Da li zaista moramo da radimo pet dana sedmično?

Širom svijeta je uobičajena praksa da se većina poslova obavlja u radnom vremenu od 9 do 17 sati i to pet dana nedjeljno.

I Prvi maj svake godine obilježavamo zbog čikaških radnika koji su se izborili za “tri osmice” – 8 sati rada, 8 sati odmora i 8 sati kulturnog obrazovanja.

Međutim, više od 120 godina kasnije, radni uslovi su mnogo drugačiji, pogotovo zbog razvoja tehnologije, pa se postavlja pitanje da li moramo da radimo i tih osam sati dnevno ili pet dana nedeljno.

Zato su brojne kompanije odlučile da isprobaju novi način rada – četvorodnevnu radnu nedelju. Posao bi se radio dan manje, ali za isti novac.

Ideja je i da se smanji broj sastanaka, a da zaposleni budu više fokusirani na individualni rad.

Pobornici ovog režima smatraju da je to budućnost radničke produktivnosti i ravnoteže između privatnog i poslovnog života. Uvjereni su da bi to zaposlenima donijelo veće zadovoljstvo što dalje povećava produktivnost.

Sindikati širom Evrope pozivaju lokalne vlasti da uvedu radnu nedjelju od četiri dana, ali samo nekoliko zemalja je ozbiljnije razmotrilo tu ideju.

Belgija – pionir skraćene radne nedjelje
Belgija je prva u Evropi radnu nedjelju od četiri dana unela u svoj zakon. Belgijski radnici su u februaru 2022. tražili pravo na četvorodnevnu radnu nedjelju, bez odbitka od plate.

Novi zakon je stupio na snagu u novembru 2023. čime je zaposlenima dozvoljeno da sami odluče da li će raditi četiri ili pet dana.

Međutim, to ne znači da će manje raditi već jednostavno sav posao moraju da “zgusnu” u četiri dana nedjeljno.

Želja je bila da se građanima omogući da lakše kombinuju posao i vrijeme koje provode sa porodicom.

Sa druge strane, nisu svi oberučke prihvatili ovu ideju. Pojedini radnici bi tako morali da rade duže kako bi završili sve obaveze, a oni koji rade po smjenama nemaju tu opciju da rade dan manje.

Njemački eksperiment
Njemačka je već rekorder u Evropi po najkraćoj prosječnoj radnoj nedjelji od 34,2 sata.

Sindikati ipak traže dodatno smanjenje radnih sati, a čini se da bi mogli to da ostvare iako je u toj zemlji to povezano sa manjkom kvalifikovane radne snage.

U februaru je 45 njemačkih kompanija počelo da testira četvorodnevnu radnu nedelju u eksperimentu koji će trajati šest mjeseci.

Inicijativa obuhvata samo firme koje mogu da se prilagode kraćoj radnoj nedjelji.

Prema anketi Forse, 71 odsto Nijemaca bi željelo da radi dan manje. Sedamdeset pet procenata ljudi smatra da bi to bilo poželjno, a 59 odsto vjeruje da je poduhvat izvodljiv.

Kada se proba bude završila, biće odlučeno da li će mera biti uvedena i na nacionalnom nivou.

Portugalska proba
Slijedeći primjere drugih zemalja, i Portugal je odlučio da isproba ovaj koncept.

39 privatnih kompanija se prošlog juna ujedinio sa neprofitnom grupom “4 Day Week Global”, a plan je da prate model 100:80:100 – 100 odsto plate, 80 odsto vremena, a da se održi produktivnost od 100 odsto.

Kako 72 odsto ljudi u toj zemlji radi 40 sati nedjeljno, Portugal je treći po dužini radne nedjelje u Evropi, podaci su OECD (Organizacije za ekonomsku saradnju i razvoj).

Britanci bili “ekstremno uspješni”
Britanske kompanije su imale šestomesečnu probu četvorodnevne radne nedjelje, a sada se planira da to bude i trajno rješenje. Eksperiment je opisan kao “ekstremno uspješan”.

Više od 60 firmi i više od 3.300 zaposlenih je učestovalo u programu koji su vodili istraživači Univerziteta Kembridž i Oksford kao i Bostonskog koledža. Oko 92 procenta kompanija su odlučile da zadrže radnu nedjelju od četiri dana. Kao i u Portugalu, pratiće se model 100:80:100.

Slični programi bi trebalo da počnu i u SAD i Irskoj.

Španija testira kraći radni dan
Ljevičari su pokrenuli ovu ideju, a prvo se krenulo sa tim da se makar skrati radni dan, bez smanjivanja plata.

Cilj je bio da se utvrdi da li produktivnost može da se poboljša. Kompanije su se prijavile da primaju pomoć od državnog fonda od 10 miliona evra, ali moraju da smisle načine kako da pojačaju učinke rada.

Mjere treba da budu primijenjene u roku od godinu dana, dok firme moraju da učestvuju u programu najmanje dvije godine.

