Republika Srpska se danas nalazi na istorijskoj prekretnici. Nakon decenija sistemskog iscrpljivanja, izvlačenja narodnog novca i gaženja dostojanstva običnog čovjeka, jasno je da nam je više nego ikada potrebna nova, nezaustavljiva energija. Ta energija ima ime i prezime – Draško Stanivuković. Njegov dolazak na mjesto premijera nije samo politička opcija, to je jedini način da se spasi ono što je ostalo od Republike Srpske.

Da bismo razumjeli zašto je Draško prijeko potreban čitavoj Republici Srpskoj, moramo se osvrnuti na pustoš koju iza sebe ostavlja trenutni režim predvođen Miloradom Dodikom. Njihova vladavina ostaće upamćena po nizu istorijskih grešaka i sramotnih poteza. Sve je počelo od neoprostive predaje Jasenovačke građe, čime je pogaženo naše istorijsko sjećanje, a nastavilo se kontinuiranom, tihom predajom nadležnosti Republike Srpske.

Dok se vlast kupa u luksuzu, oni koji su gradili ovu zemlju – naši penzioneri – dovedeni su bukvalno na rub gladi, poniženi mrvicama koje im se bacaju pred izbore. Kompletna država pretvorena je u privatnu prćiju i mrežu kumovskih veza. Došli smo do apsurda u kojem je premijer države sveden na nivo poslušnog kuma, dok ministarstvima i resursima haraju ljudi poput Save Minića, stvarajući svoje male privatne feude, takozvane “SAO Minić” teritorije, u kojima zakoni ne važe za odabrane.

Privreda je razorena nizom epskih afera. Tajkuni poput Rašida Serdarova i fantomske kompanije poput “Komsara” isisale su milione iz džepova građana. Strateški giganti koji su nekada bili ponos Srpske danas kleče – RiTE Ugljevik je potpuno upropašten i gurnut u dugove, dok je nekada najmoćniji sistem, Elektroprivreda Republike Srpske (ERS), bačen na koljena. I kao da to nije dovoljno, iz kuhinje trenutne vlasti sprema se konačni udarac: tajna privatizacija Elektroprivrede RS, čime bi se narodu otelo i posljednje nacionalno blago koje posjeduje!

S druge strane, stoji Draško Stanivuković – čovjek koji je pokazao da se može i mora drugačije!

Njegovo upravljanje Banjalukom je dokaz da poštenje, vizija i nevjerovatna radna etika mogu pobijediti i najgori sistem. I ono što je najimpresivnije: Draško je sve svoje istorijske rezultate u Banjaluci ostvario uprkos brutalnim i konstantnim opstrukcijama SNSD-a! Pokušali su da ga slome blokadama budžeta, uskraćivanjem sredstava, opstrukcijama u gradskoj skupštini – ali ga nisu zaustavili. Tamo gdje bi mnogi odustali, on je pronalazio rješenja.

Uveo je besplatne udžbenike za sve osnovce i pokazao da obrazovanje djece mora biti prioritet. Obezbijedio je besplatan javni prevoz za penzionere, vraćajući im barem dio dostojanstva koje im je republička vlast oduzela. Banjaluka je dobila najljepše parkove, nova šetališta, kilometre novih saobraćajnica i obnovljenu infrastrukturu. Pokazao je da budžet može i mora da služi narodu, a ne tajkunima i stranačkim moćnicima.

Draško Stanivuković je personifikacija nove energije koja je očajnički potrebna cijeloj Republici Srpskoj. On ima mladost, hrabrost da se suprotstavi najvećim moćnicima i sada već ogromno iskustvo u vođenju najvećeg grada u Srpskoj. Njemu ne mogu diktirati tajkuni, njega ne mogu ucijeniti stranci.

Republici Srpskoj na čelu Vlade više ne trebaju umorni, korumpirani poslušnici koji potpisuju rasprodaju državne imovine. Treba joj vizionar, borac i radnik. Draško Stanivuković na mjestu premijera znači kraj kumovske ekonomije, spas Elektroprivrede, dostojanstven život za penzionere i budućnost za mlade koji danas masovno bježe od SNSD-ovog režima. Vrijeme je za pravu promjenu, vrijeme je za Draška!

Banjaluka24

Na fotografijama osmijesi, zagrljaji i stranačke zastave, a iza fotografija, prema sve češćim informacijama sa terena, sasvim drugačija slika. Prijedorski SNSD sve više ostavlja utisak političke organizacije u kojoj se pokušava pokazati da nema ozbiljnih problema, dok se istovremeno pukotine unutar stranke sve teže mogu sakriti.

Jedna lista, a više kampanja. Jedna stranka, a više međusobno suprotstavljenih ekipa. I jedna zajednička meta – preferencijalni glasovi.

Posebno se na terenu govori o kampanji koju vode Slobodan Javor, Miloš Marjanović i ljudi iz njihovog političkog kruga. Umjesto da svi kandidati sa liste budu predstavljeni kao dio iste ekipe, sve češće se stiče utisak da pojedinci vode sopstvenu kampanju, u kojoj za druge nema mnogo mjesta.

