Connect with us

Banjaluka

BANJALUČKO NASELJE PRVI PUT OD SVOG POSTANKA dobija gradsku vodu

Banjalučko prigradsko naselje Ponir nalazi se na nadmorskoj visini od 600 do 700m. Otkada postoji ovo naselje, mještani nikada nisu imali redovno vodosnabdijevanje iz gradskog vodovoda. Za vodu su koristili lokalne izvore, koji tokom ljetnjih mjeseci gotovo u potpunosti presuše.

Sada će u njihovim kućama po prvi put iz česme poteći voda iz javnog vodovoda.

“Otkad postojimo imamo problem sa vodom. Ovo je visinska zona gdje izvori nestaju u ljetnom periodu. Po nekoliko mjeseci nema vode, tako da se snalazi kako ko umije”, kaže mještanin Ponira Nikola Ćurlić, dodajući da se nekada voda donosila na ramenima ili na konjima sa velike udaljenosti. “Voda se nosila na štapu na koji se nabace dvije kante, sa svake strane ili na konjima, sa izvora koji su udaljeni nekoliko stotina metara ili kilometar. U zadnje vrijeme izlazila nam je u susret gradska uprava koja je cisternom dopremala vodu, pa se nekako premoštavalo”, kazao je Ćurčić o tome kako su se mještani ovog sela do sada snabdijevali vodom.

“Postaćemo i mi građani prvog reda kao i svi ostali. Tri stvari u životu moraš da imaš: vodu, struju i put, da bi mogao da opstaneš i da živiš tamo gdje bi volio, a voliš tamo gdje si se rodio”, kazao je mještanin Nikola Ćurlić.

Danas je za predstavnike Gradske uprave i za novinare upriličen obilazak završnih radova na izgradnji rezervoara koji će sa najviše kvote u Poniru snabdijevati ovo naselje, ali i naselja koja se nalaze u nižim visinskim zonama. 

Obzirom da se radi o izazovnom terenu, nepristupačnom za teške mašine, gradonačelnik Banjaluke Draško Stanivuković objasnio je šta je sve bilo potrebno obezbijediti kako bi se ovaj projekat mogao realizovati.

“Za ovaj projekat bilo je potrebno stvoriti hiljade predusolova. Nijedan uslov se ne stvara ako se vi grčevito za to ne izborite. Ovo je veoma je izazovan projekat zato što su naselja na različitim visinskim zonama, i ima puno uvala, kotlina, koje morate na različite načine da tretirate. Probijate šume, nasipate dionice puta, sve to da biste mogli graditi. Morate i obezbijediti novac, bilo je potrebno pronaći više stotina hiljada maraka, samo da mehanizacija dolazi. Džaba što je projekat u vrijednosti 2 miliona, kad bez tih 300 hiljada za puteve i sve drugo, ne možete graditi ova dva rezervoara, a struka je rekla da se to ovdje gradi, zato što je ovo najviša kvota”, pojasnio je gradonačelnik Banjaluke.

main image

“Da svaki pedalj Banjaluke dobije vodu”

Ovaj projekat je dio širih napora da sva naselja u Banjaluci budu obuhvaćena vodosnabdijevanjem iz gradskog vodovoda.

“Cilj smo gotovo ostvarili u 90%, da svako naselje u našem predivnom gradu, svaki dio, svaki pedalj Banjaluke, bude pokriven vodom, da ima gradsku vodu i redovno vodosnabdijevanje. Da bismo to uradili, bilo je potrebno da uložimo i još uvijek ulažemo više desetina miliona maraka. Na teritoriji Bronzanog Majdana smo uložili više od 2 miliona i riješili problem redovnog vodosnabdijevanja. Slavićka će biti do kraja maja ili početka juna, za preko 150 domaćinstava. Isto važi za teritoriju Donjih Kola, ista situacija, 1.2 miliona i u tim dijelovima Banjaluke da ne bude da zimi ima vode, a ljeti nema. Uskoro završavamo i projekat u Racunama, Krupa na Vrbasu. Gotovo 1.7 miliona je uložene za vodosnabdijevanje u Jagarama, za više stotina domaćinstava na cijeloj toj teritoriji i sve kuće koje će se u budućnosti graditi imaće vodu. Tamo smo već podijelili besplatne vaučere”, objasnio je Stanivuković.

