Connect with us

Politika

EVO ŠTA PROFESORKA IZ SARAJEVA KAŽE O 9. JANUARU! “Možete li mi objasniti o kakvoj ‘agresiji’ je odista riječ”

Sabina Silajdžić, redovna profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, objavila je na društvenim mrežama osvrt koji je nazvala: Obraćanje “pro-bosanskim snagama” – propitivanje i svjedodžba istini.

– Poštovani ‘pro-bosanski’ dužnosnici, Dozvolite mi da vam se obratim sa namjerom da vas, svjedočeći istini glede važnih datuma u novijoj historiji ove države, pozovem na zdrav razum i moral. Riječ je o istinama, dakle historijskim činjenicama glede 1. marta i 9. januara, koje je presudno bitno spoznati prije nego li nastavite klicati da je ‘počinjena agresija na BiH’, i slaviti svoje pomno probrane nacionalne spasitelje, kao mirotvorce i svece, navodi na početku Sabina Silajdžić.

Njenu objavu prenosimo u cijelosti:

– Da je među vama imalo naklonjenosti istini, u političkom diskursu prestali biste obmanjivati javnost slaveći predratne ‘pro-bosanske’ snage kao pravedne, kao protagoniste prosvjetiteljskog duha državnosti BiH koji uvriježava prava sviju, svih njenih naroda i građana. Kako, zašto? Jednostavno, čitajte kako slijedi:

Shvatili biste da je obilježavanje 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH trn u oku jednom narodu u BiH, baš kao što je obilježavanje 9. januara kao Dana RS žig na ranu onim narodima u BiH! Shvatili bi ste da oba ova datuma neumoljivo svjedoče JEDNO – da su onomad, te ‘92 i jedni i drugi (i treći) IZABRALI RAT, kao sredstvo ostvarenja dvaju legitimnih, dočim posve suprostavljenih političkih ciljeva: otcjepljenje i put u nezavisnu BiH vs. ostanak u YU i put u prisvajanje dijela teritorije BiH s ciljem pripajanja YU. Oba puta su, zbog svoje suprotnosti, vodila ka istom – bratoubijanju i krvoproliću neslućenih razmjera.

Shvatili bi ste da je ‘Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda na teritoriji BiH’ izraz legitimne političke volje jednog naroda u BiH da živi u Jugoslaviji, i da, u teritorijalnom smislu jedan dio te zemlje postane federalna jedinica u sastavu YU! Shvatili bi ste da je ova Rezolucija bila ‘politička mjera posljednjeg utočišta’, da je predstavljala izraz političke volje Srpskog naroda u BiH,- ista je donesena od strane legitimnih predstavnika srpskog naroda, izabranih voljom naroda na prvim demokratskim parlamentarnim izborima u BiH. Donesena u okvirima ‘novih’ institucija, jer unutar ondašnjih institucionalnih okvira SRBiH bijahu preglasani, ‘odstranjeni’ voljom većine, ne imadoše onomad mehanizam zaštite ‘vitalnog nacionalnog interesa’, svi se oglušiše na njihovu ‘volju’, na ‘opomene’, i na ‘prijetnje’, zar se ne sjećate!?

Shvatili bi ste, vrlo prostom logikom, da je političko organiziranje na tragu ethnosa, kojeg su zdušno zagovarali baš ti ‘sveci’ koje vi slavite kao ‘mirotvorce’ i ‘pravednike’, slaveći kult ličnosti Alije Izetbegovića, stvorio političke uvjete neminovnosti dogovora o budućnosti BiH na tragu poštivanja volje svakog od triju ‘naroda’. Pravo na samoopredjeljenje svakog od naroda, pravo na izbor karaktera uređenja te države, obavezu pregovaranja i dogovora na tragu konsenzusa, postala je tako, temeljna okosnica zadovoljenja pravde. Umjesto pravednosti, i jedni i drugi su izabrali ‘samovolju’ , dakle RAT! Jedni posegnuli za Referendumom i proglašenjem nezavisnosti, gdje su silom ‘prava’ željeli postići cilj – Nezavisne građanske republike BiH, uređene na principu jedna čovjek, jedan glas-, čime su svjesno, s predumišljajem i bez obzira na posljedice željeli NAMETNUTI Srbima u BiH u kakvoj će državi živjeti. Politički predstavnici Srba umjeli su, bez dvojbi, ‘vješto’ odgovoriti na pomenute namete. Žalosnu istinu o tomu znamo.

