Connect with us

Banjaluka

HRABROST MLADE KATARINE ZA PRIMJER SVIMA! “Nije mi bilo lako saznati da IMAM RAK SA SAMO 18 GODINA” (VIDEO)

Katarina Trivić iz Banjaluke imala je samo 18 godina kada je saznala da boluje od akutne mijeloidne leukemije. Iako je tada pobijedila ovu opaku bolest, ona se sada, kada Katarina ima 21 godinu, vratila.

– Ne mogu reći da mi je bilo lako saznati da imam rak sa 18 godina, ali morala sam to prihvatiti kao trenutno stanje i odlučila sam se boriti do kraja, započinje priču hrabra Kaća za Aloonline.ba.
Najveća podrška
Kada se na društvenim mrežama pojavio apel za pomoć ovoj mladoj Banjalučanki, odazvao se ogroman broj ljudi. Kaća kaže da će na tome zauvijek biti beskrajno zahvalna.
Ističe kako su joj porodica i prijatelji najveća podrška.
– Postoje banke matičnih ćelija koje imaju u Srbiji, Hrvatskoj, Sloveniji, ali ne i u BiH. Ako imate državljanstvo ovih zemalja, možete se prijaviti za donora. Ako ste zainteresovani da pomognete meni ili bilo kojoj osobi na svijetu, apelujem na vas da se testirate. Ako ne sa mnom, možda budete kompatibilni sa nekom oosobom iz druge države. Svako bi se osjećao dobro da zna da je nekome spasio život – pojasnila je nedavno Katarina.
– Mnogo ljudi se odazvalo apelu i dobijam nevjerovatan broj poruka podrške. Naravno da mi je to ogroman vjetar u leđa i takva podrška mnogo znači u ovakvim trenucima – kazala je naša sagovornica.

Gubitak kose
Dijagnozu maligne bolesti teško proživljava većina bolesnika, a uz njih i porodica i prijatelji koji se trude da pruže najbolju podršku koja je u njihovoj moći.

I žene i muškarci širom svijeta ističu gubitak kose kao jednu od najtežih nuspojava hemoterapije. Kako kažu, svaki put kada se pogledaju u ogledalu, promijenjen izgled ih podsjeća na bolest i sve što su doživjeli zbog teške dijagnoze. Međutim, naša sagovornica ističe da joj je to najmanji problem.

– Smatram da je to najnebitnija stvar u svemu. Kosa će uvijek narasti, a i da ne naraste smatram da to nije bitno. Bitno je ozdraviti i izliječiti se. Kosa mi apsolutno ne znači ništa. Pokušavam to dugo vremena da objasnim, jer se ljudi dosta potresaju oko toga, a smatram da je ostati bez kose u liječenju najbezazlenija stvar – istakla je Kaća.
Borba i hrabrost
Na naše pitanje da li je ikada pomislila da odustane odgovorila je da ima previše razloga da živi i da joj zaista nikada takva misao nije prošla kroz glavu.

– Ne mogu reći da nisam imala kriznih situacija. Legnete naveče i ne znate da li ćete se probuditi. Ali, da sam pomislila da odustanem vjerovatno ne bih sada bila ovdje. Nije samo moja bolest borba. Čitav život je velika borba i smatram da nikada ne treba odustajati – poručila je.

Prihvatanje
Mlada Banjalučanka ponovo se srela oči u oči s ovom nemilosrdnom bolešću, ali kako i sama kaže, bori se kao lavica i ne dozvoljava da klone duhom.

– Vijest da mi se bolest vratila prihvatila sam lakše nego prvi put. Opet sam to shvatila kao novi meč koji moram da odigram. Uvijek mislim da se sve dešava sa razlogom. Ovaj put sam zrelija i psihički stabilnija, pa mi je valjda lakše. Sigurna sam da ću ovaj put pobijediti bolest – kazala je naša sagovornica.

Jedini cilj
Kaća je za naš portal kazala kako je pred njom dosta planova i ciljeva, ali da joj je sada važno samo da ozdravi.

– Prvo to moram da bih mogla bilo šta drugo. Inače, imam mnogo ciljeva i planova, ali ne ide uvijek baš kako mi želimo. Bolest me je privremeno zaustavila, tako da mi je trenutno glavni cilj da ozdravim.

Poruka podrške
Leukemija je bolest koja testira snagu i hrabrost pojedinca. Ali, svaki pacijent takođe postaje svetionik nade i inspiracije za druge. Njihova borba podsjeća nas na važnost zajedništva, ljubavi i podrške u teškim trenucima. Tako i naša sagovornica ima snažnu poruku podrške za sve koji se nalaze u istoj ili sličnoj situaciji.

