Hrvatske vlasti zabranile su ulazak u Memorijalni centar Jasenovac studentskoj delegaciji iz Srbije koja je namjeravala da položi cvijeće žrtvama ustaškog režima, prenose beogradski mediji.

Riječ je o grupi od 50 studenata sa univerziteta u Novom Sadu i Beogradu koji su zamolili hrvatske vlasti da im dozvole da polože cvijeće i prisluže svijeće kod spomenika posvećenog žrtvama u Jasenovcu.
Fondacija “Za srpski narod i državu” objavila je na “Instagramu” da studentskoj delegaciji, koja je prije sedam namjeravala da posjeti Jasenovac, vlasti u Hrvatskoj nisu oprostile to što je iz Srbije i što ne želi da zaboravi nevine žrtve iz svog naroda.
Zbog izostanka reakcije međunarodne zajednice, ova fondacija je kontaktirala izraelskog istoričara, direktora Centra “Simon Vizental” u Jerusalimu Efraima Zurofa, koji je rekao da je takva reakcija hrvatskih vlasti ludost.

“Nisu vam dozvolili da odnesete cveće? To je apsurdno. Kako ste im se predstavili? Kao grupa ljudi koja želi da snimi film ili kao potomci žrtava iz Jasenovca? Da li imate rođake koji su stradali u Jasenovcu i zamolili ste ih da dođete u Jasenovac da im odate počast? To je apsolutna ludost”, rekao je Zurof.

On je podsjetio da ni predsjedniku Srbije Aleksandru Vučiću nije bilo dozvoljeno da ide u Jasenovac.

“To je veliki apsurd, nešto zlobno i odvratno. Veoma sam emotivan kada je riječ o Srbiji. I to ne zato što sam rođen tamo i ne zato što sam odatle, već zato što volim ljude odande i poistovećujem se sa Srbima”, istakao je Zurof.

U Mrčajevcima se održava prvi Sajam seoskih inovacija, manifestacija koja okuplja inovatore i zanatlije iz svih krajeva Srbije.

Ovde se predstavljaju tradicionalni stari-novi zanati, noviteti i sve što je bitno za selo, ali i za održivost kako seoskog, tako i gradskog područja.

Jedan od glavnih inovatora u Mrčajevcima je devedestogodišnji Milun Tošić koji je svojim umijećem i vještinama predstavio brojne inovacije.

“Mi ovde u Mrčajevcima predstavljamo najveći lonac za kuvanje kupusa, sač za 500 sarmi, lampek, takozvanu ‘Veselu mašinu’ i kombajn za kupljenje šljiva. Važno je da očuvamo tradiciju, a da idemo uvek korak napred”, rekao je za “Rinu” Milun Tošić, inovator iz Mrčajevaca.

“Danas u Mrčajevcima tradicija susreće inovaciju i ova varošica je sabirni centar svih krajeva Srbije. Ideja se rodila onda kada je veliki naš čika Milun Tošić predložio da čovek gradi kuću tri godine, a on je gradio 30 godina sve ovo što je danas izneo da pokaže i ovo je za nas od velike važnosti i nadamo se da će ovaj sajam zaživeti svake godine u maju koji je mesec porodice, te da se svi iz naše zemlje okupimo”, rekla je Mira Minović, ispred Centra za njegovanje tradicije.

Sajam seoskih inovacija posjetio je i Dejan Savić, savjetnik predsjednika Republike za kulturu koji je istakao važnost ove prve manifestacije u Mrčajevcima.

“Mrčajevci su mnogo više od sela, posebno danas kada su predstavljene inovacije i zanati kako sa teritorije Čačka, tako i iz ostalih krajeva zemlje. Inovativne ideje i sve što se danas ovde može videti i pametno selo su u stvari jaka država i ovaj Sajam je od izuzetne važnosti i odličan primer”, rekao je Savić.

