Connect with us

Politika

EVO ŠTA PROFESORKA IZ SARAJEVA KAŽE O 9. JANUARU! “Možete li mi objasniti o kakvoj ‘agresiji’ je odista riječ”

Sabina Silajdžić, redovna profesorica Ekonomskog fakulteta u Sarajevu, objavila je na društvenim mrežama osvrt koji je nazvala: Obraćanje “pro-bosanskim snagama” – propitivanje i svjedodžba istini.

– Poštovani ‘pro-bosanski’ dužnosnici, Dozvolite mi da vam se obratim sa namjerom da vas, svjedočeći istini glede važnih datuma u novijoj historiji ove države, pozovem na zdrav razum i moral. Riječ je o istinama, dakle historijskim činjenicama glede 1. marta i 9. januara, koje je presudno bitno spoznati prije nego li nastavite klicati da je ‘počinjena agresija na BiH’, i slaviti svoje pomno probrane nacionalne spasitelje, kao mirotvorce i svece, navodi na početku Sabina Silajdžić.

Njenu objavu prenosimo u cijelosti:

– Da je među vama imalo naklonjenosti istini, u političkom diskursu prestali biste obmanjivati javnost slaveći predratne ‘pro-bosanske’ snage kao pravedne, kao protagoniste prosvjetiteljskog duha državnosti BiH koji uvriježava prava sviju, svih njenih naroda i građana. Kako, zašto? Jednostavno, čitajte kako slijedi:

Shvatili biste da je obilježavanje 1. marta kao Dana nezavisnosti BiH trn u oku jednom narodu u BiH, baš kao što je obilježavanje 9. januara kao Dana RS žig na ranu onim narodima u BiH! Shvatili bi ste da oba ova datuma neumoljivo svjedoče JEDNO – da su onomad, te ‘92 i jedni i drugi (i treći) IZABRALI RAT, kao sredstvo ostvarenja dvaju legitimnih, dočim posve suprostavljenih političkih ciljeva: otcjepljenje i put u nezavisnu BiH vs. ostanak u YU i put u prisvajanje dijela teritorije BiH s ciljem pripajanja YU. Oba puta su, zbog svoje suprotnosti, vodila ka istom – bratoubijanju i krvoproliću neslućenih razmjera.

Shvatili bi ste da je ‘Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda na teritoriji BiH’ izraz legitimne političke volje jednog naroda u BiH da živi u Jugoslaviji, i da, u teritorijalnom smislu jedan dio te zemlje postane federalna jedinica u sastavu YU! Shvatili bi ste da je ova Rezolucija bila ‘politička mjera posljednjeg utočišta’, da je predstavljala izraz političke volje Srpskog naroda u BiH,- ista je donesena od strane legitimnih predstavnika srpskog naroda, izabranih voljom naroda na prvim demokratskim parlamentarnim izborima u BiH. Donesena u okvirima ‘novih’ institucija, jer unutar ondašnjih institucionalnih okvira SRBiH bijahu preglasani, ‘odstranjeni’ voljom većine, ne imadoše onomad mehanizam zaštite ‘vitalnog nacionalnog interesa’, svi se oglušiše na njihovu ‘volju’, na ‘opomene’, i na ‘prijetnje’, zar se ne sjećate!?

Shvatili bi ste, vrlo prostom logikom, da je političko organiziranje na tragu ethnosa, kojeg su zdušno zagovarali baš ti ‘sveci’ koje vi slavite kao ‘mirotvorce’ i ‘pravednike’, slaveći kult ličnosti Alije Izetbegovića, stvorio političke uvjete neminovnosti dogovora o budućnosti BiH na tragu poštivanja volje svakog od triju ‘naroda’. Pravo na samoopredjeljenje svakog od naroda, pravo na izbor karaktera uređenja te države, obavezu pregovaranja i dogovora na tragu konsenzusa, postala je tako, temeljna okosnica zadovoljenja pravde. Umjesto pravednosti, i jedni i drugi su izabrali ‘samovolju’ , dakle RAT! Jedni posegnuli za Referendumom i proglašenjem nezavisnosti, gdje su silom ‘prava’ željeli postići cilj – Nezavisne građanske republike BiH, uređene na principu jedna čovjek, jedan glas-, čime su svjesno, s predumišljajem i bez obzira na posljedice željeli NAMETNUTI Srbima u BiH u kakvoj će državi živjeti. Politički predstavnici Srba umjeli su, bez dvojbi, ‘vješto’ odgovoriti na pomenute namete. Žalosnu istinu o tomu znamo.

