Connect with us

Društvo

DODIK NAZVAO NOVINARKU N1 “Prijetio je, URLAO i upotrebljava riječi KOJE NE MOGU DA PONOVIM”

Dodik je, naime, reagujući na pitanje koja mu je novinarka Mitrović postavila na konferenciji za medije, iznio niz optužbi na račun N1 televizije optužujući ih da rade na rušenju Republike Srpske, te da njihov rad treba zabraniti.

U jednom trenutku dok je optuživao N1 da je dio politike koja ruši Republiku Srpsku i da ima “antisrpski narativ” uzeo je mikrofon N1 navodeći da ga uzima “kako se novinarka N1 ne bi loše osjećala”.

Potom je, prolazeći pored novinarke ove medijske kuće upitao: “Mislite da mi nemamo službu koja prati šta radite?“.

Tu, međutim, nije bio kraj pa je Dodik nakon konferencije za medije, odlučio i lično da se obračuna sa novinarkom Snežanom Mitrović.

Poziv iz Dodikovog kabineta
Kako nam je za Srpskainfo potvrdila Mitrovićeva, u četvrtak oko 15.30 časova dobila je poziv iz Kabineta predsjednika Republike Srpske sa fiksnog 051 broja.

Pozvala ju je izvjesna Vesna koja je prebacila vezu Miloradu Dodiku.

Mitrovićeva kaže da se sve desilo vrlo brzo, u jednoj minuti. Javila se jer je pomislila da Dodik želi da se izvini zbog nastupa od prije koji sat.

– Naivno sam to pomislila. Kroz glavu mi je prošlo da će možda da pristane i na intervju, jer zahtjeve šaljem redovno. Umjesto toga uslijedile su psovke i galama, nisam mogla ni doći do riječi – priča Mitrovićeva za Srpskainfo.

Ona dodaje da po prvi put dobija takav poziv. Dodik je, kaže Mitrovićeva, negodovao i vikao zbog teksta objavljenog na portalu N1.

– Vikao je i psovao, bilo je vrlo lično i neugodno. Vrlo stresno. U toj minuti razgovora upotrebljavao je nepristojne riječi, psovao je, koristio riječi na “J”. Nisam tako vaspitana da ponavljam te riječi – priča Mitrovićeva.

Ona kaže da na svom mobilnom telefonu nema aplikaciju koja snima razgovore tako da nema tonski dokaz tog razgovora. Međutim, kako dodaje ona, oko nje su bile bile kolege novinari koji su svjedočili tom pozivu.

Mitrovićeva kaže da je juče bila vrlo potresena i nije znala na koji način istupiti.

– Da li to prijaviti kao neku vrstu prijetnje, da li ćutati, da li se povući u sebe. Dan nakon prespavane noći mislim da je jako bitno reći šta se desilo. Saznala sam da su još neke kolege dobile privatne pozive iz Palate i da dobijaju privatne pozive iz Palate. A svaki poziv od predsjednika bilo čega je pritisak na vaš rad. Kolege ne treba da uobraze i da to njima laska, to je pritisak na rad novinara, ja ga tako doživljavam – istakla je Mitrovićeva.

Muk medijske zajednice
Ona ovaj incident smatra najgorim dosad. Mitrovićeva kaže da je juče po prvi put razmišljala o mraku kojim korača. Nije se, ističe ona, do sada nikada osjećala nebezbjedno, ali ovo smatra na neki način ugrožavanjem bezbijednosti i targetiranjem ljudi koji rade ovaj javni posao, koji je vrlo težak.

„Koja služba prati novinare“ Evo šta su odgovorili iz MUP Srpske o Dodikovim tvrdnjama da se zaposleni na N1 TV nadziru
– Stres koji svakodnevno proživljavamo ostavlja posljedice po naše zdravlje i bojim se da će jednoga dana doći na naplatu – zaključuje Mitrovićeva.

Slučaj je, kako kaže, prijavila Liniji za pomoć novinarima, ali u policiju za sada nije otišla.

– Da imam tonski zapis poziva iz kabineta predsjednika, učinila bih to momentalno – kaže Mitrovićeva.

Ističe da se ne bavi nelegalnim prisluškivanjem, da bi sve razgovore snimala, ali da mora postojati trag poziva iz institucije.

Mitrovićeva još dodaje da su novinari i javnost, na žalost, navikli na uvrede i verbalne napade na konferencijama za medije. Vrlo je opasno, dodaje ona, što je novinarska zajednica oguglala na takav vid napada.