Shvatili bi ste da je Odluka o Referendumu uslijedila i nakon usvajanja pometnute Rezolucije, 9. januara, te da pomenuta Odluka predstavlja, explicitno pravno-formalno oprijedeljenje druga dva naroda u BiH na odstupanje od mirovnih pregovora i ignoriranje volje srpskog naroda! Rada bih vas podjsetila da su sve bitne odluke iz tog vremena donesene metodom preglasavanja ili glasanja u odsustvu ‘kvoruma naroda’ , jer isti tada, nije ni postojao! Rada bih vas podsjetila da, glede statistike koja se odnosi na ishode glasanja o Referendumu, ne postoji politički legitimitet o većinskoj volji građana u smislu ‘reprezentativnosti naroda’, jer isti nije uvažavao princip pravde na temelju jednakih prava naroda! Fragmentacija podataka na tragu etničke pripadnosti glasača, govori u prilog nedovoljnoj zastupljenosti građana iz reda srpskog naroda, što uopće i ne čudi, jer je Srpski narod u BiH bio pozvan da bojkotuje Referendum. Drugim riječima, ‘Mačku o rep’ možete slobodno objesiti politički legitimitet Referenduma, na tragu kojeg je donesena Odluka o Proglašenju nezavisne RBiH, jer su se upravo tim činom, pogazili principi pravednosti triju naroda u BiH. Učinjeno je tako od strane ondašnjih predstavnika ‘pro-bosanskih’ snaga, uzgred Rezoluciji usvojenoj 9. januara, čime se svjesno ušlo u sukob, i u rat do ‘istrebljenja’.

Shvatili biste vi makar danas, 30 godina kasnije, da je Rezolucija, usvojena 9. januara, uslijedila nakon više od godine dana propalih pregovaranja i dogovora o budućnosti i uređenju BiH! Pomenuta Rezolucija je pandan Odluci o Referendumu! Na papiru izražene dvije političke volje koje su, kao u ogledalu, odraz svoje suprotnosti. Obe su politički legitimne, ali su zbog svoje suprotnosti zahtijevale KOMPROMIS i odricanje od principa ‘Maxima’, od ‘ideala’ i obavezivala sve tri strane na postizanje KONSENZUSA! Jah…

U vezi sa posljednjim, presudno bitnim se čini, podcrtati činjenicu da su ondašnje pro-bosanske snage, (preciznije govoreći da je predstavnik u ‘Bošnjaka’), zdušno odbile svaki prijedlog riješenja koji je podrazumijevao administrativnu podjelu BiH, čak i u uslovima prijedloga mirovnog sporazuma koji je podrazumijevao nezavisnu Republiku BiH i centralne ovlasti države. U duhu historijskih činjenica koje govore o prijedlozima Riješenja za uređenje BiH u slučaju ostanka u Yu, kao i prijedlozima i mirovnim Rješenjima o mogućim administrativnim podjelama BiH u uslovima njene nezavisnosti zna se mnogo. Nego ondašnje probosanke snage izabraše politiku nameta i ignoriranja političke volje jednog naroda, baš kao što vi danas pomno čuvate tu tradiciju slaveći 1. mart kao Dan nezavisnosti BiH, dok istodobno klikćete kudeći obilježavanje 9. januara kao dana RS. Čuvate vi tradiciju i danas slaveći priloge i govore koji su se prelamali u Holiday Inn hotelu, ‘93. Govori kojim se iznova, čak i u nemogućim i zastrašujućim ratnim uvjetima odbija prijedlog zaustavljanja rata i mirovnog riješenja o podjeli BiH. Bože sveti!

Shvatiti znači srcem razumjeti! Kad u ovoj državi bude namjesnika i vladara koji će istinu gledati u oči, tad će narodi i ljudi na ovim prostorima ugledati ljepše sutra!

Epilog “shvaćanja” – upit o svetosti i pravednosti “pro-bosanske” politike?