Shvatili bi ste da je Odluka o Referendumu uslijedila i nakon usvajanja pometnute Rezolucije, 9. januara, te da pomenuta Odluka predstavlja, explicitno pravno-formalno oprijedeljenje druga dva naroda u BiH na odstupanje od mirovnih pregovora i ignoriranje volje srpskog naroda! Rada bih vas podjsetila da su sve bitne odluke iz tog vremena donesene metodom preglasavanja ili glasanja u odsustvu ‘kvoruma naroda’ , jer isti tada, nije ni postojao! Rada bih vas podsjetila da, glede statistike koja se odnosi na ishode glasanja o Referendumu, ne postoji politički legitimitet o većinskoj volji građana u smislu ‘reprezentativnosti naroda’, jer isti nije uvažavao princip pravde na temelju jednakih prava naroda! Fragmentacija podataka na tragu etničke pripadnosti glasača, govori u prilog nedovoljnoj zastupljenosti građana iz reda srpskog naroda, što uopće i ne čudi, jer je Srpski narod u BiH bio pozvan da bojkotuje Referendum. Drugim riječima, ‘Mačku o rep’ možete slobodno objesiti politički legitimitet Referenduma, na tragu kojeg je donesena Odluka o Proglašenju nezavisne RBiH, jer su se upravo tim činom, pogazili principi pravednosti triju naroda u BiH. Učinjeno je tako od strane ondašnjih predstavnika ‘pro-bosanskih’ snaga, uzgred Rezoluciji usvojenoj 9. januara, čime se svjesno ušlo u sukob, i u rat do ‘istrebljenja’.

Shvatili biste vi makar danas, 30 godina kasnije, da je Rezolucija, usvojena 9. januara, uslijedila nakon više od godine dana propalih pregovaranja i dogovora o budućnosti i uređenju BiH! Pomenuta Rezolucija je pandan Odluci o Referendumu! Na papiru izražene dvije političke volje koje su, kao u ogledalu, odraz svoje suprotnosti. Obe su politički legitimne, ali su zbog svoje suprotnosti zahtijevale KOMPROMIS i odricanje od principa ‘Maxima’, od ‘ideala’ i obavezivala sve tri strane na postizanje KONSENZUSA! Jah…

U vezi sa posljednjim, presudno bitnim se čini, podcrtati činjenicu da su ondašnje pro-bosanske snage, (preciznije govoreći da je predstavnik u ‘Bošnjaka’), zdušno odbile svaki prijedlog riješenja koji je podrazumijevao administrativnu podjelu BiH, čak i u uslovima prijedloga mirovnog sporazuma koji je podrazumijevao nezavisnu Republiku BiH i centralne ovlasti države. U duhu historijskih činjenica koje govore o prijedlozima Riješenja za uređenje BiH u slučaju ostanka u Yu, kao i prijedlozima i mirovnim Rješenjima o mogućim administrativnim podjelama BiH u uslovima njene nezavisnosti zna se mnogo. Nego ondašnje probosanke snage izabraše politiku nameta i ignoriranja političke volje jednog naroda, baš kao što vi danas pomno čuvate tu tradiciju slaveći 1. mart kao Dan nezavisnosti BiH, dok istodobno klikćete kudeći obilježavanje 9. januara kao dana RS. Čuvate vi tradiciju i danas slaveći priloge i govore koji su se prelamali u Holiday Inn hotelu, ‘93. Govori kojim se iznova, čak i u nemogućim i zastrašujućim ratnim uvjetima odbija prijedlog zaustavljanja rata i mirovnog riješenja o podjeli BiH. Bože sveti!

Shvatiti znači srcem razumjeti! Kad u ovoj državi bude namjesnika i vladara koji će istinu gledati u oči, tad će narodi i ljudi na ovim prostorima ugledati ljepše sutra!

Epilog “shvaćanja” – upit o svetosti i pravednosti “pro-bosanske” politike?

