Connect with us

Društvo

NOVI PROTOKOL ZA ZAŠTITU: „Svako dijete ima pravo na školovanje bez nasilja”

Škole u Srpskoj do kraja mjeseca trebalo bi da dobiju protokol za zaštitu djece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja koji će usmjeriti prosvjetne radnike kako da postupaju u takvim slučajevima, a dokument predviđa i jasne korake koje zahtijevaju reakciju nadležnih.

Istaknuto je to juče tokom stručne rasprave u Banjaluci, gdje je predstavljen prijedlog ovog dokumenta, koji su zajednički pripremili ministarstva, unutrašnjih poslova, zdravlja i socijalne zaštite, porodice, omladine i sporta te prosvjete i kulture RS. Učesnici skupa su istakli da je cilj ovog dokumenta unapređenje i jačanje međusobne saradnje u zaštiti djece od nasilja, zanemarivanja i zlostavljanja i koordinisanog odgovora na sprečavanje ovih pojava u društvu.

Pomoćnik ministra za predškolsko i osnovno obrazovanje Nataša Cvijanović istakla je da je sa ciljem zaštite djece neophodan koordinisan i blagovremen odgovor relevantnih institucija te je u tom pogledu veoma značajno donošenje protokola.

Prema njenim riječima, jasno su definisane procedure koje treba preduzeti u slučaju da postoji bar sumnja da dijete trpi nasilje.

“Onog trenutka kada se primijeti ili postoji sumnja da dijete trpi nasilje ili da je zlostavljano treba odreagovati. U tekst protokola uključene su ustanove socijalne zaštite, vaspitno-obrazovne ustanove, a posebno dječji domovi”, rekla je Cvijanovićeva.

Dodala je da očekuje da će do kraja februara protokol biti i zvaničan dokument koji će pomoći, prije svega, prosvjetnim radnicima da adekvatno postupaju u slučaju nasilja nad djetetom, piše Glas Srpske.

“Svako iz svog ugla mora biti spreman i odreagovati na vrijeme. Protokol će definisati pojave nasilja, zlostavljanja, zanemarivanja, ali i postupke nadležnih institucija u slučaju da se pojavi nasilje ne samo u školama, nego i u drugim institucijama”, kazala je Cvijanovićeva.

Voditelj Programa za obrazovanje UNICEF-a BiH Sanja Kabil istakla je da svako dijete ima pravo na školu bez nasilja.

“Nažalost, rastuća raslojavanja u društvu, kulturološke razlike odražavaju se i na škole, koje postaju sve nesigurnija mjesta te uključivanjem cijele zajednice možemo to promijeniti i škole učiniti sigurnim mjestima”, upozorila je Kabilova.

Direktori osnovnih i srednjih škola pozdravljaju donošenje ovog dokumenta, u čijoj su izradi i sami učestvovali te su na osnovu iskustava davali određene prijedloge.

Predsjednica Aktiva direktora osnovnih škola sarajevsko-romanijske i gornje-podrinjske regije Jelena Čančar kazala je za “Glas Srpske” da bi ovaj dokument, između ostalog, trebalo da da­ jasnu sliku šta je to vršnjačko nasilje.

“U školama nekad imamo i sporadične sukobe, koje se olako nazivaju vršnjačkim nasiljem. S druge strane, imamo i situacija da se desi vršnjačko nasilje, a da mi nismo svjesni toga”, kazala je Čančar i dodala da je vršnjačko nasilje nešto što se ponavlja, a ne kad se djeca, koja se prije toga nisu poznavala, pogurala ispred učionice pa se desio neki incident.

Predsjednik Aktiva direktora srednjih škola regije Semberija Duško Đurić kazao je da nemili događaji u okruženju upućuju na činjenicu da se tom segmentu mora posvetiti posebna pažnja.

“Činjenica je da su nadležni u Srpskoj adekvatno reagovali na pojavu mogućih opasnosti te su, konsultujući se sa školama, preduzeli značajan niz aktivnosti”, kazao je Đurić.

