Connect with us

Sport

IBRAHIMOVIĆ BEZ ZADRŠKE “Kada kažem da sam bog, ne šalim se”

Zlatan Ibrahimović (42) završio je ove godine veliku fudbalsku karijeru, a svoj 42. rođendan ove jeseni dočekuje u trening-centru Milana, čuvenom “Milanelu”. Igrao je fudbal od svoje osme godine i u narednih 30 “i kusur” godina ispisao istoriju tog sporta, postavši jedan od najboljih koji su ga igrali. Ponikao je u Malmeu, u Švedskoj, gdje se rodio i gdje je početkom vijeka upoznao svoju suprugu Helenu Ibrahimović, kad je još bio biser Ajaksa.
U životnoj ispovijesti u intervjuu Pirsu Morganu, Zlatan je otkrio sve detalje njihovog početka zabavljanja. Ona je diplomirala ekonomiju, 11 godina je starija od njega, bila je uspješna TV prezenterka, bogata i prije nego što ga je znala i sreli su se na željezničkoj stanici u Malmeu. On je imao 20 godina i nije je impresionirao prvi put kad su se vidjeli.

“Nisam odustajao, jer sam vidio plavušu. Bio sam u svom Ferariju, htio sam da se ponašam ‘kul’, a i ona je imala dobar auto. Parkirao sam se i rekao sebi ‘Pokušavaj da budeš kul’. Potpuno me je ignorisala i rekao sam joj ‘Taj odgovor nisam htio da dobijem’. Kad sam bio mlad, bio sam stidljiv. Nisam tip koji sam danas. Kada sam prvi put došao u grad imao sam 18 godina i nisam znao za te plavuše. Tamo odakle sam ja imamo drugačije porijeklo, drugačiji smo tipovi ljudi, drugačije su djevojke. U gradu sam vidio plavuše, drugačije pokrete, nisam bio prije toga u gradu, već uvijek u svom kraju. A kad sam vidio Helenu, rekao sam ‘Je*ote, kako lijepa djevojka’ i ignorisala me je. Pomislio sam da to nije OK. Znao sam prijatelja koji je nju poznavao, slao sam joj poruke i ignorisala me je, ali nisam odustao. Na kraju se stvorila šansa…”.

Napisao je joj je dugačku poruku i smislio je kako će da se potpiše da bi znala o kome se radi.

“Zanimljivo je da sam prvu poruku, u kojoj sam joj napisao jednu priču, završio sa ‘Crveni’. Da ne bi znala ko je to. Jer je moj Ferari bio crveni. Odgovorila mi je i završila sa ‘Crni’, jer je njen sportski automobil bio crni. Pomislio sam tada ‘OK’. Počeli smo da pričamo, ali bila je 11 godina starija od mene, bio sam nezreo, a ona elegantna, znala je šta radi, šta hoće… I dvije godine smo se zabavljali. Poslije toga sam se (2004) preselio u Italiju i rekao joj da je vrijeme da dođe i da pokušamo, inače nećemo znati šta bi bilo i kako bi ispalo. I moram da kažem, da nije bila 11 godina starija, ne bi izdržala. Bio sam divalj, imao sam drugačiji način da pokažem ljubav, imao sam drugačiji temperament, ali imala je mnogo strpljenja. Zbog svojih godina je i dalje tu. Bila je zrelija, strpljiva. Ili je vidjela investiciju u meni. Vidjela je budućnost”, nasmijao se Ibrahimović.

Posebno je interesantna priča zašto nikad nisu stupili u brak, iako su 20 godina zajedno i iako imaju dva sina, Maksimilijana (17) i Vinsenta (15). On ju je zaprosio, a ona ga je odbila. Evo kako je to izgledalo.

Zašto je nikad niste pitali da se vjenčate? Da li ste to uradili?, pitao ga je Morgan.

“Jesam”, rekao je Zlatan uz osmijeh koji je pokazao da nije siguran da li bi trebalo da priča.

I šta se dogodilo?

Rekla je ‘Ne’

Zaista?

“Da, ona je jaka. Bilo je to prije nekoliko godina. Rekao sam joj ‘Poslije 20 godina, zaslužuješ da budeš udata za mene. Rekla je ‘Nemam potrebu da budem udata za tebe da bih bila sa tobom’. Ona je jaka. Ona je veoma jaka”, objasnio je Ibra.