Glede gore pomenutih istorijskih činjenica, mnogo štošta preostaje, a što bi danas ‘probosanske’ snage trebale propitati, umjesto što vješto propagiraju svetost političkih stremljenja pro-bosanskih snaga odvajkada! Konačno, sagledavajući gore pomenute historijske okolnosti, politički kontekst i prirodu ‘spora’ koji je prethodio sukobu, odista se pitam, s kojim moralnim kredibilitetom kličete i dan danas da je počinjena agresija na BiH? Ponekad mi se čini da zaboravljate, ko se protiv koga borio u ovom ratu! Vojnu i inu podršku iz Srbije, (i ne zaboravite ni na onu iz Hrvatske), morate odvojiti od činjenice da se narodi, -politički predstavnici ‘u njiha’, dakle ‘čovjeci’ koji odvajkad žive u BiH nisu razumjeli, da su oni, žalosno je reći, baš u tom ratu, jedni drugima krv prolijevali!

Na stranu moral, toga ovdje oduvijek ‘manjka na pretek’, kako si još dopuštate da se pozivate na međunarodno pravo kad hipotetizirate ‘agresiju’? Dobro znate ko je donio, i gdje je donesena Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH. Pa polazite li vi od Istine, ili od SMUTNJE!? Rezolucija o proglašenju Republike Srpskog naroda u BiH, donesena ovdje u Bosni, na Palama, nadomak Sarajeva. Donesena je od legitimno izabranih političkih predstavnika Srpskog naroda u BiH, koji su posegnuli graditi paralelne institucije u BiH. Možete li mi objasniti o kakvoj ‘agresiji’ je odista riječ!?

Treba li još jednom da vam se ‘nacrta i oboji’ da Srbi koji žive u Bosni nisu željeli da se otcijepe od Jugoslavije, nisu želili granicu na Drini! Ne neki vanzemaljci, ne građani neke druge države, nego naši zemljaci. Nisu, zašto bi!? Konačno, zaboravljate da su politički predstavnica Srba bili spremni pregovarati o različitim oblicima političke autonomije za Srpski narod u BiH, u uslovima proglašenja nezavisnosti Republike BiH, i da su pregovarali mjesecima! ‘Probosanske’ snage su te, koje su pravno-formalno odustale od pregovora!, i pohrlile da donesu Odluku o Nezavisnosti, bez ogleda na posljedice!

Kako vidim, umjesto da progledate srcem ISTINU, ‘pro-bosanske snage’ evoluiraju s vremenom! Danas kako primjetim, se i na ‘nauku’ pozivate sa namjerom da dokazujete čin agresije i planirani čin genocida shodno pomenutoj Rezoluciji i shodno inim Odlukama. Iskreno, ovim povodom, osim populizma i kiča kojeg predvodite na tom skupu koji je organiziran 9.januara ‘24 u Narodnom pozorištu u Sarajevu, pitam se, imate li vi i trun pameti i trun razuma, ili je zaista tako teško doprijeti do definicije agresije shodno Međunarodnom pravu!

Na posljetku, s kojim moralnim kredibilitetom očekujemo i nadamo se danu, u kojem će se u ‘Skupštini’ BiH i RS usvojiti Rezolucija o Srebrenici? Ukoliko ‘pro-bosanske’ snage ne odstupe od ideološke indoktrinacije koja govori u prilog svetosti protagonista Referenduma i građanske BiH protivno volji Srpskog naroda, ukoliko ne odstupe od teze o počinjenoj agresiji, jer je ista i pravno i suštinski neutemeljena, onda trebaju shvatiti da imaju pravni osnov, ali nemaju ni moralni, ni politički legitimitet zahtijevati izglasavanje Rezolucije o Srebrenici? Do tada, Ces’t la Vie!, svak zadovoljan sa ‘istinom’ koju ‘propovjeda’.

‘Nada posljednja umire’!?

Pitam se, zarad budućnosti BiH, zarad naše djece, možemo li na skoriju istoriju makar gledati na tragu minimuma konsenzusa, a to je da prihvatimo činjenice o ratu u BiH sažete u Sudskim presudama Međunarodnog suda u Hagu (ICJ-YU). Kad shvatimo da nije bilo ‘svetaca’ tih devedesetih, da svi mi možemo biti ‘sveci’ svjedočeći istini, pozivajući na dobro i dobročinstvo namjesto zazora, ugledati će djeca brdovitog Balkana svjetlost našeg, a ne tuđeg neba! Budi Bog s nama. Svako dobro svima – zaključila je Sabina Silajdžić.

