Šef Kluba poslanika SDS-a u NSRS Ognjen Bodiroga reagovao je na informaciju da je premijer Višković uhvaćen u laži, odnosno da su “Prijedorputevi” demantovali izlaganje Viškovića u NSRS, te da ovo nije prviput da premijer iznosi neistine.

“Premijer Radovan Višković ne govori istinu! Prijedorputevi odbacuju tvrdnje premijera da su jednostrano raskinuli ugovor koji se tiče izgradnje magistralnog puta Gacko – Tjentište!”, naveo je Bodiroga na društvenoj mreži “X”, dodajući:

“Ugovor do danas nije realizovan iz jednog prostog razloga jer je utvđeno da projekat nije dobro urađen, odnosno zbog nedostataka u projektno-tehničkoj dokumentaciji.

Navedeni nedostaci se odnose na to da smo po projektu kao izvođači radova trebali otpočeti izvođenje radova na dijelu trase na kojoj nisu riješeni imovinsko pravni odnosi.

Zbog toga se navedeni projekat trebao dopuniti, odnosno izmjeniti u smislu promjene trase puta, a što je za posljedicu ima izmjenu UT uslova, lokacijskih uslova i građevinske dozvole na osnovu koje se izvode radovi…”

Dakle, ističe on, prava istina je da projekat nije bio dobar, odnosno da nisu riješeni imovinsko pravni odnosi!

“Radovanu Viškoviću ovo nije prvi put da ne govori istinu, početkom prošle godine se hvalio kako je potpisao memorandum sa kineskom bankom od koje bi Republika Srpska dobila kredit od 100 miliona evra za rekonstrukciju puta Foča – Šćepan Polje, naravno od toga nije bilo ništa!”, istakao je Bodiroga.

(BN)

“Prijedorputevi” demantuju predsjednika Vlade Republike Srpske Radovana Viškovića da je tokom sjednice NSRS, odgovarajući na poslanička pitanja iznio netačne tvrdnje o toj kompaniji, tačnije vezano za realizaciju projekta i ugovora „Rekonstrukcija magistralnog puła dionica Gacko — Tjentište, poddionica Desivoje — Vrba, u dužini od 3,6 km” potpisanog sa JP “Putevi RS”.

Višković je, kako navode, rekao:

“Zaista su se nekorektno ponijeli, za godinu i po dana nisu ni došli na radilište da počnu da rade iako su imali validan potpisan ugovor, a onda su nakon godinu i po dana samo iz njima poznatih razloga rekli mi odustajemo od ugovora, da je to bila špekulativna njihova radnja zato što su išli na tender sa izrazito niskim cijenama samo da bi oni dobili posao, a kad su vidjeli da ne mogu izvesti radove onda su čekali godinu i po dana i odustali od tendera”.

Međutim iz “Prijedorputeva” Viškoviću odgovaraju da su drugačije činjenice oko realizacije ovog projekta:

– Dana 02.09.2020. godine, dobili smo odluku broj “02-01-JN-3247/20” o izboru najpovoljnijeg ponudača. Od tog dana naša finansijska i tehnička služba je već počela sa pripremama na realizaciji svojih obaveza, u składu sa zahtjevima iz ponude.

Dana 18.1 1. 2020. godine potpisan je ugovor o izvođenju radova, broj 02-03-GP-5537/20. Nakon potpisa ugovora pristupili smo obezbjedenju potrebnih garancija i izrade tehničke dokumentacije a što je bila obaveza izvodača radova po osnovu ponude i ugovora, zatim nabavci potrebnog materijala i ostałim aktivnostima vezanih za pripremne radnje.

Ugovor do danas nije realizovan iz jednog prostog razloga jer je utvđeno da projekat nije dobro urađen, odnosno zbog nedostataka u projektno-tehničkoj dokumentaciji. Navedeni nedostaci se odnose na to da smo po projektu kao izvodači radova trebali otpočeti izvođenje radova na dijelu trase na kojoj nisu riješeni imovinsko pravni odnosi. Zbog toga se navedeni projekat trebao dopuniti, odnosno izmjeniti u smislu promjene trase puta, a štoje za posljedicu ima izmjenu UT usłova, lokacijskih usłova i gradevinske dozvole na osnovu koje se izvode radovi, saopštavaju iz Prijedorputeva.