Novi pravilnik kao odgovor na nasilje i krizne situacije dobijaju i škole s druge strane Drine. Škole u Srbiji imaće i timove za krizne događaje, a tim za zaštitu od nasilja ubuduće će procjenjivati da li učenika treba udaljiti iz škole tokom trajanja vaspitno-disciplinskog postupka.

Cilj je osnažiti zaposlene i ublažiti posljedice koje krizna situacija može da ima po učenike i nastavnike, a to je, poručuju nadležni u Srbiji, neophodno nakon tragedije u beogradskoj školi “Vladislav Ribnikar”.

Psiholog Aleksandar Milić kazao je da bi škole i nadležne institucije u okviru novog protokola trebalo da organizuju više radionica sa djecom, koji bi u grupama govorili o nasilju.

“Pored policijskih službenika, koji više represivno djeluju, uz stručne službe trebalo bi da se uključe i ljekari kako bi se razvili stavovi o dobrim odnosima kod djece”, kazao je Milić.

Društvo

Da li BiH ima DOVOLJNO LJUDSTVA I OPREME za borbu sa VATRENOM STIHIJOM?

Bosnu i Hercegovinu je tokom 2024. godine zadesio veliki broj požara, koji su zbog nepristupačnosti terena na kojem su buknuli nerijetko prijetili i stanovništvu, ali i uništavanju prirodnih bogatstava, prije svega šume i nacionalnih parkova.

Nažalost, u pojedinim situacijama imali smo primjer da nadležni nisu željeli dati saglasnost za djelovanje pomoći iz regiona i tako su zasigurno onemogućili da se problem, odnosno vatra, što prije ugasi, sa što manjim posljedicama.

Da li su nakon takvih dešavanja nadležni u BiH djelimično progledali, pa prije svega politiku ostavili sa strane, daće odgovor Savjet ministara BiH, kojem je Ministarstvo bezbjednosti BiH uputilo prijedlog odluke koja podrazumijeva da, ukoliko svi domaći kapaciteti budu angažovani u borbi sa vatrenom stihijom, bude zatražena i međunarodna pomoć.

Ona bi, kako piše u odluci, podrazumijevala angažovanje vatrogasnih snaga, sredstava i letjelica za gašenje požara sa posadom, a ta pomoć mogla bi biti zatražena od svih zemalja sa kojima BiH ima potpisane sporazume i memorandume o saradnji u zaštiti i spasavanju.

“Pomoć će biti zatražena isključivo u slučaju kada svi raspoloživi domaći kapaciteti, uključujući vatrogasne jedinice, resurse civilne zaštite, Oružanih snaga BiH i drugih nadležnih službi na svim nivoima vlasti, budu u potpunosti angažovani i kada procjena situacije ukaže na to da BiH vlastitim resursima nije u mogućnosti efikasno odgovoriti na prijetnju”, navodi se u odluci.

A dok nadležni pripremaju pomoć “za svaki slučaj”, provjerili smo koliki su zaista resursi i kapaciteti onih koji svake godine rizikuju svoje živote pri gašenju požara.

“Spremni smo apsolutno”, tvrdi Boris Trninić, direktor Civilne zaštite Republike Srpske.

On se nada da u slučaju eventualnih problema kao 2024. godine, političari neće biti u glavnoj ulozi, već će se podrediti spasavanju stanovništva, imovine i ostalog.

“Da se nije prošle godine miješala politika, ne bi bilo onoliko štete. Nadamo se da će primjenom pomenute odluke biti puno efikasnije ukoliko bude trebalo da se djeluje”, kaže Trninić za “Nezavisne” te uvjerava da Civilna zaštita RS ima dovoljno ljudstva i opreme, kao i da su tu i vatrogasne jedinice.

Najveći problem za vatrogasce i civilnu zaštitu su izuzetno nepristupačni tereni u BiH, gdje po pravilu i dolazi do požara. U takvim situacijama, sa zemlje je nemoguće djelovati, zbog čega veliku pomoć imaju od strane MUP-a Republike Srpske i Oružanih snaga BiH. Boban Kusturić, načelnik Uprave za vazduhoplovstvo MUP-a Republike Srpske, kaže za “Nezavisne novine” da na raspolaganju imaju tri helikoptera za gašenje požara.

