Krenula je sezona slava, vrijeme darivanja, druženja i okretanja porodici i dragim ljudima. Iako se na slavu ne poziva, važno je ispoštovati domaćina, a desiće se i trenutak kada domaćin kuće predaje slavu sinu.

Kada je pravi trenutak da nasljednik postane glava kuće i preuzme ovu dužnost na sebe, daje odgovor diplomirani teolog i psiholog Darko Nikolić i ističe da je to često pitanje i dilema.

– Odgovor je dao Sveti arhijerejski sabor Srpske pravoslavne crkve koji je donio 15. maja 1985. godine ovu odluku: „Budući da je krsna slava praznik „Male crkve“, to jest porodice, to i najmanja porodica treba da je slavi. Kad se sin odvoji u posebno domaćinstvo, pogotovo kad se oženi, dužan je da proslavlja krsno ime, bez obzira na to što ga otac slavi u starom domu. U znak poštovanja roditelja, tako važnu stvar, kao što je osnivanje porodice i samostalnost slavljenja krsnog imena, sinovi su dužni da o tome obavijeste oca i zamole ga da im to blagoslovi. Ako bi otac odbio ili ne bi htio „predati“ slavu, sinovi treba da se obrate svešteniku u mjestu gdje žive, za savjet i blagoslov“.

Dakle, prema ovim riječima sin, čim se odvoji od kuće, trebalo bi da slavi slavu bez obzira na to da li je osnovao svoju porodicu ili ne, ali ukoliko je sin u mogućnosti da dolazi u roditeljski dom, onda i nije obavezno da on sam obilježava slavu.

– Dešava se da se zbog zaposlenja ili pak nekog drugog razloga odselimo iz zemlje u kojoj nam borave roditelji i nismo u mogućnosti da dolazimo na dan slave i zajedno sa njima proslavljamo našeg zaštitnika, te je iz tog razloga potrebno da sin započne, uz blagoslov oca, da proslavlja svetitelja i zaštitnika njegove porodice. Jednom kada se odlučite da počnete da slavite, onda je potrebno to da ima kontinuitet i da se ne prekida. Ukoliko je sin u mogućnosti da dolazi u dom roditelja, onda mogu proslavljati zajedno sve do momenta kada sin formira svoju porodicu i zasebno domaćinstvo, te samim tim treba da počne da slavi zajedno sa suprugom i njihovim nasljednicima, jer je krsna slava zaštitnik ognjišta i Božji blagoslov za ukućane. Po dobijanju blagoslova sina od strane oca, to ne znači da otac prestaje da slavi slavu u svom domu. Naprotiv, on nastavlja da slavi zaštitnika doma dok god je u mogućnosti, a sin počinje da slavi slavu u okviru svoje porodice radi blagostanja i svakog napretka članova svoje porodice – pojasnio je teolog za Telegraf.

Crkva predodređuje običaj da otac predaje komad kolača svom nasljedniku, pa mnoge zanima kako izgleda to predavanje.

– Prve godine, kada sin zasnuje samostalno domaćinstvo, on dolazi kod roditelja na slavu. Kad se slavski kolač isječe, otac iz svoje desne ruke predaje sinu dio slavskog kolača, jedan drugom čestitaju slavu, a otac uz najljepše želje i blagoslove poželi sinu da sa svojom ženom i djecom, dugo u zdravlju i dobrom raspoloženju slavi slavu. Blagosiljanje slavskog kolača i njegovo rezanje je najbolje da se obavi u crkvi od strane sveštenika, ili pak ako je sveštenik u mogućnosti da dođe u dom slavara, ali dio slavskog kolača sin svakako dobija na blagoslov od oca, a ne od sveštenika. Sin dobija jednu četvrtinu slavskog kolača i taj dio nosi kući, podijeli ga sa svojom porodicom, i već naredne godine počinje da sprema kolač u svom domu i da slavi slavu koju je naslijedio – istakao je Nikolić.

Šta se dešava ako sin, iz nekog razloga, ne želi da naslijedi slavu i da produži ovaj običaj?

– Slavljenje krsne slave je ostala jedina neprekinuta tradicija kod Srba od vremena pokrštavanja pa do današnjeg dana. Mnogo se toga promijenilo u narodnom životu i običajima, ali se slava sačuvala kao najveća svetinja našeg naroda. Srbin je slavio slavu u najslavnijim danima svoje istorije, ali isto tako i u toku robovanja, u ratu i izgnanstvu, u žalosti i radosti, u bijedi i siromaštvu isto kao i u vremenima blagostanja. Međutim, može da se desi da sin iz ličnih ubjeđenja, ili nekih drugih razloga ne želi da nastavi tradiciju slavljenja slave. Nešto najljepše što nam je Bog dao jeste sloboda, mogućnost da biramo da li želimo da živimo sa Njim ili bez Njega. U odnosu na to, svako ko ima želju da nastavi da slavi slavu predaka to treba da čini zajedno sa porodicom, onako kako je to činio i sa roditeljima, braćom, sestrama – naglasio je.

Dodaje da je veliki blagoslov kada poporodica ima dvojicu ili više sinova.

-U odnosu na to ko nastavlja tradiciju i da li je to najstariji sin, mogu da kažem da slavu slavi svaki sin koji po osnivanju zasebnog domaćinstva osjeti želju i potrebu da proslavlja zaštitnika u svom domu te zatraži blagoslov od oca. Shodno tome, ne podrazumijeva se niti je pravilo da najstariji sin nastavlja tradiciju proslavljanja slave, već svaki ponaosob, a po formiranju porodice i odvojenog domaćinstva – istakao je Nikolić.

Dodaje da je poznato dase , kako se prenosilo prezime sa oca na sina, tako se nasljeđivala i slava.

-Ali isto tako moramo da znamo koliku važnu ulogu ima žena u Crkvi. Presveta Bogorodica je bila izabrana od Boga Oca da rodi Sina Božijeg radi spasenja svakog od nas. Ima li veće i važnije uloge od ove? To ne smijemo nikada zaboraviti i moramo imati uvijek na umu. Međutim, ako nema muških potomaka, nema razloga da žena ne može da nastavi da slavi slavu roditelja, sve do momenta kada se uda za supruga kada zajedno počinju da slave krsnu slavu koju je suprug naslijedio od svog oca. Ali i tada, s obzirom na to da nema muških nasljednika, kćerka neće pogrešiti ako ima želju da obilježi slavu koju su slavili njeni djedovi i otac. Uz slavsku svijeću, slavski kolač i žito, u krugu porodice ili i prijatelja i gostiju, uvijek može da prinese blagodarne molitve zaštitniku doma u kojem je odrasla sa svojim roditeljima – daje odgovor Darko Nikolić.