– Danas sam možda malo i razočarana, jer je generalno medijski prostor ostao nijem na ono što je juče izrečeno na konferenciji. Ne treba meni advokat niti odbrana, ja se branim svojim čestitim radom već 20 godina. Ali, kada funkcioner prizna da ima službu koja prati rad novinara, to je vrlo opasno i za mene indikativno. Za mene je to poziv da istražni organi provjere ove navode, kakve to službe prate rad medija i novinara i da li to rade zakonito – poručuje Mitrovićeva.

Snežana Mitrović novinarka je N1 iz Banjaluke od samog osnivanja ove medijske kompanije.

Dokazala se profesionalnim radom. Novinarka je sa skoro 20 godina staža. Izvještava o unutrašnjoj politici, ali i ekonomiji, društvenim procesima, kulturi.

Uradila je desetine dokumentarnih formi. Nikada nije tužena za klevetu, niti sudski procesuirana. Bila je najbolji student novinarstva u svojoj generaciji. Majka je dvoje djece.

Srpskainfo

Related Topics:

Društvo

RADNICI LOME KOSTI I GUBE SVIJEST ZBOG PAKLENIH VRUĆINA! Stručnjaci poručuju poslodavcima “ZAUSTAVITE RADOVE, preporuke više nisu dovoljne!”

Od četvrtka do 5. avgusta u BiH je na snazi narandžasti meteoalarm, zbog visokih temperatura koje u najtoplijem dijelu dana, od 12 do 17 sati, dostižu i 39 do 43 stepena Celzijusa. U još jednom smo dijelu godine u kojem toplotni val prijeti zdravlju djeci, starijima i hroničnim bolesnicima, a posebno radnicima na otvorenom.

Pad s objekta
– Čovjek ne može biti zdrav pri temperaturama višim od 36 stepeni. Ljudima koji su aktivni vani ili u prostorijama na poslu koje nisu rashlađene prijete veliki zdravstveni rizici, ovisno o njihovoj dobi, prethodnom zdravstvenom stanju i poslu koji rade. Temperature preko 35 su štetne za centralni nervni i kardiovaskularni sistem. Ako su to radnici koji rade vane, najčešće su to građevinski radnici, pristupa se smanjenoj svijesti, konfuziji i postoji rizik od nesreća, pa se mogu povrijediti, pasti s objekta. Profesionalni vozač također ima rizik od izazivanja nesreće – kaže za “Avaz” profesorica Medicinskog fakulteta Univerziteta u Tuzli, svjetska ekspertica u oblasti medicine rada Nurka Pranjić.

Iz Federalnog ministarstva rada i socijalne politike poslodavci su ponovo upozoreni na primjenu mjera zaštite radnika na ekstremno visokim temperaturama. Profesorica Pranjić potvrđuje da je potrebno napraviti reorganizaciju posla, u najtoplijem dijelu dana prekinuti radove na otvorenom i izvoditi ih do 11 i poslije 17 sati. Saglasan je s ocjenom da upozorenja i preporuke nisu dovoljni.

Zakonske obaveze
– Inspekcije bi trebale djelovati, jer u pitanju su zakonske obaveze. Mi smo članica Međunarodne organizacije rada, kandidat smo za EU i moramo poštivati evropske direktive, kao i preporuke Svjetske zdravstvene organizacije. To se mora slijediti. Na poslu se mora raditi procjena rizika, jer su zdravlje i životi u pitanju – ističe prof. dr. Nurka Pranjić.

Nastavi čitati

Društvo

RANE KOJE NIKADA NE ZACJELJUJU! Srpska sutra u žalosti zbog 31 godine od pogroma u “Oluji”!

U Republici Srpskoj sutra će biti Dan žalosti povodom obilježavanja 31 godine od stradanja Srba u hrvatskoj vojno-policijskoj akciji “Oluja” tokom koje je ubijeno više od 1.904 lica sprske nacionalnosti, a protjerano više od 220.000 sa područja Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije.

Dan žalosti obilježava se na način propisan Zakonom o obilježavanju dana žalosti, saopšteno je iz Biroa za odnose sa javnošću Vlade Srpske.

Vlada Republike Srpske ovu odluku donijela je 21. jula na telefonskoj sjednici.

Dan sjećanja na sve stradale i prognane Srbe u hrvatsko-muslimanskom pogromu nad Srbima iz Republike Srpske Krajine i Republike Srpske 1995. godine biće obilježen sutra u Banjaluci i Mrkonjić Gradu.

