​Unija studenata Republike Srpske i Studentski parlament Univerziteta u Istočnom Sarajevu održaće sutra, 8. oktobra 2026. godine u 12.00 časova, hitnu zajedničku sjednicu u prostorijama Rektorata u Istočnom Sarajevu. Nakon zasjedanja, za 14.00 časova najavljena je konferencija za medije.

Povod za hitno okupljanje studentskih predstavnika su transparenti koji su osvanuli na studentskim domovima širom Republike Srpske, ali i izjave te parole iznošene tokom proteklog mjeseca na studentskim okupljanjima u Srbiji, a koje su izazvale veliko ogorčenje među studentima u Srpskoj.

​Na sjednici će se detaljno razmotriti poruke usmjerene prema Republici Srpskoj, njenom identitetu i odnosu prema srpskom narodu, kao i njihov uticaj na dalje povjerenje i saradnju studentskih organizacija sa obje strane Drine.

​Iz ovih organizacija poručuju da situacija zahtjeva ozbiljan razgovor i jasan institucionalni odgovor, ističući da studentska saradnja mora počivati na uzajamnom poštovanju, solidarnosti i odgovornosti. Predstavnici studenata naglašavaju da im je obaveza da čuju stavove onih koje zastupaju i zajednički definišu dalje korake.

​Predstavnici Unije studenata Republike Srpske i Studentskog parlamenta Univerziteta u Istočnom Sarajevu na konferenciji za medije predstaviće usvojene zaključke, zvanične stavove i planirane aktivnosti za naredni period, te su pozvali medije da isprate ovaj događaj.

BN

– Rudnik i termoelektrana „Ugljevik“ ove godine više vremena proveo je van pogona nego u radu, a slična situacija je i sa njihovim računima, koji su ponovo blokirani.

Prema podacima Centralne banke BiH, većina računa blokirana je juče, dok su posljednja tri blokirana danas.

Nova blokada računa dolazi u trenutku kada se u medijima pojavila vijest da će RiTE od nedjelje ponovo prestati sa radom.

Ovu informaciju i za CAPITAL su potvrdili radnici preduzeća koji kažu da uglja imaju za svega nekoliko dana i da će od 11. oktobra RiTE ponovo biti van mreže.

Nova blokada računa i novo gašenje termoelektrane je još jedna potvrda duboke finansijske krize u kojoj se nalazi najveći proizvođač struje u Republici Srpskoj

---

Od Londona i Australije do Jezera, Šipova, Petrova, Doboja i Čajniča – iza domaćeg imena krije se međunarodna vlasnička struktura, dok se prava na istraživanje odnose na područja bogata bakrom, olovom, cinkom, srebrom i zlatom

Ime kompanije Lykos Balkan Metals posljednjih godina sve češće se pojavljuje u javnosti Republike Srpske, posebno kada je riječ o geološkim istraživanjima mineralnih sirovina.

Na prvi pogled, riječ je o kompaniji registrovanoj u Bijeljini. Međutim, kada se pogleda vlasnička i korporativna struktura, slika postaje znatno složenija.

Lykos Balkan Metals nije kompanija čiji je krajnji poslovni centar u Republici Srpskoj. Iza domaćeg društva nalaze se kompanije registrovane u Velikoj Britaniji i Australiji, dok je kompanija koja je nekada nosila naziv Lykos Metals Limited u međuvremenu promijenila ime u Yugo Metals Limited i trguje na Australijskoj berzi ASX pod oznakom YUG.

A upravo tu počinje priča koja je mnogo važnija od samog naziva kompanije.

---

KO JE FORMALNI VLASNIK LYKOSA U REPUBLICI SRPSKOJ?

Prema dokumentaciji o statusnoj promjeni društva Lykos Balkan Metals, osnovni kapital domaće kompanije iznosi 10.648.132,25 KM.

Vlasnička struktura navedena u tom dokumentu bila je:

• Lykos Metals (UK) Limited – 91,87 odsto
• Yugo Metals Limited – 8,13 odsto.

Lykos Metals (UK) Limited registrovan je u Londonu, dok je Yugo Metals Limited registrovan u Australiji.

Dakle, kada se govori o kompaniji koja u Republici Srpskoj istražuje mineralne sirovine, nije dovoljno stati na nazivu „Lykos Balkan Metals“.

Potrebno je pogledati ko kontroliše kompaniju iznad nje i ko su ljudi koji imaju vlasnički interes u toj međunarodnoj strukturi.