– Nikada nemojte odustati. Teško je i biće teško, ali baš tada čovjek vidi koliko toga može izdržati, a da ni ne zna. Poslije kiše uvijek dođe duga – zaključila je hrabra Kaća za AloOnline.
Podsjetimo, Katarina Trivić trenutno prima hemoterapiju i sprema se za transplantaciju matičnih ćelija, a putem društvenih mreža apelovala je na sve humane ljude da joj pomognu sa doniranjem matičnih ćelija koje su joj je neophodne za izliječenje.

– Htjela sam da apelujem na sve humane ljude, jer baš vi možete biti neko ko može da mi spasi život. Imam dijagnozu leukemije i treba da idem na transplantaciju matičnih ćelija, ali nemam srodnog donora – navela je ova hrabra djevojka.
Uz pojednostavljena uputstva Katarina je naglasila da donor može da bude bilo koja osoba starosti između 18 i 40 godina, osim onih koji imaju problem sa srcem, bubrezima ili nemaju neku autoimunu bolest. Takođe, donori ne mogu da budu žene koje su rađale.
Aloonline.ba

Banjaluka

OSTALI BEZ DOMA U POŽARU Predstavnici Grada posjetili porodicu Knežević

Protekle sedmice požar je zahvatio stan petočlane porodice Knežević u Krfskoj ulici, a vatra je u samo nekoliko trenutaka progutala dobar dio onoga što su gradili godinama.

Porodicu Knežević danas su obišli i predstavnici Grada, a ovlašteni potpisnik Odjeljenja za brigu o porodici i demografiju Adriana Basara naglasila je da je Grad uvijek tu da pomogne, te je iskoristila priliku i da pozove sve druge ljude dobre volje da pomognu ovoj porodici.

-Danas se nalazimo u stanu petočlane porodice Knežević, kojima je dio stana izgorio u požaru. Na prvi pogled evidentno je da je uništen ogroman dio stana koji je sada neupotrebljiv za normalan život. Kao Odjeljenje za brigu o porodici i demografiju i u ime gradonačelnika Draška Stanivukovića potrudićemo se svim silama da omogućimo da ova porodica može da se vrati u stan, da normalno živi, jer sada su razdvojeni, što im takođe teško pada. Pozvala bih sve naše sugrađane koji mogu da pomognu ovoj porodici, a Grad će uraditi sve što je u našoj moći – kazala je Basara.

Predsjednik Komisije za procjenu šteta koje su prouzrokovane elementarnim nepogodama i drugim nesrećama na teritoriji Grada Banjaluka Bojana Rogić istakla je kako je prošle sedmice došlo je do požara u stambenom objektu u prizemlju zgrade u naselju Obilićevo, te da je požar lokalizovan zahvaljujući brzoj i efikasnoj intervenciji vatrogasaca.

-Najvažnije je u ovom trenutku istaći da nisu bili ugroženi životi vlasnika i stanara, a zahvaljujući pravovremenoj reakciji naše službe spriječeno je dalje širenje požara. Komisija za procjenu štete Grada Banjaluke i Odsjek za poslove civilne zaštite izvršiće u toku dana detaljnu procjenu nastale matrijalne štete. Kao što znate gradonačelnik je uvijek bio uz svoje građane u ovakvim situacijama, a tako će biti i sada i uz porodicu Knežević – kazala je ona.

Danijela Knežević, koja sa svojom porodicom živi u Krfsoj ulici istakla je kako je u toku noću došlo do požara.

-Probudila sam roditelje i pozvali smo vatrogasci, oni su došli jako brzo. Uzrok požara je frižider, odnosno zamrzivač, koji je još uvijek u garatnom roku i koji je bio smješten u lođi na balkanu – kazala je Danijela Knežević.

Nastavi čitati

Banjaluka

DRINIĆ “20 GODINA VLAST sa SNSD-om na čelu RAZARA Republiku Srpsku”

Dvadeset godina vlast sa SNSD-om na čelu razara Republiku Srpsku s ciljem stvaranja privatne države. Кrajnje je vrijeme da se probudimo. To je dužnost svakoga od nas, jer posao koji su radili sada ulazi u posljednju fazu.

Napisao je ovo na društvenim mrežama član PSS i odbornik PDP-a u Skupštini Banjaluke, Nebojša Drinić.