“Imamo tri helikoptera sa kapacitetom hiljadu litara svaki. Plus imamo i jedan helikopter za izviđanje požara”, pojašnjava Kusturić. Ukoliko bi eventualno stigao poziv za pomoć pri gašenju požara sa nivoa Savjeta ministara BiH ili Oružanih snaga BiH, navodi da će o tome odlučivati Vlada RS.

“Procedura je da se treba obratiti Vladi RS, pa će oni odlučiti o tome”, kazao je Kusturić.

Letjelicama raspolažu i Oružane snage BiH.

Aldin Brašnjić, direktor Federalne uprave Civilne zaštite, kaže da OS BiH imaju četiri helikoptera, a da se najmanje dva koriste kada je to potrebno, što je i rađeno 2024. godine.

“Procedura je da se ide preko Ministarstva sigurnosti BiH, pa Predsjedništva BiH pa na Oružane snage BiH, kako bi angažovali pripadnike Oružanih snaga i njihovu opremu. To je prošle godine jako dobro funkcionisalo, iako je bilo najviše letova. Čak 14 gašenja požara je bilo prošle godine putem helikoptera. Angažovali smo dva puta i EUFOR, jednom i Hrvatsku, tako da imamo dovoljno kapaciteta”, poručuje Brašnjić.

Ipak, on priznaje da se sve ovo mora dodatno ojačati.

“Imamo problem kada su požari na otvorenim prostorima zato što se mora to gasiti samo letjelicama zbog nepristupačnosti prostoru. Drugi veliki problem je što i dalje imamo veliku površinu koja je minirana, opasno je slati ljude na neka mjesta, naročito po tim planinama i šumama i onda se moraju angažovati letjelice”, kaže on za “Nezavisne”.

Podsjeća da je još 2022. godine donesen zaključak o uspostavljanju agencije koja će se samo baviti konkretnim rješenjima za problem požara, ali da ništa nije urađeno.

“Mi smo predlagali da ta agencija u početku bude pri FUCZ, da nabavimo bar dva air traktora, ali onda i sami znamo da bi to svakako bio tehnički problem u smislu angažovanja pilota, jer su njihove plate mnogo veće nego što se može njima dati po zakonu o platama na federalnom nivou. Imamo tih nekih tehničkih problema, ali Vlada se mora odrediti kojom brzinom će to ići”, ističe Brašnjić.

Zato Vladu FBiH nisu čekali u kantonima u Hercegovini. Oni su početkom ove godine nabavili air traktor, koji je iznajmljen od Hrvatske i biće stacioniran u Mostaru.

Pored air traktora, Brašnjić navodi da bi od velike koristi bila i nabavka sistema za brzo otkrivanje požara.

“I tu imamo neke intencije da preko kantona zajedno krenemo u nabavku tih tzv. termalnih kamera koje otkrivaju požare. Radimo na tom planu, ali kao direktor FUCZ-a smatram da to može puno bolje i brže, ali i sami znate koliko je ovdje sve decentralizovano, jer imamo federalnu, pa kantonalnu te državnu upravu”, zaključio je Brašnjić.

Nastavi čitati

Društvo

“NAŠI POSLODAVCI MOGU DA PLATE VIŠE ALI NE ŽELE”: Radnici u BiH prednjače po radnim satima u Evropi, ali ne i po primanjima

Među članicama Evropske unije najduže rade Grci (39,8), Bugari (39), Poljaci (38,9) i Rumuni (38,8), a najmanje Nizozemci (32,1), te Danci, Nijemci i Austrijanci (33,9).

Prosječna radna sedmica u Hrvatskoj traje 37,8 sati. Među zemljama kandidatima rekorderi su Turci, koji na poslu provedu 43,1 sat, u Srbiji rade 41,3, a u BiH 41,2 sati sedmično.