Kako si se osjetio kad si bio odbijen?

Mislim da je to kul, jer ako uradiš to, onda stekneš više poštovanja od mene. Ne moram da pobjeđujem sve vrijeme.

Da li ćeš opet pokušavati?

Ne, imala je jednu šansu, neće dobiti drugu. Ali ima dva momka, to je veća stvar nego da je udata za mene

“TO JE BILO SA DRUGOM DJEVOJKOM…”

Zlatan je u okviru istog intervjua razjasnio i da li je istina da je na pitanje šta je supruzi kupio za Dan zaljubljenih rekao da joj nije potreban poklon, jer ima Zlatana? “To je bilo sa drugom djevojkom, to nije bila Helena, jer bi ona odmah izašla kroz vrata”, rekao je Ibrahimović i pojasnio kontekst te svoje izjave.

“Kad se sve desilo oko mene, bilo je mnogo adrenalina, pažnje medija, svaki dan imao sam prostor u medijima. I tada sam sreo tu djevojku i vjerio sam je i rekla mi je ‘Da’. I bilo je kul, jer je to bio adrenalin. Nisam zaista shvatao šta to znači, jer su mi rekli onda imaš godinu tokom koje ‘moraš’ da se vjenčaš. A rekao sam ‘Ne želim’. Ali to mi se svidjelo – da imam prsten, djevojku, da sam vjeren. A onda su me novinari pitali šta sam joj kupio, a ja sam rekao ‘Kakav poklon? Ima mene. Ja sam poklon’”, nasmijao se Ibrahimović. “Kad su mi rekli da za godinu dana moram da se vjenčam, sutradan sam raskinuo. Nisam htio da se venčam. Nisam shvatao širinu svega toga”.

Tada je još jednom progovorio o Heleni.

“Ona ne mari za medije i za sve. Iskreno, nije mi ni potrebno parče papira da bih dokazao da je moja, ona je moja bez obzira na papir. I godine su napravile razliku. Partneri se promijene da poslije pet godina više nisu isti. Mislim da ni vi nemate ženu kakvu ste imali kad ste je upoznali”

“Ali ti nisi zapravo nikad ni imao ženu”, rekao mu je novinar

“Nisam, jer ne želim da izgubim 50 odsto (imovine)”, nasmijao se Zlatan.

Ibrahimović je potvrdio i glasinu da u njegovom domu nema njegovih fotografija. Tačnije, ima samo jedna – na kojoj su njegova stopala. “Da, nemam svoje slike na zidovima, ali to je moja ideja. Jer u porodici moramo da pamtimo odakle sva hrana dolazi – od mojih stopala. To je podsjetnik za sve njih da svaki put kada uđu u moju teretanu, vide ta stopala”

A glava? “Moja glava kontroliše stopala, u pravu ste, ali moja stopala više govore o mojoj igri. Igra glavom došla je na kraju, kad više nisam bio brzo dovoljno. Ne, sve što sam rekao je važno da bismo znali odakle je sve došlo i zašto smo tu gde smo danas. Nema mojih slika, rekla mi je Helena da me je gledala dovoljno. A to je važno i za moju djecu, važno je da me vide kao oca, a ne kao profesionalnog igrača Ibrahimovića. Ne bi trebalo da odrastaju u mojoj sijenci, jer su važniji od mene i nikad neće doći u situaciju kada će se osjećati drugim ili trećim. Oni su u pol poziciji”.

Da li želi da i oni igraju fudbal?

“Da, zašto ne. Igraju fudbal za Milan danas, veoma su fokusirani i važno je da to ne rade za mene. Sad kad imam njih, svoje momke i dovodim ih na utakmice, vidim roditelje koji dovode djecu, tjeraju ih da rade neke stvari i imate sad taj problem. Fudbal je najveći sport na svijetu, stvara mnogo novca i ti roditelji ulažu mnogo u decu i odjednom više nisu roditelji, već treneri, agenti, pravnici, ali važno je da znaju da ne mogu da učine da djeca to rade za njih, već za sebe. Srećan sam što moja djeca to rade zbog sebe”.