---

MILOŠ BOŠNJAKOVIĆ – ČOVJEK KOJI JE BIO U SAMOM VRHU LYKOSA

Jedno ime posebno se izdvaja – Miloš Bošnjaković.

Prema dokumentima kompanije objavljenim na Australijskoj berzi, Bošnjaković je bio osnivač, izvršni direktor i jedan od ključnih ljudi Lykosa. Kompanija ga je u svojim materijalima opisivala kao pravnika sa dugogodišnjim poslovnim iskustvom na Balkanu i u Australiji.

U februaru 2024. godine dokumentacija Lykosa pokazivala je da je Bošnjaković bio najveći pojedinačni akcionar kompanije, sa 28,9 odsto akcija.

Prema posljednjem godišnjem izvještaju Yugo Metals-a koji smo pronašli, Bošnjaković je početkom 2025. napustio funkciju direktora, ali je tada imao 53.965.334 obične akcije kompanije, uz 750.000 opcija.

Britanski Companies House potvrđuje da je Bošnjaković bio direktor Lykos Metals (UK) Limited od novembra 2022. do 3. marta 2025. godine.

Još zanimljiviji podatak dolazi iz godišnjeg izvještaja Yugo Metals-a: na dan 19. septembra 2025. Bošnjaković je kroz navedene pozicije imao ukupno više od 53,9 miliona akcija, što ga je činilo najvećim pojedinačnim akcionarom kompanije.

Zato je važno napraviti razliku između trenutne funkcije u kompaniji i vlasničkog interesa.

Činjenica da Bošnjaković više nije direktor ne znači automatski da je prestao biti značajan akcionar.

---

A GDJE JE TU YUGO METALS?

Ovdje dolazimo do još jednog važnog detalja.

Lykos Metals Limited promijenio je ime u Yugo Metals Limited.

U godišnjem izvještaju za 2025. godinu Yugo Metals navodi da je riječ o istoj kompaniji koja je ranije poslovala pod imenom Lykos Metals Limited. Istovremeno, Yugo Metals u svojim finansijskim izvještajima navodi da ima 100 odsto vlasništva nad Lykos Balkan Metals d.o.o. na nivou grupe/konsolidacije.

To je važno zato što javnost vrlo lako može dobiti utisak da su riječ o potpuno odvojenim kompanijama.

Nisu.

Radi se o povezanoj korporativnoj strukturi u kojoj je Republika Srpska mjesto gdje se odvija istraživanje, dok je vrh korporativne strukture vezan za Australiju.

---

ŠTA LYKOS UOPŠTE TRAŽI?

I sada dolazimo do najvažnijeg pitanja.

Šta je zapravo toliko vrijedno u zemlji koju istražuju?

Sama kompanija navodi da na različitim projektima istražuje potencijalna ležišta:

• bakra,
• olova,
• cinka,
• srebra,
• zlata,
• nikla,
• kobalta,
• barita,
• kao i drugih pratećih metala.

Na projektu Jezero kompanija navodi potencijal za zlato, srebro, bakar, olovo i cink. Odobreni istražni prostor na području Jezera obuhvata 30,82 kvadratna kilometra.

Na projektu Doboj istražni prostor obuhvata 49,65 kvadratnih kilometara, a istraživanja se odnose na olovo, cink, bakar, srebro, zlato i prateće metalne asocijacije.

Na području Čajniča kompanija navodi potencijal za ekonomski isplative pojave bakra, olova i cinka, uz indikacije zlata i rijetkih zemnih elemenata.

Dakle, nije riječ o beznačajnim geološkim istraživanjima.

Kompanija upravo traži ono što je na svjetskom tržištu veoma vrijedno.

---

GDJE SVE LYKOS ISTRAŽUJE?

Prema aktuelnim informacijama kompanije, projekti za koje ima istražne dozvole nalaze se na području:

Doboja, Petrova, Mrkonjić Grada, dijelova Jezera i Šipova, te Čajniča.

Na dokumentu koji ste nam poslali dodatno je navedeno da je Lykos evidentiran za djelatnost „Geolog“ na područjima:

Bijeljine, Čajniča, Doboja, Jezera, Mrkonjić Grada, Petrova i Šipova, uz rok prijave do 12. septembra 2026. godine.

Posebno je značajan Ozren.

U martu 2026. godine Ministarstvo energetike i rudarstva Republike Srpske izdalo je novo rješenje Lykos Balkan Metalsu za geološka istraživanja na području Petrova, nakon prethodnih pravnih i administrativnih sporova oko ranijeg rješenja. Lokalno stanovništvo i ekološki aktivisti potom su organizovali referendum i proteste protiv istraživanja.

