Prema riječima Šukalo, učenici i roditelji iz odjeljenja koja su uključena u ovu aktivnost su veoma zadovoljni.

Banjaluka nastavlja realizaciju projekta školskih uniformi, kazala je projekt menadžer Grada Milada Šukalo.

Prema riječima Šukalo, učenici i roditelji iz odjeljenja koja su uključena u ovu aktivnost za sada su veoma zadovoljni.

-Pripremili smo upitnike za roditelje, a planirano je da budu sprovedene i početne i završne ankete kako bismo dobili što jasniju sliku o tome kako su učenici i roditelji prihvatili ovaj projekat i kakvi su njihovi utisci – rekla je Šukalo.

Dodala je da je u toku nabavka dodatne opreme za zimski period, uključujući jakne i druge neophodne odjevne predmete za najmlađe, te da će uskoro biti opremljena i nova odjeljenja koja su izrazila zainteresovanost.

Kako je istakla, riječ je o probnom periodu tokom kojeg će se pratiti efekti uvođenja školskih uniformi, prije svega u pogledu odnosa među djecom i smanjenja socijalnih razlika koje se mogu ispoljiti kroz odijevanje i materijalni status porodica.

-Duboko vjerujemo da je ovo mjera koja može donijeti značajne koristi našim porodicama. Zbog toga ćemo nastaviti da upućujemo inicijative nadležnom ministarstvu i Pedagoškom zavodu kako bi ovaj projekat zaživio i na širem nivou – zaključila je Šukalo.

 Univerzitetski klinički centar Republike Srpske izgradio je u krugu Klinike za psihijatriju u Banjaluci kotlovnicu bez građevinske dozvole čije je rušenje naredila urbanističko – građevinska inspekcija.

Inspektori su reagovali po prijavi mještana koji tvrde da se u nelegalnom objektu planira loženje veoma opasnog i po zdravlje štetnog otpada od iverice dok sa druge strane u UKC-u to oštro negiraju.

Ističu da je kotlovnica izgrađena upravo kako bi se zagađenje svelo na minimum i uvelo u zakonom propisane okvire, dodajući da su na rješenje o rušenju uložili žalbu.

Mještani iz ulice Bulevara Stepe Stepanovića u pismu koje su poslali redakciji CAPITAL-a tvrde da je rukovodstvo napravilo kotlovnicu bez ijedne dozvole te da je nastavilo gradnju i nakon što je reagovala inspekcija i naložila rušenje.

Pored toga, tvrde oni, dopremljene su i velike količine energenta, impregnirane iverice i sličnog tehnološkog otpada za loženje.

„Spaljivanje iverice koja je tretirana ljepilima, lakovima i drugim opasnim hemikalijama u neadekvatnim postrojenjima dovodi do oslobađanja visokokancerogenih materija, čađi i teških metala direktno u vazduh koji dišu hiljade stanara okolnih zgrada, djeca na obližnjim igralištima, ali i sami pacijenti koji leže na Klinici za psihijatriju“, navode oni.

Dostavili su i fotografije sa lica mjesta na kojima se vidi drveni otpad posložen u palete, ali prilikom naše jutrošnje posjete ovoj lokaciji nismo uočili palete već samo uredno očišćen prostor oko kotlovnice.

Poručuju da neće odustati od borbe za zdravu životnu sredinu i dodaju da su se po ovom problemu obratili republičkom Inspektoratu i Ministarstvu za prostorno uređenje i građevinarstvo i ekologiju.

Šobot: Sve radimo u skladu sa smjernicama iz gradske uprave

Direktor UKC-a Nikola Šobot za CAPITAL tvrdi da je u novoj kotlovnici instalirana peć na pelet koja će za razliku od prethodne biti ekološki prihvatljivija te da je sve rađeno u skladu sa smjernicama koje su dobili od nadležnih iz Gradske uprave.

Tvrdi da cijelu priču podgrijavaju komšije koje su se žalile na rad stare kotlovnice a kojima sada, iz njemu nepoznatih razloga, smeta i nova, modernija.

„Zbog povećanog obima zagađujućih čestica iz grada nam je naloženo da je izmjestimo, što smo i učinili. Takođe smo smanjli snagu kotla i prešli na pelet“, tvrdi Šobot.