Zločinačka akcija “Oluja” počela je 4. avgusta 1995. godine ofanzivom hrvatske vojske i policije, te jedinica HVO-a na području Banije, Like, Korduna i sjeverne Dalmacije, tokom koje je sa vjekovnih ognjišta protjerano više od 220.000 krajiških Srba.

Na ažuriranoj evidenciji “Veritasa” nalaze se imena 1.904 poginula i nestala Srbina u toku i poslije ove akcije, među njima je 1.250 civila od kojih su oko tri četvrtine bile starije od 60 godina.

Među žrtvama je i desetoro djece mlađe od 14 godina i 566 žena, od kojih su oko četiri petine bile starije od 60 godina – što predstavlja poseban “crni rekord” građanskog rata devedesetih na prostoru bivše Јugoslavije, ukazuju u “Veritasu”.

Međunarodni sud pravde je u presudi iz februara 2015. godine “Oluju” okvalifikovao kao etničko čišćenje, ali ne i kao genocid iako svjetski eksperti za tu oblast tvrde da je ta operacija imala sve karakteristike genocida.

(Agencije) foto: akcija “Oluja” arhiva

Nastavi čitati

Društvo

“REKLA SAM MU DA SJEDNE KOD DJEDA, ČINILO SE SIGURNIJE…” EVO ŠTA HRVATI SLAVE! Potresne riječi majke kojoj su u “Oluji” zvjerski ubili dijete (12)!

Nevenka Dobrić u akciji “Oluja” izgubila sina i svekra Siniša Dobrić (12) iz sela Crkveni Bok kod Siska, ubijen je 4. avgusta 1995. godine. Sjedio je pored djeda, u kabini traktora, kojim su, sa porodicom i komšijama, bježali od rata. Obojica su poginula. Bio je dječak, nije nosio oružje. Sinišina majka Nevenka Dobrić još se sjeća posljednjeg razgovora sa sinom.
– Sjela sam u prikolicu, a Siniša je htio sa mnom. Rekla sam mu da sjedne u kabinu s djedom, činilo se sigurnije, jer kabina ipak malo štiti – svjedočila je majka Nevenka za Memorijalni centar Republike Srpske.
Nevenka je do rata živjela mirno sa mužem Miletom i sinovima Sašom i Sinišom. Porodica se bavila poljoprivredom.
– Djeca su išla normalno u školu, sve je bilo u redu do devedeset prve, do rata. U ratu je bilo svašta. Sve je bilo skupo, gorivo naročito. Ali se preživljavalo. Radili smo, svi smo se slagali i sve je išlo kako treba – priča Nevneka.
A onda je došla “Oluja”. Granatiranje sela je počelo 4. avgusta 1995. godine u rano jutro. Nevenka je odlučila da se zajedno sa mlađim sinom Sinišom povuče traktorom i prikolicom prema Bosni. Njen muž i stariji sin Saša ostali su da čuvaju položaj i brane selo.

– Saša nije smio u Bosnu, jer nismo znali hoće li ga mobilisati u vojsku, a nije bio u vojsci. On je otišao sa ocem na položaj, kao i svi ostali, da čuva svoje selo. Muž je morao na položaj, a Saša je otišao s njim – svjedoči Nevenka Dobrić.

Kad je granatiranje malo utihnulo, ljudi su se skupili u selu.

– Došli su komšije i rođaci i pitali: „Šta ćemo sad? Hoćemo li bježati?“ Na kraju smo odlučili da bježimo. Ja i mlađi sin Siniša, koji je imao 12 godina, pošli smo traktorom i prikolicom da odvezemo šta možemo – priča Nevenka.

Kolona je krenula, svi su se nadali da će se spasiti. Ali, nije bilo tako. – Odjednom je pored nas prošao auto. U njemu je bila žena koja je radila u prodavnici, s njenim sestrama i sinom. Odmah nakon što su prošli, počela je pucnjava. Metci prolijeću sa svih strana, a ja ne znam šta se dešava. Samo sam spustila glavu da ne dobijem metak u glavu. Ne znam ni ko puca, ni odakle – prisjeća se Nevenka Dobrić.

Kad je pucnjava prestala, podigla je glavu i vidjela jeziv prizor. – Auto je stao s desne strane, a žena puzi po asfaltu, ide četveronoške. Ništa mi nije bilo jasno. Moj svekar i sin su već bili mrtvi, a ja to još nisam znala. Traktor je silazio niz cestu, prikolica se prevrnula. Udarila sam glavom o zemlju, prikolica me pritisla preko stomaka, i dalje se ničega ne sjećam – svjedoči Nevenka Dobrić.

Nastavi čitati

Aktuelno