Na Trgu partizana u Užicu juče niko nije ostao ravnodušan jer je svim prisutnima jedna devojka izazvala različite reakcije – na svoju malu maturu došla je Tijana Marković, ali to ne bi bilo ništa neobično da nije iskočila iz traktora.

Danas su centrom Užica prodefilovali mali maturanti iz OŠ “Miodrag Milovanović Lune” koju pohađaju djeca iz sela Karan, Ribaševina i Lunovo Selo. Međutim, šou je ukrala malena Tijana Marković koju je tata dovezovao tarktorom što je izazvalo iznenađenje, kako prolaznika tako i školskih drugara.

Traktor se zaustavlja, vrata joj otvara tata, a iz njega iskače prelijepa Tijana u zelenoj haljini i sa širokim osmjehom na licu. Tata je prati u stopu i ne skriva sreću i ponos zbog svoje mjezimice, što se vidi na njegovom licu.

“Ne znam kako je tati pala ova ideja na pamet, ali sam se složila. Planiram da upišem tehničko i grafičko crtanje. Drugari su se smijali, ali mene nije bilo sramota, nema čega da me bude sramota, ja sam sa sjela”, poručuje Tijana kroz osmjeh za portal “Užice oglasna tabla”.

Ispod videa samo su se nizali komentari pohvale za ovu maturantkinju, ali i njenog tatu.

“Veliko bravo za Tijanu i za tatu. Originalna ideja divnih ljudi koji ponosno reprezentuju ono čime se bave”.

“Taj traktor je odhranio i vredi više od mnogih automobila, a verujem da imaju i auto i kuću i imanje, na kojem svi vredno rade i žive zdravim životom i tako i vaspitavaju svoju decu. Da nam je više takvih porodica svi bi cvetali. Ovo je za ponos, a za sramotu su oni koji se stide roditelja i hleba kojim su odhranjeni”

“Bravo, lutko lepa. Jedinstvena i unikatna, a poštujes svoju tradiciju i poreklo. Puno sreće lutko i ostani tako jedinstvena”, poručili su joj u komentarima.

Ako vam se čini da se dani vuku više nego ikada, možda nije kriv samo vaš dosadan posao. Nova studija je otkrila da promjene u unutrašnjem jezgru Zemlje mogu povećati dužinu dana.

Zemljino gusto metalno jezgro se sada vraća unazad u odnosu na površinu planete, prema navodima tima naučnika sa Univerziteta Južne Kalifornije. Gledajući podatke o zemljotresima, otkrili su da je unutrašnje jezgro počelo da usporava oko 2010. godine i da se sada kreće unazad, suptilno utičući na rotaciju Zemlje u svemiru. Međutim, sve ovo neće nam donijeti više sati u danu – kako istraživači kažu, promjenu može biti veoma teško primjetiti.

Naime, kako objašnjavaju Zemlja se sastoji od četiri glavna sloja: kore, plašta, spoljašnjeg i unutrašnjeg jezgra. U samom centru planete, 4.800 kilometra od površine nalazi se unutrašnje jezgro – pregrijana lopta od čvrstog gvožđa i nikla veličine mjeseca. Pošto je okolno spoljašnje jezgro potpuno tečno, ova gusta metalna sfera može slobodno da se okreće pod uticajem Zemljinog magnetnog polja i gravitacionog uticaja spoljašnjih slojeva. Godinama su mnogi naučnici vjerovali da se unutrašnje jezgro okreće brže od površine Zemlje. Međutim, profesor Džon Videjl kaže da je jezgro sada usporilo i da je počelo da se kreće unazad.

„Ples unutrašnjeg jezgra mogao bi biti još življi nego što smo do sada poznavali”, rekao je za Daily Mail.

Bez ikakvog načina direktnog posmatranja unutrašnjeg jezgra Zemlje, istraživači su se oslanjali na podatke prikupljene iz seizmičkih događaja. Konkretno, profesor Vidale i njegovi koautori fokusirali su se na događaje koji se nazivaju ponavljajući zemljotres – seizmički događaji koji se dešavaju na istoj lokaciji da bi proizveli identične obrasce u snimcima koji se nazivaju seizmogrami. Osim 121 prirodnog događaja zabilježenog oko Južnih Sendvič ostrva, istraživači su takođe koristili ljudske događaje poput sovjetskih blizanačkih nuklearnih testova između 1971. i 1974. godine. Kako seizmički događaji šalju udarne talase kroz Zemlju, stanje i lokacija svakog od slojeva će suptilno promeniti oblik talasa koji naučnici bilježe. Kada se talasni oblici ponavljajućih talasa poklapaju, ovo otkriva trenutke kada je unutrašnje jezgro u potpuno istom položaju u odnosu na spoljne slojeve Zemlje. Istraživači su otkrili skupove seizmograma u kojima bi se zemljotres koji se ponavljao dogodio, promijenio i zatim ponovo poklopio nekoliko godina