---

ALI – DA LI LYKOS VEĆ RUDARI?

Ne treba miješati istraživanje sa eksploatacijom.

Ovo je možda najvažnija stvar koju javnost mora znati.

Trenutno dostupni podaci govore o geološkim istraživanjima, uključujući uzorkovanje, geofizička ispitivanja i istražna bušenja.

Sama kompanija je ranije navela da njen rad obuhvata tri faze:

1. uzimanje uzoraka tla,
2. geofizička istraživanja,
3. istražno geološko bušenje.

To nije isto što i otvaranje rudnika.

Za komercijalnu eksploataciju potreban je poseban postupak i koncesija za eksploataciju. Inspektorat Republike Srpske izričito navodi da se eksploatacija mineralne sirovine bez ugovora o koncesiji za eksploataciju može smatrati bespravnom eksploatacijom.

Drugim riječima:

istraživanje ne znači automatski da će rudnik biti otvoren.

Ali istraživanje jeste ono što treba da odgovori na pitanje postoji li dovoljno rude da bi eksploatacija uopšte bila ekonomski opravdana.

---

I TU DOLAZIMO DO KLJUČNOG PITANJA: ČIJE JE BOGATSTVO?

Ako se pronađu velike količine bakra, zlata, srebra, cinka ili drugih metala, javnost ima potpuno legitimno pravo da pita:

Koliko od toga ostaje Republici Srpskoj, a koliko privatnoj kompaniji?

Odgovor nije – „Republika Srpska uzima vrijednost rude“.

Koncesioni sistem funkcioniše drugačije.

Republika Srpska daje pravo korištenja prirodnog resursa, dok koncesionar eksploatiše resurs i ostvaruje prihod od svoje djelatnosti. Zauzvrat, plaća koncesionu naknadu i druge javne dažbine.

Komisija za koncesije Republike Srpske navodi da se koncesiona naknada za korištenje, zavisno od predmeta koncesije, određuje kao procenat godišnjeg prihoda ili po jedinici mjere. Naknada se dijeli između budžeta Republike Srpske i budžeta lokalne zajednice u skladu sa zakonom.

Za metalične mineralne sirovine, zakon predviđa raspon koncesione naknade za korištenje od 3,6 do 5 odsto godišnjeg prihoda ostvarenog obavljanjem koncesione djelatnosti.

To znači da se ne može reći da bi, recimo, od milijardu KM vrijednosti prodate rude Republika Srpska automatski dobila 500 miliona KM.

Ne bi.

Koncesiona naknada je samo jedan od prihoda javnog sektora.

Tu su još porezi, doprinosi, plate zaposlenih, eventualne naknade, lokalni prihodi i drugi efekti poslovanja.

Ali glavnina komercijalnog prihoda od prodaje rude pripadala bi koncesionaru, nakon njegovih troškova i obaveza.

Zato je pitanje koliko će tačno Republika Srpska dobiti za svaki kilogram ili tonu rude mnogo važnije od političkih parola o „stranim investicijama“.

---

A KOLIKA BI BILA VRIJEDNOST RUDE?

Tu treba biti posebno oprezan.

U ovom trenutku ne možemo odgovorno izračunati vrijednost budućeg rudnika, jer nije dovoljno dokazano kolike su komercijalno iskoristive rezerve.

Sama kompanija govori o potencijalu i potrebi za dodatnim istraživanjima.

To znači da bi svaka tvrdnja tipa „ispod Ozrena leži milijarde maraka“ ili „Lykos će iznijeti milijarde“ bila nagađanje dok ne postoje potvrđene rezerve, sadržaj metala, način eksploatacije, kapacitet rudnika, procjena troškova i konačna studija izvodljivosti.

Ali upravo zato su geološka istraživanja toliko važna.

Ko prvi detaljno utvrdi šta se nalazi ispod zemlje, dobija ključnu informaciju o vrijednosti potencijalnog resursa.

---

ŠTA JE SA OKOLIŠEM?

Ovdje je potrebno biti jednako precizan.

Ne bi bilo korektno tvrditi da su postojeća geološka istraživanja sama po sebi već izazvala katastrofalnu ekološku štetu ako za to nemamo dokaz.

Ali bilo bi jednako neodgovorno tvrditi da rudarenje nema ozbiljne ekološke rizike.

Ima.

