Glavni urednik Sputnjika i RT Margarita Simonjan objavila je stenogram audio snimka razgovora njemačkih oficira o planovima za napad na Krimski most. Tekst stenograma prenosimo u cjelini.

Devetnaestog februara 2024. godine načelnik odjeljenja za operacije i obuke komande Ratnog vazduhoplovstva Njemačke Grefe, inspektor Ratnog vazduhoplovstva Bundesvera Gerharc i pripadnici Centra za vazdušne operacije kosmičke komande Bundesvera Fenske i Fronštate održali su razgovor sljedećeg sadržaja.

Gerharc: Zdravo, svima! Grefe, ti si sada u Singapuru?

Grefe: Da.

Gerharc: Dobro. Moramo da provjerimo informacije. Kao što ste već čuli, ministar odbrane Pistorijus namjerava da pažljivo razradi pitanje isporuke raketa „taurus“ Ukrajini. Treba da se sastanem sa njim. Potrebno je sve razmotriti kako bismo mogli da započnemo rad na tom pitanju. Za sada ne vidim da je naznačen momenat isporuke ovih raketa. Nije se desilo da mu je kancelar rekao: Želim odmah da dobijem informaciju, a sutra ujutru ćemo donijeti odluku. Nisam to čuo. Nasuprot, Pistorijus procjenjuje cijelu ovu pokrenutu diskusiju. Niko ne zna zašto federalni kancelar blokira ove isporuke. Naravno, ima najnevjerovatnijih glasina. Navešću primjer: juče me zvala novinarka koja je veoma bliska kancelaru. Čula je negdje u Minhenu da su rakete „taurus“neispravne. Pitao sam ko joj je to rekao. Ona je odgovorila da joj je to rekao neko vojno lice. Naravno, izvor informacija je sa nižeg nivoa, iako se novinarka uhvatila za tu izjavu i želi da od toga napravi vijest sa naslovom: „Sada znamo zašto kancelar odbija da pošalje rakete ‘taurus’ – one ne rade“. Sve je to glupost. Samo ograničeni krug lica ima pristup ovakvim temama. Ipak, vidimo kakve se gluposti u međuvremenu šire, apsolutne besmislice. Želim da sa vama usaglasim ovo pitanje kako se ne bismo kretali u pogrešnom pravcu. Prije svega, imam pitanja za Froštedta i Fenske. Ko je razgovarao sa vama na ovu temu? Da li vam se obraćao Frejding?

Fronštate: Ne, razgovarao sam samo sa Grefe.

Fenske: Takođe, razgovarao sam samo sa Grefe.

Gerharc: Možda će vam se ponovo obratiti. Vjerovatno ću morati da učestvujem na saslušanjima budžetske komisije, jer su se pojavili problemi, povezani sa porastom cijena za konverziju infrastrukture za F-35 u Buhelu. Već sam preko Franka poslao moje preporuke kako bismo imali slajdove radi vizuelizacije materijala. Pokazali smo mu probnu prezentaciju gdje su rakete „taurus“ postavljene na nosač tornado ili na drugi nosač, u skladu sa zadatkom. Ipak, teško da to mogu da zamislim. Treba imati u vidu da je to polusatni sastanak i zato ne treba pripremati prezentaciju na 30 slajdova. Izvještaj treba da bude kratak. Treba pokazati mogućnosti rakete i kako se može koristiti. Neophodno je uzeti u obzir ako donesemo političku odluku o predaji raketa kao pomoći Ukrajini, do kakvih posljedica to može dovesti. Na primjer, ako bude riječi o načinima isporuke… Znam kako rade Englezi. Oni ih uvijek prevoze oklopnim vozilima „Ridgback“. U njima ima mjesta za nekoliko ljudi. Francuzi tako ne rade. Oni isporučuju Ukrajini Ku7 sa „skalp“. „Storm šedou“ i „skalp“ imaju slične tehničke nkarakteristike kad je u pitanju montaža. Kako ćemo riješiti ovaj problem? Hoćemo li isporučiti rakete MBDA pomoću „Ridgback“ ili na ruke? Jedan od naših ljudi će biti prekomandovan sa MBDA? Grefe, izvijestite nas kakav je naš stav po ovom pitanju. Gospodo Fenske i Froštedt, izvijestite, kako vi vidjite situaciju.

Grefe: Počeću od najdelikatnijih pitanja, od postojeće kritike na račun isporuka. Diskusija ima gotovo svuda. Ovdje postoji nekoliko najvažnijih aspekata. Prije svega, to su rokovi isporuke. Ako kancelar sada odluči da treba da pošaljemo rakete, one će biti spremne za primjenu tek nakon osam mjeseci. Kao drugo, ne možemo da skratimo vrijeme. Zato što ako to učinimo, može doći do pogrešne primjene, raketa može da padne na vrtić, pa će ponovo biti civilnih žrtava. Ovi aspekti se moraju uzeti u obzir. Neophodno je istaći tokom razgovora da bez firme-proizvođača ne možemo ništa da uradimo. Možemo malo da pritisnemo proizvodnju, ali ne treba čekati da se nakupi 20 komada, možemo da pošaljemo po pet. Vrijeme isporuke ovih raketa direktno zavisi od industrije. Ko će to platiti? Još jedno pitanje: na kakve oružane sisteme će se ove rakete postavljati? Kakva treba da bude interakcija firme i Ukrajine? Ili imamo uređenu nekakvu integraciju?

Gerharc: Mislim da ne. Zato što je proizvođač TSG izjavio da oni mogu da riješe problem u toku šest mjeseci nezavisno od toga da li se radi o „Suhoju“ ili F-16.

