Uz podatak da BiH ima gotovo 60.000 patoloških kockara, poražavajuće je da je, prema istraživanjima UNICEF, svako četvrto dijete u BiH imalo u jednom trenutku problem s kockanjem. o samo potvrđuje ono što stručnjaci godinama upozoravaju da se starosna granica sve više spušta i da među ovisnicima o tom poroku raste znatan broj jako mladih osoba.

Ekspanzija kockarnica
Tako je starosna granica onih koji uživaju u ovoj lošoj navici sve niža, a raznim igrama na sreću sve više se okreću osnovci i srednjoškolci. Sociolog Vladimir Vasić kaže kako imamo ekspanziju kockarnica u blizini škola.

– Bukvalno, djeca su „bombardovana“ tim aparatima za igre na sreću, ali to, opet, nije toliki problem, koliko problem predstavlja onlajn kockanje i taj dvostruki život kod mladih kojima su lako dostupne te igre na sreću. I nije stvar u tome da li imaju ili ne tu dostupnost, već da li im se dovoljno posvećuje pažnja, razgovara li se s njima na adekvatan način, ali i kada govorimo o tinejdžerima, da li im se daje dovoljno novca za džeparac ili im se to uskraćuje – kaže Vasić za Avaz. Nedovoljno sredstava
Ako im se, govori, uskraćuje ili u slučaju nedovoljnih sredstava džeparca to može da ode u drugu krajnost, odnosno linijom manjeg otpora.

– Ovo govorim iz iskustva, odnosno iz razgovora s djetetom koje ima problem upravo s kockom. Onog momenta kada, da tako kažem, roditelji dignu ruke od djeteta, odnosno kada nedovoljno ili nikako ne komuniciraju s djetetom, onda dolazi problem. Zlo samo nikad ne dolazi. Uvijek je tu čitava kompozicija i kocka je nešto što će sigurno biti veliki problem među mladim ljudima, s obzirom na to da imaju toliko uslova i pogodnosti da kockaju, tako da je pravo čudo sačuvati se od te pošasti – kazuje Vasić.

Bazni problem
Naglašava da je bazni problem u porodici i u odnosima roditelj – dijete. Neophodan je, ističe, iskren odnos, razgovor, pažnja i posvećenost.

– Ne smijemo se voditi time – „Nije to moje dijete“, „Ne može to moje dijete“ i slično. Kockanje je nešto jako opasno i brojni su primjeri za to. Čini mi se da mi ni kao društvo ni kao pojedinci nismo svjesni koliko je zapravo kocka opasna i teška bolest zavisnosti. Fokus smo stavili na narkomaniju i neke devijantne pojave u društvu, ali kocka je, čini mi se, potcijenjena, ali podjednako pravi probleme, ako ne i gore, kao narkomanija i slično – mišljenja je Vasić.
Srpskainfo

Cijene osnovnih živtonih namirnica rastu iz dana u dan, pa svako povećanje plata „pojede inflacija“. Da li će novo najavljeno  povećanje plata dovesti to novog rasta inlfacije  i novog talasa smanjenja kupovne moći stanovništva?

Od 1. januara iduće godine u Republici Srpskoj najniža plata za nekvalifikovane radnike biće 1000 a,  za visoku stručnu spremu 1450 maraka.

Do kraja godine očekuje se i da će Vlada Federacije donijeti sličnu odluku.

Rast plata prema procjenama strčanjaka ne znači i povećanje kupovne moću građana, jer stalna inflacija koja na dnevnom nivou utiče na poskupljenje osnovnih  životnih namirnica, „pojede“ svako povećanje plata.

“Povećanje plata u ovakvim okolnostima jednako je povećanju poreza. Od tog povećanja 50 odsto ide državi. Idemo prema izborima, treba više para i oni potežu ovom populističkom obliku, pa brinu se za radnike.

Mene je strah kad čujem da se brinu, o bilo kakvoj strukturi. Kad se brinu o penzionerima oni nabelaje, a kad se brinu o radnicima i njihovoj plati onda oni fasuju žestoko“.

Profesor Ekonomskog fakulteta u Istočnom sarajevu Predstag Mlinarević smatra da povećanje najniže plate neće dovesti i do povećenja inflacije.

„Ova odluka se prije svega može posmatrati kao redistributivna uloga minimalne zarade. U smislu da se jedan dio dohotka iz profita poslodavaca u industrijama koje nisu naročito konkurentne i sofisticirane da preusmjeri na poboljšanje standarda naših radnika, zato što smo imali jedan apsurd u našoj ekonomiji da u takvim vrstama djelatnosti ste imali relativno visoke dobiti i porađali smo milionere, a da se sve to moglo desiti na uštrb standarda radnika. Zato je ova mjera vezana za povećanje minimalca nešto što trebamo pozdraviti“, rekao je Mlinarević.

Ono u čemu se ekonomisti slažu, jeste to da država treba da razmišlja o fiskalnom rasterećenju i smanjenju poreza i doprinosa.