“Tretiram ih kao da su mi saigrači, ne kao da su mi djeca. Ne znam da li je to OK. Direktan sam sa njima, to je čvrsta ljubav. Sudim im kao saigračima, ne kao djeci i ne primoravam ih ni na šta. Živjeli smo u Los Anđelesu i znate tamo za saobraćaj i gužve, da morate da ih vozite sat i po na trening. Rekao sam im da daju 200 odsto na treningu i zato što mogu da to vrijeme u vožnji provedem drugačije. Oni pamte da svaki trening rade za sebe, a ne za okruženje. Ako je trening dobar ili loš, sve se događa, ali moraju da daju 200 odsto”, rekao je otac Vinsenta i Maksimilijana, Zlatan Ibrahimović.

Related Topics:

Sport

AMERIKANCU BILO MUČNO DA GLEDA ĐOKOVIĆEVU PATNJU: “Novače, koliko ti još treba da shvatiš?”

“Novak Đoković je tumarao terenom, bio je nestabilan, nezainteresovan, kao da žuri kući”, piše američki novinar Den Voken u kolumni poslije poraza najvećeg svih vremena na US openu.

“Novak Đoković tumarao je na terenu u većem dijelu svog meča od četiri sata i 36 minuta, koliko je proveo na stadionu ‘Artur Eš’. Na svakih nekoliko minuta stavljao je na glavu kese sa ledom, grčio se od bolova, a izgledalo je u pojedinim trenucima kao da jedva čeka da završi svoj boravak na US openu”, napisao je u kolumni američki novinar Den Voken, nakon što je uživo gledao strahovito mučenje najvećeg tenisera ikad u porazu od Marijana Navonea u 1. kolu US opena. I ono nije bilo prvo ovog avgusta u Americi.

“Pred nama je bio, po mnogima, najbolji teniser svih vremena, iscrpljen i ošamućen svega nekoliko gemova nakon početka meča prvog kola u ponedjeljak protiv Marijana Navonea. Kako je noć odmicala, najbolji fizički pripremljeni sportista u istoriji ovog sporta vidno se mučio da izdrži duge poene, izgledajući poput boksera koji posrće i mora da se pridržava za konopce da ne bi pao. A onda je jedan od najvećih takmičara u istoriji sporta konačno popustio. Njegovo tijelo mu je vrištalo da je dosta.”

Američki novinar postavlja pitanje koje će mnogima pasti na pamet – da li će Novak Đoković konačno poslušati?

“Đoković je toliko dugo radio stvari koje teniseri sa 39 godina jednostavno ne bi trebalo da mogu. U ponedjeljak uveče, ta borba se konačno okrenula u korist vremena i smrtnosti. Prvi put još od Australijan opena 2006. godine, Đoković je izgubio u prvom kolu jednog grend slema. Navone ga je savladao rezultatom 7:6, 5:7, 4:6, 6:2, 6:1, ne zato što je Đoković izgubio vještine ili želju, već zato što više nema tijelo kojim može da upravlja po sopstvenoj volji”, pisao je novinar “Jahu sportsa”.

Mučno je gledati ovakvog Novaka

Novakovo tijelo koje “otkazuje”, kako je i sam rekao poslije meča, najjači je utisak svima koji su pratili njegov nastup – uživo ili preko TV-a. Đokovićeve suze od nemoći da fizički izdrži natjeraće sve na neizbježnu pomisao – da li je vrijeme da završi karijeru?

“Najprije bi trebalo staviti sve ovo u kontekst. Đoković i dalje u tenisu ostvaruje rezultate koji bi za stotine drugih igrača predstavljali vrhunac karijere. Početkom godine igrao je finale Australijan opena, a samo prošlog mjeseca stigao je do polufinala Vimbldona. Ali problemi se gomilaju, a njegov meč u nedjelju je bio krajnja manifestacija onoga što je Đoković nazvao ‘stanjem koje imam, zdravstveno gledano, a koje me muči posljednjih nekoliko godina.”

Novak na terenu izgleda iscrpljeno i prolazi kroz tolike agonije da mu zaista pozli. O tome ne želi da javno govori – i apsolutno ne mora – ali je prizor zaista sve neprijatniji.

