Connect with us

Banjaluka

BORBA ZA ŽIVOT! Banjalučanka Jelena iz Kanade MOLI ZA POMOĆ – transplantacija bubrega joj je JEDINA NADA!

​UG Humanitas nakon ličnog obraćanja Jelene Karajice, rođene Banjalučanke koja se danas nalazi u Kanadi, pokreće humanitarnu akciju za prikupljanje sredstava za njeno hitno liječenje. Akcija zvanično počinje 5. juna i traje do 31. jula 2025. godine.

Jelena (1983) je teško oboljela, a iza nje su mjeseci borbe s nizom izuzetno ozbiljnih dijagnoza. Ima primarni sklerozirajući holangitis u kontekstu moguće Kronove bolesti, cirozu jetre, uznapredovalo hronično oboljenje bubrega sa potvrđenom nefrokalcinozom, dijalizu tri puta sedmično, osteoporozu sa višestrukim patološkim prelomima, animalnu anemiju, umbilikalnu herniju i niz drugih komplikacija. Zbog progresivnog pogoršanja njenog stanja, jedina nada za nastavak života jeste hitna transplantacija bubrega.

U nastavku prenosimo njeno pismo, koje ne ostavlja nikoga ravnodušnim:

“Poštovani,

Moje ime je Jelena Karajica. Rođena sam 02.06.1983. godine u Banjaluci, gdje sam i živjela do svoje 19. godine. Zatim sam, vođena poslednjom željom svoje majke, koja je na žalost preminula od karcinoma, otišla u Kanadu da nastavim studije.

U februaru 2024. godine suočila sam se sa za mene do sada najtežom dijagnozom – hronično otkazivanje bubrega. Obavljena biopsija bubrežnog tkiva pokazala je da su od 32 uzorka tkiva, 28 uzoraka trajno oštećeni. Jedine opcije da nastavim svoj život su odlazak na dijalizu tri puta sedmično, po četiri sata, i transplantacija bubrega. Zbog pridruženih bolesti, a to su težak oblik Kronove bolesti, sindrom iritabilnog crijeva, ciroza jetre i aplastična anemija te gubitak mišićne mase, u potpunosti mi je onemogućeno kretanje. Zbog izuzetno niskog pritiska koji je sklon oscilacijama, dijalizu podnosim mnogo lošije od očekivanja ljekara.

Naposljetku, moj život je zaista ugrožen i jedina nada mi je transplantacija bubrega. U Kanadi se na transplantaciju bubrega čeka minimum šest godina, i svega 20% oboljelih dobiju tu priliku. Nažalost, prema mišljenju nefrologa u Otavi, ja nemam ni blizu toliko vremena na raspolaganju, i moja jedina šansa za život je hitna transplantacija bubrega. Prema predračunu bolnice u Turskoj, za operaciju i rehabilitaciju potrebno je 175 000 evra.

U Banjaluci, gdje su mi bliski i dragi prijatelji i porodica, organizovane su humanitarne akcije, utakmice, kao i platforme za prikupljanje novca. Uz svu dobru volju mojih divnih Banjalučana, skupljen je novčani iznos od 32 000 KM. Beskrajno sam zahvalna za njihovo dobročinstvo, ali na žalost, potrebna su mi dodatna sredstva, tačnije, 150 000 evra.

Budući da mi se zdravlje svakim danom sve više pogoršava i da mi je jedina šansa za nastavak života hitna transplantacija bubrega, a da dosad prikupljena novčana pomoć za istu nije dovoljna, obraćam se i Vama, sa velikom nadom u Vašu humanost i solidarnost. Bila bih Vam veoma zahvalna ukoliko biste skratili moj strah i neizvjesnost te podržali moju svakodnevnu i dugotrajnu borbu, koja se sada pretvorila praktično u bitku za život. Razumijem da se radi o ogromnoj sumi novca, samim tim, svaka pomoć je dobrodošla.”