Tokom prve godine bi država trebalo djelimično da plaća troškove zarada.

Samo radnici sa punim radnim vremenom mogu da učestvuju u probi.

Island – jedan od lidera
Island je od 2015. do 2019. sproveo najveću probu radne nedjelje od 35 ili 36 sati, a učestvovalo je oko 2.500 ljudi.

Eksperiment je bio uspješan što je dovelo do velike promjene u toj zemlji – skoro 90 odsto radne populacije je smanjilo radno vrijeme ili dobilo neke druge pogodnosti.

Utvrđeno je da se smanjuje stres i izgaranje na poslu, a ravnoteža između privatnog i poslovnog života je poboljšana.

U Švedskoj su podijeljena mišljenja
Nisu svi bili tako optimistični kao na Islandu.

Sličan eksperiment, održan 2015, u Švedskoj je naišao na podijeljene reakcije.

Prijedlog je bio da se radi šest sati dnevno sa punom platom, ali se nije svima svidjelo što gube novac tokom probnog perioda.

Čak su i neke ljevičarske partije smatrale da je uvođenje ovakvog koncepta preskupo.

Sa druge strane, na ortopedskom odjeljenju u Univerzitetskoj bolnici su zabilježeni pozitivni rezultati jer je oko 80 doktora i medicinskih sestara prešlo na radno vrijeme od 6 sati dnevno, a uposleno je novo osoblje kako bi se nadomjestilo izgubljeno vrijeme.

Medicinsko osoblje je pozitivno reagovalo, ali je eksperiment naišao na velike kritike zbog čega nije obnovljen.

Ipak, pojedine kompanije, poput “Tojote” odlučile su da zadrže skraćeno radno vrijeme za svoje zaposlene. U toj firmi su mehaničarima još prije 10 godina umanjili broj radnih sati.

Petomjesečno čekanje da američki Kongres odobri 61 milijardu dolara vojne pomoći Ukrajini vjerovatno je prouzrokovalo trajnu štetu koja će se osjećati na prvim linijama fronta još mjesecima.
Ruske snage iskoristile su “artiljerijsku sušu” koja je drastično umanjila sposobnosti ukrajinske odbrane od decembra kako bi napredovale na istočnom frontu blizu Avdijevke (Avdejevke), postigavši najveći napredak od prvih mjeseci rata. Napredak ruskih snaga podstakao je upozorenja visokih ukrajinskih vojnih zvaničnika o mogućoj pretnji linijama snabdjevanja i logističkim centrima na istoku, koji su sada opasno blizu dometa nadmoćne ruske vatrene moći.

Veliko napredovanje uoči očekivane ruske ofanzive
Mračne vijesti o napretku dolaze uoči očekivane ruske ofanzive krajem maja, koja bi mogla ugroziti ukrajinske snage u istočnom regionu Donjecka i teško izvojevane, iako skromne, uspjehe prema okupiranom lučkom gradu Marijupolju.

Rusija je bacila ogromne resurse na slabu ukrajinsku odbranu preko istočnih linija fronta, gurajući se prema tri ključne tačke: vitalnom vojnom središtu Pokrovsku zapadno od Avdijevke i lokacijama na strateškim uzvisinama, kao što su Časiv Jar blizu Bahmuta i Kurakova na jugoistoku Ukrajine.
Rusi nisu stali na Avdijevki, odmah su krenuli dalje
17. februara Ukrajina je objavila da se povukla iz Avdijevke, istočnog grada za koji borbe vode cijelu deceniju. Rusija je, prema dostupnim informacijama, žrtvovala hiljade vojnika kako bi ga zauzela. No, napredovanje ruskih snaga nije stalo na Avdijevki.

Tokom sledećih 10 nedelja, kao što pokazuje analiza ukrajinske posmatračke grupe “DeepStateMap”, ruske su snage polako zauzimale selo za selom zapadno od grada, iskoristivši neuspijeh Kijeva da izgradi utvrđenja, ali i nevoljnost da javno iznesu razmjere svojih teritorijalnih gubitaka u tom području.

Tek je u nedjelju vrhovni ukrajinski vojni zapovjednik Oleksandr Sirski priznao pad niza sela za koje su njegovi podređeni danima insistirali da se za njih još uvijek vode borbe.

To je potvrdilo da su ruske snage u nešto više od dva mjeseca postigle najveći i najbrži napredak od prodora kod Severodonjecka u julu 2022.
Ukrajinsko oklijevanje da prizna te gubitke dovelo je do javnih kritika nekih proukrajinskih vojnih blogera i analitičara. “DeepStateMap”, koji svakodnevno ažurira situaciju na prvoj liniji fronta, pokazao je značajne gubitke u blizini Avdijevke. Jedan od osnivača grupe, Ruslan Mikula, rekao je za CNN da su progovorili jer su smatrali da vojni portparol ima priliku da proveri stvarnu situaciju, ali on i dalje daje neistinite informacije i to potkopava njihov kredibilitet.
Ukrajinci su sada posebno ranjivi
Mikula je rekao da je rusko napredovanje blizu Očeretina, sela koje je Rusija zauzela proteklih nedelja zapadno od Avdijevke, “zasad taktički uspijeh”, ali bi “mogao postati strateški”. “U trenutnoj situaciji biće vrlo teško zaustaviti neprijatelja jer se probija tamo gdje odbrana nije obraćala dovoljno pažnje”, rekao je.