Na primjer, podaci su pokazali da se zemljotres zabilježen u martu 2003. malo razlikovao od zemljotresa iz 2009. na istoj lokaciji, ali identičan onom zabilježenom 2020. godine. Ono što pokazuje je da se unutrašnje jezgro pomjerilo u odnosu na površinu između 2003. i 2009. godine, da bi se vratilo u isti položaj do 2020. godine. To znači da se unutrašnje jezgro moralo rotirati napred u odnosu na površinu sve do nekog vremena 2010. godine kada je usporilo i počelo da se kreće unazad. Profesor Vidale je rekao:

„Kada sam prvi put vidio seizmograme koji su ukazivali na ovu promjenu, bio sam zapanjen. Ali kada smo pronašli još dvije desetine opservacija koje signaliziraju isti obrazac, rezultat je bio neizbježan. Unutrašnje jezgro je usporilo prvi put poslije mnogo decenija”.

Ovo usporavanje moglo bi da bude uzrokovano miješanjem jezgra od tečnog gvožđa koje generiše Zemljino magnetno polje, kao i gravitacionim potezima iz neobično gustih oblasti u omotaču. Dok je efekte koje će ovo imati gotovo nemoguće predvidjeti, profesor Vidale kaže da bi to moglo da promijeni dužinu dana za veoma malu količinu vremena.

Bebino gugutanje je mnogo više od onog što se nama čini, smatra stručnjak.

Kada bebe guguću, možda govore roditeljima kako da razgovaraju sa njima. Iako naučnici već znaju da razgovor sa bebama pomaže novorođenčadima da nauče da govore, čini se da učenik zapravo vodi glavnu riječ.

Novo istraživanje otkriva da kada bebe „pričaju“, mogu da promene način na koji njihovi roditelji komuniciraju sa njima kako bi maksimizirali svoj potencijal za učenje. Oni su u osnovi bebi šefovi, ali na najbolji mogući način, prenosi 24sata.hr.
„Bebe zapravo oblikuju svoje okruženje za učenje na načine koji olakšavaju učenje“, rekao je koautor studije Steven Elmlinger, diplomirani psiholog sa Univerzitetu Kornel.

Dobro je dokumentovano da kada roditelji koriste „bebi razgovor“, bebama je lakše da uče. Kraće rečenice, jednostavnije riječi i sporije riječi višeg tona pomažu bebama da se fokusiraju i postave temelj za jezik.

Iako je mnogo manje proučavano, čini se da je isto i sa gugutanjem bebe. Kada bebe ispuštaju zvukove, one pokušavaju da ‘istupe iz svijeta’ i skoro uvijek su uspješne.
Istraživanja ukazuje na to da kako bebe dostižu različite faze u svom razvoju i menjaju način na koji verbalno komuniciraju, mame i tate mijenjaju svoj „bebi razgovor“. To bi moglo da znači da roditelji ne utiču samo na djecu, već i da djeca oblikuju ponašanje svojih roditelja.

Druga istraživanja pokazuju da kada bebe pokazuju i guguću o određenom predmetu, roditelji će vjerovatnije govoriti o tom objektu. Na primjer, ako dijete počne da guguće sa plišanim psom, mama i tata će vjerovatno vježbati da izgovore riječ ili zvuk psa, ili oboje.

„Znamo da govor roditelja utiče na to kako djeca uče – to ima smisla – i da sopstvena motivacija beba takođe mijenja način na koji uče“, rekao je Elmlinger i dodao da „ono što nije proučavano je veza između toga kako djeca mogu da promjene svoje roditelje ili jednostavno promeni okruženje za učenje u celini.

Kako kaže, to je ono što pokušavaju da urade.

Da bi stekli širu sliku o važnosti gugutanja beba, naučnici su proučavali ponašanje 30 majki i njihovih beba. Pokazalo se da kada beba guguće, majka odgovara jednostavnijim rečenicama i rečima nego kada beba ćuti. Što više roditelji razgovaraju sa bebama na ovaj način, bebe će brže shvatiti govor.

„Zaključak je da je bebino gugutanje mnogo više od onoga što se na prvi pogled čini. To je bebin način da dobije što više informacija od odraslih. Nije besmisleno“, kaže Elmlinger.