„Samanjite ih za 10 odsto pa ćete vidjeti da će se povećati ekonomska aktivnost, a radnici će imati povećanje plate u ekvivalentu onih doprinosa koji oni plaćaju“, kaže ekonomista Muharem Karamjić, a ekonomista Predrag Mlinarević smatra da država odricanjem jednim dijelom novca od poreza i doprinosa ne bi imala „rupe u budžetu“.

„Zbog činjenice da će se to povećanje usmjeriti na dodatnu tražnju kroz druge oblike poreskih prihoda, to onda bude poreski neutralno, što znači da država ne napravi rupu u budžetu, nego sa druge strane da ousmjeti jedan dio onoga što je ona ranije uzimala prema radnicima“, istakao je Mlinarević.

Osim što se država ne bavi olakšicama za  poslodavace, ne bavi se ni kontolom cijena osnovnih životnih namirnica, koje rastu iz dana u dan. To primjećuju i građani .

„To ide kako je kome ćejf, čini mi se da tako i diže cijene“, „ Najviše hrana poskupljuje“, „Poskupljuje sve po malim granapima“, „Rast cijena u zadnjim godinama i rast plata i penzija uopšte jedno drugo ne prati“, rekli su anketirani građani Istočnog Sarajeva.

Da cijena potrošačke korpe raste iz mjeseca u mjesec potvrđuju i iz Udruženja potrošača „DON“ iz Prijedora.

„Svakodnevno smo svjedoci da imamo sve više proivoda sa smanjenom gramažom , a imamo sve veće cijene bilo kof proizvoda. Na ovo niko i ne obrtaćsa pažnju, a građani ispaštaju.

Treba definitivno da se porekene jedna velika akcija provjere svih cijena namirnica koji su na našem tržištu, da se ovo ne dozvoli, tolika marža na lijekove koju sada imamo od oko 20 odsto i da se prehrambeni artikli ne mogu poskupljivati svaki dan“, zaključila je Murisa Marić  izvršni direktor  Udruženja potrošača „DON“ – Prijedor

 Iz Udruženja potrošača upozoravaju da se u Srpskoj priprema i poskupljenje svih komunalnih usluga za 20 odsto.

Uz već najavljeno poskupljenje  goriva, plus svakodnevni rast cijena osnovnih životnih namirnica, dolazimo do zaključka da „Ko preživi, pričaće“.

(BN)

Na Vlašiću se događa mala tehnološka revolucija: dok krave leže na britanskim dušecima i slušaju klasičnu muziku, posao muže odrađuje robot.

Farmer Jovo Vujinović kaže za robota da se ne žali da je pospan, ni umoran, a može da muze 24 sata, bez prestanka.

Na porodičnoj farmi Vujinovića u selu Šišava na Vlašiću stigao je prvi robot za mužu krava u centralnoj BIH i odmah postao najvrijedniji član ekipe. Mašina pere vime, muze, prepoznaje zdravstvene probleme, odvaja mlijeko krava koje su na antibioticima, a farmerima šalje poruke o svakoj životinji ponaosob.

“Robot mijenja bar dva do tri radnika. Danas je do radnika teško doći, kakva god plata da je. A robot? Radi, ne pita ništa”, kaže Jovo uz osmijeh.

Oprema je instalirana u novoj štali projektovanoj za 70 muznih grla. Trenutno je u muži 40, a cilj je da se broj krava poveća kako bi farma dostizala proizvodnju od preko 1.000 litara dnevno, što je neophodno za uredno vraćanje kredita.

Robot funkcioniše potpuno autonomno: svaka krava ima nanogicu sa senzorima, sama dolazi do kapije, sistem je prepozna, otvara joj vrata i pokreće mužu. Ako se pojavi problem ili postoji sumnja na upalu, robot automatski upozorava vlasnike.

“Najvažnije je što na vrijeme možemo otkloniti problem. Robot sve vidi”, objašnjava Jovo.

A krave? One žive luksuznije nego mnogi ljudi. Spavaju na specijalnim dušecima sa osmogodišnjom garancijom, a uskoro će im puštati i klasičnu muziku “jer ih dodatno opušta”.

Kada krene sezona ispaše, krave će same dolaziti na mužu i vraćati se na livade. U planu je i robot koji će čistiti štalu 24 sata dnevno.

“Prije dvije i po godine pričali smo da će robot musti krave – mnogi su nam se smijali. A evo ga danas, radi”, kaže Vujinović.

Farma trenutno isporučuje oko 700 litara mlijeka dnevno, a otkup je zagarantovan. Da bi posao bio održiv, moraće da prošire stočni fond, ali robot je već preuzeo najteži dio posla.

U vrijeme kad radnika nema ni za lijek, na Vlašiću je potvrđeno: robot nikad ne kasni, nikad ne traži pauzu i nikad ne pregovara o plati.