Na našu konstataciju da je nova kotlovnica napravljena bez dozvole i da postoji rješenje o njenom rušenju on je kazao da je na taj akt upućena žalba.

„Sve je urađeno u skladu sa smjernicama koje smo dobili. Nije mi jasno šta je cilj ljudi koji to prijavljuju“, zakljulčio je on.

Inače, u informaciji građevinskog inspektora koja je u posjedu CAPITAL-a se navodi da je kontrola izvršena po zahtjevu mještana te da je nadzorom utvrđena nelegalna gradnja.

„UKC je kao investitor bez prethodno pribavljene građevinske dozvole započeo i izveo radove na izgradnji kotlovnice. Rješavajući po službenoj dužnosti donio je rješenje kojim je investitoru naredio uklanjanje svih bespravno izvedenh radova i uspostavljanje prvobitnog stanja“, napisao je inspektor Đorđe Raljić.

CAPITAL

Od preuzimanja mandata gradonačelnika Banjaluke, Draško Stanivuković uveo je niz sistemskih, socijalnih, obrazovnih i pronatalitetnih mjera, pozicionirajući grad kao jedinu lokalnu zajednicu u Republici Srpskoj koja pruža sveobuhvatnu podršku roditeljima. Implementirane politike, koje prate djecu od vrtićkog uzrasta do završetka školovanja i rješavanja stambenog pitanja, predstavljaju tektonski iskorak u podršci porodici. Sa druge strane, u gradovima poput Doboja i Prijedora, gdje SNSD godinama vlada, odnos prema porodici i pronatalitetnoj politici svodi se na kozmetičke popravke i mrvice pred izbore, dok se stvarni teret preživljavanja svakodnevno lomi preko leđa roditelja.

Banjaluka: Kako se budžet vraća narodu

Mjere koje se danas sprovode u Banjaluci pokrivaju sve faze odrastanja i rješavaju ključne egzistencijalne probleme s kojima se susreću roditelji, donoseći ogromne uštede kućnom budžetu:

• Predškolsko obrazovanje i subvencije: U mandatu aktuelnog gradonačelnika, Banjaluka je postala prvi grad koji je uveo direktne novčane subvencije za boravak djece u privatnim predškolskim ustanovama. Ovom mjerom ne samo da se kompenzuje razlika u cijeni u odnosu na javni vrtić, već se pruža stvarna podrška roditeljima koji su do sada bili prepušteni tržištu. Paralelno s tim, izgrađeni su i novi vrtići u naseljima Petrićevac, Kuljani i Vrbanja. Za jednu porodicu, ova subvencija znači mjesečnu uštedu od stotinu ili više maraka, što je na godišnjem nivou značajan iznos.

• Besplatni udžbenici za sve starije osnovce: Pored udžbenika za niže razrede koje obezbjeđuje Vlada Republike Srpske, Grad Banjaluka finansira komplete udžbenika za sve učenike od 5. do 9. razreda. Znamo da cijena jednog kompleta udžbenika često prelazi 200 KM. Za porodicu sa dvoje djece u starijim razredima, ova mjera predstavlja uštedu od preko 400 KM svakog septembra.

• Inovativni projekti – uniforme i bezbjednost na mreži: Pokrenut je pilot-projekat besplatnih školskih uniformi (uključujući zimske jakne) u cilju smanjenja socijalnih razlika, što oslobađa roditelje dodatnih troškova za kupovinu odjeće za školu. Uz to, preko 10.000 porodica koristi besplatnu aplikaciju za roditeljski nadzor i bezbjednost djece na internetu koju je Grad obezbijedio.

• Besplatan i subvencionisan prevoz: Uvedene su besplatne mjesečne karte za učenike i studente iz porodica sa četvoro i više djece, djecu bez roditeljskog staranja i djecu poginulih boraca, te subvencionisane karte za ostale đake i studente. Uštede po ovom osnovu, zavisno od broja djece i zona, mjere se u stotinama maraka godišnje.

• Stambeno zbrinjavanje i pronatalitetna politika: Mjera dodjele besplatnih placeva za izgradnju kuća i besplatnih građevinskih dozvola za mlade bračne parove i višečlane porodice je presedan na ovim prostorima i direktan podsticaj ostanku mladih. Kada se uzme u obzir cijena građevinskog zemljišta i dozvola, uštede se mjere desetinama hiljada maraka.

