Prije 25 godina na današnji dan stradala je djevojčica Milica Rakić.

Na današnji dan prije 25 godine prekinut je život tada trogodišnje Milice Rakić iz Batajnice. Ubijena je u kupatilu na noši dok su je spremali za spavanje. Zajedno sa još 78 ubijenih mališana ona je simbol stradanja srpskog naroda u NATO bombardovanju. Na dan pogibije Milica je nacrtala cvjetiće i crtež zalijepila na zid. Te večeri oglasila se vazdušna opasnost nad Beogradom. NATO avioni ponovo su pristizali.

Bilo je kasno uveče, 21.45 sati. Dok je Milica bila u kupatilu, njena mama Dušica je u sobi spremala krevetić za spavanje. Vrata kupatila bila su otvorena. “U daljini su odjekivale NATO bombe. Plašila se moja djevojčica. “Mama, požuri. Dođi da me čuvaš – rekla mi je Milica, a onda – prasak”, ispričala je ranije majka Dušica.

Geleri agresorskih NATO bombi rasparčali su prozor, pokidali zavesu. Pokidali su i dušu Miličinih roditelja i zauvijek je istrgli iz njihovog zagrljaja. Sada, kada su prošle godine, kaže da više nema suza, čak je i ne sanja, za razliku od supruga Žarka. On se jutro poslije, kaže, budi samljeven. “Teško je. To se riječima ne može opisati. Patnju potiskujemo i Žarko i ja. Aleksa i Anđela imaju pravo na svoju mladost, mada su oni svjesni naše patnje”, rekla je majka.

Začula se detonacija, lomnjava stakla i kupatilskih pločica, fasade, a Miličin tata Žarko je zatekao dijete bez svesti. Svuda oko nje bila je krv. Probao je da je spase. Uzeo ju je u naručje, sjurio niz stepenice, pa u automobil, odvezavši je do Zemunske bolnice. Dežurni ljekari su je primili. Rupe od gelera na fasadi zgrade i danas su vidljive. Roditelji ih ne diraju, tamo stoje kao nijemi podsetnik na taj zločin. “Želio sam da tužim NATO zbog ubistva moje Milice, ali mi je tadašnji ministar spoljnih poslova to zabranio. Izlazimo svakog 17. aprila na groblje da obiđemo naše dijete i potom nastavljamo da živimo. Koliko-toliko normalno”, rekao je ranije.

U bombardovanju poginulo 2.500 civila
NATO bombardovanje na SR Jugoslaviju započeto je 24. maja 1999. Procjenjuje se da je tokom 78 dana poginulo oko 2.500 civila, ranjeno 6.000 civila, dok je ukupna materijalna šteta procijenjena na više desetina milijardi dolara. NATO bombe su ubile 79 djece, među njima i Milicu Rakić. Uništeno je i oštećeno 25.000 stambenih objekata, onesposobljeno 470 kilometara puteva i 595 kilometara pruga. Oštećeno je 14 aerodroma, 19 bolnica, 20 domova zdravlja, 18 dečjih vrtića, 69 škola, 176 spomenika kulture i 44 mosta, dok je 38 mostova razoreno.

Oslikana freska sa njenim likom
Freska sa likom djevojčice nalazi se u tri manastira – dva u Srbiji i jednom u Bosni i Hercegovini. Jedan od njih je manastir Tresije na Kosmaju. Svetinja je podignuta još u vrijeme Nemanjića, na samom početku 14. vijeka. Više je puta rušena i obnavljana, što je sudbina većine srpskih bogomolja koje su sa narodom prošle kroz vekove pod Turcima, kasnijim ustancima, dva svjetska rata. Posljednja obnova započeta je 1936.

Manastir je posvećen Saboru Svetih Arhangela. U njemu je od ulaza sa desne strane sahranjen upokojeni starešina manastira, arhimandrit Jovan. Napred, ka krstu i oltaru, sa lijeve strane oslikana je freska sa likom male Milice. U crveno-crnoj odjeći, kakva je i upamćena sa fotografije u haljini i rolci, kratke kose, ali u starijem dobu, Milica gleda na posjetioce Tresija. Drži krst u ruci, ima oreol. Oko njenog lika ispisano je: Sveta Novomučenica Milica Beogradska. Njena smrt je postala simbol stradanja i patnji djece Srbije.