Manifestacija Sajam seoskih inovacija u najopjevanijem i napoznatijem selu Mrčajevci, pokazuje da selo nije samo čuvar tradicije, već i izvor savremenih ideja. Mrčajevci danas šalju poruku: Budućnost Srbije niče upravo iz korjena sela, prenosi “b92”.

Paroh pakrački Igor Karanović, porijeklom iz Novog Grada u Republici Srpskoj, prošle godine je u crkvenim knjigama evidentirao 49 opijela i dva krštenja djece.

Ovi podaci su najjasniji okvir za sliku zapadne Slavonije u sadašnje vrijeme i statusa Srba na tom području.

“Taj trend se nastavlja. Malo je krštenja, vjenčanja gotovo i nema, sve se svodi na opijela i poneki parastos. To je naš realni život. Na liturgiju dolazi pet do deset duša, većinom starijih”, ispričao nam je paroh koji je u ovu sredinu došao prije dvije godine.

Prethodno je službovao u Banatu, u opštini Kovačica, u selu Debeljača.

U tom mjestu bilo je 70 odsto parohijana porijeklom iz zapadne Slavonije, sa područja Voćina, Slatine, Slavonskog  Broda, Lipika, Pakraca…

Kada su se stekli uslove, uzeli su hrvatske pasoše i otišli da rade u Njemačku, Austriju, Italiju i druge zemlje Evropske unije.

Tokom jedne bogoslužbene godine, svjedoči paroh Karanović, u pakračkoj parohiji gasi se prosječno 40 domaćinstava.

Dešava se često da potomci, sinovi i kćerke, koji su se razišli po cijelom svijetu, ne uspijevaju doći na sahrane roditelja.

Te kuće se poslije prodaju za skromne iznose novca.

“U selima Branešci i Kraguj blizu Pakraca,  za sedam do osam hiljada evra moguće je kupiti oveću i uređenu kuću sa okućnicom. Selo Kusonje ima 54 srpska domaćinstva. Od toga, ulazim u tridesetak da bih osvetio bogojavljensku vodu. Ostale kuće su zaključane. Domaćini zimuju u Srbiji ili Srpskoj, vraćaju se u aprilu ili maju. U svome selu borave do jeseni i opet sve ukrug.”

To je teška i pogubna realnost života srpskog stanovništva u zapadnoj Slavoniji, u  pakračkim selima Popovci, Kričke, Streževica i okolini.

Paroh Karanović kaže da Srbi moraju pamtiti svoje stradanje,  ali i praštati, temeljeći život na Hristu i svjedočeći da je krv mučenika sjeme za nove Hrišćane.

Svjedok “Oluje”

Svako od parohijana nosi teške i neprebolne ožiljke rata, razaranja i straha.

To najbolje razumije paroh Karanović koji je, kao dječak od 12 godina, iz porodične kuće u Novom Gradu gledao apokaliptične scene, kada je stradalni srpski narod sa prostora Republike Srpske Krajine bježao ka slobodnoj srpskoj teritoriji, tokom hrvatske “Oluje”. Tada je za četiri dana protjerano 200.000, a ubijeno 3.000 Srba sa Banije, Korduna, Like, Dalmacije…

“Ove biblijske scene stradanja našeg naroda duboko su ostale urezane u mome pamćenju, prekinule moje djetinjstvo, zauvijek promijenivši moj život”, kaže ovaj harizmatični paroh, omiljen među svojim narodom.

Sveštenička loza

Karanovići su čuvena sveštenička porodica iz Novog Grada.

Više generacija predaka Igora Karanovića su sveštenici, počev od 1750. godine pa sve do Drugog svjetskog rata.

Vladika Segije (Karanović) objavio je knjigu “Karanovići, blagorodna sveštenička loza”.

“I svoju djecu, kćerke Jelisavetu i Justinu i sina Georgija”, kaže paroh Karanović, “često vodim u svoj rodni kraj, u Novi Grad, u Svodnu i Bušević, odakle potiču moji pokojni roditelji.”