U sudu u Londonu sutra i prekosutra biće održana posljednja pravna bitka osnivača WikiLeaksa Džulijana Asanža (52) na kojoj će se odlučivati da li će on biti izručen Americi gdje mu prijeti višedecenijska robija.

Za sljedbenike, Asanž je plemeniti borac za istinu. Za kritičare, on je egzibicionista koji je ugrozio živote objavivši brojne osjetljive informacije, piše BBC. Oni koji su radili sa njim, opisuju ga kao napetog, motivisanog i izuzetno inteligentnog, sa izuzetnom sposobnošću razbijanja kompjuterskih kodova.

Osnovao je WikiLeaks, koji je 2006. godine objavio povjerljive dokumente i fotografije, dospjevši u udarne vijesti svjetskih medija u aprilu 2010. godine kad je objavio snimke na kojima se vidi kako američki vojnici ubijaju 18 civila iz helikoptera u Iraku. Asanž je od 2019. godine u zatvoru u Velikoj Britaniji i sutra će biti 1.776 dana koliko je proveo u britanskom zatvoru Belmarš, a SAD ga traže zbog odavanja tajnih vojnih dosijea 2010. i 2011. godine.

Ako bude izručen i ako ga američki sud proglasi krivim, prijeti mu i do 175 godina robije. Dok je u londonskom zatvoru Belmarš, nastavlja se Asanžova sudska borba protiv izručenja SAD-u.

Na ročištu povodom izručenja u septembru 2020. godine, psihijatar je rekao da se Asanž žali da čuje imaginarne glasove i muziku. Majkl Kopelman, koji je intervjuisao Asanža dvadesetak puta, rekao je na sudu da postoji “veoma visok” rizik od njegovog samoubistva ako bi bio izručen SAD. Viši sud u Londonu je 2021. godine odlučio da Asanž treba da bude izručen Americi, na šta je njegov tim uložio žalbu.

Vrhovni sud Velike Britanije, najviša sudska instanca u zemlji, u martu 2022. godine potvrdio je presudu. Ipak, Viši sud će 20. i 21. februara ponovo razmotriti Asanžov zahtjev da ospori prvobitnu sudsku presudu iz 2021. Njegove pristalice kažu da je ovo možda njegov posljednji pravni izazov. Asanžovi advokati tražili su od Evropskog suda za ljudska prava da razmotri njegov slučaj 2022. godine, ali ga je sud odbacio bez saslušanja.

Ko je Džulijan Asanž i šta je WikiLeaks?
Asanž se još kao tinejdžer probio u svijetu kompjuterskog programiranja. Tokom 1995. godine, sud u Australiji, njegovoj rodnoj zemlji, kaznio ga je zbog hakovanja, a izbjegao je zatvorsku kaznu, obećavši da to više neće činiti. Asanž je 2006. godine pokrenuo web stranicu WikiLeaks.

Od tada, WikiLeaks je objavio više od 10 miliona dokumenata, između ostalog mnoge povjerljive zvanične izvještaje u vezi sa ratovima u Iraku i Avganistanu, špijuniranjem i korupcijom.

U aprilu 2010. godine, WikiLeaks je objavio snimak ubistva civila u iračkom glavnom gradu Bagdadu, kao i hiljade povjerljivih dokumenata koje je dostavila bivša obavještajna analitičarka američke vojske Čelsi Mening. Dokumenti sugerišu da je američka vojska ubila stotine civila u neprijavljenim incidentima tokom ratova u Iraku i Avganistanu. Kasnije iste godine, vlasti u Velikoj Britaniji su mu odredile pritvor, da bi potom bio pušten uz kauciju nakon što je Švedska izdala međunarodnu potjernicu za njim pod optužbom za seksualni napad.

Švedske vlasti su htjele da ga saslušaju povodom navoda da je silovao jednu ženu i seksualno zlostavljao, a drugu naveo na seks u avgustu 2010. godine, dok je bio u Stokholmu da bi održao predavanje. On tvrdi da su oba susreta bila uzajamno dobrovoljna, ali je uslijedio dugi sudski proces zbog kojeg je zatražio azil u ekvadorskoj ambasadi u Londonu kako bi izbjegao izručenje.