Posebno je simptomatičan slučaj naselja Urije. U naselju iz kojeg dolazi jedan od kandidata SNSD-a organizovan je skup, a taj kandidat, prema navodima sa terena, nije ni pozvan. Ako je kampanja zajednička i ako su svi kandidati na istoj listi, teško je objasniti zbog čega se kandidat iz konkretnog naselja izostavlja sa događaja koji se održava upravo među njegovim komšijama i potencijalnim biračima.

To više nije pitanje političkog protokola. To je pitanje odnosa unutar same stranke. Jer politička konkurencija je normalna kada se različite stranke bore za glasove, ali kada kandidati sa iste liste počnu da se ponašaju kao da su protivkandidati jedni drugima, onda je jasno da postoji ozbiljan problem.

O unutrašnjim podjelama u prijedorskom SNSD-u i borbi za preferencijalne glasove već se javno pisalo. Upravo zato sve više pažnje privlači pitanje da li se u Prijedoru zaista vodi zajednička kampanja SNSD-a ili je kampanja postala borba pojedinaca za vlastiti izborni rezultat.

Posebno je zanimljivo što se prema vrhu stranke pokušava poslati slika potpunog jedinstva. Pred kamerama se šalju poruke o slozi, zajedničkom radu i snazi stranke, dok se na terenu, prema navodima koji dolaze iz samog Prijedora, govori o potpuno drugačijim odnosima, međusobnom nadmetanju i pokušajima da jedni drugima otežaju kampanju.

A onda dolazi još jedan problem – posjećenost skupova.

SNSD svoje aktivnosti predstavlja kao dokaz snažne kampanje i velike podrške, ali fotografije koje sami kandidati i stranka objavljuju na društvenim mrežama ostavljaju prostor za drugačiju procjenu. Na pojedinim manjim skupovima broj prisutnih djeluje prilično skromno, što je posebno zanimljivo imajući u vidu višegodišnju vlast SNSD-a u Prijedoru i činjenicu da se radi o jednoj od najvažnijih lokalnih baza ove stranke.

Zato se sve teže može ignorisati pitanje šta se zapravo događa unutar prijedorskog SNSD-a.

Ako su svi kandidati dio iste liste, zašto se pojedini međusobno izostavljaju? Ako je kampanja zajednička, zašto se pojedinci ponašaju kao da vode zasebne političke projekte? Ako je stranka toliko složna, zbog čega se iz Prijedora sve češće čuju priče o međusobnim obračunima i borbi za preferencijalne glasove?

Možda će pred stranačkim vrhom svi zajedno stati u kadar, pružiti ruke i poslati poruku o jedinstvu. Međutim, izborna kampanja nije samo fotografija za društvene mreže. Građani vide ko je prisutan, ko je pozvan, ko se pojavljuje u prvom planu, a ko se izostavlja.

I upravo zato prijedorski SNSD danas ima problem koji je mnogo ozbiljniji od nekoliko loše organizovanih skupova. Ako su informacije sa terena tačne, riječ je o dubokom sukobu interesa unutar same liste, gdje se kandidati, umjesto da jedni drugima budu podrška, bore za iste glasove.

U takvoj situaciji sasvim je opravdano pitanje: da li se u Prijedoru zaista vodi kampanja SNSD-a ili je svako počeo da vodi svoju kampanju?

Banjaluka24

Gradski odbor SNSD-a Banjaluka oštro je demantovao navode BN televizije da je nastava u drugoj smjeni u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić” odgođena ili skraćena zbog postavljanja šatora i održavanja njihovog stranačkog skupa. Ipak, njihovo saopštenje otvorilo je nova pitanja kada se uporedi sa zvaničnim rasporedom časova ove škole.

U saopštenju koje potpisuje predsjednik Gradskog odbora Goran Maričić, kategorično se odbacuju tvrdnje o prekidu nastave.

“Nastava u drugoj smjeni počela je u 13.30 časova i završila u 17.40 časova, a sve drugačije tvrdnje su neistinite”, navodi se u saopštenju SNSD-a, uz dodatak da je i rukovodstvo škole potvrdilo da je nastava uredno održana, te da navodi BN televizije zaslužuju svaku osudu.

Šta kaže zvanični raspored škole?

Međutim, tvrdnja SNSD-a da je nastava “završila u 17:40 časova” kosi se sa zvaničnim rasporedom zvonjenja i izvođenja nastave u JU OŠ „Ivan Goran Kovačić“.

Naime, druga smjena (u kojoj su učenici predmetne nastave, odnosno od VI do IX razreda) zaista počinje u 13:30 časova, ali tačno vrijeme završetka nastave direktno zavisi od toga koliko časova učenici imaju tog dana:

Ako imaju 5 časova, nastava redovno završava u 17:50 časova.

Ako imaju 6 časova (što je najčešći i redovan slučaj za učenike starijih razreda), druga smjena završava tek u 18:40 časova.

U danima kada imaju 7 časova (zbog izbornih predmeta ili blok nastave), smjena se završava u 19:25 časova.

Ovi podaci jasno pokazuju da vrijeme od 17:40, koje navodi SNSD u svom demantiju, ne odgovara ni kraju petog časa, a kamoli redovnom završetku nastave za učenike predmetne nastave koji najčešće imaju šest časova.

Ovakvo neslaganje u satnici ponovo je podgrijalo sumnje roditelja i javnosti da su časovi ipak morali biti skraćeni ili prilagođeni kako bi se školsko dvorište pripremilo za politički događaj.
Banjaluka24