Priroda nas podsjeća da je čovjek, koliko god bio jak i spreman, ipak samo njen gost. Njenu nepredvidivost i moć Banjalučani su osjetili 27. oktobra 1969. godine – kada je razoran zemljotres za samo nekoliko minuta promijenio lice našeg grada.

Poručio je ovo gradonačelnik Draško Stanivuković, povodom obilježavanja 56 godišnjice od razornog zemljotresa, istakavši da se, iako porušena, naša Banjaluka iz ruševina ponovo uzdigla, zahvaljujući snazi, hrabrosti i solidarnosti dobrih ljudi.

-27. oktobar nije samo podsjećanje na tragediju, već i na neuništivi duh Banjalučana, na ruke koje su tada, iz svih krajeva zemlje i regiona dolazile da pomognu – da ponovo izgrade domove, škole, mostove i živote. Danas, više od pola vijeka kasnije, čuvamo sjećanje na sve izgubljene živote, ali i na zajedništvo koje nas je tada povezalo. Zato, dok odajemo počast žrtvama, izražavamo i zahvalnost svima koji su učinili da Banjaluka ponovo stane na noge, a mi nastavljamo da činimo sve da ona iz dana u dan postaje snažnija, ljepša i ponosnija – istakao je on.

Dodao je i to da ovaj dan bi trebalo da bude podsjetnik da se najveća snaga grada ne mjeri njegovim zgradama, već srcima njegovih ljudi.

Banjaluka danas obilježava 56 godina od razornog zemljotresa koji je 27. oktobra 1969. godine, u 9.11, zaustavio život u gradu na Vrbasu.

Grad je u trenu utihnuo, a vrijeme kao da je stalo i do danas ostalo uklesano u memoriju Banjalučana.

Dan ranije, 26. oktobra, u 16.36, snažan “prethodni udar” najavio je tragediju.

Noć između 26. i 27. oktobra bila je ispunjena podrhtavanjima, strahom i neizvjesnošću. A onda – najjači udar. Zemljotres jačine 8,5 stepeni po Merkalijevoj skali, odnosno 6,6 stepeni po Rihteru u epicentru, pogodio je Banjaluku i ostavio iza sebe razaranja koja ni vrijeme nije uspjelo izbrisati.

U samo nekoliko sekundi srušen je cijeli jedan svijet.

Poginulo je 15 ljudi, a povrijeđeno 1.117. Grad je bio potpuno razorеn, uništeno je čak 86.000 stanova, dok je na stotine objekata pretrpjelo teška oštećenja – 266 školskih, 146 kulturnih, 133 zdravstvena, te 152 objekta društvene i javne uprave.

Ni privreda nije bila pošteđena. Oštećeno je 112 privrednih objekata, proizvodnja je stala, a rad je u mnogim preduzećima mjesecima bio sveden na minimum. Neka su trajno zatvorila svoja vrata.

“Grad mladosti” te jeseni ostao je bez svoje djece. Danima su autobusi iz Banjaluke odvozili osnovce i srednjoškolce širom tadašnje Jugoslavije. Školsku 1969/1970. godinu završili su daleko od svojih domova, noseći u srcima nostalgiju, strah, ali i nadu da će se vratiti u svoj grad obnovljen, sigurniji, živ.

I danas, više od pola vijeka kasnije, na Trgu Krajine stoji sat koji je stao u trenutku tragedije – 27. oktobra 1969. u 9.11. On ne mjeri vrijeme, nego čuva sjećanja. Podsjeća da se Banjaluka ponovo digla iz ruševina, da su je ljubav, solidarnost i zajedništvo izgradili iz ponora.

Nebojša Kuštrinović jedan je od Banjalučana koji se vrlo dobro sjećaju tog kobnog dana, a kako je rekao za “Nezavisne novine”, solidarnost koju je narod tada pokazao nešto je što nikada neće zaboraviti.

“Kuća nam je bila srušena, a tu zimu smo proveli u šupi. Bilo je vrlo hladno, ali tada se desilo nešto što se može nazvati ljudskom solidarnošću i prijateljstvom. Uprkos teškoj situaciji, narod je pokazao veliku solidarnost i dokazao da smo ljudi”, kazao je Kuštrinović.

Mjesto koje su nazivali “Titanik” bilo je okupljalište mlađih Banjalučana.

“Iako je zemljotres bio katastrofalan, sreća je bila u tome što smo mogli pokazati brigu i solidarnost prema našim mlađim sestrama i braći, koji su odvoženi u druge dijelove zemlje, put Trogira i drugih mjesta, vozovima i drugim sredstvima”, kazao je on.

Kako je rekao, sjeća se da su, iako u teškim okolnostima, svaku veče imali svirke pod Kastelom.

“Sjećam se onih prvih sati poslije zemljotresa kada je Rade Radivojac, vozač autobusa, dovezao dva autobusa koja su radila u leru te su sva djeca iz moje ulice spavala u toplim autobusima”, ispričao je on, dodajući da će mu njegova solidarnost zauvijek ostati u sjećanju.

Kako dodaje, cirkus “Adrija” je poklonio Banjaluci cirkuski šator koji je stajao kod Kastela, gdje su bile svirke uživo.

“Tamo su često bile igranke i tamo smo, bez obzira na poteškoće, plesali i igrali, radovali se životu”, ispričao je on.

Prema njegovim riječima, Banjalučanima je u tim momentima svaka pomoć značila, a ono čega se vrlo dobro sjeća jeste dolazak Josipa Broza Tita, koji je tada obišao Banjaluku i prošetao se ulicama tada razrušenog grada.

Moja želja je i svakako sam istrajan u tome da naš Vrbas bude uredniji i čistiji. Do sada smo uredili oko pet kilometara obale i kroz izgradnju šetališta konačno omogućili našim građanima da Vrbas vide izbliza.

Poručio je ovo gradonačelnik Draško Stanivuković, istakavši da će istrajati u namjeri da kroz izgradnju nove dionice šetališta građanima, ali i svim posjetiocima omogući da na potezu od Gradskog mosta do plaže „Vrućica“ uživaju u ljepotama naše rijeke.

On je istakao da je za realizaciju ovog projekta pribavljena sva neophodna dokumentacija, kao i da su obezbijeđena sredstva.

-Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do „Vrućice“ i za taj projekat posjedujemo vodne saglasanosti od Voda Republike Srpske, građevinsku dozvolu i svu neophodnu dokumentaciju, ali i budžetirana sredstva za ovu namjenu. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da uspješno završimo ovaj projekat, a uz to i dalje ćemo nastaviti našu borbu za izgradnju kolektora na rijeci Vrbas – zaključio je Stanivuković.