Kao “post scriptum”, Sabina Silajdžić je dodala tri citata iz Kurana:

“O vi koji vjerujete, bojte se Boga i govorite istinu.” (Kur’an, 9:119.) “Bog neće uputiti na pravi put onoga ko je sklon pretjerivanju i laži.“ (109: 28)

“O vjernici dužnosti prema Bogu izvršavajte i pravedno svjedočite! Neka vas mržnja, koju osjećate prema nekim ljudima, nikako ne navede da nepravedni budete! Pravedni budite, to je najbliže čestitosti. I bojte se Boga, jer Bog dobro zna ono što činite.“ (Kur`an, 5:8)

“O vi koji vjerujete, postupajte pravedno, svjedočeći Bogu makar i protiv samih sebe ili protiv roditelja i bližnjih rođaka, bio on bogat ili siromašan – ta, Bog im je najpreči. Stoga nemojte slijediti strasti nauštrb pravednosti. Ako se pak budete izmicali pravednosti, ili se okretali od nje, Bog je obavješten o onome što radite!” (Kur’an, 4:135)
Banjaluka.net

Related Topics:

Politika

MIRNA SAVIĆ BANJAC “SNSD-u subvencije vrtića za 20. godina, NISU BILE ČAK NI IDEJA”

“Nakon što je Savjet za kulturu Gradskog odbora Snsd-a u Banjaluci izašao sa saopštenjem koje je samo podsjetilo javnost na katastrofalno loš odnos SNSD-a prema kulturi, stiže još jedno neargumentovano saopštenje, ovaj put Savjeta za predškolsko vaspitanje i obrazovanje. Za 20 godina SSNSD-ove vladavine u Banjaluci, uz komotnu skupštinsku većinu i velike kredite koje su dizali bez ikakvog problema, nijednom nisu razmatrali subvencionisanje privatnih vrtića, pa čak ni kao ideju”, poručila je ovo narodni poslanik Mirna Savić-Banjac.

Narodni poslanik dodaje da je realizacija tek bila naučna fantastika, a da se ona upravo dogodila za vrijeme aktuelne gradske administracije sa Draškom Stanivukovićem na čelu. Za subvencije je izdvojeno preko 5,5 miliona KM do sada.

“Podsjećamo da su za vrijeme Stanivukovića otvorena i dva javna vrtića, u Vrbanji i Kuljanima. Činjenica je da su projekti započeti za vrijeme prošlog gradonačelnika, ali nisu bili završeni, niti su počeli sa radom. Ako uz ovo sve dodamo činjenicu da je ova gradska administracija otvorila prvu školu nakon više decenija, ali i nikad veća ulaganja u osnovne škole u iznosu od preko 1,5 milion KM i skoro 5 miliona KM za udžbenike, možemo posumnjati da je Savjet ustvari imao namjeru da naglasi nerad prethodnika, a naglasi konkretne i značajne rezultate Stanivukovića”, naglasila je Savić-Banjac.

Ona dodaje da joj je svakako interesantna izjava dr Šobota, kandidata SNSD-a za gradonačelnika Banjaluke o specijalizovanim vrtićima i da podržava tu ideju.

“Ipak, u vremenu kada se borimo da djeca jasno i čisto pričaju, kada je sve veća potreba za logopedima i sve veći izazov da djecu odvojimo od ekrana i stvorimo im zdrave navike, mislim da to treba da bude osnov našeg djelovanja: fizička aktivnost, što manje digitalnih uređaja, socijalizacija, a tek neki naredni koraci trebaju da budu specijalizovani programi, pogotovo imajući u vidu da Banjaluka ima veliki broj udruženja, kulturnih i sportskih organizacija koji se na veoma visokom nivou bave radom sa svim uzrastima”, poručuje Savić-Banjac.

Dodaje da je njen prijedlog da se mladima ne organizuju neprimjereni sadržaji u Multimedijalnoj sali u Čajavecu kojeg je nazvala “SNSD Diskom”.

