Connect with us

Banjaluka

BANJALUČKI DAJAK! Tradicija koja ne tone

Ručna izrada čamaca iziskuje mnogo vremena i posla na godišnjem nivou u zavisnosti od potražnje možemo napraviti jedan ili nijedan, ali ljubav prema Vrbasu nas održava da se još time bavimo.

Rekao je ovo za “Glas Srpske” Andrej Zamolo, koji zajedno sa bratom Dariom čuva od zaborava jedan od osnovnih simbola Banjaluke, dajak čamac.

Uz oca su još kao djeca naučili ovaj zanat, a nakon njegove smrti 2006. godine nastavili su time da se bave samostalno te je većina dajak čamaca koji se danas voze Vrbasom djelo braće Zamolo.

Prvo se, kako je pojasnio, izrađuju prednji i zadnji dio čamca, špic i krma, zatim se pristupa sastavljanju, a potom se vrši impregnacija, zaštita, lakiranje i na kraju dobijemo finalni proizvod.

– Trup čamca se pravi od jelove daske koju je lako pronaći na ovim prostorima. Ona nije baš postojana u vodi, ali je lagana, jer kada bi čamac napravili od nekog težeg drveta on bi bio pretežak za vožnju. Međutim, kada se zaštiti i pravilno održava, čamac može trajati i preko 30 godina – naveo je Zamolo.

Prema njegovim riječima, špic se izrađuje od tvrđeg drveta poput hrastovine, jer trpi razne udare i drži konstrukciju dobro sastavljenom.

– Trup čamca se sastoji još od tri takozvana metalna rebra, koja dodatno učvršćuju konstrukciju. Potrebno je oko dvije sedmice laganijeg rada da se sve kompletira – kazao je on i dodao da voli i uživa u tome što radi.

Kako je istakao, čamac je namijenjen prvenstveno za vožnju po Vrbasu, stoga ga najčešće kupuju Banjalučani, ali potražnja nije prevelika.

– Osnovali smo “Dajak klub” 2010. godine i on okuplja sve ljubitelje dajak čamca. Iz godine u godinu sve je više zaljubljenika u ovu našu vještinu i tradiciju, stoga smatram da neće izumrijeti. Ne bi ni trebalo, jer je dajak čamac specifičan i nigdje u svijetu se ne vozi na ovaj način kao u Banjaluci – poručio je Zamolo.

Vozi se, kako je pojasnio, na način da se čamac gura uzvodno “motkom” dužine četiri metra, savladavajući brze struje i brzake kakve Vrbas ima.

– Glavni cilj dajakaša je da savladaju uzvodne brzake, što nigdje nećete vidjeti u svijetu. Nešto slično rade u Kembridžu sa takozvanim “punting boat”, ali kod njih je mirna voda. Međutim, kada je brza voda vrlo je bitna hidrodinamika čamca – rekao je Zamolo.

Kroz godine iskustva, dodaje, zaključio je da je idealna dužina čamca oko sedam i po metara, dubine do 30 cm i širine oko 77 cm, dok njegova težina iznosi otprilike oko 100 kilograma.

– Nadam se da će moj sin, koji ima deset godina, nastaviti sa ovom vještinom. Već se vrti oko mene dok radim i voli to, kao i moja kćerka, jer su se rodili u takvom okruženju. Pojaviće se, vjerujem, i neko izvan porodice ko će se zainteresovati za izradu dajaka – istakao je Zamolo.

Kada je u pitanju početak dajakaške sezone u Banjaluci, Zamolo je rekao da je u zavisnosti od vremenskih uslova to obično sredinom juna, jer da bi se vozio čamac potrebno je da nivo Vrbasa bude u minimumu.

Promocija

Veliki broj građana, ljubitelja Vrbasa i Banjaluke okupio se nedavno na Trgu Krajine gdje su posmatrali izradu tradicionalnog dajak čamca, u organizaciji “Dajak kluba” Banjaluka. Zamolo je istakao da je ovo druga godina zaredom da organizuju ovakav događaj te da su na ovaj način približili sugrađanima našu bogatu kulturnu baštinu.