I to je činjenica koju potvrđuju relevantne institucije i iskustvo rudarske industrije širom svijeta.

Evropska komisija navodi da rudarski otpad može sadržavati velike količine opasnih supstanci, uključujući teške metale, te da ekstrakcija i prerada mogu izazvati kiselu ili alkalnu drenažu. Posebno se naglašava opasnost od zagađenja zemljišta i voda i potreba za dugoročnim nadzorom rudarskog otpada.

Američka Agencija za zaštitu životne sredine upozorava da oksidacija sulfidnih minerala može stvoriti kiselu drenažu bogatu teškim metalima, koja može dospjeti u površinske i podzemne vode.

A upravo je ovdje posebno važno ono što Lykos sam navodi kao ciljeve istraživanja: bakar, olovo, cink, srebro, zlato i antimon, odnosno mineralizacije koje zahtijevaju ozbiljnu kontrolu otpada i voda ako bi ikada došlo do eksploatacije.

Na projektu Jezero kompanija, između ostalog, opisuje mineralizaciju koja uključuje Cu-Pb-Zn-Sb sekundarne minerale, kao i minerale poput galenita i antimonita.

To samo po sebi ne znači da će doći do zagađenja.

Ali znači da budući rudarski projekat mora imati ozbiljnu procjenu:

• šta se nalazi u stijeni,
• kakav je hemijski sastav jalovine,
• da li postoji potencijal za kiselu drenažu,
• gdje bi se skladištio rudarski otpad,
• kako bi se štitile podzemne vode,
• kako bi se štitili izvori i vodotoci,
• kako bi izgledala prerada rude,
• koje bi se hemikalije koristile,
• šta se dešava nakon zatvaranja rudnika,
• i ko bi plaćao sanaciju ako kompanija više ne postoji.

---

VODA JE POSEBNO OSJETLJIVA

Ovo je možda najvažnija ekološka tema.

Na područjima Jezera, Šipova i Mrkonjić Grada nalazi se veliki broj izvora, potoka i vodotoka.

Lykos je ranije naveo da je prije istražnih radova uzimao uzorke vode i da je vršio ispitivanja prije i nakon radova kako bi se pratilo eventualno djelovanje istraživanja na vodotoke.

To je dobra praksa ako se zaista provodi nezavisno, kontinuirano i javno.

Ali istraživanje i budući rudnik nisu ista stvar.

Kod rudnika se pojavljuju potpuno drugačiji rizici: velika količina otkrivene stijene, jalovina, prerada rude, promjena režima podzemnih voda, skladištenje otpada i dugoročno upravljanje lokacijom.

Evropska komisija posebno upozorava da rudarske aktivnosti mogu uticati na površinske i podzemne vode, uključujući promjene hidroloških režima, ispuštanje metala i teških metala i prodor zagađenih tečnosti u podzemne vode.

---

KO PLAĆA AKO NEŠTO KRENE PO ZLU?

Ovo je pitanje koje bi trebalo postaviti prije, a ne nakon eventualnog otvaranja rudnika.

Koncesioni sistem predviđa garancije.

Komisija za koncesije Republike Srpske navodi da je koncesionar dužan nakon zaključenja ugovora dostaviti bankarske garancije čija vrsta, visina i rok zavise od ugovora, uključujući garancije za dobro izvršenje posla i održavanje.

Ali za javnost nije dovoljno znati samo da „postoji garancija“.

Treba znati:

Kolika je garancija?

Ko je izdaje?

Da li pokriva potencijalne troškove sanacije?

Koliki je procijenjeni trošak zatvaranja rudnika?

Ko snosi obaveze ako kompanija ode u stečaj?

I upravo tu bi trebalo insistirati na potpunoj transparentnosti prije bilo kakve eksploatacije.

---

REPUBLIKA SRPSKA DAJE RESURS – ALI ŠTA DOBIJA ZAUZVRAT?

Ovo je suština cijele priče.

Nije sporno da Republika Srpska treba privlačiti investicije.

Nije sporno ni da mineralne sirovine mogu predstavljati razvojnu šansu.

Ali prirodno bogatstvo nije isto što i obična parcela zemljišta.

Kada se jednom izvadi tona rude iz zemlje – ona se više ne može vratiti.

Zato se mora napraviti precizan obračun:

Kolika je vrijednost resursa?

Koliko ostaje Republici Srpskoj?

Koliko lokalnoj zajednici?

Koliko kompaniji?

Koliko radnih mjesta ostaje trajno?

Koliko će biti poreza i doprinosa?