Dalje otkrivaju da, koliko im je poznato, navedeni nedostaci na projektno-tehničkoj dokumentaciji nisu ni do danas otklonjeni, niti su riješeni imovinsko pravni odnosi na ugovorenoj trasi puta, tako da projekat nije ni mogao biti završen.

“Svi ovi navedeni propusti investitora doveli su kasnije i do toga da finansijska sredstva za realizaciju projekta nisu više bila operativna. Ugovor sa JP Putevi RS do dana nije raskinut niti sa jedne strane. Takode, napominjemo da zbog dugogodišnje dobre i uspješne saradnje sa JP Putevi RS nismo aktivirali opciju napłate potraživanja i izgubljene dobiti iako je ugovorom bila definisana i ta mogućnost za izvodača”, navode iz Prijedorputeva.

Na kraju konstatuju da oni kao izvodač radova ni na koji način nisu uticali na činjenicu zašto ovaj projekat nije realizovan, a “najmanje da smo se u svemu tome ponijeli nekorektno i špekulativno kako navodi premijer Višković u svom obraćanju”, kaže se u dopisu koji potpisuje direktor preduzeća Radenko Crnogorac.

(BN)

Borba roditelja-njegovatelja za osnovna prava u Republici Srpskoj traje godinama, ali i dalje nailazi na zid birokratije i političke nezainteresovanosti. Istovremeno, vlast hitno usvaja zakone o pomoćnoj policiji, dok se problemi građana guraju u drugi plan. O tome zašto institucije ignorišu najranjivije, da li uvođenje pomoćnog sastava policije ima političku pozadinu, te koliko se zapravo u Narodnoj skupštini čuje glas građana – razgovarali smo s poslanicom Tanjom Vukomanović.

Zalažete se za poboljšanje prava roditelja njegovatelja u Republici Srpskoj. Dokle je stigla ova priča?

Problem i borba traju godinama, ali nažalost još uvijek je na početku. Roditelji su predali inicijativu za izmjene Zakona o socijalnoj zaštiti, tražeći da se ukine diskriminatorska odredba po kojoj naknada prestaje kad dijete napuni 30 godina, kao da invaliditet ima rok trajanja. Takođe, traže da ne moraju birati između brige o djetetu i njegovog obrazovanja, jer ako dijete ode par sati u školu ili dnevni centar, roditelj automatski gubi pravo na naknadu, kao da preostalih 22 sata u danu ne postoje. A znamo da postoje i da su najteži. Ovo nije zakon koji puno košta, niti se odnosi na hiljade ljudi, ali se odnosi na one kojima se ne smije uskraćivati podrška.

Zašto je važno da NSRS da punu podršku roditeljima-njegovateljima i ispuni njihove zahtjeve?

Zato što su poslanici, ma koliko neki pokušavali da zaborave, tu zbog građana. Ne zbog stranačkih šefova. Na dan kada su roditelji predavali inicijativu, svi su bili pozvani, a izašla je samo opozicija. I to sve govori. Ovo nije političko pitanje. Ovo je pitanje pristojnosti, ljudskih prava i empatije.Znam da ima poslanika u vlasti koji podržavaju ovo inucijativu, ako neko ne smije da kaže šta misli, ni to nije problem zakona, nego društva u kojem se sve svodi na poslušnost. Ovaj zakon ne treba ni opoziciji, ni vlasti, treba roditeljima koji danonoćno brinu o svojoj djeci. Ako u Vladi Republike Srpske ima razuma i ljudskosti, ova nepravda će biti ispravljena.

U Republici Srpskoj uvodi se pomoćni sastav policije. Šta to konkretno znači?

