Više puta najavljivana obustava integralne proizvodnje čelika u kompaniji Nova Željezara Zenica trebala bi početi u srijedu u 7 sati.

U srijedu će biti obustavljen rad pogona Aglomeracije, dok je za 15 sati planirano gašenje Visoke peći.

Dan kasnije, u četvrtak 23. aprila u jutarnjim satima, biće isporučen i posljednji kazan s talinom za Čeličanu.

Čeličana će nastaviti rad do završetka proizvodnje čelika i gredica, što se očekuje do ponoći istog dana, čime će i zvanično biti obustavljen dio integralne proizvodnje.

Gašenje ovog dijela proizvodnje u Zenici, osim uticaja na radnike kompanije, moglo bi imati značajne posljedice i na poslovanje entitetskih željeznica, kao i na druge dobavljače.

Menadžment Nove željezare Zenica proteklih mjeseci pokušavao je upozoriti nadležne institucije i ishoditi donošenje odluke o zaštiti domaće proizvodnje čelika, koju Savjet ministara Bosne i Hercegovine nije usvojilo.

Izbor zanimanja predstavlja jedno od prvih velikih životnih raskršća za mladu osobu i tu je uloga roditelja veoma važna, ali njihova briga ne smije da preraste u kontrolu i da oni nesvjesno biraju umjesto djece, izjavila je Srni psiholog i psihoterapeut Maja Savanović.

Zorićeva je naglasila da roditelji nerijetko i nesvjesno prenose vlastite ambicije ili neostvarene planove, vjerujući da time djeluju u najboljem interesu djeteta.

“Na našim prostorima odluke o školovanju često nose i porodičnu dimenziju, obilježenu očekivanjima, vrijednostima i strahovima. Roditelji tada, vođeni željom da zaštite dijete, nude rješenja koja smatraju sigurnim i perspektivnim”, navela je Zorićeva.

Dodala je da takav pristup može udaljiti dijete od vlastitih interesovanja i dovesti do izbora koji više odražava porodične nego lične potrebe.

Zorićeva je istakla da odgovornost roditelja u toj fazi nije da donosi odluku umjesto djeteta već da ga vodi kroz proces upoznavanja vlastitih sposobnosti.

Ona je navela da djeca u periodu prelaska iz osnovne u srednju školu još nemaju jasno oblikovan profesionalni identitet i prirodno se oslanjaju na porodične stavove i zbog toga su uticaj roditelja i njihova podrška od presudnog značaja.

“Sigurno porodično okruženje omogućava djetetu da razmišlja, istražuje i preispituje vlastite izbore bez straha od odbacivanja. Razgovor, interesovanje i prisutnost daju osjećaj stabilnosti iz kojeg se lakše donose odluke”, rekla je Zorićeva.

Pojasnila je da je pitanje upisa u srednju školu ili na fakultet mnogo više od odluke o obrazovanju i da se u njegovoj pozadini nalaze identitet, osjećaj lične vrijednosti i predstava o budućnosti.

Zorićeva je dodala da prelazak iz srednje škole na fakultet donosi drugačiju dinamiku jer tada postaje izraženija potreba za samostalnošću.

“Roditelji često osjećaju dodatnu odgovornost jer ovu odluku doživljavaju kao dugoročno presudnu. Upravo u tom odnosu između potrebe da se savjetuje i potrebe da se pusti, razvija se osjećaj lične odgovornosti kod mladih”, istakla je Zorićeva.

Ukazala je i da se pritisak javlja kada briga preraste u potrebu da se izbor kontroliše.

Prema njenim riječima, pravu mjeru nije lako pronaći, pogotovo kada se u obzir uzme nešto o čemu se rjeđe govori, a to je roditeljski strah da dijete neće napraviti dobar izbor, da će pogriješiti i time sebi otežati put, da ne vidi širu sliku.

