Najava američkog predsjednika Donalda Trampa da planira uvesti 100-postotnu carinu na filmove proizvedene izvan SAD izazvala je šok i zbunjenost širom evropske filmske industrije.

Još uvijek nije jasno na koje bi se produkcije tačno carine odnosile, ali postoji zabrinutost da bi njihovo uvođenje moglo ozbiljno uzdrmati, pa i uništiti, globalnu filmsku industriju koja počiva na međunarodnim podsticajima i snimanju na stranim lokacijama.

Trenutno se sve, od niskobudžetnih nezavisnih filmova do holivudskih blockbustera, snima u Velikoj Britaniji, Francuskoj, Njemačkoj i Mađarskoj. Čak i Mel Gibson, jedan od trojice posebnih holivudskih izaslanika koje je Tramp imenovao (uz Sylvestera Stallonea i Jona Voighta), planira snimiti nastavak filma “Pasija” u Italiji.

Britanci najglasniji: “Potpuno besmisleno”
U Velikoj Britaniji, gdje se snima velik broj američkih filmova, reakcije su bile najžešće.

“Ovo nema nikakvog smisla”, izjavio je jedan britanski producent za Variety.

“Znači li to da američki filmovi moraju biti snimani isključivo u SAD? Harry Potter, Gospodar prstenova, Schindlerova lista, Nemoguća misija, Gladijator, Avatar – sve su to američki filmovi snimani u inostranstvu iz opravdanih razloga. Ova objava je apsurdna i pokazuje potpuno nerazumijevanje kreativnog procesa.”

Drugi britanski producent dodao je: “Čak i nezaposleni Amerikanci kažu da je ovo ludost, i to ljudi čije su karijere zaista stradale zbog preseljenja produkcija u Evropu.”

Treći londonski producent istakao je: “Ako se ovo provede, uništiće industriju. Ali produkcija se ne može samo zaustaviti. Šta je s filmovima u pretprodukciji, snimanju ili montaži? Hoće li se njihovi troškovi udvostručiti? Ništa nije jasno. Treba pričekati i vidjeti detalje.”

Produkcija u SAD već je u padu
Nakon što su riješeni štrajkovi glumaca i scenarista, produkcija u SAD je i dalje 40% niža nego prije, a neki veliki naslovi, poput novih Osvetnika, već su prebačeni u Ujedinjeno Kraljevstvo i druge evropske gradove. Iako mnoge američke savezne države, poput Džordžije i Njujorka, nude izdašne filmske podsticaje, mnogi u Hollywoodu smatraju da SAD treba uvesti nacionalni sistem podsticaja kako bi zadržao produkcije. Tramp, čini se, bira pristup kažnjavanja carinama.

Prema izvorima, Jon Voight i njegov menadžer Steven Paul sastaju se s raznim cehovima i udruženjima kako bi prikupili informacije o stanju industrije i savjetovali predsjednika.

Francuzi: “Gube svi, uključujući američku industriju”
Već prije Trumpove objave, Gaeten Bruel, predsjednik francuskog Nacionalnog filmskog centra, izrazio je zabrinutost da bi Trampova administracija mogla krenuti u napad na filmsku i audio-vizuelnu industriju.

“Svi će izgubiti, počevši od američke industrije”, rekao je Bruel.

“Evropa, a posebno Francuska, veliko je tržište za američke filmove, oni čine oko 60% sadržaja koji se konzumira u Europi.”

Jedan vodeći francuski producent istakao je: “Tehnički gledano, filmovi su usluga, a ne roba, pa na njih ne bi trebalo moći naplaćivati carine. Ovo bi moglo završiti na sudu i trajati mjesecima.”

Italija: “Kulturna razmjena mora biti dvosmjerna”

U Italiji, gdje Gibson planira u septembru početi snimanje nastavka Pasije, studio Cinecittà reagovao je smireno.

“Pažljivo pratimo situaciju jer je SAD važno tržište. U kulturnim industrijama, poput audio-vizuelne, razmjena između zemalja mora biti uzajamna i kružna”, poručila je direktorica Manuela Cacciamani.

Dodala je i da američke produkcije ne dolaze u Italiju samo zbog poreskih olakšica, već i zbog lokacija, klime, kulture i znanja koje drugdje ne mogu pronaći.