– Mnogo ljudi je stajalo i posmatralo od početka do kraja sklapanje čamca. Mislim da im je bilo zanimljivo, jer smo praktično ni od čega sastavili trup dajaka za nekoliko sati – rekao je Andrej Zamolo.

Dodao je da su 2018. godine imali priliku da u Italiji na trgu sastave čamac za tri dana i potom ga provozaju u rijeci Adiđe što su građani ove zemlje dočekali sa velikim oduševljenjem.
Glas

Banjaluka

OSTALI BEZ DOMA U POŽARU Predstavnici Grada posjetili porodicu Knežević

Protekle sedmice požar je zahvatio stan petočlane porodice Knežević u Krfskoj ulici, a vatra je u samo nekoliko trenutaka progutala dobar dio onoga što su gradili godinama.

Porodicu Knežević danas su obišli i predstavnici Grada, a ovlašteni potpisnik Odjeljenja za brigu o porodici i demografiju Adriana Basara naglasila je da je Grad uvijek tu da pomogne, te je iskoristila priliku i da pozove sve druge ljude dobre volje da pomognu ovoj porodici.

-Danas se nalazimo u stanu petočlane porodice Knežević, kojima je dio stana izgorio u požaru. Na prvi pogled evidentno je da je uništen ogroman dio stana koji je sada neupotrebljiv za normalan život. Kao Odjeljenje za brigu o porodici i demografiju i u ime gradonačelnika Draška Stanivukovića potrudićemo se svim silama da omogućimo da ova porodica može da se vrati u stan, da normalno živi, jer sada su razdvojeni, što im takođe teško pada. Pozvala bih sve naše sugrađane koji mogu da pomognu ovoj porodici, a Grad će uraditi sve što je u našoj moći – kazala je Basara.

Predsjednik Komisije za procjenu šteta koje su prouzrokovane elementarnim nepogodama i drugim nesrećama na teritoriji Grada Banjaluka Bojana Rogić istakla je kako je prošle sedmice došlo je do požara u stambenom objektu u prizemlju zgrade u naselju Obilićevo, te da je požar lokalizovan zahvaljujući brzoj i efikasnoj intervenciji vatrogasaca.

-Najvažnije je u ovom trenutku istaći da nisu bili ugroženi životi vlasnika i stanara, a zahvaljujući pravovremenoj reakciji naše službe spriječeno je dalje širenje požara. Komisija za procjenu štete Grada Banjaluke i Odsjek za poslove civilne zaštite izvršiće u toku dana detaljnu procjenu nastale matrijalne štete. Kao što znate gradonačelnik je uvijek bio uz svoje građane u ovakvim situacijama, a tako će biti i sada i uz porodicu Knežević – kazala je ona.

Danijela Knežević, koja sa svojom porodicom živi u Krfsoj ulici istakla je kako je u toku noću došlo do požara.

-Probudila sam roditelje i pozvali smo vatrogasci, oni su došli jako brzo. Uzrok požara je frižider, odnosno zamrzivač, koji je još uvijek u garatnom roku i koji je bio smješten u lođi na balkanu – kazala je Danijela Knežević.

Nastavi čitati

Banjaluka

DRINIĆ “20 GODINA VLAST sa SNSD-om na čelu RAZARA Republiku Srpsku”

Dvadeset godina vlast sa SNSD-om na čelu razara Republiku Srpsku s ciljem stvaranja privatne države. Кrajnje je vrijeme da se probudimo. To je dužnost svakoga od nas, jer posao koji su radili sada ulazi u posljednju fazu.

Napisao je ovo na društvenim mrežama član PSS i odbornik PDP-a u Skupštini Banjaluke, Nebojša Drinić.

 

– Posljednja faza znači privatizacija: Radara i MUP-a, Rudnika i TE Ugljevik, a u konačnici i cijele Elektroprivrede Republike Srpske, naveo je Drinić i dodao:

– Danas smo napravili prvi pobjednički korak. Onemogućili smo privatizaciju radara. Borba se isplati! Istrajaćemo, jer narod u nama vidi alternativu. Republikom Srpskom upravljaće narod, a oni koji su sve radili pogrešno odgovaraće. Ne smije biti nedodirljivih – naveo je on.