“Đoković svakako ima pravo da zadrži određeni stepen medicinske privatnosti. Ali što se ovo češće bude dešavalo dok privodi karijeru kraju, biće sve neprijatnije gledati najvećeg šampiona u istoriji muškog tenisa kako se suočava sa sopstvenim fizičkim ograničenjima, a svi ćemo imati sve više pitanja o tome zašto se i dalje ovim bavi. Poslije 24 grend slem titule, olimpijskog zlata i svega što je ikada želio od ovog sporta, njegova nagrada je patnja koju sam sebi nanosi svaki put kada temperatura vlažnog termometra poraste za nekoliko stepeni?”, zapitao se Amerikanac.

“Novače, to je cijena starenja”

Novak već godinama hvata ritam “u hodu”, to više ne pali.

Voken je podsjetio i na Novakovu praksu od ove i prethodnih sezona, da igra rijetko ili da ne igra uopšte između grend slemova, a onda da na najvećim turnirima ulazi u ritam i poslije iscrpljujućih mečeva na startu ostane bez snage u završnici.

“Tokom posljednjih nekoliko godina, trend kod Đokovića bio je da na grend slemove dolazi nedovoljno pripremljen, da predugo ostaje na terenu u ranim rundama, a onda nema više šta da ponudi Karlosu Alkarazu ili Janiku Sineru kada stigne do polufinala. To je cijena starenja i činjenice da više ne može da trenira toliko naporno niti da igra toliko mečeva kao ranije. Đoković je odlučio da se potpuno posveti grend slemovima i pokušaju da osvoji 25. titulu, ali taj plan ne može da funkcioniše ako već prvog dana mora da isprazni rezervoar protiv Argentinca koji je specijalista za šljaku, a čiji je učinak na betonu prije ovog meča bio 12-29. Čak i da je Đoković prošao, teško je zamisliti kako bi se dovoljno oporavio da napravi ozbiljan rezultat.”

Za Novaka je u ovoj fazi karijere sve mučenje, pa i mečevi protiv tenisera koji su daleko od vrha ATP liste, koji ne uživaju na betonu i koji bi mu u svim ranijim periodima njegove karijere bili lak zadatak.

“Nestabilan, nezainteresovan, kao da žuri kući”

I kada je prolazio kroz fizičke tegobe, Đoković je nalazio načine da pobijedi i to podsjeća i Amerikanac.

“Da, Đokovićevu karijeru obilježili su trenuci u kojima su njegove fizičke tegobe na terenu djelovale pomalo teatralno, ali samo zato što je toliko puta uspijevao da ih prevaziđe i na kraju podigne trofej. Ovog puta bilo je drugačije. U prvom setu Đoković je izgledao toliko nestabilno na nogama i toliko nezainteresovano za izgradnju poena da je djelovalo kao da žuri kući, bez obzira na rezultat. Onda je popio nekoliko tableta i činilo se da mu je malo bolje, pa je preuzeo kontrolu nad mečom i osvojio naredna dva seta.”

“Kada je u četvrtom setu napravio brejk, izgledalo je da će Đoković preživjeti. A onda je njegovo tijelo ponovo otkazalo – ovog puta uz probleme sa leđima, pored svega ostalog. Do petog seta jedva je mogao da se zarotira i dovoljno odvoji od podloge kako bi uputio pristojan servis. Bilo je teško gledati. Ali to je realnost 39-godišnjaka koji se bori protiv zalaska sunca svoje karijere, koja se sada sasvim jasno približava kraju. Samo Đoković može da odluči koliko dugo želi da nastavi, ali koliko će mu još ovakvih večeri biti potrebno da shvati da je dosta?”

Nastavi čitati

Sport

MAGIČNA GRANICA JE JE DOHVATLJIVA! Borac pred okršaj sa Atalantom, 8 bodova otvara vrata evropske elite!

Žrijeb Borcu nije donio ni poklon ni presudu. Donio mu je jednu evropsku poslasticu, dva veoma teška gostovanja i tri utakmice u kojima će se, vjerovatno, odlučivati da li će Banjaluka i narednog proljeća gledati evropski fudbal.

Atalanta će stići na Gradski stadion, Borac će u Atini odmjeriti snage sa Panatinaikosom, dok ga u Edinburgu čeka neugodni Hearts. Ipak, koliko god ta imena privlačila pažnju, evropska sudbina crveno-plavih prije svega će zavisiti od domaćih utakmica protiv KuPS-a i Rige, te gostovanja švedskom Mjällbyju.