Da bi se voda dovela do Ponira bilo je potrebno prije toga dovesti je do sela Jagare.

“Bez Jagara ne može ni ovdje da dođe voda. Potrebno je da uradimo potisne cjevovode i sve drugo. Da bismo vodu danas dovukli ovdje, ovo je jedna od najvažnijih kvota, zato što dva rezervoara po 300 kubnih metara koje ćemo raditi na Poniru sa preko 14km vodovodnih sistema, investicijom više od 2 miliona je neophodno da uradite da bi Ponir imao vodu, da bismo krakove puštali do Jagara, Debeljaka, Starčevice. To je trasa, da cijela ova teritorija ima vodu. Kada završimo ove radove, krakove možemo širiti ka Trešnjiku, ka Debeljacima i spuštati na različite visinske dijelove, naselja Starčevica, Potok, kuće koje se nalaze u rekreativnoj zoni Banj Brdo”, rekao je Stanivuković.

Govoreći o rokovima za završetak projekta, Stanivuković je rekao da je sa izvođačem dogovoren plan da do polovine septembra bude rok za podjelu besplatnih vaučera stanovništvu za priključak na vodovod.

“Vodovod će da očisti cijevi, da izvrši svu dezinfekciju i podijelimo vaučere. Dok ljudi budu pravili šahtove, mi puštamo vodu i susretnemo se polovinom septembra, da do kraja septembra voda teče na česmama vaših kuča. To je realan plan koji ćemo mi ispoštovati”, najavio je gradonačelnik, dodajući da se sa ovom investicijom ostvaruje cilj gradske uprave da do kraja 2024. godine svaki dio Banjaluke ima vodu.

Naredni prioritet biće kanalizaciona mreža sa kolektorima, najavio je Stanivuković.

main image

Gradski menadžer koji vodi projekat vodosnabdijevanja Jagara, Bojan Kresojević podsjetio je da se projekat finansira iz sredstava Evropske unije.

“Od početka mandata do danas, završili smo 205km cjevovoda, što je najveći iskorak u odnosu na prethodne mandate. U okviru projekta vodosnabdijevanja Ponira, koji se finansira između ostalog iz sredstava Evropske unije, projekat Voda 3 će imati dodatnih 14km cjevovoda. Započeli smo radove u Šumarima, gdje ćemo imati 6-7km cjevovoda. Zajedno sa Racunama i započetim projektima, do 270km cjevovoda će biti do kraja 2024 godine, što nas dovodi do toga da 99 posto građana Banjaluke bude pokriveno gradskim sistemom snabdijevanja i to je nešto sa čime možemo biti ponosni”, kazao je Kresojević.

main image

“Želimo da građani ne žive samo u centru, već i u ovoj prelijepoj prirodi”

Pored samog vodovoda, mještani Ponira dobiće i dodatnu infrastrukturu.

“Prethodni petak smo imali posjetu Evropske delegacije koji imaju obavezu da vrše nadzor nad realizacijom projekta koji oni finansiraju i ono što smo im rekli jeste da za nas najveći nadzor i ispit su građani. Iz tog razloga, mi se trudimo da dinamika bude mnogo bolja i mnogo brža od planirane. Nakon obilaska, oni su potvrdili da je dinamika iznad očekivane”, kazao je gradski menadžer.

main image

Ovim projektom građanima Banjaluke omogućeno je da i van uže gradske zone imaju sve uslove za život.