 

– Posljednja faza znači privatizacija: Radara i MUP-a, Rudnika i TE Ugljevik, a u konačnici i cijele Elektroprivrede Republike Srpske, naveo je Drinić i dodao:

– Danas smo napravili prvi pobjednički korak. Onemogućili smo privatizaciju radara. Borba se isplati! Istrajaćemo, jer narod u nama vidi alternativu. Republikom Srpskom upravljaće narod, a oni koji su sve radili pogrešno odgovaraće. Ne smije biti nedodirljivih – naveo je on.

Nastavi čitati

Banjaluka

ZIMA DONIJELA NOVE BRIGE! Sve više mladih u Banjaluci traži topli obrok i krov nad glavom

Foto: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Dolazak zime i hladni dani, odnosno noći, natjerali su građane bez podrške i krova nad glavom da potraže pomoć u prihvatnoj stanici ili dnevnom centru za beskućnike u Banjaluci.

No, sve je više mlađih ljudi kojima su potrebni topao obrok, krevet, prenoćište ili razgovor.

To nam potvrđuju i sagovornici u Udruženju “Mozaik prijateljstva” i Gerontološkom centru Banjaluka, koji im pruže krov nad glavom na nekoliko sati, odnosno dana.

Miroslav Subašić, predsjednik Udruženja “Mozaik prijateljstva”, za “Nezavisne” ističe da je njihov dnevni centar za beskućnike stalno otvoren, te da su postali i neka vrsta prihvatne stanice.

“Uvijek se tu nalazi pet do 10 ljudi. Skoro nam je došao mlad čovjek iz Gradiške sa finim karakterom, te je kod nas boravio po nekoliko sati. Ali, sad je našao posao, što je pozitivno. Inače, oni znaju da mogu doći do 16 časova, doručkovati, okupati se itd. Većinom su to ljudi srednjih godina, ali i mlađi”, priča Subašić.

Kako kaže, to su često ljudi koji su izgubili tlo pod nogama.

“Ima tu ljudi koji su zaista dobrog karaktera, skromni i zahvalni. Imali smo situaciju da je čak i magistar došao kod nas kao beskućnik. Teško je biti normalan u sadašnjem svijetu.  I ja iz svog iskustva znam, prošao sam kroz sve to. Zato mi je drago da postoji mjesto gdje se mogu okupati, odmoriti, popričati”, naglašava Subašić.

Prema njegovim riječima, iako ne mogu često uticati na promjenu nečijeg života, njihovi korisnici se često otvore, a ko hoće da radi – i njih znaju usmjeriti i pomoći im da dođu do posla.

Mirjana Todorović, glavna sestra u Gerontološkom centru Banjaluka, koja ujedno vodi prihvatnu stanicu, za “Nezavisne novine” kaže da trenutno imaju sedam korisnika u prihvatnoj stanici.

“Vodimo i telefonske razgovore, kao i razgovore sa osobljem UKC RS, gdje ljudi dođu na liječenje, a poslije toga ih nema ko preuzeti, pa se onda nama obrate da ih primimo. Većinom su to pacijenti čija su djeca ili rodbina u inostranstvu, ili čak nemaju bliže rodbine, pa ih je potrebno smjestiti dok oni ne dođu”, pojašnjava Todorovićeva.

Oni su, kako kaže, počeli dolaziti početkom novembra. Dodaje da je u svakodnevnoj komunikaciji sa banjalučkim Centrom za socijalni rad.

“Kad ih primimo, tu ostaju najviše pet dana. Ali, ukoliko se ne riješi njihov status onda mogu ostati do 30 dana. U slučaju da nisu riješili status, onda mi moramo dobiti rješenje od Centra za socijalni rad, i tada ostaju maksimalno do 90 dana”, rekla je ona.

No, prema njenim riječima, uglavnom ostaju do mjesec dana.

“U tom periodu, ako su došli iz bolnice, trebaju im razne kontrole, terapije, antibiotici, što mi i obezbijedimo, a sa Centrom za socijalni rad provjerimo gdje su prijavljeni, kako bi nam porodični ljekar dostavio uputnicu”, pojasnila je Todorovićeva.

U zadnje vrijeme često dolaze, potvrđuje ona, mlađi ljudi.

“To su ljudi sa raznim dijagnozama, a uglavnom je to neuredan život, porodični odnosi ili su u zapuštenom stanju. Mi im pružimo obrok, topao krevet, terapiju i sve što treba, nema razlike u odnosu na naše korisnike”, zaključuje Todorovićeva.

Nastavi čitati

Aktuelno