Obrazloženje je široko, spominju se poplave, požari, koncerti, pa čak i epidemije. Navodno nedostaje kadra, pa će se to “popuniti” pomoćnim sastavom za koga još ne znamo kako bi se punio, jer to u zakonu nema. Pitanje je zašto se ne ide redovnim putem zapošljavanja? Ako je bezbjednost prioritet, zašto nije bila i prije dvije godine? I prije godinu? I prije tri mjeseca? Zašto danas i to po hitnom postupku. Zakon se uvodi po hitnom postupku, a onda ostavlja rok od šest mjeseci za podzakonske akte. Znači hitno je sad, ali tek će da se vidi da li će se ikad primijeniti. Bojim se da gledamo još jedan politički manevar, a ne stvarno jačanje institucija.

Zašto se baš sada uvodi ovaj pomoćni sastav policije?

Imamo pravo da sumnjamo da je zbog presude, jer sve u ovoj zemlji mora da se dešava kad je gospodin Dodik u fokusu. Kad njemu zatreba zaštita, diže se nivo bezbjednosti. Mi smo u šali govorili da će, s obzirom na to da se sve prolagođava njemu, kad on ode u penziju biti najbolje penzionerima, jer će imati najveće penzije u region. Kao što sada kao predsjedmik ima najveći budžet u region i kao što je sada kada mu je ugrožena bezbjednost mi najviše ulažemo u policiju.

Imajući u vidu trenutno stanje u RS, probleme sa kojima se suočavaju penzioneri, roditelji njegovatelji i druge kategorije stanovništva – da li je potrebno da se uvodi pomoćni sastav policije?

Vlast je odavno izgubila osjećaj za prioritete. Ako treba kupiti automobil ili helikopter za nekog funkcionera to je „urgentno“. Ako roditelj-njegovatelj godinama čeka da mu se prizna osnovno pravo, to može da čeka. Sve što se sada gura u fokus: migranti, granice, pomoćna policija – služi da se ne govori o stvarnim problemima: o propasti javnih preduzeća, o zdravstvu, cijenama, o odlasku ljudi. Oni ne upravljaju državom, oni upravljaju pažnjom građana, vladaju strahom i stalnim podjelama.

Građani su se okupili ispred NS RS da zaštite Majevicu od rudarenja litijuma. Da li očekujete da ta inicijativa dobije podršku u Skupštini?

Od te Skupštine više ništa ne očekujem. Tamo sjede ljudi koji su ju;e izbacili kolegu iz sale, glasali da se on udalji zbog nečegao što se desilo prije 3 dana, i to mimo svih pravila Poslovnika. A isto tako, nisu glasali za dnevni red da se održi posebna sjednica o stanju u javnim preduzećima. Dakle, šta će biti s rudarenjima? Biće onako kako im kaže njihov šef, bez obzira na štetu po prirodu, zdravlje i budućnost. I da, još uvijek zadržavam pravo da vjerujem da među njima postoji bar neko kome je stalo, ali kad pogledamo dosadašnje glasanje, čini mi se da je to nada koja izumire. Međutim, bez obzira na odluke vlasti, uvijek ćemo biti podrška građanima koji štite prirodne resurse i ne dozvoljavaju rasprodaju Republike Srpske i uništavanje prirodnih bogastava.

Pred poslanicima je zakon o zaštiti stanovništva od duvanskih proizvoda. Šta očekujete od tog zakona?

Dobro je da zakon uopšte postoji, ali ne trebamo da glumimo da će riješiti problem. Prva stvar koju treba urediti jeste – djeca. Elektronske cigarete u šarenim pakovanjima, sa privjescima i poklonima, stoje ispred škola i prodaju se kao da su igračke. I sve to reklamiraju influenseri, pod parolom „zdravije pušenje“, a to što ne postoji. Problem je i što se ni sadašnji zakon ne poštuje. Idite bilo gdje tokom velikog odmora, djeca bez problema kupuju cigarete. One stoje uz žvake i bombone, kao da su dio ponude za užinu. Elektronske cigarete su nova epidemija, a mi smo je dočekali potpuno nespremni. Zakon mora da bude konkretan, precizan i primjenjiv, ne deklarativan. Dobro je da se krenulo u ovom pravcu, ali ima tu još mnogo posla, ako je cilj stvarna zaštita zdravlja stanovnika.

Buka