Glede gore pomenutih istorijskih činjenica, mnogo štošta preostaje, a što bi danas ‘probosanske’ snage trebale propitati, umjesto što vješto propagiraju svetost političkih stremljenja pro-bosanskih snaga odvajkada! Konačno, sagledavajući gore pomenute historijske okolnosti, politički kontekst i prirodu ‘spora’ koji je prethodio sukobu, odista se pitam, s kojim moralnim kredibilitetom kličete i dan danas da je počinjena agresija na BiH? Ponekad mi se čini da zaboravljate, ko se protiv koga borio u ovom ratu! Vojnu i inu podršku iz Srbije, (i ne zaboravite ni na onu iz Hrvatske), morate odvojiti od činjenice da se narodi, -politički predstavnici ‘u njiha’, dakle ‘čovjeci’ koji odvajkad žive u BiH nisu razumjeli, da su oni, žalosno je reći, baš u tom ratu, jedni drugima krv prolijevali!

Na stranu moral, toga ovdje oduvijek ‘manjka na pretek’, kako si još dopuštate da se pozivate na međunarodno pravo kad hipotetizirate ‘agresiju’? Dobro znate ko je donio, i gdje je donesena Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH. Pa polazite li vi od Istine, ili od SMUTNJE!? Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH, donesena ovdje u Bosni, na Palama, nadomak Sarajeva. Donesena je od legitimno izabranih političkih predstavnika Srpskog naroda u BiH, koji su posegnuli graditi paralelne institucije u BiH. Možete li mi objasniti o kakvoj ‘agresiji’ je odista riječ!?

Treba li još jednom da vam se ‘nacrta i oboji’ da Srbi koji žive u Bosni nisu željeli da se otcijepe od Jugoslavije, nisu želili granicu na Drini! Ne neki vanzemaljci, ne građani neke druge države, nego naši zemljaci. Nisu, zašto bi!? Konačno, zaboravljate da su politički predstavnica Srba bili spremni pregovarati o različitim oblicima političke autonomije za Srpski narod u BiH, u uslovima proglašenja nezavisnosti Republike BiH, i da su pregovarali mjesecima! ‘Probosanske’ snage su te, koje su pravno-formalno odustale od pregovora!, i pohrlile da donesu Odluku o Nezavisnosti, bez ogleda na posljedice!

Kako vidim, umjesto da progledate srcem ISTINU, ‘pro-bosanske snage’ evoluiraju s vremenom! Danas kako primjetim, se i na ‘nauku’ pozivate sa namjerom da dokazujete čin agresije i planirani čin genocida shodno pomenutoj Rezoluciji i shodno inim Odlukama. Iskreno, ovim povodom, osim populizma i kiča kojeg predvodite na tom skupu koji je organiziran 9.januara ‘24 u Narodnom pozorištu u Sarajevu, pitam se, imate li vi i trun pameti i trun razuma, ili je zaista tako teško doprijeti do definicije agresije shodno Međunarodnom pravu!

Na posljetku, s kojim moralnim kredibilitetom očekujemo i nadamo se danu, u kojem će se u ‘Skupštini’ BiH i RS usvojiti Rezolucija o Srebrenici? Ukoliko ‘pro-bosanske’ snage ne odstupe od ideološke indoktrinacije koja govori u prilog svetosti protagonista Referenduma i građanske BiH protivno volji Srpskog naroda, ukoliko ne odstupe od teze o počinjenoj agresiji, jer je ista i pravno i suštinski neutemeljena, onda trebaju shvatiti da imaju pravni osnov, ali nemaju ni moralni, ni politički legitimitet zahtijevati izglasavanje Rezolucije o Srebrenici? Do tada, Ces’t la Vie!, svak zadovoljan sa ‘istinom’ koju ‘propovjeda’.

‘Nada posljednja umire’!?

Pitam se, zarad budućnosti BiH, zarad naše djece, možemo li na skoriju istoriju makar gledati na tragu minimuma konsenzusa, a to je da prihvatimo činjenice o ratu u BiH sažete u Sudskim presudama Međunarodnog suda u Hagu (ICJ-YU). Kad shvatimo da nije bilo ‘svetaca’ tih devedesetih, da svi mi možemo biti ‘sveci’ svjedočeći istini, pozivajući na dobro i dobročinstvo namjesto zazora, ugledati će djeca brdovitog Balkana svjetlost našeg, a ne tuđeg neba! Budi Bog s nama. Svako dobro svima – zaključila je Sabina Silajdžić.