“Ovo je jedan od primjera projekata koje finansira EU a koji pokazuje da se može raditi kvalitetno. Ne samo što ćemo obezbijediti 14km cjevovoda, 2 bazena od 300 kubika, već ćemo obezbijediti i pristupne puteve, za šta je izdvojeno 350 hiljada KM. Mještani Ponira će tako imati i dodatnu uslugu, dodatnu infrastrukturu. Na taj način ćemo ovu prelijepu prirodu, koja se nalazi na 700m nadmorske visine, učiniti još atraktivnijom. Mi želimo da građani ne žive samo u centru, već u prelijepoj prirodi, a ovaj projekat podržava takve aktivnosti”, rekao je Kresojević.

Buka

Banjaluka

TANJA PALAČKOVIĆ PROSLAVILA NIKOLJDAN! “Sveti Nikola nas uči da darujemo druge”

Danas, 19. decembra, Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Nikolu Čudotvorca, jednog od najpoštovanijih svetitelja među pravoslavnim vernicima. Ovaj dan je posebno značajan za mnoge porodice koje ga slave kao svoju krsnu slavu, među kojima je i odbornica PDP-a u Skupštini Grada Banja Luka, Tanja Palačković.

Palačkovićeva je u svom domu okupila porodicu, prijatelje i goste kako bi zajednički obeležili ovaj važan praznik. Tom prilikom istakla je značaj porodičnog okupljanja i tradicije koju Sveti Nikola simbolizuje.

– “Ovo je krsna slava moje porodice i blagoslovljeni smo da se okupljamo svake godine i da nas svake godine ima sve više. Sveti Nikola nam je ostavio u amanet da danas darujemo druge, pa je ovo poseban dan i za sve najmlađe. Braćo, neka nam je srećna krsna slava!” – poručila je Palačkovićeva uz simbolično posluženje gostiju i poklone za najmlađe.

Ovaj dan, osim porodičnog slavlja, podseća na humanost i nesebično deljenje, što je u duhu Svetog Nikole. Mnogi vernici na ovaj praznik nastoje da pomognu onima kojima je pomoć potrebna, što je tradicija koju je i Tanja Palačković posebno naglasila.

Sveti Nikola Čudotvorac, poznat kao zaštitnik dece, moreplovaca i putnika, svojim primerom pokazuje put milosrđa, pa je Nikoljdan postao simbol radosti i solidarnosti među pravoslavnim vernicima.

Nastavi čitati

Banjaluka

NEBOJŠA DRINIĆ “Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice”

Odbornik PDP-a Nebojša Drinić uputio je čestitke svim vjernicima koji danas slave Svetog Nikolu, prisjećajući se porodične tradicije i duhovnog nasljeđa svog kraja.

„Praznično jutro i Nikoljdan – krsna slava moje porodice – uvijek dočekujemo s radošću i ponosom. Brat i ja zajedno smo bili u crkvi u Razboju, gdje smo kao djeca prvi put molili Boga i duhovno sazrijevali. Danas radost dijelimo s našim bratancem Markom, podsjećajući ga na naše korijene.

S posebnim ponosom pričamo o našem pretku, Đurađu Driniću, prvom svešteniku i neimaru crkve u našem selu. On je ostavio neizbrisiv trag, a duh Svetog Nikole, koji simbolizuje dobrotu, skromnost i milosrđe, vodi nas kroz život.

Srećna i od Boga blagoslovena slava svim poštovanim domaćinima i dragim ljudima!“ – poručio je Drinić.
Banjaluka24

Nastavi čitati

Banjaluka

VESELIN MIŠINIĆ KNJIŽEVNIK “Banjaluka je NAJSRPSKIJI grad na Balkanu”

Književnik Veselin Mišnić i njegov roman “Drugom stranom tišine” ovogodišnji je dobitnik nagrade “Đuro Damjanović”, Udruženja književnika Republike Srpske – Podružnica Banjaluka.

