Connect with us

Banjaluka

PALAČKOVIĆ: Više od 13 hiljada penzionera predalo zahtjeve za BESPLATNE MJESEČNE KARTE

Više od 13 hiljada penzionera i lica starijih od 65 godina predalo je zahtjev za izdavanje kartice za besplatan javni prevoz.

Potvrdila je ovo koordinator za sprovođenje mjere besplatnog javnog prevoza, Tanja Palačković koja je naglasila da je za samo 15 radnih dana veliki broj naših sugrađana predao zahtjev na nekim od lokacija koje su za to i predviđene.

-Zaprimljeno je više od 13 hiljada zahtjeva. Moram da kažem da sve teče predviđenom dinamikom, koja je čak prevazišla i naša očekivanja. Penzioneri su najodgovorniji u našem gradu, to znamo svi, te oni svoje zahtjeve predaju unazad 15 radnih dana, koliko predaja zahtjeva i traje. Raduje nas činjenica da je već oko tri hiljade naših najstarijih sugrađana dobilo svoje karte za besplatan javni prevoz, koje mogu da koriste već od 1. maja – kazala je Palačković.

Naglasila je i to kako je ova inicijativa pokrenuta od strane gradonačelnika Draška Stanivukovića, koji se za ovo, kako je istakla, borio godinama.

-Moram da kažem da smo mi u Gradskoj upravi zadovoljni. Zainteresovani zahtjeve predaju na vrijeme, kako sam i naglasila i sve je to prevazišlo naša očekivanja. Mi smo zaista posvećeni ovom projektu, jer znamo da naši najstariji sugrađani to i zaslužuju – istakla je ona.

Palačković je i podsjetila na to šta je potrebno od dokumentacije penzionerima i licima koja su starija od 65 godina, kao bi ostvarili ovo pravo.

-Oni koji imaju preko 65 godina, a nemaju status penzionera, potrebno je da dostave ovjerenu izjavu iz Gradske uprave da nisu korisnici niti jedne penzije, kopiju lične karte i fotografiju. Sa druge strane, penzioneri koji primaju penziju takođe treba da predaju popunjen zahtjev, te takođe kopiju lične karte, fotografiju i ček od posljednje penzije. Mi smo omogućili da bude što jednostavnija procedura, kada je riječ o samom prikupljanju dokumentacije, ali i da sama predaja bude što jednostavnija. Naši penzioneri mogu da predaju zahtjeve u svih 57 mjesnih zajednica, dok je interesovanje za predaju najveće u zgradi bivšeg Vojnog odsjeka i u prostorijama Udruženja penzionera grada Banje Luke u Grčkoj ulici. Prijave nemaju rok trajanja, možete predati zahtjev bilo kada – kazala je ona.

Podsjetila je i to da je ova gradska administracija već ranije omogućila penzionerima sa najnižom penzijom da besplatno koriste javni prevoz.

-Sada smo to omogućili svima, a potrebno je da naglasimo da karta važi za sve linije, na primjer – od Starčevice do Potkozarja, pa od Potkozarja do Bronzanog Majdana. Dakle, imate jednu kartu i koristite je za sve pravce – poručila je Palačković.

Iskoristila je priliku da naglasi da je sa svim prevoznicima, ali i penzionerima dogovoreno da izbjegavaju jutarnje gužve u javnom prevozu, a sve kako bi učenici na vrijeme stizali u školu, građani na poslove, kako se dodatno ne bi stvarala gužva.

-To je period od 6.00 do 8.00 časova, to je svakako naš apel prema našim penzionerima, ukoliko nemaju neke obaveze, poput odlaska doktoru – dodala je Palačković.

Naglasila je i to da, osim što će besplatan javni prevoz, ovoj grupi naših sugrađana omogućiti i značajne uštede na godišnjem nivou.

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Banjaluka

GRADONAČELNIK ČESTITAO SVETOG NIKOLU “Živjeli i neka je sa srećom”

Gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković uputio je iskrene čestitke svim vjernicima koji danas proslavljaju Svetog Nikolu, uz poruku da ovaj dan provedu u radosti i miru, okruženi najbližima.

„Svim vjernicima koji danas proslavljaju Svetog Nikolu od srca čestitam krsnu slavu, uz želju da ovaj dan, ali i cijelu narednu godinu provedete u zdravlju i blagostanju, zajedno sa svojim porodicama, jer porodica je naša jedina mirna luka na kraju svakog dana.

Živjeli i neka je sa srećom!“ – poručio je Stanivuković.
Banjaluka 24

Nastavi čitati

Aktuelno