Barak Bahar je došao u Crvenu zvezdu da bi tim u Ligi šampiona napravio iskorak, ali je zapravo napravljen korak unazad. Tim nema igru, nema ni karakter, a to i nije preveliko iznenađenje ako znamo da zapravo i nema trenera.

Ako pažljivo pratite karijeru Žozea Murinja, nekoliko mjeseci unaprijed možete da “nanjušite” da će dobiti otkaz. Rezultati u tom trenutku mogu da budu bajni, ali ako Murinjo pred medijima kinji igrače – ili konkretno nekog od njih – to znači da se bliži kraj. Tako je bilo sa Kasiljasom, Robenom, Pogbom, Alijem, a što se ne prisjetiti i Eve Karneiro, doktorke s kojom je ušao u sukob u Čelsiju, pa gledao kako mu javnosti okreće leđa. Barak Bahar nije Žoze Murinjo, niti je Zvezda i približno na organizacionom nivou kao neki od velikana koje je “Specijalni” vodio, ali njegova izjava u Bernu nakon poraza i definitivnog oproštaja srpskog šampiona od Evrope i te kako podsjeća na one “predotkazne”.

Nakon četvrtog poraza u pet utakmica grupne faze Lige šampiona, uz još dva u domaćem prvenstvu od Voždovca i Čukaričkog, Barak Bahar je za neuspjeh optužio svoje fudbalere. “Ja ne mogu da uđem na teren i postižem golove…”, kazao je Izraelac odmah poslije poraza od Jang Bojsa zbog promašaja Bukarija, Endiajea, Mijatovića, Krasoa i Hvanga, međutim čak i ako se složimo sa njim – postavlja se pitanje da li je to pedagoški?

Na taj način, sve probleme u igri Crvene zvezde Bahar je “svalio” na svoje igrače, odbijajući da prizna krivicu, možda pomalo i kivan što ni sa kim nije dijelio odgovornost u prethodnom periodu. Dobro zna da je lutao i griješio, da je rukovodstvo Zvezde sada već pod ogromnim pritiskom da ga ne smijeni, a kada više nije imao kud – Izraelac je za sve propuste u Bernu – okrivio “izvođače” njegovih radova. “Stvaramo šanse, ali ne postižemo dovoljno golova. Večeras smo imali šest ili sedam stopostonih prilika. Posao igrača je da to riješe”, naglasio je Bahar.

Čak i ako se opet složimo sa njim, postavlja se pitanje – šta je posao Baraka Bahara? Nije da daje golove, nije da sačuva gol, a sudeći po onome što se “šuška” oko svlačionice, nije mu posao ni da daje instrukcije igračima kako to da urade. Umjesto njega, brigu o tim “marginalnim trenerskim stvarima” vode njegovi pomoćnici, treneri bez kojih nije ni htio da se zaputi u Beograd i na kojima je insistirao u pregovorima obezbijedivši i njima dobru platu, uz svoju milionsku.

Tako je posao Gaja Sarfatija da vodi treninge, postavi taktiku za meč i da daje instrukcije fudbalerima u toku same utakmice, kada je vrlo glasan i angažovan, za razliku od Bahara. Onda tu je i Adam David, analitičar u stručnom štabu i posao mu je da detaljno prouči mane i vrline protivnika, dok je zadatak trenera golmana Gaja Vizingera da brine o prekidima, pored normalno obaveza koje ima sa čuvarima mreže. Može da se diskutuje o tome da li je ijedna od ove tri kategorije funkcionisala ove sezone, ali i dalje se postavlja pitanje – šta je posao Baraka Bahara za koji dobija novac kakav vjerovatno nije imala ni cijela šampionska generacija iz 1991. godine?

“Oni su treneri, dok sam ja kao neki engleski menadžer”, kazao je Bahar još prije nekoliko mjeseci zamislivši sebe valjda u ulozi Sera Aleksa Fergusona u Beogradu, zaboravljajući da ta uloga slavnom treneru nije došla preko noći, nego se godinama gradila spontano na “Old Trafordu”.

Takva uloga podrazumijeva dobre rezultate, beskonačno povjerenje svih u klubu i savršen odnos sa fudbalerima. U ovom trenutku, Bahar nema ništa od toga. Rezultati su katastrofalni u kontekstu onoga šta se očekuje u Zvezdi, samim tim nije bilo šanse da se izgradi povjerenje, a utisak je da ni sa svojim igračima nije uspio da nađe hemiju. Teško je i doći do nje kada čitave nedjelje vi zapravo radite sa drugim ljudima, a onda na utakmicu dođe “njihov ortak” koji stoji kraj aut-linije i ponaša se kao gazda. To iritira navijače, a zamislite samo kako je fudbalerima koji se pitaju ko je taj čovjek, šta radi ovdje i ko mu je to omogućio.

“Komunikacija je danas jedna od najbitnijih stvari. Sa medijima, upravom, pogotovo sa igračima, svakodnevno. Komunikacija znači motivaciju ili drugu vrstu razgovora, kada nekoga treba probuditi. On nema nikakvu vrstu komunikacije sa igračima, apsolutno nikakvu. To je ozbiljan hendikep!”, poručio je sinoć fudbalski analitičar Ranko Stojić i tu na vrlo jasan način ukazao na najveći problem Crvene zvezde – to što nema trenera cijele sezone.

Ispade da je Bahar ove sezone imao zadatak da zajedno sa direktorima Zvezde neuspješno bira pojačanja poput Endiajea, da se grli sa Gvardiolom i Rozeom i da održi politički govor u Njemačkoj, dok su ona prava fudbalska pitanja bila na njegovim drugarima iz stručnog štaba (ne zaboraviti da je tu još mnogo lica poput Vujadina i Borisa Savića, još dvojice analitičara i još dvojice trenera golmana i mnogih drugih). Ipak, da bi vam igrači vjerovali, morate i vi malo da zasučete rukave i pokažete im kako da probleme riješite, a ne samo da stojite sa rukama iza leđa i cokćete i pitate se zašto tim nema karakter…

U ovom trenutku Baraka Bahara u Crvenoj zvezdi ne čuvaju ni rezultati, ni igrači, ni uprava – svaki drugi trener bi već odavno bio smijenjen na “Marakani” – nego isključivo ugovor koji je ljetos potpisao do 2026. godine. Po njemu, Zvezda je obavezna da mu u slučaju otkaza isplati i posljednji dinar, odnosno to bi u ovom trenutku bilo oko 3,6 miliona evra. Na sve to, ne treba zaboraviti i da je Zvezda platila 500.000 evra da ga “otkupi” od Makabija…

Ali, da li je to problem? Stara jevrejska poslovica kaže: “Ako se problem može riješiti novcem, onda to nije problem, već – trošak”.