Rekao je da postoji nedostatak odbrambenih utvrđenja duž Avdijevke na cijelom levom boku – što bi zapravo značilo da su otvorene ravnice sada ranjive gotovo do ključnog auto-puta koji vodi do strateškog ukrajinskog središta Pokrovsk.
U poslednjem saopštenju ukrajinskog glavnog štaba stoji da njihove snage brane niz sela mnogo bliže Pokrovsku nego što su priznavali ranije.

Zelenski traži hitnu dostavu zapadne pomoći
Predsjednik Volodimir Zelenski je prekjuče u obraćanju zahtjevao “značajno ubrzanje zapadnog snabdjevanja kako bi se značajno ojačale sposobnosti vojnika.”

Rekao je da je odbrani Kijeva potrebna snaga koja se mora dokazati u smjeru Pokrovska, zajedno s drugim opasnim linijama fronta na jugu kod Kurakova, ali i na sjeveroistoku u blizini Kupjanska.

Daljnje rusko napredovanje prema Kurakovu na jugoistočnom djelu te linije fronta moglo bi ugroziti uspijehe koje je Ukrajina postigla tokom ljetnje protivofanzive. Na severu, Rusija redovno bombarduje drugi po veličini grad u Ukrajini, Harkov, ali takođe snažno gura duž fronta u blizini Kupjanska, kako bi ponovno zauzela teritoriju koju je Ukrajina oslobodila u munjevitoj protivofanzivi u kasno leto 2022.

Pad Časiv Jara stvorio bi velik problem
Ukrajinski zvaničnici takođe su javno upozorili na mogućnost pada Časiv Jara, malog grada u blizini grada Bahmuta, koji su Rusi prvo brutalno razorili, a potom osvojili prošlog maja.

Časiv Jar nalazi se na uzvisini, a potpukovnik Nazar Vološin, portparol lokalnog ukrajinskog zapovjedništva, rekao je prekjuče na ukrajinskoj televiziji da ruske snage namjeravaju da probiju duž kanala blizu njega i zauzmu ga kako bi stekle stratešku prednost nad vojno važnim obližnjim ukrajinskim gradovima.

– Za njih je jako važno da zauzmu Časiv Jar prije nego što dobijemo inostranu pomoć, odnosno prije nego što se prekine aktualni manjak municije. Ako neprijatelj zauzme dominantne uzvisine i okupatori se tamo učvrste, biće to veliki problem za nas, jer će se Kostjantinivka, Kramatorsk, Slovjansk i Družkivka odmah naći na udaru – rekao je Vološin za ukrajinsku televiziju, prenosi CNN.

Ruski cilj osvajanja Donjecka je sve bliži realizaciji
Ako bi se ta četiri grada, koja se nalaze uz isti auto-put, našla pod ozbiljnom pretnjom, ruski cilj kontrole nad celom regijom Donjecka bio bi mnogo bliže ostvarenju.

Jurij Fedorenko, zapovjednik čete bespilotnih letelica “ahiles” pri 92. posebnoj jurišnoj brigadi u tom području, rekao je da su sledeća dva mjeseca označila “prozor mogućnosti” za ruske snage. Rekao je da su ruske snage shvatile da će Ukrajina uskoro “imati potrebna sredstva protivvazdušne odbrane i potreban raspon municije koncentrisane na prvoj liniji fronta, što će onemogućiti neprijatelju izvršavanje zadataka intenzitetom koji ima sada.”

Švedska policija dozvolila je skup koji uključuje spaljivanje Kurana, prije početka takmičenja za pjesmu Evrovizije u Malmeu, objavio je list “Geteborg-Posten”.

Protesti će biti održani sutra poslijepodne, dan prije početka zvaničnog takmičenja, na Trgu Gustav Adolf u centru grada.

U Malmeu su za 9. i 11. maj planirana dva propalestinska i jedan proizraelski skup.

Švedska policija preduzela je mjere bezbjednosti prije početka takmičenja čije će se polufinale održati 7. i 9. maja, a finale 11. maja.

Očekuje se učešće oko 100.000 ljudi iz različitih zemalja, što je oko trećine gradske populacije. Događaj će obezbjeđivati veliki broj pripadnika službi bezbjednosti.

U Švedskoj je u ljeto 2023. godine održan niz protesta na kojima je spaljivan Kuran, što je izazvalo bijes muslimanskih zemalja.