Kako pomoći Jeleni:

Svi koji žele pomoći Jeleni Karajici u njenoj borbi za život, mogu to učiniti na sljedeće načine:

Uplatom sredstava na račun Udruženja građana „Humanitas“:

Broj računa: 5551000062303262 – Nova banka a.d. Banja Luka

Putem PayPal aplikacije: paypal@humanitas.ba

Pozivom na humanitarni broj telefona 17069

(dostupan korisnicima Mtel, BH Telecom i HT Eronet – cijena poziva 2 KM)

Pokažimo još jednom da Banja Luka, Republika Srpska, Bosna i Hercegovina i region imaju veliko srce. Pomozimo Jeleni da se vrati životu. Ona ne traži luksuz, već samo priliku da živi.

Pratite nas na našoj Facebook i Instagram stranici, kao i na X nalogu.

 

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ NA GODIŠNJICU ZEMLJOTRESA: “Ovaj dan nije samo podsjećanje na tragediju, VEĆ I NA NEUNIŠTIV DUH BANJALUČANA!”

Priroda nas podsjeća da je čovjek, koliko god bio jak i spreman, ipak samo njen gost. Njenu nepredvidivost i moć Banjalučani su osjetili 27. oktobra 1969. godine – kada je razoran zemljotres za samo nekoliko minuta promijenio lice našeg grada.

Poručio je ovo gradonačelnik Draško Stanivuković, povodom obilježavanja 56 godišnjice od razornog zemljotresa, istakavši da se, iako porušena, naša Banjaluka iz ruševina ponovo uzdigla, zahvaljujući snazi, hrabrosti i solidarnosti dobrih ljudi.

-27. oktobar nije samo podsjećanje na tragediju, već i na neuništivi duh Banjalučana, na ruke koje su tada, iz svih krajeva zemlje i regiona dolazile da pomognu – da ponovo izgrade domove, škole, mostove i živote. Danas, više od pola vijeka kasnije, čuvamo sjećanje na sve izgubljene živote, ali i na zajedništvo koje nas je tada povezalo. Zato, dok odajemo počast žrtvama, izražavamo i zahvalnost svima koji su učinili da Banjaluka ponovo stane na noge, a mi nastavljamo da činimo sve da ona iz dana u dan postaje snažnija, ljepša i ponosnija – istakao je on.

Dodao je i to da ovaj dan bi trebalo da bude podsjetnik da se najveća snaga grada ne mjeri njegovim zgradama, već srcima njegovih ljudi.

Nastavi čitati

Banjaluka

U NEKOLIKO SEKUNDI SRUŠEN JE CIJELI SVIJET! Banjaluka obilježava 56 godina od razornog zemljotresa

Banjaluka danas obilježava 56 godina od razornog zemljotresa koji je 27. oktobra 1969. godine, u 9.11, zaustavio život u gradu na Vrbasu.

Grad je u trenu utihnuo, a vrijeme kao da je stalo i do danas ostalo uklesano u memoriju Banjalučana.

Dan ranije, 26. oktobra, u 16.36, snažan “prethodni udar” najavio je tragediju.

Noć između 26. i 27. oktobra bila je ispunjena podrhtavanjima, strahom i neizvjesnošću. A onda – najjači udar. Zemljotres jačine 8,5 stepeni po Merkalijevoj skali, odnosno 6,6 stepeni po Rihteru u epicentru, pogodio je Banjaluku i ostavio iza sebe razaranja koja ni vrijeme nije uspjelo izbrisati.

U samo nekoliko sekundi srušen je cijeli jedan svijet.

Poginulo je 15 ljudi, a povrijeđeno 1.117. Grad je bio potpuno razorеn, uništeno je čak 86.000 stanova, dok je na stotine objekata pretrpjelo teška oštećenja – 266 školskih, 146 kulturnih, 133 zdravstvena, te 152 objekta društvene i javne uprave.

Ni privreda nije bila pošteđena. Oštećeno je 112 privrednih objekata, proizvodnja je stala, a rad je u mnogim preduzećima mjesecima bio sveden na minimum. Neka su trajno zatvorila svoja vrata.