Poslije skoro sedam godina života u ekvadorskoj ambasadi, Asanž je iz nje izašao, a britanska policija ga je uhapsila 11. aprila 2019. godine. Hapšenje je uslijedilo pošto je ekvadorski predsjednik Lenjin Moreno tvitovao da je njegova zemlja donijela “suverenu odluku” da mu povuče status azilanta.

Dok je živio u ekvadorskoj ambasadi, Asanža su posjećivale poznate ličnosti, među kojima pjevačica Lejdi Gaga i glumica Pamela Anderson.

Osnivač WikiLeaksa oduvijek je tvrdio da ne može da napusti ambasadu zato što se plaši da će iz Švedske biti izručen u SAD, a da će mu se tamo suditi zbog objavljivanja tajnih američkih dokumenata.

Policajci su ga izveli iz kruga ambasade i stavili u pritvor u centralnoj londonskoj policijskoj stanici. Prvog maja 2019. godine, Asanž je osuđen na 50 nedjelja zatvora zbog kršenja uslova njegove kaucije.

Nedjeljama kasnije, švedski tužioci ponovo su otvorili istragu na osnovu optužbi iznijetih protiv Asanža za silovanje iz 2010. godine. Kasnije istog mjeseca, SAD su podigle 17 novih tačaka optužnica protiv Asanža zbog kršenja Zakona o špijunaži, u vezi sa objavljivanjem povjerljivih dokumenata 2010. godine.

Saopštenje američkih vlasti, WikiLeaks je nazvao “čistim ludilom” i da predstavlja “kraj novinarstva o nacionalnoj bezbjednosti”. Dok se Asanž pripremao za borbu protiv izručenja SAD-u, švedski tužioci su saopštili da odustaju od istrage o navodima o silovanju iz 2010. godine. Tužioci su saopštili da “nema čvrstih dokaza za podizanje optužnice” protiv Asanža, okončavši tako slučaj koji je trajao čitavu deceniju.

U aprilu 2020. godine objavljeno je da je Asanž postao otac dva djeteta dok je živio u Ambasadi Ekvadora. Stela Moris, advokat, koja je rođena u Južnoj Africi, rekla je da je u vezi sa osnivačem WikiLeaksa od 2015. godine i da sama odgaja njihova dva sina. Tokom 2022. godine, Asanžu je bilo dozvoljeno da se vjenča sa Stelom Moris u zatvoru Belmarš.

Kako je američka vlada reagovala na WikiLeaks?
Ministarstvo pravde SAD je 2019. godine opisalo objavljivanje povjerljivih dokumenata kao “jedno od najvećih curenja povjerljivih informacija u istoriji Sjedinjenih Država”.

Američke vlasti su rekle da je objavljivanje informacija dovelo pojedince, čija su imena otkrivena, u Avganistanu i Iraku u “rizik od ozbiljne povrede, mučenja ili čak smrti”.

Asanž je insistirao da su dokumenti razotkrili ozbiljne zloupotrebe američkih oružanih snaga i da je slučaj protiv njega politički motivisan. Optužen je za zavjeru u namjeri da provali u vojnu bazu podataka radi dobijanja osjetljivih informacija i optužen je za 18 krivičnih djela.

Američke vlasti su započele postupak ekstradicije kako bi Asanžu bilo suđeno u SAD. Ako bude proglašen krivim, njegovi advokati kažu da mu prijeti kazna do 175 godina zatvora. Međutim, iz američke vlade kažu da je vjerovatnija kazna između četiri i šest godina.

Zašto Džulijan Asanž još nije izručen Americi?
Američki zahtjev za ekstradiciju 2019. odobren je nakon niza sudskih saslušanja, ali se Asanž godinama bori da poništi odluku.

On je 2019. godine zbog drugog krivičnog djela poslat u londonski zatvor Belmarš koji je strogo čuvan, dok čeka rasplet oko američkog zahtjeva za ekstradiciju. Vrhovni sud u Londonu je 2021. godine presudio da Asanž treba da bude izručen, odbacujući pretpostavke da bi zbog narušenog mentalnog zdravlja mogao da se ubije u američkom zatvoru.

Tadašnja britanska sekretarka unutrašnjih poslova Priti Patel potvrdila je nalog za ekstradiciju. Asanž sada od suda traži da preispita i obori tu njenu odluku.

