga opljačkaju kod kuće…

I danas živi na selu i vozi Fiat automobil star punih 40 godina. “Sječem drva, vozim traktor i uveče sam jako umoran, čak se i onesvijestim od umora”, ispričao je u jednoj od izjava Roberto Bađo, koji se trudi da izbjegava medije i rijetko kada da je intervju od odlaska u penziju.

U igračkim danima bio je klasična “desetka”, majstor sa loptom u nogama podjednako opasan kada šutira ka golu ili šalje loptu saigračima koji treba da završe akcije. Sa Juventusom je osvojio Seriju A, Kup Italije i Kup UEFA, sa Milanom bio šampion, a sa reprezentacijom Italije drugi i treći na Mundijalima.

Zašto je Roberto Bađo promijenio veru?

On je sljedbenik takozvanog nijiren-budizma, a njegov duhovni put počeo je poslije pomenutog promašenog penala koji mu je odredio život. Bio je pod velikim pritiskom, potom se mučio s povredama koje su ga uništile, a zato je odlučio da se okrene budizmu: Budizam me naučio da preuzmem odgovornost za svoj život. Ne postoji sudbina koja je zapisana – ti je pišeš svakog dana. “Počeo sam da praktikujem budizam u teškom trenutku. Bio sam mlad, imao sam 18 godina i doživio sam tešku povredu koljena. Bio sam očajan. Budizam mi je dao snagu da se izborim i da ne odustanem”, pričao je Bađo koji je rekao da je za njega budizam “put samorazvoja” i da ništa nema bez truda.

Osim što je bio upadljiv na terenu, interesantno je da je još prije 30 godina promijenio veru. Bilo je to još tokom igračkih dana prešao je iz hrišćanstva u budizam, zbog čega je nosio nadimak “Mali Buda”.

Nastavi čitati

Aktuelno