U veoma poznatoj pekari kupila sam sirnicu, dvije kifle i pet mini pica, a na računu je pisalo dvije sirnice i mini pice. Odmah sam odreagovala, prodavačica mi je vratila ostatak para jer je naplatila više. Nije se izvinila, samo je ćutala.

Prodavačica u butiku jednog velikog šoping mola u Banjaluci je vidno pokazivala nezainteresovanost i mrzovolju kada je kupac ušao u radnju na samom početku radnog vremena, u devet ujutru.

Na kasi jednog tržnog centra u Banjaluci, koji je i regionalni brend, stvorio se veliki red jer je trgovkinja čekala da joj koleginica rasitni novac. Čekanje se razvuklo, a kasirka nije osjećala potrebu da se izvini.

Daj šta daš

Ovo su sami neki od primjera koji oslikavaju trenutni kvalitet radne snage u uslužnim djelatnostima. Zajedničko za sve navedene primjere je da su sve tri trgovkinje mlade i vjerovatno početnice, „bačene u vatru“. Jednostavno, posljedice višegodišnjeg, pa i višedecenijskog odnosa poslodavaca prema zaposlenima su sada vidljive golim okom svim potrošačima. To se najbolje primjećuje u uslužnim djelatnostima, gdje potrošač ima direktan dodir sa pružaocima usluga. Slično je i u ugostiteljstvu.

Murisa Marić, izvršna direktorka Udruženja potrošača „Don“, za Srpskainfo ocjenjuje da su potrošači već duže vrijeme svjedoci kraha kvaliteta usluga.

“Prije nismo mogli svi da radimo u trgovini i u ugostiteljstvu. Za kuvara se trebalo školovati, nije bilo dovoljno samo to što neko kuva kod kuće”, ilustruje Marićeva.

Danas je situacija takva da poslodavci „uzimaju“ ono što tržište rada ponudi, bez obzira na kvalifikacije.

“Dakle, s jedne strane imamo manjak radne strane, a s druge strane rad na crno i minimalac uzimaju svoj danak. Zato je danas usluga takva kakva jeste, a u uslužnim djelatnostima rade i penzioneri, koji su odavno u penziji. Uglavnom, više nigdje se ne može naći visok nivo usluge kao prije. Često nailazimo na to da nema ni “dobar dan”, ni “doviđenja”, ali zato potrošači nailaze na drskost, odnosno neprofesionalnost. A mislim da će biti samo gore”, smatra Marićeva.

Kabadahije

Goran Savanović, predsjednik Sindikata trgovine i turizma Republike Srpske, za Srpskainfo naglašava da je trenutni kvalitet usluga direktna posljedica prethodnog lošeg odnosa poslodavaca prema radnicima.

“Nisu znali da cijene svoje radnike, nisu znali da ih nagrade i da imaju normalan odnos prema njima. Nije to bio robovlasnički već jedan kabadahijski odnos prema radnicima, pa je logično da su ljudi odlazili da sebi traže bolje ili u drugim branšama ili u inostranstvu”, ističe Savanović.

Nekada se, kako podsjeća, na oglase za posao u butiku u nekom tržnom centru prijavljivalo i po 1.000 kandidata, a sada vlasnici mole i vuku rukom bilo koga, pa se za trgovca i konobara i u ostalim uslužnim djelatnostima zapošljavaju prvi na koje naiđu.

“Onda se tu javlja problem što nema ni starijih, iskusnijih radnika da obuče nove, koji ionako nisu kvalifikovani za taj posao”, objašnjava Savanović.

Kolač dijeliti na više dijelova

Po njegovom mišljenju, kvalitet usluga u Srpskoj biće još gori i lošiji. Dolazi i do, kako kaže, zatvaranja trgovačkih i ugostiteljskih objekata, jer nema radne snage.

Rješenje je u promjeni odnosa poslodavaca prema zaposlenima i u odnosu prema ukupnom biznisu kojim se bave. Moraju da shvate da više nema astronomskih zarada, da dio slatkog kolača moraju da dijele s radnicima. Neće moći da dižu cijene u nebesa jer neće imati ko da im kupi – smatra Savanović koji očekuje i reakciju države.

I u Privrednoj komori RS su svjesni ovih problema. Vladimir Blagojević, portparol Privredne komore RS, ocjenjuje da privrednici sve češće upošljavaju radnike koji ne ispunjavaju uslove za traženi posao.

“Problem je nedostatak adekvatne radne snage. Jednostavno, nemoguće je naći toliko kadrova za potreban broj radnih mjesta pa su privrednici primorani da prime i one koje ne ispunjavaju sve uslove”, smatra Blagojević.

KONOBARI U BANJALUCI

U najvećem gradu u Srpskoj, u Banjaluci, čak tri prethodne godine zaredom nije upisan nijedan učenik u odjeljenje ugostitelja. Tek ove godine su, kako i samo kaži u školi, nekim čudom u Ugostiteljsko-trgovinsko-turističkoj školi upisali odjeljenje sa 24 đaka. Čudo se nije dogodilo u Poljoprivrednoj školi gdje su, zbog veoma malog interesovanja, upisali tek osam pekara i sedam mesara.

“Grana ugostiteljstva i trgovine je vrlo loše tretirana i slabo plaćena u zemljama okruženja, pa i u Republici Srpskoj. Radnici te struke imali su uglavnom minimalne plate i to je otjeralo ljude od zanimanja. U nedostatku radne snage, prouzrokovane odlaskom naših ljudi u inostranstvo i na Jadransko primorje, poslodavci su shvatili da treba da se povećaju plate. Ljudi su radili za minimalne uslove, a to se sad okrenulo i poslodavci nude pristojne plate”, ocijenio je Boris Spasojević, direktor Ugostiteljsko-trgovinsko-turističke škole u Banjaluci.