Koliki su troškovi zaštite okoliša?

Ko plaća zatvaranje rudnika?

Ko plaća sanaciju?

I šta ostaje lokalnom stanovništvu kada ruda bude izvađena?

---

NAJVEĆA GREŠKA BILA BI RASPRAVLJATI SAMO O TOME „JESMO LI ZA ILI PROTIV RUDNIKA“

Rasprava ne bi smjela biti svedena na dvije krajnosti.

Niti je svako istraživanje automatski uništavanje prirode, niti je svaka strana investicija automatski razvoj.

Pravo pitanje je:

Pod kojim uslovima je Republika Srpska spremna da dozvoli eksploataciju sopstvenih prirodnih resursa?

Ako se pokaže da rudnik može biti ekonomski opravdan, onda javnost mora znati koliko će država i lokalna zajednica dobiti.

Ako se pokaže da je ekološki rizik neprihvatljiv, onda nikakva koncesiona naknada ne bi smjela biti izgovor da se takav projekat odobri.

A ako se projekat odobri, onda ugovor mora biti takav da eventualna sanacija ne padne na građane Republike Srpske.

---

LYKOS VEĆ IDE KORAK DALJE NA TERENU

Da je priča aktivna, a ne samo pitanje starih dozvola, pokazuje i najnoviji razvoj događaja.

Yugo Metals je 6. oktobra 2026. objavio da je njegova bosanskohercegovačka kompanija Lykos Balkan Metals zaključila ugovor o pristupu i zakupu zemljišta na području katastarske opštine Sočkovac u Republici Srpskoj.

Riječ je o tri privatne katastarske parcele ukupne površine oko 18.227 kvadratnih metara, na kojima su planirane lokacije za prvo bušačko istraživanje na projektu Petrovo.

Dakle, istraživanja nisu završena priča iz prethodnih godina.

Ona se nastavljaju.

---

ŠTA BI GRAĐANI TREBALO DA TRAŽE OD VLASTI?

Ako vlast Republike Srpske želi da uvjeri građane da su rudarski projekti u njihovom interesu, javnosti bi trebalo bez skrivanja dati:

1. Sve istražne dozvole i njihove karte.

2. Sve podatke o površini istražnih prostora.

3. Rezultate dosadašnjih istraživanja koji nisu poslovna tajna.

4. Podatke o količini i sastavu pronađenih mineralizacija.

5. Sve buduće studije uticaja na životnu sredinu.

6. Precizan model koncesione naknade.

7. Procjenu ukupnog prihoda koji bi ostajao Republici Srpskoj.

8. Iznos bankarske garancije za sanaciju.

9. Plan zatvaranja rudnika i rekultivacije.

10. Nezavisni monitoring voda, zemljišta i biodiverziteta.

I što je najvažnije – javnost mora znati ko je krajnji vlasnik kapitala koji dobija pravo da raspolaže prirodnim bogatstvom.

---

ZAKLJUČAK: NIJE PROBLEM U TOME ŠTO NEKO ISTRAŽUJE. PROBLEM BI BIO AKO GRAĐANI NE ZNAJU ŠTA SE DAJE I ŠTA DOBIJAJU.

Lykos Balkan Metals danas predstavlja dio međunarodne korporativne strukture povezane sa Australijom i Velikom Britanijom, dok se konkretna istraživanja obavljaju na teritoriji Republike Srpske.

Kompanija traži upravo ono što može imati ogromnu tržišnu vrijednost – bakar, zlato, srebro, olovo, cink i druge metale.

Trenutno je riječ o istraživanju, a ne o dokazanom otvorenom rudniku. Ali istraživanje je upravo faza u kojoj se utvrđuje postoji li ekonomski opravdano ležište za buduću eksploataciju.

Zato je sada pravi trenutak za pitanja.

Ne kada bude postavljen rudarski kompleks.

Ne kada budu napravljene deponije jalovine.

Ne kada počne prerada rude.

Ne kada prvi kamioni počnu odvoziti koncentrat.

Nego sada.

Jer kada se jednom donese odluka o eksploataciji, više nije dovoljno pitati šta se nalazi ispod zemlje.

Tada mora biti potpuno jasno i:

KO ĆE OD TOGA ZARADITI, KOLIKO ĆE DOBITI REPUBLIKA SRPSKA I ŠTA ĆE, NAKON ŠTO RUDA BUDE IZVAĐENA, OSTATI LJUDIMA KOJI TU ŽIVE?

Banjaluka24