Ukoliko Tužilaštvo BiH utvrdi da nisu istiniti navodi Zukana Heleza, ministra odbrane BiH, o navodnom postojanju paravojnih grupa na teritoriji Republike Srpske, Helez bi mogao biti suočen sa davanjem lažnog iskaza.

To mu, podsjetimo, ne bi bilo prvi put, jer je 2022. godine pred Kantonalnim sudom u Novom Travniku takođe osuđen zbog davanja lažnog iskaza, tada na uslovnu kaznu zatvora od devet mjeseci. Predstavnici iz Republike Srpske pokrenuli su inicijativu za njegovu smjenu, a u odbranu su stale njegove stranačke kolege.

Smjena je tražena i za Stašu Košarca, ministra spoljne trgovine i ekonomskih odnosa BiH. Njega je bivša supruga optužila za porodično nasilje, što je, kako su poručili iz opozicije, dovoljan razlog da on više ne bude ministar. SNSD je stao u odbranu Košarca, a Milorad Dodik, predsjednik stranke i Republike Srpske, poručio je: “Staša je ministar koga smo predložili i stojimo iza njega”, te da on nema ni krivčni progon ni prijavu, a da će ga oni sami smijeniti ukoliko se utvrdi “da to prevazilazi zakonske oblike ponašanja”.

Ali, ovo nije jedina kontroverza koja prati ministra Košarca. Inicijativa za njegovu smjenu stigla je i u maju 2020. godine. Košarac je tada jasno prekršio mjere za suzbijanje pandemije virusa korona i sprečavanje širenja zaraze, jer je sa više osoba prisustvovao zabavi u jednom sarajevskom restoranu u periodu kada su na snazi bili policijski čas i zabrana okupljanja. SDS, PDP, SDP BiH i Naša stranka tražili su da on, kao javna ličnost i ministar, bude smijenjen sa funkcije, a Milorad Dodik, predsjednik SNSD-a, tada je rekao da je “Košarac napisao kraj svog političkog puta”.

“Košarac je završio što se tiče politike naše partije i u tom pogledu ću se ponašati u budućnosti. U to ne treba niko da sumnja”, poručio je tom prilikom Dodik.

“Ne mogu ja biti čas samo političar, čas čovjek”, pravdao se Košarac pred poslanicima državnog parlamenta koji su tada raspravljali o njegovoj smjeni, i to je očigledno pomoglo, jer je, bez obzira na sve, ostao ministar, a onda je i reizabran na istu funkciju i u aktuelnom mandatu.

Zanimljivo je da je prilikom rasprave o Košarčevoj smjeni jedan od najglasnijih za smjenu bio Zukan Helez, tada kao poslanik SDP-a, koji je kazao da je “ovo presjek balkanskog političara, skorojevićki mentalitet, malograđanski duh, licemjerstvo”.

Ono što svakako karakteriše rad Savjeta ministara BiH, i u ovom, i u prethodnom mandatu, jesu brojne žalbe da ministri obično rade na “mig” stranke iz koje su imenovani, te da se ponašaju suprotno zakonima.

Sjećamo se da su pojedine stranke u prethodnom mandatu SM tražile smjenu Bisere Turković, ministarke inostranih poslova BiH, a da je slično bilo i sa aktuelnim ministrom Elmedinom Konakovićem. Podsjetimo, pred optuženičkom klupom ranije je bio i Dragan Mektić, bivši ministar bezbjednosti BiH, kome se sudilo zbog zloupotrebe položaja i korupcije u sprovođenju jednog od projekata Evropske unije.

Uzevši u obzir sve navedeno, uz konstataciju da postoji još mnogo toga što nismo pomenuli, logično je postaviti pitanje da li uopšte postoji ikakva crvena linija u ponašanju i postupcima nosilaca svih javnih funkcija?

“Političke partije progutaju žabe zarad imenovanja vjernih partijskih vojnika, čak i onda kad su same najavile da će te iste kazniti isključivanjem iz političkog života. Problem je u poruci koju šalju na taj način, a to je da njihovi ljudi mogu biti pravomoćno kažnjeni, mogu prekršiti zakone koje su sami donosili, ali ako imaju blagoslov partijskog vođstva, onda te crvene linije za njih ne važe”, kaže Tanja Topić, politička analitičarka iz Banjaluke, koja dodaje da nije problem u slabim karikama, već u matrici koja promoviše te slabe karike i čini ih društveno prihvatljivim.

Novinar Vladimir Kovačević ističe da u BiH očigledno nije bitno da li je neko sposoban, kakvu radnu prošlost i uspjehe ima iza sebe, kakvu ima diplomu i gdje i kako stečenu.

“Na ova pitanja bi bilo svrsishodno davati odgovore da mi živimo u normalnoj državi. Dovoljno je da vidimo ko su ministri i u SM i u Vladi RS i u Vladi Federacije. Ko su poslanici? Tu ima ljudi koji treba da budu predmet interesovanja pravosuđa, nepismenih ili polupismenih ljudi, ali ljudi koji su podobni i poslušni. Tako možemo posmatrati i navedene slučajeve. Bez obzira na to šta navedeni uradili, otići će kada njihove gazde to odluče, a dok god služe svrsi, neće otići”, smatra Kovačević.

Bez obzira na to kakav bude epilog svega, Helez, ali i svaki drugi ministar, poslanik i slično, mora biti svjestan koliko je “teška” svaka izgovorena riječ i da i te kako moraju stati iza rečenog.