U najnovijem medijskom istupu, ministar pravde Republike Srpske i funkcioner vladajuće koalicije, Goran Selak, odlučio je da dijeli lekcije o komunalnim problemima u Banjoj Luci. Govoreći o “ulicama bez rupa”, “nestašicama vode”, “parkingu” i “vrtićima”, Selak pokušava predstaviti stanje u gradu kao neprihvatljivo, poručujući da “Banja Luka zaslužuje bolje” i da se “ne smije baviti samo šminkanjem”.

Međutim, iza ovih riječi krije se klasično politikanstvo i prebacivanje odgovornosti. Zanimljivo je kako predstavnici vladajućeg režima iznenada postanu izuzetno osjetljivi na svaku udarnu rupu ili infrastrukturni problem – ali isključivo u Banjoj Luci, gradu u kojem nemaju apsolutnu vlast. Kada se pogleda šira slika, stanje putne mreže i komunalne infrastrukture u ostatku Republike Srpske, za koju su direktno odgovorni oni, njihovi kadrovi i entitetska javna preduzeća, vidljivo je potpuno odsustvo bilo kakve samokritike i odgovornosti.

Selektivno sljepilo: Gdje su rupe na koje ministar žmiri?

Dok se u Banjoj Luci problematizuje svaki detalj gradske infrastrukture, vozači širom Republike Srpske svakodnevno rizikuju živote na dionicama koje godinama i decenijama nisu vidjele ozbiljnu sanaciju:

• M-18 Foča – Šćepan Polje: Višedecenijski “put strave i užasa” i najveća sramota infrastrukture. Uska, neuslovna, makadamska i poluraspadnuta cesta prema granici sa Crnom Gorom godinama odnosi živote i uništava vozila, dok entitetske vlasti nude samo prazna obećanja.
• Prijedorska regija i Potkozarje: Putevi uništeni prolaskom teške mehanizacije, kamiona koji prevoze rudu i drvnu građu. Lokalni i regionalni pravci (posebno prema Novom Gradu i Kozarskoj Dubici) su prepuni dubokih kratera i uništenih ivica asfalta.
• Gradiška i okolina: Regionalni pravci trpe zbog hroničnog nemara. Nakon svake zime, rupe na kolovozima ostaju mjesecima neokrpljene, direktno ugrožavajući bezbjednost svih učesnika u saobraćaju.
• Istočna Hercegovina: Putna komunikacija u ovom dijelu Srpske decenijama je u drugom planu. Vožnja između manjih hercegovačkih opština predstavlja pravi test izdržljivosti za vozila zbog dionica na kojima je asfalt potpuno propao.

Šta je sa vrtićima i parkingom u ostatku Srpske?

Ministar se dotiče pitanja vrtića i parkinga u Banjoj Luci, potpuno zaboravljajući kakvo je stanje tamo gdje njegova koalicija vlada:

• Slučaj vrtić u Prijedoru: Dok u Banjoj Luci roditelji imaju najveće gradske subvencije za djecu u privatnim vrtićima, gradska vlast u Prijedoru već četiri godine bezuspješno pokušava da završi vrtić u naselju Pećani. Kamen temeljac je pompezno položen još 2022. godine u svrhu izborne kampanje, ali i dan danas to je zatvoreno gradilište i simbol neispunjenih obećanja. Djeca koja su tada rođena, danas stasavaju za školu, a da nikada nisu dočekala svoje mjesto u javnom vrtiću, zbog čega su roditelji primorani da plaćaju skupe privatne ustanove bez adekvatne podrške lokalne vlasti.
• Parking harač u Trebinju: Problem sa parkingom nije izolovan samo na Banju Luku, ali su rješenja vlasti u drugim gradovima udar na džep građana. U Trebinju, na primjer, ljetna tarifa parkiranja u prvoj zoni dostiže nevjerovatnih 3,00 KM po jednom satu. Umjesto da olakšaju, gradske vlasti tamo neprestano donose odluke o proširenju zona naplate na nova naselja i ulice, pretvarajući svaki slobodan kvadrat u izvor profita za lokalna javna preduzeća.

O stanju vodovoda i elektrodistribucije širom opština u Republici Srpskoj mogao bi se napisati čitav feljton – od ljetnih restrikcija i suhih slavina, do konstantnih ispada na elektromreži i dotrajalih dalekovoda koji ostavljaju sela bez struje na prvi jači vjetar. O tome ministar i vladajuća elita, naravno, ćute.

Ko zapravo “šminka” stvarnost?

Riječi ministra Selaka o tome kako “nam ne trebaju kozmetička uređenja nego rješavanje ključnih pitanja” zvuče apsurdno kada dolaze od predstavnika vlasti koja na republičkom nivou upravlja budžetima, a nije u stanju da obezbijedi osnovnu bezbjednost na putevima ili izgradi jedan jedini vrtić u Prijedoru na vrijeme.

Banja Luka, uprkos svim izazovima, po parametrima infrastrukture, uređenosti i podrške porodici, miljama prednjači u odnosu na većinu gradova i opština u Srpskoj gdje vlada ista ta koalicija. Fokusiranje isključivo na Banjaluku nije ništa drugo do pokušaj skretanja pažnje sa sopstvenog nerada, kašnjenja i višedecenijskog zapostavljanja ključnih problema za koje su direktno zaduženi.

Umjesto što sa pozicije ministra pravde broji udarne rupe i parking mjesta po Banjoj Luci, njemu i režimu bi bilo pametnije da obiđu ostatak Republike Srpske, objasne roditeljima u Prijedoru zašto su izigrani i pogledaju u oči vozačima koji svaki dan rizikuju glavu na putu za Šćepan Polje.