S druge strane, prosječne plate dokaz su da su bogatiji oni koji manje rade.

Prosječna plata radnika u EU je 3.155 evra, a raspon zarada po državama je od 1.125 evra u Bugarskoj do 6.755 eura u Luksemburgu. Prosječna plata Danaca je 5.634, Iraca 4.890, Belgijanaca 4.832, Austrijanaca 4.542, Nijemaca 4.250 evra.

Zemlje u kojima su prosječne plate ispod 1.500 eura su Rumunija, Grčka i Mađarska. A prosječna plata u BiH je 1.506 KM ili 772 evra.

Ekonomski analitičar Igor Gavran kaže da bi prosjek u BiH bio i lošiji, ako bi se iz njega isključile plate u javnom sektoru, jer prosjek popravljaju oni koji najmanje rade i za to primaju najviše plaće, dok u drugim zemljama prosječna plata najvećim dijelom zavisi od onih u privredi.

– U ovim zemljama mnogo više zaposlenih radi u profitabilnijim sektorima poput finansija, komunikacija, visokih tehnologija i napredne proizvodnje. Logično je da višu platu ima radnik u Njemačkoj, koji radi u proizvodnji automobila, nego onaj u BiH koji za taj isti automobil proizvodi dijelove ili presvlake. Kada je riječ o broju sati, to se može objasniti produktivnošću, jer radnik na Zapadu uglavnom ima bolju tehnologiju i opremu, pa može uraditi više za manje vremena – kaže Gavran, prenosi Avaz.

Isti poslovi
S druge strane, nelogičnim smatra činjenicu da radnik u BiH, za iste poslove, zarađuje mnogo manje od radnika na Zapadu, a posebno problematičnim ocjenjuje slučajeve u kojima ista firma različito plaća radnike na istim poslovima u BiH i u svojoj matičnoj državi.

Uslovi na tržištu
– Dio opravdanja u višim opterećenjima na rad, u smislu poreza i doprinosa, opet ne može objasniti sve. Jednostavno je realnost da ih zapošljavaju u BiH upravo radi manjih troškova i veće zarade. Kao što je realnost da mnogi naši poslodavci itekako mogu platiti radnika više, ali ne žele, a uslovi na tržištu su takvi da ih radnik na to ne može natjerati. Mislim da je trenutno veći problem odnos cijena i plata, nego iznos nominalne plate, jer cijene kod nas su jako blizu ili čak i više nego u razvijenijim zemljama, a primanja nisu – istakao je Gavran.

Nastavi čitati

Društvo

NAGRADA ZA GUBITAŠA DECENIJE? Radnicima “Šuma Srpske” veće plate, a GUBE MILIONE

Cijena rada za zaposlene u preduzeću “Šume Republike Srpske” biće povećana sa dosadašnjih 175 KM na 200 KM za puno radno vrijeme i učinak.

Ovo je predviđeno sporazumom koji su potpisali vršilac dužnosti direktora “Šuma Republike Srpske” Blaško Kaurin i predsjednici Sindikata zaposlenih u ovom preduzeću Aleksandar Koprivica i Jedinstvene udružene sindikalne organizacije Branka Zeković.

Sporazumom su obavezani svi organizacioni dijelovi ovog javnog preduzeća koji su po periodičnom i godišnjem izvještaju iskazali gubitak u poslovanju da, u skladu sa odredbama Kolektivnog ugovora i programima proizvodno-finansijske konsolidacije, izvrše umanjenje cijene rada, do momenta konsolidacije, saopšteno je iz preduzeća “Šume Republike Srpske”.

Kaurin je nakon sastanka rekao da su sindikalne organizacije i Uprava javnog preduzeća potpisivanjem ovog sporazuma još jednom potvrdili da su partneri i dobri saradnici u zaštiti radničkih prava.

– Radnici treba da su na prvom mjestu, jer zadovoljan radnik je vrijedan radnik. Današnje potpisivanje ovog sporazuma je potvrda da se dijalogom dolazi do željenih rezultata – istakao je Kaurin.

Srna

Nastavi čitati

Aktuelno