Piše: Nađa Diklić

Koncert Breskvice je upravo ono što je Banja Luci trebalo.

Vlado Đajić, diretor Univerzitetsko- Kliničkog centra Republike Srpske (UKC RS), predsjednik banjalučkog SNSD i još jedna od mnogih funkcija – samoprozvani HUMANITARAC, konačno je potrefio šta nam treba u gradu na Vrbasu. Breskvica. I odlučio je da je dovede! Jer zašto da ne? Breskvica je najveći kulturni domet osobe koja nam je dovodila Žareta i Gocija i Baju.

Mudri doktor i dobri čovjek pri tome je kao “dovoditelja” Breskvice javno isturio Udruženje građana i porodica koje okupljaju osobe sa Daunovim sindromom. Da doktore, da Dobročinitelju, samo nam je Breskvica trebala, sve ostalo imamo. Pogotovo i baš djeca sa Daunovim sindromom ili sva ostala djeca sa poteškoćama u razvoju, trebala su baš ovo.

Ova kategorija stanovništva koju je izložio Đajić, isturio kao osobe u ime kojih je koncert napravio, nesebično se odričući poslaničke plate ili plata u množini da plati “pjevaljku”, živi ne od Đajića, već od skromnog doplatka Centra za socijalni rad, koji doktore Đajiću, finansira Grad Banja Luka.

To što je Đajić KUM navedenog udruženja i okolo se razmeće kumstvom i djecom sa Daunovim sindromom kao da su brend ili marka na torbici, čini ovu groznu situaciju – mučnom.

No vratimo se na, ne tako davno prošlo ljeto. Djecu sa Daunovim sindromom, plemeniti doktor i kum Đajić, nazvao je “bolesnicima”! I tada je naš portal reagovao na ovakvu stigmatizaciju, ali džaba. Umiješao se i direktor, predstavnik navedenog udruženja, pojasnivši da bez plemenitog predsjednika SNSD-a ovo udruženje ne bi ni postojalo, ni imalo osnovna sredstva za rad.

Malo prije, doktor Đajić pokazao nam je i drugu stranu. Ljepšu i zdraviju. Prije izbora, redakcijski mejl nam je bio zatrpan žalbama roditelja čija djeca su koristila prostorije SNSD-a, jer za ime Boga, svako je dobrodošao u stranku/noćni klub ove partije u Banja Luci. Tokom dana i pogotovo noći obilato se toči piće, a za iće, manje više, nađe se. Plus, na sve, svako veče je bilo gostovanje neke lokalne beogradske zvijezde ili starlete koje za veče uzimaju minimalno deset hiljada eura. Po principu: ima se može se ili po starom – još ove izbore za SNSD, pa ćemo vidjeti šta za četiri godine.

U međuvremenu i ne htijući bila sam svjedok lične drame jedne banjalučke porodice. Dobrotvori izostali, dijete ozbiljno bolesno. Da, Centar za socijalni rad našao se tu i za osnovno, za invalidninu i za tuđu njegu i pomoć i vanredne jednokratne isplate. Majka je krajnje praktično član SNSD. Stranke Vlade Đajića i njegovog mjesnog odbora. Međutim, kada djetetu HITNO zatreba lijek od 800 maraka, majka ga kupiti mora! Centar za socijalni rad platiće lijek, vratiti majci pare… Ali, treba vremena i papirologije. Uzaludno je četiri mjeseca pokušavala doći do predsjednika Đajića, koji je vrlo dobro upoznat sa bolešću njenog djeteta, ako ne zbog stranačke pripadnosti majke, ono zbog toga što je dijete jedno jedino na području grada sa tom bolešću. Peti mjesec je uspjela da nađe doktora i zamoli za pomoć. Moja sramota bi bila da kažem koliko joj je novčano pomogao, a mogu okvirno. Ni 200-ti dio koji bi dao najjeftinijem pjevaču ili pjevačici ili starleti. Jedno bolesno dijete, koje nije u mogućnosti ni da stoji, ne vrijedi plemenitom doktoru ni 200-ti dio pjevaljke.
To dijete, na žalost, kada već nije zdravo, liječenje tog djeteta, plaćaju Banjalučani preko Gradske uprave. Đajić od svoje plate, honorara i kao predsjednik SNSD-a i direktor UKC RS, plaća nešto drugo. Breskvicu.

Nije kriva Breskvica. Ne možemo reći da su krivi i roditelji čija djeca se “TOXICuju” u Gradskom odboru SNSD. Kriv je sistem u kojem neko plaća savjetnika koji može posavjetovati ovo. Dijete iz priče sigurno nije moglo prisustvovati “socijalizaciji” koju predvodi djevojka opskurnog imena Breskvica. Breskvica, Aca Lukas i ko sve ne krivi su jer učestvuju u onome što je doktor sinoć opisao kao “ludilo”.

Ne ulazim u to da li je ovo poklon djeci, Banjalučanima povodom ovih dana praznujućeg Svetog Save.

Ne znam kako i šta “žitije” ili Hilandar imaju sa ovim. Šta isposnički život svetitelja koji se odrekao prestola ima sa gologuzim pjevačicama ili opijanjem. Autokefalnost Srpske pravoslavne crkve, njena posebnost i odvojenost, odvojenost doktora Đajića i savjetnika mu i Gradskog odbora SNSD su zajedničko. Samo i isključivo odvojenost.