Kao “post scriptum”, Sabina Silajdžić je dodala tri citata iz Kurana:

“O vi koji vjerujete, bojte se Boga i govorite istinu.” (Kur’an, 9:119.) “Bog neće uputiti na pravi put onoga ko je sklon pretjerivanju i laži.“ (109: 28)

“O vjernici dužnosti prema Bogu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja, koju osjećate prema nekim ljudima, nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. I bojte se Boga, jer Bog dobro zna ono što činite.“ (Kur`an, 5:8)

“O vi koji vjerujete, postupajte pravedno, svjedočeći Bogu makar i protiv samih sebe ili protiv roditelja i bližnjih rođaka, bio on bogat ili siromašan – ta, Bog im je najpreči. Stoga nemojte slijediti strasti nauštrb pravednosti. Ako se pak budete izmicali pravednosti, ili se okretali od nje, Bog je obavješten o onome što radite!” (Kur’an, 4:135)
Banjaluka.net

Related Topics:

Politika

“PRIJEDORPUTEVI” uhvatili u laži Radovana Viškovića

“Prijedorputevi” demantuju predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića da je tokom sjednice NSRS, odgovarajući na poslanička pitanja iznio netačne tvrdnje o toj kompaniji, tačnije vezano za realizaciju projekta i ugovora „Rekonstrukcija magistralnog puła dionica Gacko — Tjentište, poddionica Desivoje — Vrba, u dužini od 3,6 km” potpisanog sa JP “Putevi RS”.

Višković je, kako navode, rekao:

“Zaista su se nekorektno ponijeli, za godinu i po dana nisu ni došli na radilište da počnu da rade iako su imali validan potpisan ugovor, a onda su nakon godinu i po dana samo iz njima poznatih razloga rekli mi odustajemo od ugovora, da je to bila špekulativna njihova radnja zato što su išli na tender sa izrazito niskim cijenama samo da bi oni dobili posao, a kad su vidjeli da ne mogu izvesti radove onda su čekali godinu i po dana i odustali od tendera”.

Međutim iz “Prijedorputeva” Viškoviću odgovaraju da su drugačije činjenice oko realizacije ovog projekta:

– Dana 02.09.2020. godine, dobili smo odluku broj “02-01-JN-3247/20” o izboru najpovoljnijeg ponudača. Od tog dana naša finansijska i tehnička služba je već počela sa pripremama na realizaciji svojih obaveza, u składu sa zahtjevima iz ponude.

Dana 18.1 1. 2020. godine potpisan je ugovor o izvođenju radova, broj 02-03-GP-5537/20. Nakon potpisa ugovora pristupili smo obezbjedenju potrebnih garancija i izrade tehničke dokumentacije a što je bila obaveza izvodača radova po osnovu ponude i ugovora, zatim nabavci potrebnog materijala i ostałim aktivnostima vezanih za pripremne radnje.

Ugovor do danas nije realizovan iz jednog prostog razloga jer je utvđeno da projekat nije dobro urađen, odnosno zbog nedostataka u projektno-tehničkoj dokumentaciji. Navedeni nedostaci se odnose na to da smo po projektu kao izvodači radova trebali otpočeti izvođenje radova na dijelu trase na kojoj nisu riješeni imovinsko pravni odnosi. Zbog toga se navedeni projekat trebao dopuniti, odnosno izmjeniti u smislu promjene trase puta, a štoje za posljedicu ima izmjenu UT usłova, lokacijskih usłova i gradevinske dozvole na osnovu koje se izvode radovi, saopštavaju iz Prijedorputeva.

Dalje otkrivaju da, koliko im je poznato, navedeni nedostaci na projektno-tehničkoj dokumentaciji nisu ni do danas otklonjeni, niti su riješeni imovinsko pravni odnosi na ugovorenoj trasi puta, tako da projekat nije ni mogao biti završen.

“Svi ovi navedeni propusti investitora doveli su kasnije i do toga da finansijska sredstva za realizaciju projekta nisu više bila operativna. Ugovor sa JP Putevi RS do dana nije raskinut niti sa jedne strane. Takode, napominjemo da zbog dugogodišnje dobre i uspješne saradnje sa JP Putevi RS nismo aktivirali opciju napłate potraživanja i izgubljene dobiti iako je ugovorom bila definisana i ta mogućnost za izvodača”, navode iz Prijedorputeva.

Na kraju konstatuju da oni kao izvodač radova ni na koji način nisu uticali na činjenicu zašto ovaj projekat nije realizovan, a “najmanje da smo se u svemu tome ponijeli nekorektno i špekulativno kako navodi premijer Višković u svom obraćanju”, kaže se u dopisu koji potpisuje direktor preduzeća Radenko Crnogorac.