Marco Valerio Pugini, producent iz Italije, izjavio je: “Američki studiji i dalje će snimati u inostranstvu kada budu željeli egzotične lokacije. Neće valjda početi snimati Jamesa Bonda u Detroitu.”

Zabrinuti su i Srednji istok i Indija
U Dubaiju, savjetnik za medije Hans Fraikin rekao je da će cijela industrija međunarodnih produkcijskih usluga biti pogođena: “Niko trenutno ne zna kako postupiti.”

Navodi primjer indijske države koja planira gradnju filmskog grada sa studijima, a to je projekt koji zavisi od holivudske produkcije.

“Nisam još razgovarao s njima, ali sigurno su zabrinuti.”

Fraikin smatra da bi posljedice mogle biti negativne i za SAD: “Povećani troškovi produkcije u Americi neće dugoročno značajno povećati broj poslova, vjerovatnije je da će studiji više koristiti vještačku inteligenciju.”

U Španiji, agent prodaje filmova iz Madrida kaže: “Ovo doživljavamo kao još jedan Trampov ispad. Nema jasnog datuma početka, nema pravilnika, još ništa nije konkretno. Ali ako druge zemlje odgovore recipročnim carinama, američki filmovi bi mogli izgubiti tržište.”

Češka: “Američke produkcije obogatile su i nas i njih”
U Češkoj, filmska povjerenica Pavlína Žipková podsjetila je na dugu tradiciju američkih produkcija u Evropi: “Od 1950-ih američki filmovi ovdje obogaćuju obje strane okeana.”

“Trampova izjava postavlja više pitanja nego što daje odgovora”, rekla je Žipková, koja se, poput mnogih u industriji, priprema za filmski festival u Cannesu gdje će se razgovarati i o ovim temama.

“To nas neće usporiti”, zaključila je, prenosi index.hr.

Nacionalistički kandidat George Simion (Đorđe Simion) osigurao je više nego uvjerljivu pobjedu u prvom krugu ponovljenih predsjedničkih izbora u Rumuniji. Osvojio je 40,5 posto glasova. Drugo mjesto zauzeo je gradonačelnik Bukurešta Nicusor Dan (Nikušor Dan) s 20,89 posto glasova, a treći je završio zajednički kandidat vladajuće koalicije, Crin Antonescu (Krin Antonesku), s 20,34 posto glasova.

U unaprijed snimljenom govoru, Simion, 38-godišnji vođa Alijanse za jedinstvo Rumuna (AUR), poručio je da su se Rumuni “uzdigli” i da ima samo jedan cilj ako bude izabran: “vratiti rumunskom narodu ono što mu je oduzeto”.

Kako bi se shvatilo šta to znači, potrebno je baciti bliži pogled na Simiona kao osobu te njegovu gotovo idolizaciju američkog predsjednika Donalda Trampa i pokreta Make America Great Again (MAGA), piše AFP. Simion često nosi crvenu kapu MAGA i hvali se svojom direktnom vezom s Vašingtonom.

Prije šest godina osnovao stranku
Stranku AUR osnovao je 2019. godine. U samo šest kratkih godina, stranka, koja je započela kao marginalna antivakserska grupa tokom pandemije koronavirusa, izrasla je u drugu najveću rumunsku stranku, privlačeći dijasporu i mlade birače, iskoristivši bijes naroda usmjeren prema mainstream političarima.

Kao konzervativni hrišćanin, podržao je neuspješni referendum 2018. o promjeni rumunskog ustava kako bi se istospolni parovi spriječili da ikada sklope brak. Mnogi politički stavovi AUR-a podudaraju se s onima Trampovog pokreta MAGA, od konzervativizma u društvenim pitanjima do zaustavljanja vojne pomoći Ukrajini.

Izborna tijela trenutno istražuju finansiranje njegove kampanje nakon što je prijavio nula sredstava potrošenih na online promociju. Takođe je pod istragom zbog navodnog podsticanja ljudi na nasilje nakon što je rekao da bi izborne zvaničnike trebalo “oderati” jer su zabranili kandidaturu Calinu Georgescuu (Kalin Đorđesku). Kasnije je rekao da nije mislio ozbiljno.