Nastavi čitati

Banjaluka

ZIMA DONIJELA NOVE BRIGE! Sve više mladih u Banjaluci traži topli obrok i krov nad glavom

Foto: MIOMIR JAKOVLJEVIĆ/RINGIER

Dolazak zime i hladni dani, odnosno noći, natjerali su građane bez podrške i krova nad glavom da potraže pomoć u prihvatnoj stanici ili dnevnom centru za beskućnike u Banjaluci.

No, sve je više mlađih ljudi kojima su potrebni topao obrok, krevet, prenoćište ili razgovor.

To nam potvrđuju i sagovornici u Udruženju “Mozaik prijateljstva” i Gerontološkom centru Banjaluka, koji im pruže krov nad glavom na nekoliko sati, odnosno dana.

Miroslav Subašić, predsjednik Udruženja “Mozaik prijateljstva”, za “Nezavisne” ističe da je njihov dnevni centar za beskućnike stalno otvoren, te da su postali i neka vrsta prihvatne stanice.

“Uvijek se tu nalazi pet do 10 ljudi. Skoro nam je došao mlad čovjek iz Gradiške sa finim karakterom, te je kod nas boravio po nekoliko sati. Ali, sad je našao posao, što je pozitivno. Inače, oni znaju da mogu doći do 16 časova, doručkovati, okupati se itd. Većinom su to ljudi srednjih godina, ali i mlađi”, priča Subašić.

Kako kaže, to su često ljudi koji su izgubili tlo pod nogama.

“Ima tu ljudi koji su zaista dobrog karaktera, skromni i zahvalni. Imali smo situaciju da je čak i magistar došao kod nas kao beskućnik. Teško je biti normalan u sadašnjem svijetu.  I ja iz svog iskustva znam, prošao sam kroz sve to. Zato mi je drago da postoji mjesto gdje se mogu okupati, odmoriti, popričati”, naglašava Subašić.

Prema njegovim riječima, iako ne mogu često uticati na promjenu nečijeg života, njihovi korisnici se često otvore, a ko hoće da radi – i njih znaju usmjeriti i pomoći im da dođu do posla.

Mirjana Todorović, glavna sestra u Gerontološkom centru Banjaluka, koja ujedno vodi prihvatnu stanicu, za “Nezavisne novine” kaže da trenutno imaju sedam korisnika u prihvatnoj stanici.

“Vodimo i telefonske razgovore, kao i razgovore sa osobljem UKC RS, gdje ljudi dođu na liječenje, a poslije toga ih nema ko preuzeti, pa se onda nama obrate da ih primimo. Većinom su to pacijenti čija su djeca ili rodbina u inostranstvu, ili čak nemaju bliže rodbine, pa ih je potrebno smjestiti dok oni ne dođu”, pojašnjava Todorovićeva.

Oni su, kako kaže, počeli dolaziti početkom novembra. Dodaje da je u svakodnevnoj komunikaciji sa banjalučkim Centrom za socijalni rad.

“Kad ih primimo, tu ostaju najviše pet dana. Ali, ukoliko se ne riješi njihov status onda mogu ostati do 30 dana. U slučaju da nisu riješili status, onda mi moramo dobiti rješenje od Centra za socijalni rad, i tada ostaju maksimalno do 90 dana”, rekla je ona.

No, prema njenim riječima, uglavnom ostaju do mjesec dana.

“U tom periodu, ako su došli iz bolnice, trebaju im razne kontrole, terapije, antibiotici, što mi i obezbijedimo, a sa Centrom za socijalni rad provjerimo gdje su prijavljeni, kako bi nam porodični ljekar dostavio uputnicu”, pojasnila je Todorovićeva.

U zadnje vrijeme često dolaze, potvrđuje ona, mlađi ljudi.

“To su ljudi sa raznim dijagnozama, a uglavnom je to neuredan život, porodični odnosi ili su u zapuštenom stanju. Mi im pružimo obrok, topao krevet, terapiju i sve što treba, nema razlike u odnosu na naše korisnike”, zaključuje Todorovićeva.

Nastavi čitati

Aktuelno