Hakovanje
Asanž uglavnom nerado priča o vlastitoj prošlosti, ali je veliko medijsko interesovanje poslije pojavljivanja WikiLeaksa pružilo neke uvide u to šta je sve uticalo na njega u mladosti. Rođen je Taunsvilu, u australijskoj državi Kvinslendu 1971. godine, a djetinjstvo je proveo uglavnom bez nadzora dok su njegovi roditelji vodili putujuće pozorište.

Postao je otac sa 18 godina i ubrzo je uslijedila sudska borba oko starateljstva. Razvoj interneta pružio mu je mogućnost da iskoristi svoj rano otkriveni talenat za matematiku, mada je i to dovelo do poteškoća.

Asanž je 1995. godine bio optužen, zajedno sa prijateljem, za desetak hakerskih aktivnosti. Iako je njegova grupa hakera bila dovoljno sposobna da prati detektive koji su pratili njih, Asanž je na kraju ipak uhvaćen i izjasnio se krivim po optužnici. Kažnjen je novčano sa nekoliko hiljada australijskih dolara, izbjegavši zatvor pod uslovom da ne ponovi prestup.

Potom je tri godine proveo radeći sa naučnicom Sulet Drajfus, koja je istraživala sve izraženiju subverzivnu stranu internet, napisavši knjigu sa njom, “Podzemlje”, koja je postala bestseler u kompjuterskim krugovima.

Drajfusova je Asanža opisala kao “veoma sposobnog istraživača”, koji je “prilično zainteresovan za koncept etike, koncepte pravde, šta vlade smiju, a šta na smiju da rade”. Poslije ovoga uslijedio je kurs iz fizike i matematike na Univerzitetu u Melburnu, gdje je postao istaknuti član matematičkog društva, izmislivši složenu zagonetku u kojoj je, kažu njegovi vršnjaci, briljirao.

Rad na WikiLeaksu
WikiLeaks je osnovao 2006. godine sa grupom istomišljenika iz svih kutaka interneta, stvorivši web-zasnovano “poštansko sanduče” za buduće uzbunjivače.

“Da bismo zaštitili naše izvore, morali smo da raspodijelimo sredstva, enkriptujemo sve i premještamo telekomunikacije i ljude širom svijeta kako bismo aktivirali zaštitne zakone u različitim nacionalnim jurisdikcijama”, rekao je Asanž za BBC 2011. godine.

Postali smo dobri u tome i nikad nismo izgubili nijedan slučaj ili izvor, ali ne možemo da očekujemo od svakoga da prolazi kroz tolike mjere predostrožnosti kao mi, kazao je on tada.

Počeo je da živi nomadski, upravljajući WikiLeaksom sa privremenih lokacija koje su se stalno selile. Znao je da izdrži dugo vremena bez hrane i da se usredsredi na posao sa vrlo malo sna, prema Rafiju Hačaturijanu, novinaru časopisa “New Yorker” koji je proveo nekoliko nedjelja putujući s njim.

“On stvara atmosferu oko sebe u kojoj ljudi koji su mu bliski žele da se staraju o njemu, da mu pomažu da nastavi dalje. Rekao bih da to ima nekakve veze s njegovom harizmom”, kazao je Hačaturijan.

“Kampanja diskreditacije”
WikiLeaks i Asanž su postali poznati poslije objavljivanja snimka američkog helikoptera koji puca u civile u Iraku. Asanž je branio odluku da objavi snimak, baš kao i masivno objavljivanje povjerljivih američkih vojnih dokumenata o ratu u Avganistanu i Iraku u julu i oktobru 2010. godine.

Uzbunjivački sajt je potom objavio nove kontingente dokumenata, među kojima i pet miliona povjerljivih e-mailova američke obavještajne kompanije Stratfor.

Ali, morao je i da se bori za opstanak 2010. godine, kad je veliki broj američkih finansijskih institucija počeo da mu blokira donacije. Izvještavanjem o Asanžu potom je počela da dominira inicijativa Švedske da ga sasluša povodom optužbi za seksualni napad iz 2010. godine.

On je rekao da je ta inicijativa politički motivisana i sastavni dio kampanje diskreditacije. Asanž se potom za pomoć obratio tadašnjem ekvadorskom predsjedniku Rafaelu Koriji, budući da su njih dvojica u prošlosti dijelili slične stavove prema slobodi.