“Unutrašnji nemir često stoji iza potrebe da se savjet pretvori u odluku i upravo tu se odvija najvažniji dio roditeljskog rada, ne prema djetetu, nego prema sebi”, navela je Zorićeva.

Zorićeva je napomenula da je porodični kontekst na ovim prostorima obilježen bliskošću i međusobnom povezanošću, što može biti snažan resurs, ali i izazov kada je potrebno napraviti prostor za individualne izbore.

Iz zemalja Evropske unije dolaze velike količine mlijeka i mliječnih proizvoda, često po nižim cijenama. Razlog za to je što su proizvođači u EU značajno subvencionisani, pa mogu sebi priuštiti da prodaju robu jeftinije nego domaći farmeri. Taj višak proizvoda završava upravo na tržištima poput našeg. Za domaće poljoprivrednike to znači jednu jednostavnu stvar – njihovo mlijeko se teže prodaje. U Republiku Srpsku uvoze se ogromne količine mlijeka i mliječnih proizvoda, a pojedini proizvodi dolaze po cijenama nižima od proizvođačkih. Pritom se zaobilaze zaštitne mjere za domaću proizvodnju, što domaćim mljekarama praktično onemogućuje plasman proizvoda na tržište, navode mljekari.

“Svakog dana sve je veća katastrofa. Moramo da kupujemo sijeno, silažu, hranu, muzemo krave i bacamo mlijeko. Od ove godine je krenulo snižavanje cijena, svaki mjesec nam snižavaju od 5-7 feninga. Ako se ovaj trend ovakav nastavi, za par mjeseci uopšte neće biti nikakvih cijeni mlijeka, dolaziće možda da voze, al neće nam ništa plaćati”, navodi Radenko Arsenović, mljekar iz Male Obarske kod Bijeljine.
Mljekari navode da je jako teško doći do sastanka sa resornim ministarstvom, uglavnom samo kada prijete nekim protestima.

“Na kraju će se morat smanjiti proizvodnja jer trenutno imamo prevelike viškove, ne u našoj državi nego izvan. I to diktira nama cijenu tako i količine jer nama dolazi mlijeko koje je dosta jeftinije iz inostranstva i to nas guši u neku ruku”, navodi Milorad Simić, člank Upravnog odbora Udljuženja mljekara Republike Srpske.

Arsenović smatra da država treba da ih zaštiti, ali mu izgleda kao da je krajnji cilj da se uguši mljekarstvo u Srpskoj kako bi se u potpunosti oslonili na uvoz, a da neko od čitave situacije sigurno uzima novac.

“Uzrok je poznat. Izdavanje prekomjernih uvoznih dozvola. vidimo da se naša država, naša ministarstva, pogotovo Savjet ministara, da se oni dobro bore da ne bi ti proizvođači iz Evropske unije bacali mlijeko. Oni njima prave da oni mogu da žive, a nas ovdje izgleda treba uništiti. Oni mogu svoje mlijeko da prodaju kod nas, a mi naše moramo da bacamo”, navodi Arsenović.

Mljekari kažu da su im tek nedavno isplaćeni poljoprivredni podsticaji za prošlu godinu, a tek prije nekoliko dana premija mlijeka za januar mjesec. Podsticaji su došli, ali tek kad je sve poskupilo.

“Uhvatio nas je rat, nismo dobili podsticaje. Zbog rata negdje u svijeti ii zbog tih dešavanja, repromaterijal je poskupljao preko 40%. Mi smo tu više izgubili. Da su bar nešto isplatili na vrijeme, mi bismo mogli da kupimo repromaterijal, gorivo, đubrivo po jeftinijim cijenama, međutim sad je već kasno”, navodi Simić.

Simić dodaje da zbog ovih ograničenja postepeno prelazi na proizvodnju sireva jer mlijeko mora negdje da iskoristi. Ako se uskoro ne pronađe rješenje, mnogi strahuju da bi mljekarstvo, kao jedna od ključnih grana poljoprivrede u Republici Srpskoj, moglo doći u još težu situaciju.

(BN)