Priznanje mu je uručeno u Kući Milanovića. Bio je to povod  da sa ovim književnikom zavidne bibliografije razgovara i ekipa portala Banjaluka.net.

Kolašinac po rođenju, sa beogradskom adresom, iskazuje to i u svom govoru odnosno pisanju, ekavica ili ijekavica, za njega nije bitan izgovor srpskog jezika, bitno je da razgovaramo. Do sada je objavio 50 knjiga (romana, zbirki pripovijedaka, poezije, satire, kritika i eseja).

Prevođen je na dvadeset stranih jezika i zastupljen u svim značajnijim književnim antologijama, zbornicima i almanasima. Višestruko je nagrađivan za svoje književno djelo, član je Udruženja književnika Srbije i ima status istaknutog umjetnika.

Koliko Vam znači nagrada koju dodjeljuje Udruženje književnika Republike Srpske, Podružnica Banjaluka? Povezuje li Vas još nešto, osim dobijenog priznanja, sa ovim krajevima ?

Mišnić: …Činjenica je da je ovo moja prva književna nagrada koju sam dobio u Republici Srpskoj i koja nosi ime istaknutog književnika iz Banja Luke Đura Damjanovića. Činjenica je takođe da sam dobio niz značajnih književnih nagrada poput nagrade Milan Rakić, Simo Matavulj, Radoje Domanović, Srboljub Mitić i još mnogo drugih, što u Srbiji, što u Crnoj Gori, ali kažem meni je ova nagrada posebno draga jer sam je dobio u najsrpskijem gradu na Balkanu, dakle u Banja Luci. Draga mi je što sam kao mlad pisac poznavao Đuru dok je boravio u Beogradu. Kasnije kada se vratio da živi u rodnoj Banjaoj Luci, nisam ga više sretao. Đuro je umro prije 15 godina, a Udruženje Književnika Srpske, Podružnica Banja Luka je ustanovilo ovu nagradu u znak sjećanja na velikog boema i nesvakidašnjeg čovjeka i književnika Đuru Damjanovića. Đura je bio i ostao značajno ime u okvirima sveukupne srpske književnosti i jako je dobro da je Banja Luka kao njegov zavičajni grad, prepoznala značaj ovog pisca, kao pravog naslednika Kočića i Ćopića. Sa ovim krajevima me povezuje mnogo toga, prije svega jezik naroda, koji se ne razlikuje od onog iz mojeg zavičaja (Mojkovac- Crna Gora), povezuje me kultura govora, nasleđe i vjera pravoslavna, i nekolicina pisaca i prijatelja koji žive u Banja Luci.

Pomenuću neke: Zoran Kostić, Miladin Berić, Živko Vujić, dr. prof. Duško Pevulj, dr. prof . Đorđe Vuković, pjesnikinja Neda Gavrić…

Nagradu ste dobili za knjigu proze „Drugom stranom tišine“ , to je Vaša 50. knjiga po redu, koja obuhvata pet decenija pisanja. Unutar korica je 120 tema i nevjerovatnih 4200 sentenci, i mudrih misli. Šta Vas inspiriše na toliko količinu zapisa?

Mišnić: Ovo je jedna od onih rijetkih knjiga koje se napišu jednom ili nikad. Ja sam ovu knjigu od 550 strana, u fragmentima sklapao preko 40 godina a intezivno sam na tekstu u njoj radio poslednjih pet godina. Znate, knjige umiru kao i ljudi, neke mnogo prije od njihovih autora, neke se otrgnu od života stvaraoca i krenu nekim svojim putem, ne mareći za protok vremena. Vjerujem da je ovo jedna od takvih knjiga. Ovakve knjige su dokaz da pisci mislioci nijesu protjerani iz književnosti, da ih još ima, mada rijetko. Današnja književnost je nažalost prepuna trivijalija, svakojakog mešeteranja, ispraznosti, lišena je ljepote jezika i ljepote pisanja, forma i sadržinska struktura su krajnje pojednostavljeni i ogoljeni. Knjige vizuelno izgledaju kao bombonjere, mada u bombonjerama ima kakav –takav sadržaj a ove knjige koja se prodaju u konditoraju, po samoposlugama, trafikama, sem celofana u koji su upakovane, nemaju ni jedan sadržaj vredan pomena, naravno mislim u književnom smislu. Prava književnost je nešto drugo, i nešto više. Umjetnost prije svega.