“Grad mladosti” te jeseni ostao je bez svoje djece. Danima su autobusi iz Banjaluke odvozili osnovce i srednjoškolce širom tadašnje Jugoslavije. Školsku 1969/1970. godinu završili su daleko od svojih domova, noseći u srcima nostalgiju, strah, ali i nadu da će se vratiti u svoj grad obnovljen, sigurniji, živ.

I danas, više od pola vijeka kasnije, na Trgu Krajine stoji sat koji je stao u trenutku tragedije – 27. oktobra 1969. u 9.11. On ne mjeri vrijeme, nego čuva sjećanja. Podsjeća da se Banjaluka ponovo digla iz ruševina, da su je ljubav, solidarnost i zajedništvo izgradili iz ponora.

Nebojša Kuštrinović jedan je od Banjalučana koji se vrlo dobro sjećaju tog kobnog dana, a kako je rekao za “Nezavisne novine”, solidarnost koju je narod tada pokazao nešto je što nikada neće zaboraviti.

“Kuća nam je bila srušena, a tu zimu smo proveli u šupi. Bilo je vrlo hladno, ali tada se desilo nešto što se može nazvati ljudskom solidarnošću i prijateljstvom. Uprkos teškoj situaciji, narod je pokazao veliku solidarnost i dokazao da smo ljudi”, kazao je Kuštrinović.

Mjesto koje su nazivali “Titanik” bilo je okupljalište mlađih Banjalučana.

“Iako je zemljotres bio katastrofalan, sreća je bila u tome što smo mogli pokazati brigu i solidarnost prema našim mlađim sestrama i braći, koji su odvoženi u druge dijelove zemlje, put Trogira i drugih mjesta, vozovima i drugim sredstvima”, kazao je on.

Kako je rekao, sjeća se da su, iako u teškim okolnostima, svaku veče imali svirke pod Kastelom.

“Sjećam se onih prvih sati poslije zemljotresa kada je Rade Radivojac, vozač autobusa, dovezao dva autobusa koja su radila u leru te su sva djeca iz moje ulice spavala u toplim autobusima”, ispričao je on, dodajući da će mu njegova solidarnost zauvijek ostati u sjećanju.

Kako dodaje, cirkus “Adrija” je poklonio Banjaluci cirkuski šator koji je stajao kod Kastela, gdje su bile svirke uživo.

“Tamo su često bile igranke i tamo smo, bez obzira na poteškoće, plesali i igrali, radovali se životu”, ispričao je on.

Prema njegovim riječima, Banjalučanima je u tim momentima svaka pomoć značila, a ono čega se vrlo dobro sjeća jeste dolazak Josipa Broza Tita, koji je tada obišao Banjaluku i prošetao se ulicama tada razrušenog grada.

Nastavi čitati

Banjaluka

STANIVUKOVIĆ: “Istrajan sam u tome da Vrbas bude UREDNIJI I ČISTIJI!”

Moja želja je i svakako sam istrajan u tome da naš Vrbas bude uredniji i čistiji. Do sada smo uredili oko pet kilometara obale i kroz izgradnju šetališta konačno omogućili našim građanima da Vrbas vide izbliza.

Poručio je ovo gradonačelnik Draško Stanivuković, istakavši da će istrajati u namjeri da kroz izgradnju nove dionice šetališta građanima, ali i svim posjetiocima omogući da na potezu od Gradskog mosta do plaže „Vrućica“ uživaju u ljepotama naše rijeke.

On je istakao da je za realizaciju ovog projekta pribavljena sva neophodna dokumentacija, kao i da su obezbijeđena sredstva.

-Nastavljamo izgradnju šetališta uz Vrbas na potezu od Švedske plaže do „Vrućice“ i za taj projekat posjedujemo vodne saglasanosti od Voda Republike Srpske, građevinsku dozvolu i svu neophodnu dokumentaciju, ali i budžetirana sredstva za ovu namjenu. Novoizgrađeno šetalište jedno je od omiljenih mjesta za uživanje naših građana i istrajaćemo na tome da uspješno završimo ovaj projekat, a uz to i dalje ćemo nastaviti našu borbu za izgradnju kolektora na rijeci Vrbas – zaključio je Stanivuković.

Nastavi čitati

Aktuelno