Sport u Srpcu suočava se sa ozbiljnim izazovima, a sve veći broj ugašenih klubova i problemi u funkcionisanju postojećih upozoravaju da je potrebna hitna reakcija.

Ipak, da sportski duh nije ugašen pokazuju primjeri poput KMF „Vrbas“ Razboj Ljevčanski, koji opstaje zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema igri.

Generalni sekretar PSS Nebojša Drinić istakao je da ovaj klub predstavlja dokaz da sport u Srpcu još ima snagu, ali i upozorio na zabrinjavajuće trendove:

„KMF ‘Vrbas’ Razboj Ljevčanski je dokaz da sport u Srpcu još ima snagu, zahvaljujući entuzijazmu i ljubavi prema igri. Ovaj vikend podržali smo ove momke donacijom novog seta dresova, jer njihov trud zaslužuje konkretnu podršku.

Ali činjenice opominju. U proteklih nekoliko godina ugašeno je više fudbalskih klubova, a FK ‘Sloga’ Srbac doveden je do ivice opstanka, iako mu je mjesto u Prvoj ligi Republike Srpske.

Sport nije samo rezultat. To je zdravo odrastanje djece, mjesto okupljanja i ponos zajednice. Zato reforma sporta mora biti prioritet.

Podrška KMF ‘Vrbas’ je samo početak, jer oni koji se bore na terenu moraju znati da nisu sami. Srećno, momci! Da nižete pobjede i da naše mjesto predstavljate na najljepši način!“

Ova poruka dolazi u trenutku kada sportski kolektivi širom lokalnih zajednica sve teže opstaju bez sistemske podrške. Stručnjaci upozoravaju da bez ulaganja i jasne strategije sport može izgubiti svoju ključnu društvenu ulogu.

Primjer KMF „Vrbas“ pokazuje da volja i zajedništvo još postoje, ali i da bez konkretne pomoći institucija takvi primjeri neće biti dovoljni da zaustave negativne trendove.

Pored pojave preletača odnosno papaka na političkoj sceni Republike Srpske, u proteklim godinama nastajale su i nove male političke partije. Politikolozi međutim objašnjavaju da se ovdje se ne radi o normalnim političkim procesima nego iza svega stoji najveća stranka u vladajućoj koaliciji, pa su male stranke ništa drugo nego priljepci SNSD-a. Još jedna apsurdna pojava u političkoj sferi Republike Srpske je pojava malih stranaka koje po pravilu staju uz vladajući SNSD.

Tokom cijepanja starih i nastanka novih političkih partija, akteri tih promijena su uvijek u javnost puštali priče kako to rade jer će u novoj stranci imati više prostora da rade u interesu građana. Međutim uskoro bi postajalo jasno da ovo nije istina i da su nove stranke zapravo marionetske političke organizacije iza čijih formiranja na indirektan način stoji najveća stranka u vladajućoj koaliciji i da je po srijedi lični, a ne javni interes.

Tako je od SDS-a nastala Ujedinjena Srpska, pa i Narodna partija Srpske kao i još neke manje stranke, a od PDP-a Narodni front. Cijepale su se i stranke parlamentarne većine pa je od DNS-a nastao Demos, od Socijalističe partije – Socijalistička partija Srpske.

Novinar Đorđe Vujatović kaže da se tu radi o kontrolisanom cijepanju.

“Manje stranke su uglavnom marionetske stranke, posebno kada je riječ o strankama iz vlasti. To su stranke kada dođu do određenog stepena razvoja njihove stranačke infrastrukture do ogromnog jačanja uglavnom dođe do njihovog raspada na dvije ili tri frakcije da bi se lakše održavala kontrola nad njima”, kaže Vujatović.

Iza svega, kaže Nenad Vuković iz PDP-a, stoji vladajući SNSD.

“Oni su izmislili taj način da stvore nove partije naročito od bivših čelnika SDS-a i rekao bih da je čitav niz političkih partija nastalo od prvaka SDS-a u posljednjih 10-ak godina”, kaže Vuković.

Da su u pitanju pojave formirane uz presudan uticaj najveće stranke u koaliciji, kaže i politikolog Velizar Antić i dodaje da one ne bi ni postojale i odmah bi nestale sa političke scene ukoliko ne bi bile u vlasti jer im je grabljenje funkcija i javnih resursa jedini smisao postojanja.

“Velika većina ovih partija nema neku ideologiju niti program. Njihova osnovna ideologija je biti na vlasti crpiti one resurse koje im omogućava to prisustvo u vlasti, zapošljavati svoje stranačke vojnike u javna preduzeća i tako dalje”, kaže Antić.

Kako do promjene ovako nakaradnih pojava koje prave lakrdiju od demokratije i izbornog procesa? Pored izmjena zakona i procesuiranja odgovornih za političku korupciju, kaže urednik portala Buka Aleksandar Trifunović, neophodan je i nepristrasan rad javnog radio-televizijskog servisa, što za sada nije ni na vidiku.

“Kada vi imate kontrolu javnog emitera tu nema više priče o slobodnim izborima i to je jako bitno za ovu temu. Nisu ti ljudi došli slučajno tamo u tolikom broju. S druge strane kada pričamo o zatvorenim listama i kontroli izbornog procesa gdje će tehnologija zamijeniti ljude koji su skloni korupciji vidimo ovih dana da niko nije zainteresovan za to. Jer su svi svjesni da im taj procjep donosi određeni broj glasova koje dobijaju nefer”, smatra Trifunović.

(BN)

Neizbježno je konstatovati da je Milorad Dodik i ovaj put zloupotrijebio komemorativni skup u Donjoj Gradini, lažno se predstavljajući i obmanjući prisutne kao da je idalje predsjednik Republike Srpske. Čak zloupotrebu mogli smo čuti i od protokola i organizatora skupa.

Podsjetimo da je Milorad Dodik u prvom mandatu predsjednika Vlade Republike Srpske kada je bio svježi dašak vjetra na Balkanu, kako ga je nazvala tadašnja državna sekretarka Madlen Olbrajt, predao jasenovačku građu Vašingtonu, odakle je ona dopremljena u Hrvatsku. Predaja “Jasenovačke građe” je urađena bez znanja ostalih struktura vlasti u Srpskoj, a o tome da su vojnici SFOR-a kaminoima iz Banjaluke odvezli jasenovačku građu prvi je objavio Tanjug, što je jedno vrijeme Milorad Dodik poricao, dok drugi o tome nisu bili ni obaviješteni.

Anketna komisija Narodne skupštine za ispitivanje okolnosti pod kojim uslovima je Jasenovačka građa predata mogla je samo da konstatuje da je učinjena šteta i da je to učinjeno na osnovu sporazuma vlada Republike Srpske i Hrvatske i da nije moguće da bude vraćena u originalu Republici Srpskoj.

Da je Dodik često radio za Hrvate na štetu Srba potvrdio je nedavno i hrvatski predsjednik Zoran Milanović, koji je rekao da je “Dodik hrvatski saveznik u Bosni i Hercegovi, shvatimo to i tako se ponašajmo”.

(BN)