Simion je najavio da mu je u slučaju pobjede “jedna od opcija” imenovati Georgescua za premijera. Opisujući sebe kao “umjerenijeg” od Georgescua, Simion je više puta insistirao na rumunskom “suverenitetu”.

Pozvao je da Rumunija vrati dijelove teritorije od Moldavije i Ukrajine, a trenutno mu je zabranjen ulazak u obje zemlje. Dok ga Ukrajina optužuje za “sistematske antiukrajinske aktivnosti”, Moldavija tvrdi da ugrožava nacionalnu bezbjednost.

Simion oštro kritikuje Evropsku uniju te je zaprijetio da će prekršiti bilo koji zakon iz Brisela s kojim se ne slaže. Ipak, smatra da Rumunija treba ostati članica.

U oštroj suprotnosti s Georgescuom, Simion je često osuđivao Rusiju, istovremeno napadajući Bruxelles i okrećući se prema Sjedinjenim Državama.

“Mi smo sigurno jedini koji imamo odnose sa State Departmentom i drugim dijelovima američke vlade”, izjavio je.

Meloni nazvao svojim političkim herojem
Simion je rekao da želi uspostaviti savez zemalja u duhu MAGA unutar Evropske unije.

Poput Ministarstva za efikasnost vlade (DOGE), savjetodavnog tijela Trampove administracije koje navodno prati prevare i rasipničko trošenje u američkim javnim institucijama, Simion želi da smanji broj radnih mjesta u nastojanju da “uloži u odbranu”.

Obećao je da će gotovo udvostručiti vojni budžet Rumunije, zemlje članice NATO-a koja graniči s ratom razorenom Ukrajinom, na četiri posto BDP-a u sljedećih pet godina.

Italijansku premijerku Giorgiju Meloni nazvao je svojim političkim herojem, pozvavši na “melonizaciju” Europe. “Vjerujte mi, bit će i ‘simionizacije’”, rekao je za Politico prošlog studenog, neposredno prije poništenih predsjedničkih izbora u Rumunjskoj, na kojima je osvojio četvrto mjesto.

U mjesecima otkako su ti izborni rezultati poništeni, njegova popularnost naglo je počela rasti. Žestoko je osudio poništenje prošlogodišnjih izbora, naglasivši da je u tijeku bitka za “demokraciju, volju naroda, vladavinu prava i ustavni poredak”.

Na televizijskoj debati predsjedničkih kandidata prošlog mjeseca, pojavio se s buketom cvijeća za Elenu Lasconi, kandidatkinju desnog centra koja je bila druga na prošlogodišnjem poništenom glasovanju, prije nego što je izašao u znak protesta zbog poništenih izbora.

Uticaj izbora
Ishod drugog kruga predsjedničkih izbora u Rumuniji s nestrpljenjem će se očekivati u evropskim prestonicama, Vašingtonu, Kijevu i Moskvi. Rumunija je važna tranzitna ruta za slanje oružja u Ukrajinu. Zemlja ima američki raketni štit u Deveseluu i tri glavne vazduhoplovne baze iz kojih NATO provodi misije vazdušnog nadzora do granice Ukrajine i Moldavije te preko Crnog mora.

Ukrajina izvozi 70% svog žita niz obalu Crnog mora, kroz rumunske teritorijalne vode, prema Istanbulu. Rumunska mornarica razminira te vode, a rumunsko vazduhoplovstvo obučava ukrajinske pilote za letenje F-16. Trampova administracija preispituje svoje odnose s Rumunijom. Sporazum o ukidanju viza naglo je otkazan uoči izbora.

Kao čelnik Savjeta za nacionalnu bezbjednost, rumunski predsjednik može staviti veto na bilo koju odluku i ima snažan uticaj na bezbjednosnu politiku. Simion je u razgovoru za BBC jasno dao do znanja kako smatra da je “Rusija najveća opasnost za Rumuniju, Poljsku i baltičke države”.

Međutim, uvjeren je da rat u Ukrajini “ne vodi nikuda”. Izjavio je kako se nada da će mirovni pregovori koje je organizovala Trampova administracija rezultovati prekidom vatre i mirovnim pregovorima. Javno ogorčenje zbog rumunske finansijske podrške ukrajinskim izbjeglicama bila je jedna od centralnih tačaka njegove kampanje, prenosi index.hr.