“Treba da shvatimo da smo svi odgovorni prema budućim generacijama. Takođe, predlažem Savjetu da se pridruže našim zahtjevima da se konačno spriječi diskiriminacija širom Republike Srpske u vezi sa problemom produženog boravka čiji su troškovi ogroman udar na budžet roditeljima za svu djecu u čijim osnovnim školama isti nije organizovan”, ističe Savić-Banjac.

Dodaje da po uzoru na sufinansiranje troškova boravka u djece u privatnim vrtićima u Banjaluci mogu da nađu rjesenje za produženi boravak na nivou Republike Srpske.

“Banjaluka će sigurno nastaviti da unapređuje postojeća rješenja koja je do sada realizovala”, zaključila je Savić-Banjac.

Nastavi čitati

Politika

SNSD ne mora da brine za koaliciju DOK GOD IMA JAČINU

Dok je god SNSD snažan kao sada imaće koalicione partnere bez obzira na to kako im je ime i koliko su oni zaista politički jaki.

Ocjenjuju ovo oni koji godinama prate politička dešavanja u Republici Srpskoj, a sve povodom pokušaja da dobijemo odgovor na pitanja ko može bez koga: SNSD bez koalicije ili koalicija bez njega, te kolika je zaista snaga manjih stranaka okupljenih u vlasti u Srpskoj: Ujedinjene Srpske, Demosa, Socijalističke partije, Narodne partije Srpske, SPS-a i Demokratskog narodnog saveza.

Odgovor na prvo pitanje “Ko može bez koga” mogao bi se gledati dvostruko: prvo na način da SNSD ima više poslanika i odbornika u Srpskoj nego ostatak vladajuće koalicije zajedno, ali i na način da mu taj broj ne vrijedi, jer ukoliko nema podršku tih koalicionih partnera, ne bi imao većinu za donošenje zakona kako u Narodnoj skupštini Republike Srpske, tako i u skupštinama opština i gradova.

Dakle, dolazi se do toga da su potrebni jedni drugima.

Međutim, ključna spona u koaliciji je, saglasni su sagovornici “Nezavisnih novina”, onaj koji je najjači, a to je u ovom slučaju SNSD, bez koga koalicije ne bi ni bilo.

“Dok god ima snagu koju ima SNSD će uvijek imati koalicione partnere. Nije, dakle, pitanje može li SNSD bez koalicionih partnera, već je pitanje ko će ti partneri biti”, smatra Goran Dakić, novinar.

Dodaje da se dešava da u krugu vlasti neke stranke nestaju, ali da zato dolaze druge.

Tu vrijedi podsjetiti na primjer DNS-a, koji je prije nekoliko izbornih ciklusa bio treća parlamentarna stranka, druga u vlasti odmah iza SNSD-a, pa je naprasno razbijen na sitne djeliće, jer je iz njega uskoro izašlo pozamašno članstvo i oformilo Demos.

Onda su nakratko bili opozicija, da bi se odmah nakon opštih izbora vratili u redove vlasti. Slično je bilo i sa Socijalističkom partijom Srpske, koja je nastala izlaskom dijela članstva Đokićevih socijalista. I oni su imali kratku opozicionu epizodu, pa su shvatili da im od toga nema “neke vajde” te su opet uz SNSD, a kao nagradu dobili su brojne institucionalne privilegije (direktori, zamjenici, upravni odbori…).

“Ako se ne varam, u Srpskoj do sada nisu koalirali samo SDS i DNS. Sve ostale kombinacije su moguće, kao na plati miješanog mesa. Snaga DNS-a je manja nego što je bila, vjerovatno i snaga socijalista, ali su sve te kvote popunjene trenutno Ujedinjenom Srpskom, Banjčevom strankom, Demosom… DNS je vidio šta znači biti u opoziciji. To možda jeste ljepše, ali vlast je uvijek slađa”, poručuje Dakić.

Ono što je apsolutno jasno jeste da je teško očekivati formiranje vlasti u Srpskoj bez postojanja koalicije jer nijedna stranka nema kapacitet da sama ima sve.

Zbog svega rečenog jedna stvar je jasna: cilj je pobijediti na izborima što ubjedljivije, imati najviše mandata, jer to znači voditi pregovore i određivati koga hoćeš ili nećeš u koaliciji.