(BN)

Nastavi čitati

Politika

VUKOMANOVIĆ BEZ DLAKE NA JEZIKU: Vlast ignoriše roditelje-njegovatelje, a hitno uvodi pomoćnu policiju zbog Dodika!

Borba roditelja-njegovatelja za osnovna prava u Republici Srpskoj traje godinama, ali i dalje nailazi na zid birokratije i političke nezainteresovanosti. Istovremeno, vlast hitno usvaja zakone o pomoćnoj policiji, dok se problemi građana guraju u drugi plan. O tome zašto institucije ignorišu najranjivije, da li uvođenje pomoćnog sastava policije ima političku pozadinu, te koliko se zapravo u Narodnoj skupštini čuje glas građana – razgovarali smo s poslanicom Tanjom Vukomanović.

Zalažete se za poboljšanje prava roditelja njegovatelja u Republici Srpskoj. Dokle je stigla ova priča?

Problem i borba traju godinama, ali nažalost još uvijek je na početku. Roditelji su predali inicijativu za izmjene Zakona o socijalnoj zaštiti, tražeći da se ukine diskriminatorska odredba po kojoj naknada prestaje kad dijete napuni 30 godina, kao da invaliditet ima rok trajanja. Takođe, traže da ne moraju birati između brige o djetetu i njegovog obrazovanja, jer ako dijete ode par sati u školu ili dnevni centar, roditelj automatski gubi pravo na naknadu, kao da preostalih 22 sata u danu ne postoje. A znamo da postoje i da su najteži. Ovo nije zakon koji puno košta, niti se odnosi na hiljade ljudi, ali se odnosi na one kojima se ne smije uskraćivati podrška.

Zašto je važno da NSRS da punu podršku roditeljima-njegovateljima i ispuni njihove zahtjeve?

Zato što su poslanici, ma koliko neki pokušavali da zaborave, tu zbog građana. Ne zbog stranačkih šefova. Na dan kada su roditelji predavali inicijativu, svi su bili pozvani, a izašla je samo opozicija. I to sve govori. Ovo nije političko pitanje. Ovo je pitanje pristojnosti, ljudskih prava i empatije.Znam da ima poslanika u vlasti koji podržavaju ovo inucijativu, ako neko ne smije da kaže šta misli, ni to nije problem zakona, nego društva u kojem se sve svodi na poslušnost. Ovaj zakon ne treba ni opoziciji, ni vlasti, treba roditeljima koji danonoćno brinu o svojoj djeci. Ako u Vladi Republike Srpske ima razuma i ljudskosti, ova nepravda će biti ispravljena.

U Republici Srpskoj uvodi se pomoćni sastav policije. Šta to konkretno znači?

Obrazloženje je široko, spominju se poplave, požari, koncerti, pa čak i epidemije. Navodno nedostaje kadra, pa će se to “popuniti” pomoćnim sastavom za koga još ne znamo kako bi se punio, jer to u zakonu nema. Pitanje je zašto se ne ide redovnim putem zapošljavanja? Ako je bezbjednost prioritet, zašto nije bila i prije dvije godine? I prije godinu? I prije tri mjeseca? Zašto danas i to po hitnom postupku. Zakon se uvodi po hitnom postupku, a onda ostavlja rok od šest mjeseci za podzakonske akte. Znači hitno je sad, ali tek će da se vidi da li će se ikad primijeniti. Bojim se da gledamo još jedan politički manevar, a ne stvarno jačanje institucija.

Zašto se baš sada uvodi ovaj pomoćni sastav policije?

Imamo pravo da sumnjamo da je zbog presude, jer sve u ovoj zemlji mora da se dešava kad je gospodin Dodik u fokusu. Kad njemu zatreba zaštita, diže se nivo bezbjednosti. Mi smo u šali govorili da će, s obzirom na to da se sve prolagođava njemu, kad on ode u penziju biti najbolje penzionerima, jer će imati najveće penzije u region. Kao što sada kao predsjedmik ima najveći budžet u region i kao što je sada kada mu je ugrožena bezbjednost mi najviše ulažemo u policiju.