Borac nema lagan raspored, ali ima raspored iz kojeg se može izvući dovoljno bodova. Pravo pitanje zato nije može li Banjalučanin iznenaditi Atalantu, nego može li pobijediti tamo gdje će biti favorit i ostati neporažen tamo gdje su snage približno izjednačene.

Sedam bodova je kockanje, osam otvara vrata

Format Konferencijske lige je jednostavan: 36 klubova nalazi se na zajedničkoj tabeli, prvih osam ide direktno u osminu finala, dok ekipe od devetog do 24. mjesta nastavljaju takmičenje kroz plej-of. Svi ostali završavaju evropsku sezonu.

Iskustvo iz prve dvije sezone novog formata vrlo jasno pokazuje gdje se nalazi granica prolaza.

U sezoni 2024/25. TSC je zauzeo 24. mjesto sa sedam bodova, dok je Hearts sa istim brojem bodova ostao ispod crte. Godinu kasnije Sigma Olomouc prošla je dalje sa sedam bodova, dok su Univerzitatea Krajova i Linkoln, takođe sa po sedam bodova, završili takmičenje.

Dakle, sedam bodova ne znači prolaz, nego čekanje da gol-razlika, broj postignutih pogodaka i ostali kriterijumi presude u posljednjem trenutku.

Osam bodova je u obje dosadašnje sezone bilo dovoljno. Upravo je Borac u sezoni 2024/25. sa dvije pobjede, dva remija i dva poraza osvojio osam bodova i zauzeo 20. mjesto. Devet bodova već predstavlja rezultat koji bi, prema dosadašnjem iskustvu, gotovo sigurno garantovao nastavak takmičenja.

Za direktan plasman među osam najboljih trebalo je 11 bodova u prvoj, a 12 u drugoj sezoni ligaškog formata.

 

 

Borčeva računica staje u četiri utakmice

Najčistiji Borčev put prema evropskom proljeću izgledao bi ovako: pobjede protiv Rige i KuPS-a u Banjaluci, te dva remija na gostovanjima. To je osam bodova i učinak koji je u dosadašnje dvije sezone bio dovoljan za prolaz.

Ako protiv finskog i letonskog šampiona osvoji četiri boda, Borac će najvjerovatnije morati tražiti i jednu gostujuću pobjedu. Ukoliko iz te dvije domaće utakmice uzme samo tri boda, put prema plej-ofu postaće izuzetno težak.

Atalanta i Panatinaikos zato ne bi trebalo da budu utakmice na kojima će se zasnivati računica. Svaki bod protiv njih bio bi kapitalan bonus. Bodovi koji se moraju osvojiti nalaze se prije svega u susretima sa Rigom, KuPS-om i Mjällbyjem, dok bi remi kod Heartsa imao veliku vrijednost.

Atalanta je druga fudbalska dimenzija

Atalanta je ubjedljivo najjači Borčev protivnik i jedan od glavnih favorita za osvajanje Konferencijske lige. Klub iz Bergama godinama pripada vrhu italijanskog fudbala, ima dubok i skup sastav, kao i igrače naviknute na Ligu šampiona, Seriju A i reprezentativni fudbal.

U Banjaluku bi mogli stići Đanluka Skamaka, Šarl de Ketelare, Đakomo Raspadori, Lazar Samardžić, Mario Pašalić, Nikola Krstović, Sead Kolašinac i nedavno angažovani Eljif Elmas.

Borac u toj utakmici nema imperativ, a upravo u tome može ležati njegova šansa. Gradski stadion, puna tribina i meč u kojem crveno-plavi nemaju šta da izgube mogu proizvesti veći otpor nego što razlika u kvalitetu sugeriše. Ipak, realno gledano, remi bi predstavljao senzaciju, a pobjeda jednu od najvećih evropskih večeri u istoriji kluba.

Panatinaikos jači nego prilikom posljednjeg susreta

Borac je sa Panatinaikosom već igrao u ligaškoj fazi Konferencijske lige. U oktobru 2024. godine u Banjaluci je bilo 1:1, ali sada će se utakmica igrati u Atini, gdje grčki velikan tradicionalno pruža mnogo bolje partije.