“Naravno, zavisi i od ostalih stranaka koje formiraju koaliciju, odnosno od njihovog pregovaračkog, nerijetko i ucjenjivačkog kapaciteta. Stranke koje dobiju mali broj glasova i koje ne mogu predvoditi koalicije obično se percipiraju kao ‘tas na vagi’ koji odlučuje o formiranju većine, ali same po sebi ne predstavljaju značajnu snagu. Samo u koaliciji mogu ostvariti svoje interese. Svjesni su toga, kao što su svjesne i velike stranke”, ocjenjuje Mladen Bubonjić, komunikolog.

Dodaje da je u suštini sve stvar vještine pregovaranja, ubjeđivanja i ucjenjivanja, a pojašnjava i zašto.

“Velike stranke, kao što je SNSD, nastoje da umanje ucjenjivački kapacitet malih stranaka kako bi raspolagali većim ulogom u vlasti. U toj igri SNSD godinama uspješno balansira ucjenjivačkim kapacitetom malih stranaka, da li obećavanjima ili uslovljavanjima. Kao ‘politički monolit’ i stranka sa najboljim predispozicijama za eksploataciju političkih benefita, SNSD veoma lako rukovodi ostalim strankama, čas ih nagrađujući, čas razgrađujući. Naravno, ne smije se zanemariti ni oportunizam političara iz manjih stranaka kojima je njihov interes ipak na prvom mjestu”, zaključio je Bubonjić.

Nastavi čitati

Politika

PATRIJARH PORFIRIJE: Snažno podižemo glas protiv istorijskog revizionizma

Njegova svetost patrijarh Porfirije poželio je predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću pred polazak u Njujork gdje će se pred Generalnom skuštinom UN naći antisrpska rezolucija o Srebrenici, da ima mudrosti i odlučnosti da svjedoči istinu.

Predsjednik Republike Srpske Milorad Dodik, predsjednik Srbije i drugi zvaničnici Srpske, Srbije, Srpske i predstavnici Srba iz regiona prisustvovali su jutros u Hramu Svetog Svetog Save na Vračaru molebanu koju je služio patrijarh Porfirije, a pored molitve poglavar SPC je poručo da su danas sabrali kako bi snažno podigli glas protiv istorijskog revizionizma i protiv toga da srpski narod bude proglašen za počinica genocida.

Patrijarh Porfirije je naglasio da su sve žrtve ratova na ovim prostorima jednako vrijedne poštovanja i molitvenog sjećanja i dodao da je to jedan od neophodnih preduslova za mirnu budućnost među ljudima i narodima na ovim prostorima.

“Sabrali smo se da se pomolimo pred vaš put u Njujork. Danas snažno podižemo svoj glas protiv istorijskog revizionizma i da srpski narod bude proglašen za počinioce genocida. Nalazimo se u iskušenu pred najvećim međunarodnim forumom, molimo se da vam Bog da snage da na najbolji način zastupate naš narod. Da imate mudrost i odlučnosti da svedočite istinu. Neka vas Bog blagoslovi”, poručio je patrijarh u besjedi, prenio je Tanjug.

Patrijarh Porfirije je u Hramu služio moleban za blagosloven put, povodom odlaska Vučića na sjednicu Generalne skupštine UNa na kojoj će se odlučivati o rezoluciji o Srebrenici.

U Hramu su na službi osim Didika i Vučića bili i predsjednik Narodne skupštine Srpske Nenad Stevandić, predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković i ministri u Vladi Srpske, predsjednik Vlade Srbije Miloš Vučević, ministar spoljnih poslova Marko Đurić i ministar bez portelja Nenad Popović, kao i predstavnici srpskih stranaka iz Crne Gore.

Osim patrijarha Porfirija, molebanu su prisustvovali i episkopi kruševački David i remezijanski Stefan.

Nakon besjede Vučić i Dodik su zapalili svijeće u Hramu.

Sjednica Generalne skupštine UN na kojoj bi trebalo da bude razmatran prijedlog rezolucije o Srebrenici biće održana u četvrtak, 23. maja, objavljeno na stranici Generalne skupštine UN.

Glasanje o rezoluciji odgađano je nekoliko puta.

Nastavi čitati

Aktuelno