Imajući u vidu trenutno stanje u RS, probleme sa kojima se suočavaju penzioneri, roditelji njegovatelji i druge kategorije stanovništva – da li je potrebno da se uvodi pomoćni sastav policije?

Vlast je odavno izgubila osjećaj za prioritete. Ako treba kupiti automobil ili helikopter za nekog funkcionera to je „urgentno“. Ako roditelj-njegovatelj godinama čeka da mu se prizna osnovno pravo, to može da čeka. Sve što se sada gura u fokus: migranti, granice, pomoćna policija – služi da se ne govori o stvarnim problemima: o propasti javnih preduzeća, o zdravstvu, cijenama, o odlasku ljudi. Oni ne upravljaju državom, oni upravljaju pažnjom građana, vladaju strahom i stalnim podjelama.

Građani su se okupili ispred NS RS da zaštite Majevicu od rudarenja litijuma. Da li očekujete da ta inicijativa dobije podršku u Skupštini?

Od te Skupštine više ništa ne očekujem. Tamo sjede ljudi koji su ju;e izbacili kolegu iz sale, glasali da se on udalji zbog nečegao što se desilo prije 3 dana, i to mimo svih pravila Poslovnika. A isto tako, nisu glasali za dnevni red da se održi posebna sjednica o stanju u javnim preduzećima. Dakle, šta će biti s rudarenjima? Biće onako kako im kaže njihov šef, bez obzira na štetu po prirodu, zdravlje i budućnost. I da, još uvijek zadržavam pravo da vjerujem da među njima postoji bar neko kome je stalo, ali kad pogledamo dosadašnje glasanje, čini mi se da je to nada koja izumire. Međutim, bez obzira na odluke vlasti, uvijek ćemo biti podrška građanima koji štite prirodne resurse i ne dozvoljavaju rasprodaju Republike Srpske i uništavanje prirodnih bogastava.

Pred poslanicima je zakon o zaštiti stanovništva od duvanskih proizvoda. Šta očekujete od tog zakona?

Dobro je da zakon uopšte postoji, ali ne trebamo da glumimo da će riješiti problem. Prva stvar koju treba urediti jeste – djeca. Elektronske cigarete u šarenim pakovanjima, sa privjescima i poklonima, stoje ispred škola i prodaju se kao da su igračke. I sve to reklamiraju influenseri, pod parolom „zdravije pušenje“, a to što ne postoji. Problem je i što se ni sadašnji zakon ne poštuje. Idite bilo gdje tokom velikog odmora, djeca bez problema kupuju cigarete. One stoje uz žvake i bombone, kao da su dio ponude za užinu. Elektronske cigarete su nova epidemija, a mi smo je dočekali potpuno nespremni. Zakon mora da bude konkretan, precizan i primjenjiv, ne deklarativan. Dobro je da se krenulo u ovom pravcu, ali ima tu još mnogo posla, ako je cilj stvarna zaštita zdravlja stanovnika.

Buka

Nastavi čitati

Politika

VANREDNO STANJE U IRB-u: Novi direktor krenuo u reviziju

Novi vršilac dužnosti direktora Investiciono – razvojne banke (IRB) Republike Srpske Boris Knežević produžio je radno vrijeme za sve rukovodioce, direktore svih sektora, ali i izvršne direktore do 18:00 časova zbog revizije poslovanja, koju inače provodi lično on.

Odluka je izazvala pravu pometnju među zaposlenima koji su ostali zatečeni njegovim namjerama, piše Capital.

Iz IRB-a navode da Knežević reviziju obavlja nakon 18 časova kada završi sa svima i dobije informacije nakon čega vrši analizu dostavljene dokumentacije u skladu sa Zakonom o računovodstvu i finansijama Republike Srpske

Dodaju da je kvalifikovan jer ima znanje ovlašćenog sudskog vještaka i licenciranog internog revizora iz oblasti bankarstva.

„Dodatna olakšavajuća okolnost je ta što je v.d. direktora, preuzimanjem dužnosti, zatekao i proces eksterne revizije, koji je još u toku, što mu omogućava brzinu u radu i kvalitet informacija“, stoji u odgovoru IRB-a.

Oni tvrde da ostali radnici rade kao i do sata, od osam do 16:00 časova.

Podsjećamo, Knežević je na čelo IRB-a došao nakon što je prethodni vršilac dužnosti direktora Srđan Jovanović podnio ostavku.

Nastavi čitati

Aktuelno