Grefe: Ako se federalni kancelar odluči na to, treba imati u vidu da će samo za proizvodnju nosača. Kao treće, teoretski bismo mogli da se bavimo i pitanjem obuke. Već sam govorio da sarađujemo sa proizvođačem raketa. Oni obučavaju održavanju ovih sistema, a mi taktičkoj primjeni. Za to su potrebna tri-četiri mjeseca. Ovaj dio obuke može da se održava u Njemačkoj. Prilikom isporuke prvih raketa moramo da brzo donesemo odluku koja se tiče nosača i obuke. Možda ćemo morati da se po ovom pitanju obratimo Britancima, i iskoristimo njihov „nou-hau“. Možemo da im predamo baze podataka, satelitske snimke, stanice za planiranje. Pored isporuke samih raketa koje imamo, sve ostalo mogu da dostave industrija ili IABG.

Gerharc: Moramo da zamislimo da oni mogu da koriste avione sa nosačima za rakete „taurus“ i za „storm šedou“. Englezi su bili tamo i opremili avione. Sistemi se ne mogu toliko mnogo razlikovati, mogu se koristiti i za „taurus“. Mogu da ispričam vezano za iskustvo primjene sistema „patriot“. Naši stručnjaci su najprije takođe računali na dugačke rokove, iako su uspjeli da se izbore sa tim u toku predviđenih nedjelja. Uspjeli su da sve puste u rad tako brzo i u toj količini da su naši saradnici rekli: „Svaka čast. Nismo to očekivali.“ Sada vodimo rat u kome se koristi mnogo više modernih tehnologija, nego u našem starom dobrom „luftvafeu“. To sve navodi na pomisao da kada se bavimo planiranjem rokova, ne treba da ih precjenjujemo. A, sada, gospodo Fenske i Fronštadt, želio bih da čujem vaše mišljenje povodom mogućih isporuka Ukrajini.

Fenske: Želio bih da se zadržim na pitanju obuke. Već smo se bavili ovim pitanjem, i ako budemo imali posla sa osobljem koje je već prošlo odgovarajuću obuku i paralelno će se obučavati, za to će preliminarno trebati oko tri nedjelje, kako bi se proučila tehnika i tek onda pristupilo direktnoj obuci u Ratnom vazduhoplovstvu, koja će trajati oko četiri nedjelje. Prema tome, to je mnogo manje, nego 12 nedjelja. Naravno, sve to je pod uslovom da osoblje bude imalo odgovarajuće kvalifikacije, obuka se može obaviti bez usluga prevodioca, i još par detalja. Već smo razgovarali sa gospođom Fridberger. Ako se radi o borbenoj primjeni, onda će nam u tom slučaju, de fakto, savjetovati da pružimo podršku makar prvoj grupi. Teško je planirati, jer je za obuku našeg osoblja bilo potrebno oko godinu dana, a mi sada pokušavamo da skratimo to vrijeme na deset nedjelja i istovremeno se nadamo da će moći da se trkaju bespućima u bolidu, predviđenom za „Formulu 1“. Moguća varijanta je da se pruži planska tehnička podrška, teoretski je to moguće uraditi iz Buhela pod uslovom da se stvori bezbjedna veza sa Ukrajinom. Ako bi ovo bilo dostupno, onda bi se nadalje moglo sprovesti odgovarajuće planiranje. To je, u najmanju ruku, glavni scenario da se obezbedi puna podrška proizvođača, podrška preko korisničke službe, koja će rješavati probleme sa softverom. U principu, sve isto onako kao što je kod nas u Njemačkoj.

Gerharc: Samo malo. Shvatam o čemu govorite. Političare može zabrinuti direktna zatvorena veza Buhela i Ukrajine što može da postane direktno učešće u ukrajinskom sukobu. Ali, u takvom slučaju može se reći da će se razmena informacija odvijati preko MBDA, a mi ćemo poslati jednog ili dva naša stručnjaka u Šrobenhauzen. Naravno, to je lukavstvo, ali sa političkog stanovišta, to će, možda, izgledati drugačije. Ukoliko se razmena informacija odvija preko proizvođača, to nema veze sa nama.

Fenske: Postaviće se pitanje kuda idu informacije. Ako se radi o informacijama o metama za uništenje, koje u idealnim uslovima uključuju satelitske snimke, koji obezbeđuju maksimalnu preciznost do tri metra, onda ih moramo najpre obraditi u Buhelu. Smatram da se nezavisno od toga može organizovati razmena informacija Buhela i Šrobenhauzena ili se može razraditi mogućnost prenosa informacija u Poljsku, radi toga što se tamo može doći automobilom. Ovo pitanje se treba pažljivo razmotriti, varijante će se, verovatno, pojaviti. Ako budemo podržani, u najgorem slučaju, možemo čak i da putujemo automobilom, što će omogućiti da se skrati vreme reagovanja. Naravno, nećemo moći da odreagujemo u toku sat vremena, jer ćemo morati da damo saglasnost. U najboljem slučaju, tek nakon šest sati od dobijanja informacija, avioni mogu da ispune naredbu. Za pogađanje određenih ciljeva, dovoljna je i preciznost veća od tri metra, ali u slučaju da je potrebno da se precizira cilj, treba raditi sa satelitskim snimcima, koji će omogućiti njegovo modelovanje. U tom slučaju vreme reagovanja može da iznosi do 12 časova. Sve zavisi od cilja. Nisam proučavao ovo pitanje detaljno, ali pretpostavljam da je moguća i takva varijanta. Samo treba reći da nam predstoji da razmislimo kako da organizujemo prenos informacija, prenosi Sputnik.