Današnji Panatinaikos djeluje još ozbiljnije. U njegovom sastavu su Stefan de Vrij, Davide Kalabrija, Fakundo Pelistri, Sirijel Desers i Adam Gnezda Čerin, pa je jasno da Borca čeka ekipa sa kvalitetom iz najjačih evropskih liga.

Bod u Atini bio bi veliki rezultat, dok bi pobjeda predstavljala iznenađenje evropskog kola.

Hearts je mnogo opasniji nego što ime sugeriše

Hearts je možda i najlakše potcijeniti, ali bi to bila ozbiljna greška. Klub iz Edinburga prošle sezone je do posljednjeg kola bio u trci za titulu prvaka Škotske, a u ligašku fazu Konferencijske lige ušao je nakon dramatične eliminacije bečkog Rapida poslije produžetaka i izvođenja penala.

Gostovanje na Tajnkaslu podrazumijeva snažan ritam, mnogo duela, prekida i pritisak sa tribina. To nije protivnik protiv kojeg će Borac lako uspostaviti kontrolu, ali jeste ekipa kojoj se može suprotstaviti disciplinom i strpljenjem.

Remi bi bio dobar, a pobjeda ogroman korak prema plej-ofu.

Mjällby nije zvučno ime, ali jeste ozbiljan sistem

Švedski Mjällby je jedan od najneobičnijih protivnika u cijelom takmičenju. Klub iz mjesta sa svega nekoliko stotina stanovnika senzacionalno je osvojio šampionsku titulu u Švedskoj 2025. godine, oslanjajući se na organizaciju, čvrstu odbranu i timsku disciplinu.

Ovogodišnji rezultati nisu na nivou šampionske sezone, a Salcburg ga je u plej-ofu Lige Evrope eliminisao ukupnim rezultatom 4:0. To, međutim, ne znači da Borac čeka lak posao.

Mjällby nema pojedince koji izazivaju strahopoštovanje, ali ima sistem koji kažnjava svaku taktičku grešku. Za Borac je to gostovanje na kojem je remi realan, a pobjeda dostižna ukoliko odigra zrelo i ne dozvoli domaćinu da nametne fizički fudbal.

KuPS i Riga – utakmice koje Borac mora napasti

KuPS je aktuelni prvak Finske i klub koji je već osjetio ligašku fazu Konferencijske lige. Prošle sezone osvojio je sedam bodova i završio na 21. mjestu, što dovoljno govori da nije riječ o evropskom početniku.

Finci će u Banjaluci vjerovatno igrati zatvoreno, čekati grešku i pokušavati da uspore utakmicu. Borac je kvalitetom najmanje ravnopravan, a zbog domaćeg terena trebalo bi da bude favorit. Ipak, ovo nije unaprijed upisana pobjeda, nego utakmica u kojoj će crveno-plavi morati pokazati strpljenje i napadačku zrelost.

Riga je na papiru najpovoljniji rival, ali je istovremeno aktuelni prvak Letonije. Riječ je o fizički snažnom i dobro organizovanom timu sa velikim brojem stranaca, koji je kroz kvalifikacije pokazao da zna igrati takmičarske utakmice.

Ako Borac želi evropsko proljeće, Riga je protivnik protiv kojeg u Banjaluci ne smije razmišljati ni o čemu osim o pobjedi.

Čak 11 fudbalera sa prostora bivše Jugoslavije

Posebno zanimljiv detalj jeste veliki broj igrača sa prostora bivše Jugoslavije u redovima Borčevih protivnika.

Najviše ih ima Atalanta. Za italijanski klub nastupaju Sead Kolašinac iz BiH, hrvatski reprezentativac Mario Pašalić, srpski reprezentativac Lazar Samardžić, crnogorski napadač Nikola Krstović i reprezentativac Sjeverne Makedonije Eljif Elmas. Na UEFA spisku nalaze se i mladi Slovenac Relja Obrić i hrvatski vezista Sergej Levak.

U Panatinaikosu igraju Slovenac Adam Gnezda Čerin, hrvatski vezista Adriano Jagušić, srpski napadač Miloš Pantović i Elmin Rastoder, koji nastupa pod zastavom Sjeverne Makedonije. Pantović se nalazi u klupskom prvom timu, iako nije bio prijavljen na posljednjem UEFA spisku za kvalifikacije.