“Da bi stvari ostale iste, sve se mora promijeniti”, aforizam je iz “Geparda”, romana Giuseppea Tomasi di Lampeduse o aristokratiji iz 19. stoljeća, koja pokušava sačuvati svoj privilegirani status dok Sicilija ključa zbog revolucije.

List Economist piše da ovaj aforizam sažima tešku situaciju Evrope u 21. vijeku.

“Evropska unija u srcu kontinenta neobično njeguje bezbrižno uvjerenje da se može promijeniti samo ako je na to prisiljena krizom. Zbog toga je od vitalnog značaja da shvati da je u krizi. Dugo se oslanjajući na kinesko tržište radi svog ekonomskog rasta, ruski plin radi svoje industrije i američku vojsku radi svoje sigurnosti, EU je potresena trogodišnjim ratom u Ukrajini i tromjesečnim agresivnim transakcionizmom Donalda Trampa u Americi”, naveo je Economist.

U tekstu ovog lista je konstatirano da Stari kontinent mora prihvatiti promjene usljed svjetskih previranja, a da bi to trebao početi odricanjem od politike luksuza, za koju je istaknuto da se uzimala zdravo za gotovo. Riječ je o, kako se dodaje, pretjeranom užitku koji se sada teško može priuštiti.

Ono prvo što je sugerisano jeste da EU mora promijeniti odnos prema Velikoj Britaniji koja je prije pet godina istupila iz Unije. Smatra se da je EU tretirala Veliku Britaniju kao loše dijete, dijelom i zbog toga da bi izbjegla to da druge članice pokušaju ono što je Velika Britanija uradila 2020. Economist piše da bi EU trebala poboljšati odnos prema Velikoj Britaniji zbog toga što ova zemlja ima vojnu, geopolitičku i industrijsku težinu.

Sljedeća sugerisana promjena jeste promjena “sebičnog” odnosa EU prema udaljenijim državama.

“EU je godinama pokušavala nametnuti svoja pravila, bilo da je riječ o onima koja se odnose na okoliš, uslove rada ili mnogo toga drugog. Eurokrati su uživali u ‘briselskom efektu’, pri čemu su propisi osmišljeni u Briselu brzo postali svjetski standardi. Zabrinutost iziritiranih zemalja, kao što je Indonezija, kojima je rečeno da uzgajaju palme na ovaj ili onaj način, nonšalantno je odbačena kao da nije evropski problem”, ukazano je.

Naglašeno je da je prethodno sugerirana promjena nužnija u trenutku kada EU treba potpisati mnogo trgovinskih sporazuma kako bi neutralizirala američki protekcionizam.

Jedna promjena se već događa, a to je uklanjanje administrativnih barijera u poslovanju. Posljedica toga bi mogla biti da članice više posluju jedna s drugom ako EU više ne mogne toliko slobodno poslovati sa Sjedinjenim Američkim državama. Ipak, prema procjeni Međunarodnog monetarnog fonda, administrativne barijere za trgovinu među državama Unije su jednake carinskoj stopi od 110 posto.

Economist je kao posebno dekadentnom osobinom Evrope istakao odgađanje problema sve dok ne postane toliko akutan da njegovo rješavanje košta bogatstvo. Kao primjer za to je navedena demografija.

“Evropa je 1980-ih imala pet radnika na jednog penzionera. Sada ima tri radnika na jednog penzionera, a do 2050. će imati dva radnika na jednog penzionera. Neka od rješenja za ispravljanje ravnoteže po ovom pitanju djeluju privlačno, ali su nepraktična. Prisiljavanje Evropljana da imaju više djece nije bilo uspješno, a uvoz migranata je politički sporan”, napomenuto je.

Britanski list smatra da se izbjegava očigledno rješenje, a to je da se ljudi primoraju da duže rade. Shodno tome, konstatirano je da je luksuz izostanak podizanja starosne granice za penzionisanje usljed produženja očekivanog životnog vijeka.

Kao posljednja, peta stvar koja se mora promijeniti istaknuta je “hedonistička navika u posljednjih nekoliko decenija – štednja u odbrani”, što je značilo više novca za socijalnu potrošnju, piše Economist.