U Banjaluci se tradicionalno 21. novembar – Dan oslobođenja Banjaluke u Prvom svjetskom ratu, obilježava polaganjem vijenaca na spomen-obiljžeje žrtvama “Veleizdajničkog procesa”, na groblju Sveti Pantelija. Ovaj spomenik imao veoma zanimljivu istoriju.
Spomenik je 1933. godine izradio njemački akademski kipar Bruno Dijamnat, a posvećen je stradalnicima u čuvenom “Veleizdajničkom procesu u Banjaluci” 1915 – 1916. godine.

Tada su austrougarske vlasti optužile 156 Srba zbog veleizdaje (nakon atentata u Sarajevu i početka Prvog svjetskog rata), a za sve (osim trojice maloljetnih), predložena je smrtna kazna. U suđenju koje je počelo 3. novembra 1915, a završeno 16. marta 1916. na optuženičkoj klupi našli su se poznati učitelji, ljekari, sveštenici, činovnici, gostioničari, đaci, trgovci, i drugi, a među optuženima našle su se i dvije žene.

Presudom je za njih 16 određena smrtna kazna vješanjem, dok su ostali uglavnom osuđeni na višegodišnju robiju.

Ovaj skandalozni proces dospio je te godine u fokus evropske i svjetske štampe, pa su se za sudbinu banjalučkih osuđenika zainteresovali Britanija, Španija, Vatikan, SAD… Procjenjujući da bi egzekucija moglo da naškodi “imidžu” katoličke crkve, iz Vatikana je bečkom dvoru poslato nekoliko molbi za pomilovanjem Banjalučana, ali bezuspješno, pa je izgledalo da za njih nema nade.

Ipak, španski kralj Alfons XIII u februaru 1917. uspio je kod bečkog dvora da izmoli pomilovanje za 16 Banjalučana. Smrtne kazne su preimenovane u doživotne ili višegodišnje kazne zatvora, a nakon završetka Prvog svjetskog rata 1918. većina osuđenika dočekali su kraj rata i konačno oslobođenje.

Na žalost, nisu svi optuženi dočekali slobodu – nekolicina njih za vrijeme procesa preminulo je u zatvoru, a upravo ovim mučenicima posvećen je grandiozni spomenik koji se i dan danas nalazi na groblju Sveti Pantelija u Banjaluci.

Na nadgrobnom spomeniku, podignutom 1933. godine, urezana su imena Koste Jeftića, Riste Barnjakovića, Dragoljuba Kesića, Jakova Erića, Jove Pavlovića i Petra Bilbije, a sa zadnje strane postavljena je ploča sa posljednjim riječima “veleizdajnika” Dragoljuba Kesića:

Autor spomenika Bruno Dijamant Banjaluku dolazi 1922. godine na poziv svoga rođaka Bonaventure Drugog, trapističkog monaha u manastiru Marija Zvijezda. Tu su uključio u projektovanje buduće crkve, a u BiH je uz kraće prekide ostao sve do 1932. godine.

Spomenik je zapravo krstača od tvrdog kamena visine 5 metara koja je ukrašena zmijanjskim ornamentima. Dijamant je osim njega projektovao i banjalučke biste Kralju Petru I i ornamenate na zgradi Pozorišta. Spomenik je otvoren 10. septembra 1933. godine.

Dijamant je pred kraj života htio da se povuče u manastir Mariju Zvijezdu, ali ga je rat spriječio u namjeri. Umro je u Minhenu 1942. godine u 75. godini.

(MONDO)