U obrazloženju stručnog žirija za nagradu “Đuro Damjanović” stoji: “U žanrovskom smislu ova zbirka misli i fragmenata najbliža je “Znakovima pored puta “Ive Andrića i predstavlja štivo koje će mnogi držati uz uzglavlje,…”. Koliko godi poređenje sa Nobelovcem?

Mišnić: Svako poređenje sa velikim piscima prija. Neke moje ranije knjige su poređivane, recimo sa Ernestom Sabatom, Emilom Sioranom, Danilom Kišom, Mešom Selimovićem, a evo ova i Andrićevim “Znakovima”. Smatram da svaki pisac, ali i svaki čovjek ima neke svoje “Znakove pored puta”. Vidljive ili nevidljive. Makar i djelovalo sve asocijativno sličnost možda postoji samo u domenu promišljanja. Sve drugo nema sličnosti, ali kako god bilo, priznajem: ovo su moji “znakovi”.

Slobodan ste umjetnik. Isključivo se bavite književnim radom. Koliko je važno umjetniku da bude slobodan u svakom smislu, za njegov kraetivan rad i kako ste se Vi izborili za takav status i mogućnost da se bavite isključivo književnim radom?

Mišnić: Rano sam prestao da se bavim pedagoškim radom i profesurom. Opredelio sam se za književnost i tim putem, kakav god on bio, idem poslednjih 50 godina. Sloboda je nužno relativan pojam. Ako pisac dosegne prag samosvojnosti, to je za njega sloboda. Izbori nas nekada vode i na pogrešnu stranu. Vreme na kraju presudi, jesmo li ili nijesmo izabrali pravi put. Pedeset mojih knjiga u raznim žanrovima daju odgovor na ovo pomalo hipotetičko pitanje.

“Ubi me prejaka reč”, zapisa čuveni Branko Miljković. S obzirom da pišete aforizme i kroz jedno kritičko oko posmatrate svijet oko sebe, koliko danas vodimo računa šta ćemo reći ili zapisati? Danas, kada svako ima priliku da iznese mišljenje. Da li je riječ umjetnika u tom smislu obezvrijeđena?

Mišnić: Miljlković je takođe napisao: Putuj, pevaj, prkosi/ Samo te pesma hoće/ Ali dok pevaš ko će/ Tvoje breme da nosi./ Javna riječ, ona zapisana je obavezujuća, to je piščeva testamentarna oporuka. Satira je samo jedan od književnih žanrova gdje sam se ja u jednom periodu stvaralaštva iskazivao. Jer, kako neko reče: kratka riječ dugim mislima daje povoda. A aforizam kao najkraća književna forma ima više uloga i više značenja. To je bila i moja šansa da budem oštar kada je trebalo i gdje je trebalo. Osjećao sam se ugodnije u svojoj koži. Ova ekspanzija društvenih mreža je obezvrijedila svako kritičko mišljenje. Riječi su potrošna roba i svako se oseća prozvanim i pozvanim da daje neki svoj sud, bilo da je reč o društvenim ili kolokvijanim pitanjima svakodnevice. Tu je prvo stradao jezik. Potom pismenost i onda ne sledi ništa drugo do sunovrat istinske kreativnosti. Da li je neko pisac ako piše jelovnike?

Piše: Marina Majkić Miletić

Banjaluka.net

Nastavi čitati

Aktuelno