U Mjällbyju je i 17-godišnji Dani Hodžić, fudbaler sa švedskim i državljanstvom BiH, ali je on trenutno član ekipe do 19 godina i tek povremeno trenira sa prvim timom.

Prema trenutno objavljenim sastavima, u seniorskim ekipama Heartsa, KuPS-a i Rige nema fudbalera sa javno navedenim državljanstvom neke od država nastalih raspadom SFRJ. Spiskovi se, međutim, mogu promijeniti nakon završetka prelaznog roka i registracije igrača za ligašku fazu.

Šanse su realne, ali nema prostora za rasipanje bodova

Kada se saberu kvalitet protivnika, raspored domaćinstava i iskustvo iz prethodnih sezona, Borčeve šanse za plasman među 24 najbolje ekipe mogu se procijeniti na približno 50 odsto.

Atalanta je izraziti favorit, Panatinaikos u Atini takođe, dok je Hearts na svom terenu u prednosti. Sa druge strane, Borac bi trebalo da bude favorit protiv Rige, blagi favorit protiv KuPS-a, dok je gostovanje Mjällbyju gotovo potpuno otvoreno.

Realni raspon Borčevog učinka je između šest i devet bodova. Sedam bi značilo neizvjesnost do posljednjeg rezultata, osam bi otvorilo vrata plej-ofa, a devet bi crveno-plave gotovo sigurno odvelo u evropsko proljeće.

Atalanta će privući najveću pažnju i napuniti tribine, ali se Borčeva sezona neće odlučivati protiv italijanskog velikana. Odlučivaće se protiv Rige i KuPS-a u Banjaluci, te u onim trenucima na gostovanjima kada bude trebalo sačuvati bod.

Evropski uspjeh ne gradi se samo velikim pobjedama. Ponekad ga donesu dva domaća trijumfa, dva strpljivo sačuvana remija i sposobnost da se tačno prepozna utakmica u kojoj se mora napasti, a u kojoj je bod vrijedan gotovo kao pobjeda. Borac je tu lekciju već jednom položio. Sada je pred njim prilika da pokaže da evropsko proljeće više nije bilo izuzetak, nego novi standard kluba iz Platonove ulice.

BL PORTAL

Nastavi čitati

Sport

NAJGORI MOGUĆI SCENARIO ZA SINERA! Poslije otkazivanja US Opena stigla nova loša vijest, ljekari izdali strogu zabranu!

Prvi teniser sveta Janik Siner moraće još neko vreme da ostane odvojen od terena, pošto su mu ljekari nakon novih pregleda desnog koljena preporučili strogi odmor bez teniskih treninga najmanje do 6. septembra.

Siner je zbog pomenutog zdravstvenog problema već morao da otkaže učešće na predstojećem US Openu.

Najnovije informacije o njegovom stanju definitivno nisu obradovale njegove navijače, jer proces oporavka i povratak u takmičarski ritam očigledno idu sporije nego što se u prvi mah očekivalo.

Prema informacijama italijanskih medija, nema rupture, ali upala desnog koljena još nije potpuno sanirana.

Siner bi trebalo ponovo da počne da radi na terenu ukoliko stanje sa nogom bude dovoljno dobro.

Italijan je prethodnih nedjelja redovno odlazio u “J Medical” u Torinu, gdje je prolazio kroz fizioterapiju, vežbe i tretmane udarnim talasima. Problem se pojavio tokom priprema poslije Vimbldona, a pretpostavlja se da je posljedica preopterećenja.

Pobjeda u finalu Vimbldona, gdje je stigao do svog petog grend slem trofeja u karijeri, ostaje tako posljednji zvanični meč koji je Italijan odigrao ove sezone. Ukoliko rehabilitacija bude tekla po planu, očekuje se da se takmičarskim obavezama vrati tek krajem septembra na turniru u Pekingu.

Ovaj peh došao je u najgorem mogućem trenutku, prekinuvši Sinera u momentima kada je igrao tenis života.

Italijan je u 2026. godini upisao fantastične rezultate i podigao čak šest pehara, dominiravši na seriji Masters turnira u Indijan Velsu, Majamiju, Monte Karlu, Madridu i Rimu.

Nezavisne

Nastavi čitati

Aktuelno