Njegov boravak u ekvadorskoj ambasadi bio je obilježen povremenim saopštenjima za štampu i intervjuima. Dao je doprinos britanskoj Levesonovoj istrazi o standardima štampe, rekavši da se suočio sa “široko rasprostranjenim netačnim i negativnim medijskim izveštavanjem”.

U avgustu 2014. godine javila se i briga za njegovo zdravlje, ali Asanž je odbacio navode da će napuštati ambasadu radi liječenja.

“Značajna pobjeda”
Asanž se kasnije žalio Ujedinjenim nacijama da ga nezakonito drže u pritvoru, jer ne može da napusti ambasadu, a da ne bude uhapšen. U februaru 2016. godine, Vijeće UN-a je presudilo u njegovu korist, rekavši da je “arbitrarno zadržan” i da treba da mu se dozvoli da slobodno izađe i dobije nadoknadu za “lišavanje slobode”.

Budući da je Švedska odustala od istrage protiv Asanža, evropski nalog za njegovo hapšenje više nije važio. Ali londonska policija je saopštila da i dalje važe neke manje optužbe protiv njega zato što se nije pojavio na sudu u junu 2012. godine, što je prestup koji je kažnjiv sa do godinu dana zatvora ili novčanom kaznom.

A bio je to nalog za hapšenje koji je i doveo do njegovog hapšenja 2019. godine. Policija je saopštila da ju je u ambasadu pozvao ekvadorski ambasador.

Promjena stava Ekvadora
Stav Ekvadora povodom Asanža promijenio se nakon što je predsjednika Koriju, vatrenog pobornika WikiLeaksa, na tom položaju naslijedio Lenjin Moreno.

Moreno i njegova vlada postali su izrazito nestrpljivi prema Asanžu i njegovom odbijanju da slijedi pravila koja su mu nametnuli zbog njegovog produženog boravka u ambasadi.

U video saopštenju, predsjednik Moreno je rekao da je “naslijedio ovu situaciju” i da je Asanž ignorisao zahtjeve Ekvadora da “poštuje ova pravila i da im se povinuje”.

Njegova odluka, rekao je Moreno, uslijedila je poslije Asanžovih “stalnih kršenja međunarodnih konvencija i protokola o svakodnevnom životu”. On je rekao, konkretno, da je Asanž “prekršio normu o nemiješanju u unutrašnje poslove drugih država”, najskorije u januaru 2019. godine, kad je WikiLeaks objavio dokumente iz Vatikana.

U video obraćanju, Moreno je tada rekao i da je zahtijevao da Velika Britanija pruži garancije da Asanž neće biti izručen zemlji u kojoj bi mogao da bude mučen ili osuđen na smrtnu kaznu.

Ključni datumi u sudskom procesu
Maj 2012: Britanski Vrhovni sud donosi odluku da se Asanž izruči Švedskoj da bi bio saslušan u vezi sa navodima o seksualnom napadu

Jun 2012: Ulazi u ekvadorsku ambasadu u Londonu

Avgust 2012: Ekvador mu odobrava azil, rekavši da postoji bojazan da će mu biti ugrožena ljudska prava ako bude bio izručen

Avgust 2015: Švedski tužioci odustaju od istrage o dva navoda

Decembar 2017: Dobija ekvadorsko državljanstvo

Oktobar 2018: Ekvadorska ambasada mu određuje set kućnih pravila kojih mora da se pridržava

April 2019: Ekvador povlači njegov status azilanta i hapse ga u ambasadi

Maj 2019: Osuđen je na 50 nedjelja zatvora zbog kršenja uslova njegove kaucije

Maj 2019: Švedska ponovo otvara istragu o seksualnom napadu

Maj 2019: Američko Ministarstvo pravde podiže 17 novih tačaka optužnice protiv njega

Novembar 2019: Švedski tužioci obustavljaju istragu o navodima za silovanje protiv njega

Januar 2021: Sud u Londonu je presudio da Asanž ne može da bude izručen Americi

Mart 2022: Vrhovni sud je preinačio odluku nižeg suda i presudio da Asanž može da bude izručen Americi i da nema opasnosti da će izvršiti samoubistvo u američkom zatvoru