Banjaluka24

Dok se domaći poljoprivrednici širom Republike Srpske bore za goli opstanak, suočeni sa sušom, enormnim poskupljenjima repromaterijala i nedovoljnim podsticajima, čelnici ključnih državnih agencija žive život na visokoj nozi. Aleksandar Trninić, v.d. direktora Agencije za agrarna plaćanja, bez mrve srama po društvenim mrežama dijeli fotografije iz Sen Tropea, a njegovo bahato ponašanje  i netransparentno trošenje narodnog novca izazivaju opravdan gnijev osiromašenog naroda.
Dok vladajući funkcioneri pred kamerama slavodobitno ponavljaju priču o “nikad većem agrarnom budžetu” i “istorijskoj podršci selu”, stvarna slika na terenu je poražavajuća: poljoprivrednici jedva sastavljaju kraj s krajem, dok se milioni iz budžeta odlivaju u nepoznatim pravcima.
Milioni za probrana medijska carstva i sumnjive tokove
Agencija za agrarna plaćanja, na čijem je čelu Trninić, postala je sinonim za netransparentnost. Posljednji podaci i analitika javnih nabavki pokazuju šokantnu praksu: stotine hiljada maraka iz agrarnog budžeta slivaju se na račune medija bliskih režimu, pod izgovorom “promocije i informisanja”.
Postavlja se logično pitanje – zašto je agenciji čiji je jedini posao da dijeli podsticaje seljacima uopšte potrebna milionima teška medijska kampanja?
Netransparentne isplate: Veliki dio novca podijeljen je bez jasnih, provjerljivih kriterijuma i bez uvid u to šta je javnost uopšte dobila zauzvrat.
Kome idu narodne pare? Dok se medijskim kućama i sumnjivim firminim subjektima isplaćuju basnoslovne sume za “usluge”, stvarni poljoprivredni proizvođači dobijaju mrvice ili bivaju odbijeni zbog administrativnih prepreka.
Neprovjereni tragovi novca: Finansijski tokovi u Agenciji godinama izazivaju sumnju stručne javnosti, jer se milionima maraka gubi svaki trag prije nego što uopšte stignu do štala, njiva i plastenika.
Sen Trope u vrijeme najteže krize: Slika bezobrazluka i otuđenosti
Kao da sumnjive isplate i propast poljoprivrede nisu dovoljni, Aleksandar Trninić je odlučio da javnosti ponudi dodatni šamar. U trenutku kada seljaci prijete protestima, a građani grcaju u inflaciji, direktor Agencije se na društvenim mrežama hvali fotografijama iz luksuznog francuskog ljetovališta Sen Trope (Saint-Tropez).

“Dok seljak gleda u nebo i moli se da mu suša ne uništi sve što ima, prvi čovjek agencije koja bi trebalo da mu pomogne objavljuje fotografije iz stijedišta svjetskog džet-seta. To nije samo odsustvo empatije – to je otvoreno ruganje narodu od čijeg se poreza sve to finansira.”
I dok vlast uvjerava javnost da “novca ima” i da je “sve pod kontrolom”, ove fotografije svjedoče o dubokoj razdvojenosti vladajuće elite od realnosti u kojoj narod živi. Neki uživaju na najskupljim svjetskim destinacijama, dok oni koji proizvode hranu za ovu zemlju ne mogu pokriti ni osnovne troškove proizvodnje.
Režimsko prebacivanje odgovornosti i gola gola istina
Slučaj Aleksandra Trninića i Agencije za agrarna plaćanja samo je ogledalo sistema u kojem se javne funkcije ne posmatraju kao obaveza prema građanima, već kao privatni plijen i kartica za besplatno uživanje.
Vrijeme je da se konačno postave prava pitanja:
1. Ko je odobrio da se novac namijenjen poljoprivrednicima preusmjerava na medijske objave i sumnjive konsultantske usluge?
2. Kako je moguće da direktor ključne agencije u vrijeme najveće agrarne krize baškari po Azurnoj obali, dok poljoprivrednici odustaju od sjetve?
3. Dokle će vladajući režim štititi kadrove koji budžet Srpske tretiraju kao lični novčanik?
Poljoprivrednicima i građanima Republike Srpske više ne trebaju prazne priče, lažna obećanja i ružičaste televizijske reportaže. Potrebna im je poljoprivreda koja hrani zemlju, a ne agencija koja finansira medije i privatne odmore po Sen Tropeu.

Banjaluka24

Generalni sekretar Pokreta Sigurna Srpska Nebojša Drinić prisustvovao je obilježavanju Ilindana na Guslovskim brdima, gdje je zajedno sa članovima Udruženja „Ratkovo“ učestvovao u lomljenju krsnog hljeba.

Tom prilikom Drinić je istakao da snaga Republike Srpske ne počiva samo na njenim institucijama, već prije svega na ljudima koji svojim radom, slogom i zajedništvom okupljaju narod i ostavljaju trajan trag.

Posebno je ukazao na značaj krsta visokog 22 metra, koji dominira Guslovskim brdima i predstavlja simbol vjere, istrajnosti, srpstva i pravoslavlja.

– Dok je ovakvih domaćina i ljudi koji stvaraju, čuvaju i okupljaju narod, sigurni smo u budućnost Republike Srpske – poručio je Drinić, čestitajući svim vjernicima praznik Svetog proroka Ilije – Ilindan.