Iako su pod pritiskom javnosti i primjera iz Banjaluke i lokalne vlasti u Doboju i Prijedoru uvele subvencije od po 100 KM za djecu u privatnim vrtićima, stvarna slika podrške porodici u ovim sredinama otkriva dubok jaz. Subvencija za vrtić je tek kap u moru troškova odrastanja, a u svim ostalim ključnim segmentima podrška u Doboju i Prijedoru potpuno izostaje.

U Doboju, gradska uprava godinama raspolaže stabilnim budžetom, ali roditelji starijih osnovaca svakog avgusta i septembra sami snose udar kupovine udžbenika. Porodica sa dvoje djece u petom i osmom razredu u Doboju mora izdvojiti više od pola prosječne plate samo za knjige, pernice i pribor — dok u Banjaluci te iste komplete đaci zatiču besplatno na svojim klupama. O mjerama poput besplatnih placeva ili besplatnih građevinskih dozvola za mlade bračne parove u Doboju se i ne raspravlja, rješavanje stambenog pitanja prepušteno je komercijalnim kreditima i stambenom tržištu, što mlade ljude gura u dužničko ropstvo ili direktno u odlazak preko granice.

U Prijedoru je situacija podjednako poražavajuća kada se uporedi ukupan trošak podizanja djeteta. Iako Prijedor isplaćuje po 100 KM za privatne predškolske ustanove, roditelji starijih osnovaca prepušteni su sami sebi u nabavci knjiga od 5. do 9. razreda. Mjesečne karte za javni prevoz i dalje predstavljaju ozbiljnu stavku za roditelje koji školuju dvoje ili troje đaka iz prigradskih naselja, jer sistematskog oslobađanja od plaćanja za višečlane porodice nema u obimu kakav postoji u Banjaluci. Inovativni projekti poput školskih uniformi koje eliminišu socijalne razlike ili aplikacija za bezbjednost djece na internetu u Prijedoru nisu ni u planu.

Razlika u brojkama: Koliko košta život u Doboju i Prijedoru, a koliko u Banjaluci?

Kada se podvuče crta, razlika u pristupu ogleda se u konkretnom novcu:

• Porodica sa dvoje školaraca (npr. 6. i 8. razred) u Banjaluci kroz besplatne udžbenike uštedi oko 500 KM svakog septembra, a ako dolaze iz višečlane porodice, kroz prevoz štede još najmanje 600 do 1.000 KM godišnje.

• Ista takva porodica u Doboju ili Prijedoru taj iznos od preko 1.500 KM godišnje mora platiti iz sopstvenog džepa, uprkos tome što plaća iste poreze i puni lokalne budžete.

• Mladi bračni par koji gradi kuću u Banjaluci zahvaljujući politici Draška Stanivukovića dobija plac i sve dozvole besplatno, što je startna prednost i ušteda od minimalno 25.000 KM. U Doboju i Prijedoru taj isti mladi par mora podići višedecenijski kredit samo da bi platio zemljište, komunalne naknade i papirologiju.

Uvođenje vrtićkih subvencija u Doboju i Prijedoru jeste bio korak naprijed, ali je u suštini bilo samo prepisivanje banjalučkog modela pod pritiskom nezadovoljnih roditelja. Međutim, bez besplatnih udžbenika, bez olakšica za krov nad glavom i bez besplatnog prevoza, vlasti u Prijedoru i Doboju pokazuju da im podrška porodici nije strateško opredjeljenje već samo gašenje požara. Banjaluka je pod Stanivukovićem dokazala da novca u budžetima ima dovoljno kada se prioriteti poslože u korist običnog čovjeka.

Dok mjere Draška Stanivukovića vraćaju milione maraka građanima i sistemski olakšavaju život mladim porodicama, Doboj i Prijedor služe kao primjeri kako se budžetski novac troši mimo stvarnih prioriteta. Zbog takvog odnosa vlasti, roditelji u ovim gradovima plaćaju ogromnu cijenu – doslovno i figurativno.

Banjaluka24